Motosport

Rossi nakon Jereza broji 113 pobjeda, odnosno 9 pobjeda manje od Agostinijevog rekorda. Dostižno ili ne?

Rossi nije samo pobijedio u Jerezu, nego je, vjerovali ili ne, po prvi put u svojoj karijeri vodio svaki krug u utrci nakon što je krenuo s pole-positiona. Istina, Lorenzo ga je nakratko prestigao u drugom krugu, no što tih nekoliko sekundi znači u beskraju Rossijeve karijere, koji je, onako usput, u Jerezu postavio neke nove rekorde i podsjetio na to da mi mogao oboriti i onaj ultimativni rekord.

Sve je krenulo još u subotu kada je Rossi bio najbrži na kvalifikacijama. Bio mu je tek treći „pole position“ u posljednje tri sezone, odnosno tek četvrti u posljednjih sedam sezona, no i šezdeset drugi u karijeri, čime je postavio novi rekord. Zapravo, nije postavio taj rekord, nego ga je samo izjednačio budući toliko najboljih startnih pozicija ima i Jorge Lorenzo. S obzirom da je Španjolac bitno mlađi i uglavnom uvjerljiviji na kvalifikacijama, za pretpostaviti je da će Lorenzo do kraja svoje karijere ipak osvojiti više „pole postiona“ od Rossija, a ako i neće on hoće Marquez koji ima samo 23 godine, a čak je 60 puta kretao s prve startne pozicije.

No, to je ionako utješna kategorija, ono što se broji su pobjede, naslovi i s tim u vezi rekordi koje je iza sebe ostavio Giacomo Agostini. Njegovih 15 titula će vjerojatno zauvijek ostati nedostižno, no Rossi bi s eventualno novim naslovom prvaka izjednačio Agostinijev rekord od 8 kruna u kraljevskoj klasi. Kad su u pitanju pobjede u toj najjačoj klasi Rossi ga je već odavno prestigao (87 naprema 68), baš kao i po broju stajanja na podiju (177 naprama 88, odnosno 213 naprama 159 ako gledamo sve klase), no još uvijek kaska po broju ukupnih pobjeda.

Njih je Agostini tijekom karijere skupio 122 (on tvrdi 123, jer broji i jednu pobjedu u klasi 750), dok je Rossi u Jerezu slavio 113. put. Dakle, iako se do prije samo dvije sezone, a posebno tijekom kalvarije s Ducatijem, takvo što činilo nemogućim, Rossi je po broju pobjeda ipak došao na samo jednoznamenkasti zaostatak za Agostinijem. No, može li ga dostići? Teško, ali nipošto nije nemoguće, utoliko više što je Rossi već produžio karijeru s Yamahom do kraja 2018, a i to ne mora nužno biti kraj budući je netom izjavio da ne vidi zašto i nakon toga, s 40 proljeća na leđima, ne bi mogao biti dovoljno brz.

Uglavnom, ako bi Rossi, recimo, nastavio trend od prošle sezone kada je upisao 4 nove pobjede, onda bi na kraju ove sezone imao 116 pobjeda, a na kraju 2017. godine 120 pobjeda, nakon čega mu ostaje još cijela sezona da dohvati Agostinijeve 122 pobjede. Jasno, takvo što je puno lakše reći, nego učiniti, čak i kad je Rossi u pitanju, a posebno sada kada bi te pobjede trebao otrgnuti iz usta Lorenza i Marqueza, koji također, s punim pravom, žele postati najbolji svih vremena. Barem statistički.

Najbrži na kvalifikacijama, najbrži krug utrke i glatka pobjeda. Lorenzo i Marquez su mogli samo gledati.

Nakon 9 utrka posta, Valentino Rossi je konačno došao do pobjede. I ne samo to, nego je pritom cijelog vikenda bio uvjerljiv kao u svojim najboljim danima. Tako je u subotu osvojio „pole-position“, što nije njegov običaj, a onda je to u nedjeljnoj utrci kapitalizirao odličnim startom, nakon čega je vodio do posljednjeg metra. Istina, u drugom krugu se Lorenzo uspio probiti ispred njega, no već se na izlasku iz tog istog zavoja Rossi vratio u vodstvo i više se nije osvrtao.

Desetak stupnjeva veća temperatura nego prethodnih dana stvorila je probleme po pitanju držanja guma, no Rossi je vozio bez veće greške i relativno lako se odvojio od Lorenza i Marqueza. Ipak, desetak kruga prije kraja Lorenzo se dao u potjeru, skidao je i pola sekunde po krugu, no taman kad se primakao na dvije sekunde zaostatka došao je u probleme sa stražnjom gumom, koja se, čini se, počela raspadati po sredini i proklizavati na ciljnoj ravnici. To je onda omogućilo Rossiju da bez većeg stresa završi započeto, te vožnjom po zadnjem kotaču proslavi 113. pobjedu u svojoj karijeri.

Marquez se neko vrijeme držao Lorenza, čak se i činilo da će ga napasti, na navodno je nekoliko puta umalo pao i nakon toga odlučio igrati na sigurno osvajanjem bodova za treće mjesto. Njegov timski kolega Pedrosa je završio kao četvrti, nakon čega su slijedila dvojica vozača Suzukija, pri čemu je ovaj put Aleix Espargaro završio ispred Mavericka Vinalesa. Nakon što je pehist Dovizioso po treći put zaredom morao odustati ne svojom krivnjom, ovaj put ga je izdala mehanika, najbolje plasiran vozač Ducatija je bio Iannone tek na 7. mjestu, dok su poredak prve desetorice redom zaključili Pol Espargaro na prošlogodišnjoj Yamahi, te Laverty i Barbera na dvije godine starim Ducatijima.

Ovakvim se raspletom događaja, nakon prve europske utrke, pomalo zgusnuo poredak među vodećom trojicom, no Marquez još uvijek ima solidnih 17 bodova prednosti u odnosu na Lorenza, koji opet bježi 7 bodova Rossiju. Iako su odrađene tek četiri utrke, čini se da izvan kruga te trojice nitko nema pravo sanjati o naslovu prvaka.

Moto2 utrku je obilježio iznimno veliki broj padova, prvenstveno zbog popuštanja prednje gume. U takvim očito zahtjevnim uvjetima u utrku je najbolje krenuo Folger, no ubrzo je malo pogriješio na kočenju, što je iskoristio Lowes , koji se nakon toga, malo pomalo, odvojio i pobijedio s 2,5 sekunde prednosti u odnosu na Folgera, dok je Rins zaostao 8 sekundi. Četvrto mjesto je prigrabio Morbidelli, dok se aktualni prvak Zarco, nakon lošeg ulaska u utrku, u samoj završnici uspio probiti ispred Luthija i osvojiti bodove za 5 mjesto. Lowes se prvom pobjedom ove sezone malo izdvojio u ukupnom poretku, no još uvijek su petorica vozača unutar 25 bodova.

Moto3 utrka je donijela gotovo nevjerojatan razvoj događaja, nakon koje je malo reći da je Brad Binder postao prvi južnoafrički pobjednik u najslabijoj kategoriji. Naime, vozač KTM-a je nakon kvalifikacija bio kažnjen startanjem s posljednjeg mjesta nakon što je na njegovom motociklu otkriven nehomologirani softver. No, to ga nije moglo zaustaviti, pa su mu tako trebala samo 2 kruga da se probije s 35. do 15. pozicije, a nakon 6. krugova je bio unutar prve desetorice. Ubrzo nakon ulaska u drugu polovicu utrke Binder je uhvatio vodeći trojac koji su činili Bulega, Bagnaia i Navarro, da bi u 18. krugu i preuzeo vodstvo. Nakon toga se Brad Binder lako odvojio na putu do doista sjajne pobjede, ostavljajući iza sebe bespoštednu borbu za drugo mjesto, koje je na kraju dograbio Bulega (KTM), dok su Bagnaia (Mahindra) i Navarro (Honda) prošli ciljem kao treći i četvrti.

Rezultate svih utrka možete pogledati u donjoj galeriji.

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 82 bodova
2. J. Lorenzo – Yamaha – 65
3. V. Rossi – Yamaha – 58
4. D. Pedrosa – Honda – 40
5. P. Espargaro – Yamaha - 36

Moto2
1. S. Lowes – Kalex – 72 bodova
2. A. Rins – Kaley - 62
3. J. Zarco – Kalex – 56
4. T. Luthi – Kalex – 53
5. J. Folger – Kalex - 47

Moto3
1. B. Binder – KTM – 77 boda
2. J. Navarro – Honda - 62
3. R. Fenati – KTM – 47
4. N. Bulega – KTM – 36
5. F. Bagnaia – Mahindra - 34

Baziran na odličnom i pristupačnom MT-07, netom predstavljeni Tracer 700 je jedan od najvažnijih noviteta godine.

MT-07 Tracer je bio jedan od najočekivanijih novih modela za 2016. Sad kad smo ga konačno ugledali doznajemo da se zove Tracer 700 i da nije toliko novitet za 2016. koliko za 2017., budući će u prodaju tek za koji mjesec, odnosno sredinom ovog ljeta. No, svakako izgleda da se čekanje isplatilo.

Iako nam „nos“ motocikla budi i lagane asocijacije na umirovljeni TDM 900, dizajnom prednjih oplata Tracer 700 izravno podsjeća na trocilindrični MT-09 Tracer koji je po novom također preimenovan u Tracer 900. Po uzoru na snažniji model, Tracer 700 dolazi i s ručno podesivim vjetrobranom te štitnicima za ruke u koje su, u ovom slučaju, ukomponirani i pokazivači smjera.

No, nije aerodinamična zaštita jedino po čemu se Tracer 700 razlikuje od golog modela MT-07. Tu je i veći spremnik goriva zapremine 17 litara, a novo je i jednodijelno sjedalo u paketu s kojim dolaze i rukohvati suvozača. Osim toga, adekvatno je dorađen i čelični okvir, dok je stražnja vilica u ime stabilnosti produžena za 50 mm, a drugačije su podešene i komponente ovjesa.

Težina je malo porasla, ali je „mokrih“ 196 kg doista rekordno niska vrijednost za tu vrstu crossovera, dok je odličan i štedljivi dvocilindrični pogonski agregat preuzet izravno s modela MT-07, pa tako i Tracer 700 raspolaže sa 75 KS i 68 Nm.

Dakle, Tracer 700 bi trebao stići na tržište početkom srpnja, pri čemu je realno za očekivati cijenu od kakvih 65 tisuća kuna. Oni pak koji umjesto crossovera žele udomiti avanturistički model, morat će se strpjeti još neko neodređeno vrijeme dok se ne pojavi i Ténéré verzija modela MT-07, čije su špijunske fotografije nedavno objavljene.

Dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji, a Yamahin kratki video uradak pogledajte OVDJE. Više informacija doznajte u idućem broju Moto Pulsa. 

Službeno je potvrđeno da je Lorenzo potpisao dvogodišnji ugovor s Ducatijem. Prije toga će s Yamahom pokušati osvojiti još jedan naslov.

Iako su se još donedavno kleli jedno u drugo, danas će samo one najmanje upućene iznenaditi službeno priopćenje Yamahe o raskidu devetogodišnjeg braka sa Jorge Lorenzom. Jasno, pritom ostaju zajedno do kraja 2016., tijekom koje će Lorenzo pokušati osvojiti svoj četvrti MotoGP naslov. Inače, za tvorničku momčad Yamahe nastupa od početka 2008. godine, a u tom je vremenu osvojio 3 naslova MotoGP prvaka, te je kroz ukupno 141 utrku ostvario sjajnu statistiku koja uključuje 41 pobjedu i čak 99 stajanja na pobjedničkom podiju.

Nije trebalo dugo čekati da i Ducati objavi vijest o potpisivanju dvogodišnjeg ugovora s Lorenzom. Jasno, pravu vrijednost ugovora nećemo nikad doznati, no najglasnije se šuška o brojci od 12 milijuna eura po sezoni. O ostalim razlozima Lorenzova odlaska iz Yamahe i prelaska na Ducati, te o mogućem daljnjem raspletu događaja, pročitajte OVDJE.

Europski dileri Yamahe natjecali su se sa svojim preradama Yamahinih „Sport Heritage“ motocikala. Ovo su pobjednici.

Kako retro motocikli sve više ulaze u modu, tako i sve veći broj proizvođača pokušava modelirati custom scenu, te kroz „sponzorirane“ prerade promovirati serijske modele. Yamaha spada u red onih koji su otišli najdalje u tome, te kroz Yard Build priču svako malo guraju neki svoj model u ruke najpoznatijih imena u svijetu prerada, a prošle su godine po sličnom principu pokrenuli Yard Built Dealer natječaj, koji je, kako mu ime govori, vezan uz Yamahinu dilersku mrežu.

Dakle, iza nas je netom završena druga runda Yamaha Yard Built Dealer natjecanja, u kojem su distributeri Yamahe uzeli neki od „Sport Heritage“ modela i onda na njima ostvarivali svoje vizije. Pritom bi trebali koristiti što više elemenata iz Yamahine ponude dodatne opreme, ali obično odu daleko od toga, što pokazuje i grčka prerada The Missing Piece“ (gornja fotografija) nastala na bazi XJR-a 1300, a po uzoru na GP Yamahu koju je početkom 80-ih vozio legendarni Barry Sheene. Taj je motocikl pobijedio u četverocilindričnoj kategoriji, dok je u kategoriji motocikala s jednim ili dva redna cilindra pobijedila španjolska prerada „ BY DESIGN E.CASRO“, koja je nastala na bazi XSR-a 700 te sigurno igrala na kartu sve popularnijih scramblera.

Na kraju, tu su i dva pobjednička motocikla iz Poljske, koji na dva različita načina pokazuju kako populističko prepuštanje ocjenjivanja širokoj internetskoj publici ne mora biti najsretnije rješenje. Dakle, u kategoriji V2 i V4 motocikala pobijedila je prerada „Noah“, koja ne donosi ništa novo, a uz to i djeluje pomalo kičasto, dok bi istovremeno druga poljska prerada, koja je nastala na bazi XSR-a 700, a uspješno je inspirirana prvim Yamahinim motociklom YA-1, ostala bez nagrade da joj nije dodijeljena titula posebnog žirija.

Spomenute pobjednike pogledajte u donjoj galeriji, a sve prijavljene prerade, među kojima je nekoliko doista atraktivnih pogledajte na http://www.yamaha-yardbuilt.com/en#/grid/entries

Kada se pojavi, avanturistički MT-07 Ténéré bi trebao biti apsolutni „best-buy“ u kategoriji putnih endura. Jedva čekamo!

Špijunske fotografije ulovljene blizu Yamahine centrale u Italiji mogle bi biti konačna potvrda kako će MT-07 platforma zaživjeti i u Ténéré izdanju. Iz istih se fotografija daje naslutiti kako je pritom od zabavnog , pristupačnog (pa zato) i popularnog nakeda MT-07, praktično preuzet samo dvocilindrični agregat, što je najbolja potvrda kako se ovdje ne radi o improvizaciji, nego o istinskom putnom enduru.

Dugačka upside-down prednja vilica i bitno drugačija stražnja vilica trebali bi osigurati relativno izdašan hod ovjesa, a žbičani kotači, od kojih je onaj prednji promjera 21 cola, dodatno potvrđuju kako bi ovaj motocikl trebao imati i istinske, a ne samo deklarativne, off-road mogućnosti. U prilog tome ide i aluminijska zaštita s donje strane agregata, ali i visoko podignuti ispušni sustav.

Prednji diskovi su manjeg promjera, no čini se da su kliješta marke Brembo, dok su plastične oplate izvedene u pravom Ténéré duhu, iako svojom izvedbom ostavljaju dojam kako su još uvijek u razvoju. To i nije neko čudo budući je za pretpostaviti kako će Yamaha prvo predstaviti crossover izvedbu MT-07 Tracer, čije su špijunske fotografije iscurile prije skoro godinu dana, a tek onda i ovu Ténéré varijantu.

Kad god da se pojavi, a za pretpostaviti je da će to biti najkasnije tijekom 2017., MT-07 Ténéré će biti i više nego dostojna zamjena za jednocilindrični XTZ 660 Ténéré, koji je, zajedno s ostalim XT 660 modelima, na izlaznim vratima.

Iako će prije toga morati zadovoljiti Euro4 norme, nema sumnje da će dvocilindrični agregat ostati otprilike jednako zabavan, te i dalje razvijati oko 75 KS i 70 Nm, što je daleko sočnije i elastičnije od 48 KS i 58 Nm kojima raspolaže XTZ 660 Ténéré. Istovremeno je lako moguće da cijena neće premašiti 70 tisuća kuna, što je na razini XTZ-a 660 Ténéré s ABS-om, a isto tako je sasvim izvjesno da će težina ostati debelo ispod XTZ-ovih 215 kg. Zapravo, predviđenu težinu, a i maksimalnu brzinu, možemo slobodno zaokružiti na brojku 200, i nećemo puno pogriješiti.

Više se ne priča hoće li Lorenzo iduće godine voziti Ducati, nego za koliko milijuna eura.

Paolo Ciabatti, sportski direktor Ducati Corsea, je nedavno izjavio da im je interesantan i Marquez, no to je bila samo dimna bomba. Već se predugo i preglasno šuška kako je Ducati uhvatio na pik Jorge Lorenza i čini se da je samo pitanje dana kada će njihova veza postati javna.

Jasno, uvijek se može postaviti pitanje zašto (bi) se Lorenzo odlučio napustiti Yamahu, trenutno najbolji motocikl, koji će mu zasigurno i iduće godine, ili dvije, pružati odličnu priliku da poveća broj titula svjetskog prvaka. To više što je sve donedavno tvrdio kako cijelu MotoGP karijeru misli odraditi s Yamahom.

Velik dio razloga vjerojatno leži u Rossiju. Uopće nije tajna da se njih dvojica međusobno ne podnose, ali i da Lorenzo oduvijek ima osjećaj kako ga u Yamahi manje cijene od Rossija. Isto tako, javna je tajna da je u kontroverznoj završnici prošle sezone Yamaha više navijala za Rossija i tu je vjerojatno napukla ljubav Lorenza prema toj japanskoj marki.

A ta je ljubav dodatno prelomljena preko koljena uoči otvaranja ove sezone u Kataru, kada je Yamaha potpisala novi dvogodišnji ugovor s Rossijem, koji traje do kraja 2018.. Lorenza je to vidljivo uvrijedilo, a činjenica da su u Yamahi bili toliko indiskretni da su javno objavili kako su istovremeno novi ugovor ponudili i Lorenzu, ali i da su mu ponudili više novaca nego ikad, i više nego Rossiju, daje nasluti kako im Španjolac polako ide na živce.

Dakle, apsolvirali smo zašto bi Lorenzo mogao otići iz Yamahe, no zašto bi prešao na Ducati? Jedan od razloga je svakako golema količini novaca koji su spremni istovariti Marlboro i Audi, kako bi Ducati konačno dobio vozača s kojim može aspirirati na naslov prvaka. Gotovo sigurno je riječ o broju s 8 znamenaka, a nekako se najčešće šuška o 12 milijuna eura. Po sezoni.

Drugi razlog je to što je Ducati Desmo16 GP doista konkurentan stroj. Pritom teorija ide tako daleko da se špekulira kako je Ducati i angažirao Stonera kao testnog vozača prvenstveno kako bi dokazao da je Desmo16 GP brži od onog što pokazuju tvornički vozači. Može li s njim Lorenzo dogurati i do naslova prvaka? Možda, teško je reći, ali sve i da ostvari i samo jednu jedinu pobjedu, već će imati to zadovoljstvo da bude bolji od Rossija kojem u dvije godine s Ducatijem to nije uspjelo.

Uglavnom, sve upućuje na to da je Lorenzo već stavio potpis na ugovor, a to bi moglo i trebalo biti konačno obznanjeno na marginama sljedeće utrke u Jerezu, do kada je Yamaha, navodno, i dala ultimatum Španjolcu da se konačno izjasni. No, nije Yamaha jedina koja čeka Lorenzov odgovor, njegova odluka o promjeni poslodavca će sasvim sigurno izazvati tektonske promjene i u drugim tvorničkim momčadima.

Dakle, pretpostavimo da Lorenzo potpiše za Ducati. To znači da se otvara radno mjesto u Yamahi, na koje će najvjerojatnije zasjesti trenutni Suzukijev vozač Maverick Vinales, dok je druga opcija Moto2 nada Alex Rins, iako su veće šanse da on na kraju završi u Repsol Hondi.
To opet znači da ćemo imati jednog vozača viška u Hondi i Ducatiju. I dok se praktično zna da će iz Honde ispasti Pedrosa, teško je procijeniti hoće li otkaz u Ducatiju dobiti Iannone ili Dovizioso. Do utrke u Argentini je veće šanse za ostanak imao Iannone, no nakon blamaže u pretposljednjom zavoju, kada je neopreznim pretjecanjem i sebe i Divioziosa izbacio s podija, stvari više nisu tako kristalno jasne.

Zanimljivo je da bi svoj trojici spomenutih vozača, dakle Pedrosi, Doviziosu i Iannoneu, prva rezervna opcija trebao biti Suzuki. Štoviše, tamo ne samo da bi mogli vidjeti jednog od njih, nego možda čak i dvojicu. Osim toga, Dovizioso i Pedrosa se spominju i u kombinacijama s KTM-om, za kojeg je već potpisao i Bradley Smith, no MotoGP veteranima ulazak u avanturu s austrijskim proizvođačem vjerojatno funkcionira kao tek izlaz u slučaju nužde.