Motosport

Pedrosa je u Jerezu zasluženo pobijedio, a Lorenzo dohvatio prvi podij s Ducatijem. Rossi u problemima, ali i dalje vodi u ukupnom poretku,

Na izlizanom i svaku minutu sve toplijem asfaltu u španjolskom Jerezu svi su MotoGP vozači imali problema s držanjem guma, posebno prednje, pa tako i Pedrosa. No, Španjolac je svejedno vodio cijelu utrku, najbolje krenuvši s prve pozicije i cijelo vrijeme držeći timskog kolegu Marqueza na odstojanju od barem sekunde. Zahvaljujući i tome što je zbog svoje manje težine, ali i stila vožnje, blaži prema gumama, Pedrosa je završnici bio dovoljno brz da se odvoji od Marqueza i tako u tri tisućitoj GP utrci svih vremena dođe do svoje tridesete MotoGP pobjede, kao i stote MotoGP pobjede za momčad Repsol Honda.

No, nije impresionirao samo Pedrosa, nego i Lorenzo, koji je nakon dosta problematičnog početka sezone u Jerezu došao do prvog podija s Ducatijem. Na stazi koja odgovora njegovom stilu vožnje, ali ne i Ducatiju, Lorenzo je bio sve bolji kako je utrka odmicala te je nakon zanimljivog dvoboja sa Zarcom na Tech 3 Yamahi dohvatio treće mjesto. Peti je bio Dovizioso na drugom tvorničkom Ducatiju, dok je Maverick Vinales imao osjećaj da će pasti u svakom zavoju i na kraju je završio kao tek 6., s manje od pola sekunde prednosti u odnosu na nadolazećeg Petruccija.

Slijede Jonas Folger na Tech 3 Yamahi i Aleix Espargaro na Apriliji, a tek onda poredak prve desetorice zaključuje Valentino Rossi. Kao prošlogodišnji pobjednik ove utrke, Rossi ni u jednom trenutku nije imao pravi tempo, žaleći se na konstantno proklizavanje stražnje gume na ubrzavanjima i popuštanje prednje gume u zavojima, a u samoj završnici je imao i problema sa vibracijama zbog čega je dodatno usporio tempo i praktično bez borbe izgubio nekoliko pozicija.

Jasno, klizav asfalt je uzeo svoj danak, pa su tako šestorica vozača utrku završila u pijesku, među njima i Crutchlow kojem je popustila prednja guma u trenutku dok je držao treće mjesto. U svakom slučaju, odličan dan Repsol Honde i loš dan za tvorničke vozače Yamahe rezultirao je time da nakon 4 utrke vodećeg Rossija i četvrtog Pedrosu dijeli samo 10 bodova.

Moto2 utrka je bila manje zanimljiva, dijelom i zato jer je borba za pobjedu između dvojice timskih kolega završila relativno rano, iznenadnim padom Morbidellija, koji je tako prekinuo niz od tri uzastopne pobjede. To je otvorilo vrata Alexu Marquezu da na domaćem terenu konačno dođe do svoje prve Moto2 pobjede. Isto tako, Francesco Bagnaia je u svojoj tek četvrtoj Moto2 utrci osvojio drugo mjesto, dok je Oliveira ponovo došao do podija s KTM-om. U borbi za četvrto mjesto je veteran Pasini tijesno pobijedio Rossijevog polubrata Marinija.

U Moto3 utrci su prva desetorica vozača završila unutar samo dvije sekunde, a sve je, dakako, bilo riješeno u famoznom zadnjem zavoju zadnjeg kruga. Španjolac Aron Canet je odlično pripremio napad i u tom se posljednjem zavoju u jednom potezu probio s trećeg na prvo mjesto i tako došao do svoje prve pobjede u karijeri samo 3 stotinke sekunde ispred Fenatija i 15 stotinki ispred trećeplasiranog Mira, koji je zadržao vodstvo u ukupnom poretku.

Rezultate svih utrka pogledajte u donjoj galeriji. Sljedeće utrke se voze 21.5. u Le Mansu.

TRENUTNI POREDAK (nakon 4 utrke)

MotoGP
1. V. Rossi – Yamaha – 62 boda
2. M. Vinales – Yamaha – 60
3. M. Marquez – Honda – 58
4. D. Pedrosa – Honda - 52
5. A. Dovizioso – Ducati – 41

Moto2
1. F. Morbidelli – Kalex – 75 bodova
2. T. Luthi – Kalex – 64
3. M. Oliviera – KTM – 59
4. A. Marquez – Kalex - 49
5. F. Bagnaia – Kalex – 33

Moto3
1. J. Mir – Honda – 74 boda
2. R. Fenati – Honda – 65
3. J. Martin – Honda – 59
4. J. Mc Phee – Honda – 49
5. A. Canet – Honda – 43

Nakon pobjede na reliju Dakar, Sam Sunderland je slavio i na prva dva relija svjetskog prvenstva.

Sve do početka ove godine, Britanac Sam Sunderland je vrijedio za vozača koji je prebrz za svoje dobro. Znao je on pobijediti i koju etapu, ali bi obično rally Dakar završio s bolnom grimasom i prije nego su se stvari zahuktale. A onda je na ovogodišnjem reliju Dakar prvi put došao dalje od 4. etape te odmah odnio i ukupnu pobjedu. To mu je očito podiglo samopouzdanje, pa je tako pobijedio i na prva dva pustinjska relija koja se boduju za svjetsko prvenstvo.

Održani u razmaku od dva tjedna, Abu Dhabi Desert Challenge i Qatar Rally su, između ostalih, udomili sedmoricu tvorničkih vozača. Sunderland, Walkner i Meo su branili boje KTM-a, Goncalves i rekonvalescent Benavides su jurili s Hondama, dok su Quintanilla i Renet nastupili za Husqvarnu. Od važnih igrača nedostajao je Price, prošlogodišnji pobjednika relija Dakar koji se još oporavlja od ozljede zadobivene na ovogodišnjem izdanju tog natjecanja, te Barreda, koji je načelno prvi vozač Honde, ali su mu ovo proljeće zadali neke druge izvannastavne aktivnosti, a izostali su i prvotimci Yamahe

Uoči posljednje etape relija Abu Dhabi, Goncalves je bio na prvom, a Sunderland tek na četvrtom mjestu, no dijelilo ih je jedva nešto više od minute. Bila je to cijelo vrijeme taktička igra u koju je Goncalves krenuo na lijevu nogu i onda se u posljednjoj etapi našao u nebranom grožđu jer su svi progonitelji krenuli iza njega i sljedeći tragove lako ga sustigli. Do kraja dana se Sunderland popeo na vrh ukupnog poretka, a Goncalves potonuo na 4. mjesto s više od 11 minuta zaostatka. Između njih su se ugurali Quintanilla s Husqvarnom i Walkner s KTM-om.

U Kataru je bila stvar utoliko drugačija što je Sunderland već nakon prve prave etape stvorio 10 minuta prednosti, koju je onda samo držao na laganoj vatri. Goncalves se trudio, ali nije mogao uhvatiti pravi ritam i na kraju je završio u sendviču između Sunderlanda i Walknera. S dvije pobjede Walkner je ostvario i veliko vodstvo u ukupnom poretku koje će vjerojatno zadržati i nakon idućeg okupljanja u Čileu, zakazanog tek za kolovoz. U to doba već započinju i neposredne pripreme za idući reli Dakar, tako da bi u završnici prvenstva mogli vidjeti i ostale momčadi i tvorničke vozače.

Qatar Rally:
1. S. Sunderland – KTM – 15h:50min.18sek
2. P. Goncalves – Honda - +7.42
3. M. Walkner – KTM - +13.11
4. P. Quintanilla – Husqvarna - +15.02
5. K. Benavides – Honda - + 17:48

Trenutni poredak (nakon 2 od 5 utrka):
1. S. Sunderland – KTM – 62 boda
2. P. Goncalves – Honda – 39
3. P. Quantinilla – Husqvarna – 39
4. M. Walkner – KTM – 38
5. P.A. Renet – Husqvarna - 28

Nakon pada Vinalesa, Rossiju je i drugo mjesto bilo dovoljno da preuzme vodstvo u ukupnom poretku.

Kako se i očekivalo, Marquez ovaj put nije samo tako došao do pobjede u Teksasu, pete uzastopne na toj sve grbavijoj stazi, i jedanaeste uzastopne na američkoj teritoriju, ako računamo i Moto2 klasu. No, suprotno očekivanjima, Marquezu je probleme stvarao momčadski kolega Pedrosa, a ne dvostruki ovogodišnji pobjednik Vinales, koji je odustao još u ranoj fazi utrke nakon što mu je popustila prednja guma u trenutku dok je držao četvrto mjesto.

Iako je krenuo iz drugog reda, Pedrosa je poveo utrku, pa se ponovo vratio u vodstvo nakon što ga je Marquez već obišao. U početnim krugovima je Marquez igrao na sigurno, jer se u zadnji tren odlučio za tvrđu prednju gumu za koju nije znao kako će se ponašati, tako da su se tek u drugoj polovici utrke dvije Repsol Honde počele razdvajati.

Dok je Pedrosa još bio u vodstvu, a Marquez ga slijedio u stopu, iza njihovih leđa se Zarco pokušao probiti ispred Rossija, pri čemu je došlo do kontakta, da bi nakon „odbijanja“ Talijan presjekao S zavoj. Suci su procijenili da je tim manevrom dobio na vremenu, što nije sporno, ali je donekle sporno što su mu zbog toga udijelili vremensku kaznu od 0,3 sekunde, iako je Rossi tim presijecanjem, zapravo, izbjegavao pad.

To je moglo zakomplicirati situaciju, no Rossi na kraju nije samo obišao Pedrosu, koji je uništio prednju gumu, nego je i ostvario dovoljno veliku prednost u odnosu na njega da tih kaznenih 0,3 sekunde postane nevažno. Rossi je drugim mjestom u Teksasu od Vinalesa preuzeo vodstvo u ukupnom poretku, dok se pobjednik Marquez probio na treće mjesto s 18 bodova zaostatka.

U borbi za četvrto mjesto, Crutchlow je s LCR Hondom tek u samoj završnici obišao Zarca na Tech 3 Yamahi, Dovizioso je bio najbolji vozač Ducatija na 6. mjestu, dok su se Iannone (Suzuki) i Petrucci (Ducati) na kraju probili ispred Lorenza, koji je po prvi put s Ducatijem dobro krenuo, ali je s potrošenom prednjom gumom na kraju završio 9. Poredak prve desetorice je zaključio Miller s Marc VDS Hondom.

Franco Morbidelli je s Kalexom odnio i treću pobjedu u isto toliko utrka ove sezone i tako postao prvi Moto2 vozač kojem je to uspjelo. U početku se činilo da to neće biti tako jer je utrku poveo njegov timski kolega Alex Marquez, a onda se naprijed probio i veteran Mattia Pasini. Međutim, Mobidelli se ipak domogao vodstva, Pasini je ubrzo pao, a Luthi nije bio dovoljno brz da dohvati više od drugog mjesta. Nakagami je došao do bodova za treće mjesto nakon dvoboja s Marquezom, dok je Aegerter bio bolji od Oliviere na KTM-u, koji je završio kao 6., malo ispred Corsija na Speed Upu i Schrottera na Suteru.

Nakon viđenog na treninzima, Aron Canet je bio veliki favorit za Moto3 pobjedu, a u tom se stilu odmah poslije starta počeo odvajati od progonitelja. No, utrka je vrlo brzo prekinuta, a u ponovljenom izdanju i skraćena na 12 krugova. Nakon novog starta Fenati je bio dovoljno brz da pritišće Caneta, koji se slomio pod pritiskom i pao. Fenati je nakon toga bio neuhvatljiv i došao do prve pobjede u godinu dana, dok je u momčadskoj borbi za drugo mjesto Martin bio bolji od Di Giannantonia. Ponovo je kompletan podij pripao vozačima Honde, a na istom motociklu je bio i četveroplasirani Bastianini, dok su najbolji vozači KTM-a bili Bulega i Guevara na 5. i 6. mjestu. Joan Mir, pobjednik prve dvije utrke, je završio sedmi, ali i to je bilo dovoljno da zadrži vodstvo u ukupnom poretku.

Iduća utrka se vozi u Jerezu, gdje je prošle godine slavio Rossi. Fotografiju njegovog spornog presijecanja staze i rezultate utrka u Teksasu pogledajte u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK (nakon 3 utrke)

MotoGP
1. V. Rossi – Yamaha – 56 bodova
2. M. Vinales – Yamaha – 50
3. M. Marquez – Honda - 38
4. A. Dovizioso – Ducati – 30
5. C. Crutchlow– Honda – 29

Moto2
1. F. Morbidelli – Kalex – 75 bodova
2. T. Luthi – Kalex – 56
3. M. Oliviera – KTM – 43
4. T. Nakagami – Kalex – 32
5. X. Vierge – Tech 3 – 25

Moto3
1. J. Mir – Honda – 58 bodova
2. J. Martin – Honda – 52
3. J. Mc Phee – Honda – 49
4. R. Fenati – Honda – 45
5. A. Migno – KTM – 25

Marquez je pobijedio na svih 8 američkih MotoGP utrka, no Vinales još nije pobijeđen na Yamahi.

Otkad je ušao u MotoGP klasu, Marc Marquez samo jednom, Laguna Seca 2013., nije bio najbrži na kvalifikacijama na američkom teritoriju, a i tada je pobijedio. Baš kao i u ostalih sedam utrka koje je odvozio u Indianapolisu i Teksasu.

Čak i ako proširimo vidike izvan SAD-a, Marquezova superiornost je najizraženija baš na stazi u Teksasu. Naime, svoju je konkurenciju demolirao na sve četiri utrke koje su dosad održane na toj stazi. Od samog početka je kroz vezane zavoje išao linijama koje drugi nisi mogli pratiti, a i Hondi, i njegovom stilu vožnje, odgovara što u svakom krugu treba odraditi nekoliko doista snažnih kočenja.

Međutim, Marquez je pod velikim pritiskom nakon što je pao u Argentini, a u Kataru ciljem prošao kao tek četvrti. Njega zanima samo to da ponovo postane MotoGP prvak, a to još nikome nije uspjelo nakon što je u prve dvije utrke skupio samo 13 bodova. I zato mu nužno treba pobjeda u Teksasu da se više psihološki nego bodovno vrati u igru. Ako pak izgubi, a posebno ako ispred njega bude Vinales, bila bi to konačna potvrda da se odnos moći sasvim promijenio, bez obzira na to što sezona doista započinje tek prelaskom na europski teritorij i utrkom u Jerezu.

No, može li ga ove godine Vinales doista skinuti s trona u Austinu? Vinales pamti Teksas po svojoj prvoj Moto2 pobjedi, ali i po tome što je pošle godine sa Suzukijem bio vrlo dobar četvrti, no važnije od toga je da je na dvije ovogodišnje pobjede odnio dvije sjajne pobjede i tako stekao samopouzdanje koje vrijedi barem koju desetinku sekunde po krugu.

S druge strane, Vinalesu ne ide u prilog što staza Austin ne odgovora karakteristikama Yamahe, a moglo bi predstavljati problem i to što mu na početku utrke treba nekoliko krugova da uhvati pravi ritam. Do onda bi Marquez već mogao biti neuhvatljiv.

U svakom slučaju, Marquez je dosadašnje utrke uTeksasu znao učiniti dosadnim, a iako je i ovaj put favorit, konačno bi mogao imati dostojnog protivnika. Pa nek' pobijedi najbolji!

MotoGP konstruktori su postupno razotkrivali integrirane spojlere u nosu. Dva najradikalnija rješenja su ostavljena za kraj.

Utrka u aerodinamičnim pomagalima koja bi trebala kompenzirati efekt zabranjenih krilaca postaje sve bizarnija. No, možda su oni koji su pisali pravila to trebali i očekivati. Nakon što su prošle godine osjetili blagodati koje donese spojleri na nosu, posebno na izlascima iz oštrih zavoja kada smanjuju negativni efekt podizanja na stražnji kotač, proizvođači se toga neće samo tako odreći. Samo će posegnuti za radikalnijim rješenjima od uobičajenih krilaca, pri čemu je glavna razlika u tome što bi ova nova rješenja trebala biti sigurnija.

Svoje viđenje te problematike je prvo predstavila Yamaha s, pokazat će se kasnije, iznimno diskretnim rješenjem s dvostrukim oplatama. U Phillip Islandu je Aprilia pokazala znatno radikalniji pristup, a Suzuki možda i najelegantnije „ugradbene“ spojlere. Na testiranjima u Kataru su svoje karte konačno pokazali Ducati i Honda i tako možda otvorili novo poglavlje u aerodinamičnom ratovanju koje se neće svakako svidjeti. Upravo suprotno.

Dovizioso je drugog dana testiranja u Kataru izvezao iz garaže nešto dosad nezamislivo u svijetu motocikala. Klasična prednja maska više gotovo i ne postoji. Ostao je samo uobičajeni središnji usisnik zraka i iznad toga vjetrobran, lijevo i desno od toga su dvije ogromne i spljoštene rupe, unutar kojih se nalazi spojleri, koji stvaraju „downforce“ odnosno potisak prema dolje. Dovizioso je pritom prokomentirao da je taj efekt skoro jednako izražen kao i s prošlogodišnji trostrukim krilcima, što i ne treba čuditi kad uzmemo u obzir ogromne dimenzije.

Možda je time otkrivena i tajna misteriozne kutije u repu koja je debitirala na testiranjima u Maleziji. Naime, budući prednja kupola praktično više ne postoji, moguće je da ispred upravljača više nema ni mjesta za elektroniku, koja bi onda, po toj teoriji, mogla biti preseljena u kutiju u repu. U svakom slučaju, upitno je hoćemo li tu kutiju i takve oplate vidjeti i na prvoj utrci u Kataru, gdje su testiranja pokazala da je Desmosedici brz i s klasičnim oklopima, ili ćemo ih viđati samo povremeno, na „stop & go“ stazama kao što su Jerez, Spielberg ili Motegi.

I dok je Ducatijeva receptura, blago rečeno, neobična, ali barem djeluje inovativno, Hondino rješenje ostavlja dojam improvizacije. Moglo bi se reći da tu imamo prošlogodišnja krilca koja su samo obavijena s dva nezgrapna karbonska ispupčenja. U konačnoj verziji bi trebala biti u grafikama motocikla i kao takva manje bosti oči, no još uvijek je riječ o kljovama koje oštro strše prema naprijed sa svake strane nosa. Od svega dosad viđenog, takve kljove djeluju kao potencijalno najopasnije rješenje u slučaju kontakta s drugim vozačem, što je gorka ironija s obzirom na to da je baš Honda najviše inzistirala na zabranjivanju prošlogodišnjih krilaca i to baš u ime sigurnosti.

U svom prvom izlasku s tako opremljenim motociklom, Marquez je pao zbog toga jer je aerodinamični potisak dodatno „zakucao“ prednju vilicu na kočenju. Ako ništa drugo, to je barem dokaz da oklopljena krilca doista djeluju, no upitno je mogu li takva Hondina ispupčenja uopće dobiti zeleno svjetlo i hoće li ih uopće koristiti. Nakon toga je Marquez testirao još jedan set donekle neobičnih bočnih oplata, kao i drugačiju prednju kupolu, no čini se da je tu bilo u fokusu postizanje što većeg tlaka u zračnoj kutiji, kao i aerodinamičnije linije, sve kako bi se povećala maksimalna brzina.

Novi vozač Yamahe ne prestaje dominirati testiranjima, samo Marquez može pratiti njegov ritam. Rossijev zaostatak je skoro sekundu.

Bio je najbrži u Valenciji nakon posljednje utrke prošle sezone, bio je najbrži na prvim ovogodišnjim testiranjima u Maleziji, a sada je bio najbrži i na testiranjima u australskom Phillip Islandu. Iako su sve to samo testiranja, koja ne donose bodove, niti nužno pokazuju pravo stanje stvari, Maverick Vinales je nepobjediv otkad je sjeo na Yamahu M1 i po svemu što je dosad pokazao ima itekakvo pravo sanjati o tome da se uključi u borbu za naslov prvaka.

Pritom Vinales nije brz samo u jednom krugu, nego uspijeva držati i visoki ritam. Rossi se za to vrijeme nije baš dobro proveo u vjetrovitom Phillip Islandu. Već drugog dana trodnevnih testiranja je priznao da su krenuli u krivom smjeru i na kraju je završio kao tek 12. najbrži, sa skoro sekundom zaostatka za timskim kolegom.

Marc Marquez je i ovaj put bio najbliži Vinalesu, s ne baš malim zaostatkom od 3 desetinke sekunde, ali s dobrim ritmom i u dobrom raspoloženju. Iako se žali da nova big-bang koncepcija agregata nije dobro usklađena sa starom elektronikom, sve upućuje na to da je ovogodišnja Honda predstavlja daleko bolju osnovu za razvoj, što potvrđuje i treće najbrže vrijeme Danija Pedrose, peto Cala Crutchlowa i deveto Jacka Millera.

Najugodnije iznenađenje predstavlja rookie Jonas Folger, koji je s Tech 3 Yamahom bio četvrti najbrži, odnosno samo 9 tisućinki sporiji od Pedrose i 6 stotinki sekunde brži od Crutchlowa, koji je prošle sezone odnio pobjedu na toj stazi. Veliki napredak u odnosu na Maleziju ostvario je Alex Rins, još jedan novajlija koji je sa Suzukijem dogurao do 6. mjesta. Njegov timski kolega Iannone nije imao najbolji osjećaj za motocikl, pa se više posvetio samom testiranju komponenti i guma, nego ganjanju najboljeg vremena, tako da je, nakon što je u Maleziji bio drugi, u Australiji završio kao tek 13. najbrži, ali još uvijek s manje od sekunde zaostatka za samim vrhom.

Suzuki je u Phillip Islandu razotkrio i nove oplate s integriranim unutarnjim krilcima (pogledajte u donju galeriju), a svoje donekle slično rješenje tog problema je prezentirala i Aprilia. Pritom je Aleix Espargaro bio 10. najbrži, što je ohrabrujući rezultat, no u momčadi Aprilije sigurno nisu sretni time što se rookie Sam Lowes i dalje mučio, završivši na samom dnu poretka.

I Jorge Lorenzo je cijelo vrijeme tvrdio da se muči, završivši na kraju kao 8. najbrži, s manje od desetinke sekunde zaostatka za Dovizosom. No, dok je Dovizioso bio više posvećen samom testiranju novih komponenti, Lorenzo se mogao većim dijelom prepustiti čistom privikavanju na Ducati, pri čemu dodatni razlog za blagu zabrinutost vjerojatno nalazi u tome što je njegov zaostatak od 8 desetinki dvostruko veći od deficita iz Malezije. Zanimljivo je da se pritom, kao jedan od glasnijih protivnika prošlogodišnjih krilaca, sada žalio da mu nedostaju na kraju ciljne ravnine, kada prednji kraj nije dovoljno čvrst, no dio tog problema bi trebao biti riješen do početka sezone, kada bi i Ducati trebao debitirati sa „šupljim“ oplatama.

KTM-ov dvojac, Pol Espargaro i Bradley Smith, je svoj zaostatak sveo unutar sekunde i pol, što djeluje kao veliki napredak u odnosu na dvije sekunde zaostatka iz Malezije, no u Phillip Islandu krug traje za otprilike četvrtinu kraće tako da je realni zaostatak ostao na istoj razini.

Dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji, ispod tablice s najboljim vremenima testiranja.

Red Bull je prvi put ozbiljno zakoračio u Superbike prvenstvo. Hoće li Hondi Fireblade dati krila?

U famoznom Red Bull Hangaru 7 u Salzburgu predstavljena je Hondina Superbike momčad za 2017. Iako glavni oslonac u cijeloj priči ostaje nizozemska momčad Ten Kate, ime je promijenjeno u Red Bull Honda World Superbike Team, što je popraćeno i potpuno novim grafikama u prepoznatljivom stilu novog glavnog sponzora.

No, daleko od toga da su nove same grafike. Tu je i potpuno novi i bitno oštriji CBR 1000 RR Fireblade SP2, čija je natjecateljska verzija još uvijek u ranoj fazi razvoja, ali zasigurno ima daleko više pobjedničkog potencijala od svog prethodnika. Novost je i suradnja s Akrapovičem, koji je svoju prvu svjetsku titulu uopće osvojio upravo s Hondom u Superbike prvenstvu, kada je Edwards postao prvak.

Honda i sada ima američkog vozača u svojim redovima. Bivši MotoGP prvak Nicky Hayden je prošle godine imao svoje Superbike krštenje te je na ne baš konkurentnom Firebladeu došao do prve pobjede i 5. mjesta u ukupnom poretku. Na početku ove sezone možda ne treba očekivati previše, no jednom kad se poslože stvari u Ten Kate garaži američki veteran bi mogao početi stvarati napukline u duopolu Kawasakija i Ducatija.

Haydenov novi momčadski kolega je bivši Moto2 prvak Stefan Bradl, koji iza sebe ima jednu dobru i pokoju solidnu MotoGP sezonu. Činjenica da je glavninu MotoGP karijere odradio za upravljačem Honde, ali i da mu je osobni sponzor upravo Red Bull, svakako mu je olakšala ulazak u ovu momčad, a svemu tome je svoje prste imala i Dorna, koja je silno željela imati zvučno njemačko ime u Superbike prvenstvu.

Inače, iako je Red Bull posljednjih godina itekako prisutan u Formula 1 i WRC prvenstvu, kao i na reliju Dakar, tek od ove sezone se Red Bull u potpunosti uključuje i u cestovni motociklizam. Tako će uz Superbike momčad Honde biti i glavni sponzor KTM-a u MotoGP prvenstvu, što je logičan nastavak nacionalne suradnje iz Moto3 klase. Time se Red Bull konačno vraća u kraljevsku klasu nakon skoro dva desetljeća pauze i suradnje s momčadi WCM Yamaha.

Dodatne fotografije natjecateljskog motocikla i vozača momčadi Red Bull Honda pogledajte u donjoj galeriji.

Vinales najbrži, a iza njega Iannone sa Suzukijem i Marquez s Hondom. Stoner brži od Lorenza.

Trodnevnim testiranjem u Maleziji započele su neposredne pripreme za novu MotoGP sezonu. Planove je malo pokvarila kombinacija uobičajenih pljuskova, za to podneblje neuobičajeno niskih (a još uvijek visokih) temperatura, te novog asfalta koji se sporo suši, ali svejedno je bilo dosta akcije i iznenađenja. Bilo je tu i zanimljivih tehničkih inovacija, koje opet zaslužuju posebnu temu, tako da ćemo se ovdje koncentrirati na ostvarena vremena.

Zanimljivo je bilo već prvi dan testiranja, kada je najbrže vrijeme postavio Ducatijev testni vozač Casey Stoner. Australac se nije pojavio drugog dana testiranja, ali jest trećeg, te je, na kraju svega, imao sedmo najbolje vrijeme, dokazujući još jednom da se prerano povukao iz svijeta utrka. Za to vrijeme je Dovizioso bio četvrti najbrži, dok je novo pridošli Jorge Lorenzo završio kao deseti.

Iako se to na prvu može činiti kao da se nije najbolje snašao za upravljačem Ducatija, Lorenzo je ipak imao zaostatak od samo 4 desetinke sekunde za najbržim, odnosno bio je dvije desetinke sekunde sporiji od Doviziosa. A sve to nakon što je prvog dana shvatio kako ipak mora u bitnome promijeniti svoj stil vožnje, u smislu da ne može završni dio kočenja odraditi kad je motocikl već u nagibu, već da mora kočiti kasno, snažno i u komadu, a tek nakon toga započeti sa oštrim skretanjem.

S druge strane, Maverick Vinales se očito ne treba privikavati na Yamahu. Nakon što je bio najbrži već u prvom kontaktu s tim motociklom, na završnim prošlogodišnjim testiranjima u Valenciji, Vinales je istu stvar ponovio i na stazi Sepang odvozivši krug u vremenu 1:59.368, što je za 2 desetinke sekunde bolje od najboljeg kruga Valentina Rossija, koji je završio kao 5. najbrži.

Ugodno iznenađenje predstavlja drugo najbrže vrijeme Iannonea. Talijan je u konačnici bio samo 8 stotinki sekunde sporiji od Vinalesa, kojeg je zamijenio u momčadi Suzukija, s time da je svoje najbrže vrijeme postavio već drugog dana testiranja. Tvornički vozači Honde su primijenili malo drugačiju taktiku, posvetivši prva dva dana klasičnom testiranju i osluškivanju novog big-bang agregata, da bi tek trećeg dana pojurili punom snagom, pri čemu je Marquez bio treći, a Pedrosa peti najbrži.

Aleix Espargaro je s Aprilijom završio kao 13. najbrži, no tu se, baš kao i u slučaju Lorenza, puno ljepša slika kaže kad se pogleda ostvareno vrijeme. Tri četvrtine sekunde zaostatka za najbržim Vinalesom se doista ne čini kao loš rezultat, posebno kad uzmemo u obzir da je riječ o dugačkoj stazi, na kojoj krug traje dvije minute. Nešto je drugačija situacija s vozačima KTM-a, koji zaostaju skoro dvije sekunde, no to je i razumljivo budući je austrijski motocikl još uvijek u embrionalnoj fazi razvoja. Pritom je zanimljivo da Pol Espargaro i Bradley Smith imaju u tisućinku isto vrijeme, no Espargaro je svoje najbrže vrijeme ostvario prvog, a Smith trećeg dana. To je u skladu s njihovim bitno različitim karakterom, u smislu da Espargaro vozi na sve ili ništa, dok Smith vožnji pristupa analitično i metodično.

Alvaro Bautista je svakako jedno od ugodnijih iznenađenja. Donedavni vozač Aprilije je s prošlogodišnjim Ducatijem ostvario sedmo najbolje vrijeme i tako bio najbrži od privatnika. Od četvorice rookie vozača najbrži je bio Johann Zarco, koji je s Tech 3 Yamahom bio samo 4 desetinke sporiji od Vinalesa, a odmah iza njega je završio i Rins sa Suzukijem.

Sredinom veljače testiranja se nastavljaju na australskoj stazi u Phillip Islandu, a u međuvremenu hrpu akcijskih fotografija iz Sepanga možete pogledati u donjoj galeriji.

Rezultati testiranja u Maleziji: