Novosti

Na Kanarima smo isprobali novu evoluciju Multistrade i ustvrdili da je bolja i uglađenija od dosadašnjeg modela 1200.

Na prvi pogled i nema neke razlike između Multistrade 1200 i Multistrade 1260. Redizajn je toliko blag da tek nova brojčana oznaka upućuje na to postoje i neke konkretne razlike.

Dakle, najveća novina je V2 agregat od 1.262 ccm „posuđen“ od XDiavela. I dosadašnji model je imao originalan sustav varijabilnog otvaranja ventila, no novi agregat ipak ima punašniju i manje valovitu krivulju, pa je tako pri 5.500 o/min na raspolaganju za otprilike petina više okretnog momenta.

S novim agregatom, i dorađenom kontrolom gasa, Multistrada 1260 i dalje silovito juri, no istovremeno je uglađenija od modela 1200 na nižim i srednjim brojevima okretaja. One najniže režime vrtnje i dalje baš ne voli, a i vibracije nisu sasvim iščeznule, no one su ipak manje oštre i koncentrirane na više brojeve okretaja. Dojma smo da i mjenjač ljepše radi, dok su kočnice doista odlične, a brza vožnja kroz zavoje i dalje predstavlja istinski užitak kojeg nimalo nije umanjila produžena stražnja vilica, čime se željela povećati stabilnost. Jasno, Multistrada 1260 je dobar odabir za brza putovanja, šteta je samo što nisu još malo unaprijedili zaštitu od vjetra.

Multistrada 1260 u seriji ima napredna elektronska pomagala, uključujući kontrolu proklizavanja i podizanja na stražnji kotač, te „pametan“ ABS, a tu je i tempomat, no mi smo testirali S verziju bogatiju za LED svjetla, koja osvjetljavaju i unutrašnjost zavoja, obostrani „quickshifter“, nove TFT instrumente te poluaktivni ovjes koji odlično radi. Sa svim tim drangulijama početna cijena od 150.990 kuna raste na 171.990 kuna, odnosno na 179.990 kuna s dodatnim Touring paketom opreme, koji uključuje bočne kofere, središnji oslonac i grijače ručki.

Više informacija o tome kako se vozi Ducati Multistrada 1260 pročitajte u nekom od idućih brojeva Moto Pulsa, a fotografije s dinamičke prezentacije na otoku Gran Canaria pogledajte u donjoj galeriji.

959 Panigale je žestok i lijep motocikl, no nova verzija Corse je opremljenija, lakša i atraktivnija.

Nakon što skupocjeni 1299 Panigale R Final Edition uskoro prestane postojati, 959 Panigale će ostati jedini tradicionalan Ducatijev sportaš s V2 agregatom. A ako se nekima taj model dosad nije činio dovoljno ekskluzivnim, mogla bi ih razveseliti nova verzija Corse, koja umjesto Showa prednjeg i Sachs stražnjeg ovjesa ima Öhlins komponente, a od istog je proizvođača i amortizer volana.

Osim toga, standardni dvostruki završeci i su zamijenjeni atraktivnijim Akrapovič ispušnim sustavom s kojim je težina pala za 2,5 kg. Da ostavi potpuni dojam, 959 Panigale Corse dolazi u crvenoj-bijeloj kombinaciji, a sve to ima i svoju cijenu od 155.990 kn, što je za 18 tisuća kuna skuplje od osnovnog Panigalea 959. Dodatne informacije potražite u aktualnom broju Moto Pulsa, dok fotografije možete razgledati u donjoj galeriji.

Pred nama je posljednja utrka sezone u kojoj Marquez i Dovizioso trebaju riješiti pitanje prvaka. Može li se dogoditi čudo?

Nakon 17 ovogodišnjih utrka Marquez ima 282 boda na svom kontu, a Dovizioso 261. To znači da ih uoči posljednje utrke u Valenciji dijeli 21 bod. Ukratko, trebalo bi se dogoditi čudo da vozač Ducatija, koji prije početka sezone nije bio ni u širem krugu favorita, preskoči prvotimca Honde, no u motosportu je sve moguće. Uostalom, treba se samo podsjetiti utrke u Valenciji 2006. godine kada je Hayden došao s 8 bodova zaostatka za Rossijem. I njemu je realno igrala samo pobjeda, no Rossi je pao i završio kao tek 13., tako da je Haydenu i treće mjesto bilo dovoljno da postane prvak.

Doduše, Doviziosu treće mjesto nipošto neće biti dovoljno. Neće ni drugo. Da postane svjetski prvak svakako bi trebao pobijediti. Nezgodna stvar je što izrazito zavojita staza u Valenciji, koja kao da je malo uvećana karting staza, ne odgovara ni njemu ni Ducatiju. No, Dovizioso je ove godine već pobjeđivao na stazama koje mu ne bi trebale odgovarati, a ne treba zaboraviti da je Iannone prošle godine s Ducatijem bio treći u Valenciji. Ovogodišnji Ducati je bolji od prošlogodišnjeg, a ovogodišnji Dovizioso je bolji vozač nego što će to Iannone ikada biti.

Dakle, neke šanse za pobjedu ipak postoje, no dodatni problem je u tome što sama pobjeda Doviziosu neće biti ni izbliza dovoljna. Naime, Marquez bi morao završiti na tek 12. mjestu ili biti slabiji od toga. Ako Marquez završi među prvih 11 imat će više bodova od Doviziosa i obranit će titulu svjetskog prvaka. Ako pak završi 12. imat će 286 bodova, a točno toliko bodova bi imao i Dovizioso da pobijedi. U tom slučaju bi odlučio broj pobjeda. Trenutno su poravnati sa 6 pobjeda svaki, no za Doviziosa bi to bila sedma pobjeda ove sezone i tako bi vozač Ducatija postao prvak.

Pritom su čak i veće šanse da Dovizioso pobijedi, nego da Marquez završi utrku kao 12. ili slabije od toga. Takvo što bi se realno moglo dogoditi samo ako Marquez odustane, a na dosadašnjih 17 utrka je Marquez to učinio 3 puta. Dva puta zbog padova na kočenju Argentini i Le Mansu, no to je bilo prije nego je Michelin počeo isporučivati prednju gumu nove konstrukcije. Treći puta je odustao u Silverstoneu zbog kvara na agregatu, no to je nešto što se na motociklima Repsol Honde događa jednom u 10 godina.

Sve to ne znači da se Marquez može opustiti. Iako ne vjerujemo da bi to itko učinio namjerno, uvijek postoji mogućnost da ga netko sruši. Zbog toga Španjolac ne može previše kalkulirati, nego se mora izboriti za što bolju startnu poziciju i žestoko krenuti u utrku kako ne bi zapeo u gužvi u prvom zavoju. Isto tako, trebao bi paziti da mu se previše ne približe kontaktu skloni Iannone, Zarco, Petrucci...

Ukratko, da bi Dovizioso postao prvak, on mora pobijediti, a Marquez završiti kao 12. ili slabije od toga. Da bi Marquez postao prvak dovoljno je da samo završi među prvih 11, a ne mora čak ni osvojiti boda ako Dovizioso ne pobijedi.

Ducati je odmah predstavio tri verzije Panigalea s brutalnim V4 agregatom od čak 214 KS.

Asimetrični intervali paljenja, koljenasto vratilo koje se vrti unatrag i, konačno, V4 konfiguracija predstavljaju samo neke od važnijih detalja koji potvrđuju da je novi Ducatijev agregat inspiriran MotoGP strojem, a o čemu možete detaljnije čitati u aktualnom broju Moto Pulsa. Od ranije je poznato da će litarska verzija R biti predstavljena kasnije, a da će prvo na tržište izaći agregat od 1.103 ccm. Sad je otkriveno da taj agregat razvija čak 214 KS pri 13.000 o/min i 124 Nm pri 10.000 o/min.

I nije samo V4 agregat revolucionarna novost za jedan Ducati, nego je to i aluminijski okvir. Podsjetimo, i u MotoGP prvenstvu koriste aluminijski okvir, s time da je ovdje ipak bitno drugačije i kompaktnije izvedbe te služi tome da se glava okvira poveže s agregatom, koji je i dalje nosivi element, slično kao i na dosadašnjem Panigaleu V2.

U ponudi su odmah tri modela. Osnovni Panigale V4 dolazi s Showa prednjim i Sachs stražnjim ovjesom te teži 198 kg sa svim tekućinama. Dolazi s naprednim paketom elektronike, ali se infrastruktura za suvozača mora doplatiti. Panigale V4 S ima elektronski podesiv Öhlins ovjes, kovane Marchesini aluminijske naplatke, litij-ion bateriju i još poneku sitnicu, a sa svim tekućinama broji 195 kg. Konačno, Panigale V4 Speciale je još za kilogram lakši jednosjed, koji ima i telemetriju s GPS modulom te magnezijske Marchesini naplatke.

Jasno, kod Ducatija je dizajn gotovo jednako važan kao i mehanika. U tom smislu je Panigale V4 atraktivna evolucija Panigalea V2 u što se možete uvjeriti u donjoj galeriji s prvim fotografijama i to u poprilično visokoj rezoluciji.

Je li Lorenzo prepustio pobjedu Doviziosu? Nije važno, glavno da ćemo prvaka doznati tek u posljednjoj utrci.

Baš kao i prošle godine, na stazu Sepang su se neposredno prije MotoGP utrke olakšali tmurni oblaci. I to izdašno. No, za razliku od prošle godine kad je ples po kiši mogao proći u revijalnom tonu, ovaj put su se dvojica vozača još uvijek borila za titulu svjetskog prvaka. S time da je većina mogućih raspleta i kombinacija govorila u prilog tome kako će Marquez već u Maleziji obraniti titulu prvaka.

No, kiša je više odgovarala vozačima Ducatija, a ponajprije Doviziosu, koji je nakon 7 godina posta od svoje prve pobjede tu slavio i prošle godine u sličnim uvjetima te nakon toga postao potpuno drugi čovjek. Onaj koji je u međuvremenu pobijedio još 5 puta i uvjerio i sebe i druge kako može postati MotoGP prvak.

Uglavnom, utrku je poveo još uvijek iznenađujuće odličan Zarco na Tech3 Yamahi, no francuski rookie ni ovaj put nije mogao zadržati vodstvo do samog kraja. Prošla su ga obojica tvorničkih vozača Ducatija s time da je Lorenzo bio naprijed i držao dosta visok ritam. Marquez se za to vrijeme ustalio na 4. mjestu, a to je značilo da Dovizioso ostaje u borbi za naslov samo ako pobijedi. Drugo mjesto mu nije dovoljno. No, može li proći ispred Lorenza? Ili će ga ovaj pustiti?

Nema sumnje da su postojale timske naredbe. One postoje već neko vrijeme i ne tiču se samo Lorenza, nego i svih Ducatijevih vozača privatnih momčadi. Na tom je tragu bila i poruka koju su u samoj završnici utrke poslali Lorenzu, uputivši ga da prebaci na mapu broj 8. Radi se o mapama koje se tiču načina razvijanja snage, te rada kontrole proklizavanja ili kočenja motorom i koje se redovito mijenjaju tijekom utrke kako se gume troše. No, na raspolaganju su samo tri mape, a ne njih osam. Dakle, bilo je to loše šifrirana poruka Lorenzu, podsjetnik što mu je učiniti. No, hoće li ih on poslušati? Konačno, Redding se prije tjedan dana oglušio na takve poruke i u doslovno posljednjim metrima promigoljio ispred Doviziosa.

Dakle, je li Lorenzo, koji bi silno volio konačno odnijeti pobjedu s Ducatijem, propustio Doviziosa? Nije! Lorenzo je umalo pao kad mu je popustila prednja guma na kočenju i to je Dovizioso iskoristio da se probije naprijed. I ne, način na koji je umalo pao nipošto nije fingirao; u pokušaju da ostane na dva kotača Lorenzov je klizač na koljenu ostavio dugačke tragove kočenja koji su se jasno vidjeli i na mokrom asfaltu.

Nakon toga je Lorenzo slijedio Doviziosa, ali nije ni pokušavao izravno napasti. Sve ako i nije imao namjeru poslušati naredbu, na izuzetno klizavom asfaltu i s potrošenom prednjom gumom djeluje sasvim razumljivo što Lorenzo nije želio riskirati i u pokušaju pretjecanja možda srušiti timskog kolegu te tako gurnuti u ruke titulu Marquezu. Reddingu je prije tjedan dana u Phillip Islandu možda bilo svejedno, on iduće godine ionako prelazi na Apriliju, ali Lorenzo bi se već iduće sezone možda mogao naći u situaciji da je on taj koji se bori za naslov. I da tad njemu Dovizioso na sličan način može pomoći. Ili odmoći.

No, zapravo i nije važno da li je Lorenzo mogao pobijediti ili nije. Timske naredbe ionako nisu zabranjene, a novom pobjedom Doviziosa su ionako na dobitku svi osim Marqueza. S time da čak i on nije previše izgubio. Naime, Dovizioso sad ima 21 bod zaostatka. Dovoljno mali zaostatak da će se pitanje pobjednika morati riješiti tek u posljednjoj utrci, onoj u Valenciji sredinom studenog, a dovoljno veliki zaostatak da je Marquez s jednom nogom i obje ruke već dohvatio titulu. Naime, da razriješi sve dvojbe, Marquezu treba još samo 5 bodova, a to se dobije za plasman na 11. mjesto. Realno gledajući, Marquez bi trebao odustati, a i onda bi Dovizioso morao, ni manje ni više, pobijediti da u posljednji tren preotme titulu. No, u ovoj uzbudljivoj sezoni smo vidjeli da uvijek treba očekivati neočekivano.

Svi ostali su bili u drugom planu i to ne samo zato jer je već i petoplasirani Pedrosa zaostao pola minute. Neposredno do njega se do 6. pozicije probio Petrucci koji je nakon kvara na motociklu startao s posljednje pozicije, dok je Rossi završio kao 7. i tako potvrdio da je ovogodišnja Yamaha po kiši još i manje konkurentna nego na suhom. Za utjehu, bio je bolji od timskog kolege Vinalesa, koji je završio deveti, a između njih se smjestio Miller na Marc VDS Hondi, dok je Pol Espargaro pokazao kako je plasman KTM-a među prvu desetoricu postao norma.

I dok utrka u Sepangu nije razriješila pitanje MotoGP prvaka, pitanje Moto2 prvaka je riješeno i prije nego je utrka počela. Naime, Luthi je teško pao na kvalifikacijama i doslovno se odbio od asfalta tako da je pravo medicinsko čudo što je pritom samo slomio gležanj. Ipak, i to je bilo dovoljno da mu liječnička komisija zabrani nastup, što je automatski značilo da je Franco Morbidelli postao prvak. Simpatični Talijan je opušten ušao u utrku i imao namjeru pobijediti, ali su mu planove pokvarili vozači KTM-a. Oliveira i Binder su drugi put u tjedan dana prvi prošli ciljem i odnijeli dvostruku pobjedu za KTM, no Morbidelli je svejedno imao priliku proslaviti naslov na pobjedničkom podiju jer je utrku završio kao treći.

U klasi Moto3 je Joan Mir već imao titulu u džepu, ali to ga nije spriječilo da osvoji i 10. pobjedu ove sezone, što je rekord u Moto3 kategoriji. Tri četvrtine sekunde iza njega Martin je u dvoboju za drugo mjesto prošao ciljem nepunih 4 stotinke sekunde prije Bastianinija.

Dakle, nakon itekako zasluženog slobodnog vikenda, 12. studenog slijedi posljednja utrka sezone u Valenciji u kojoj se ove sezone rješava pitanje prvaka. 2006. godine je Rossi tu izgubio prednost koju je imao pred Haydenom, može li se isto dogoditi i Marquezu? Svakako će to biti utrka vrijedna pažnje. Kod nas je možete pogledati na Sport Klub televiziji, dok na rezultate svih utrka u Maleziji možete baciti pogled u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK (nakon 17 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 282
2. A. Dovizioso – Ducati – 261
3. M. Vinales – Yamaha – 226
4. V. Rossi – Yamaha – 197
5. D. Pedrosa – Honda - 185

Moto2
1. F. Morbidelli – Kalex – 288 - prvak
2. T. Luthi – Kalex – 243
3. M. Oliviera – KTM – 216
4. A. Marquez – Kalex - 190
5. F. Bagnaia – Kalex – 161

Moto3
1. J. Mir – Honda – 321
2. R. Fenati – Honda – 235
3. A. Canet – Honda – 192
4. J. Martin – Honda – 171
5. F. Di Giannantonio – Honda – 153

Rea je i u Jerezu odnio dvostruku pobjedu. U prvoj utrci mu je pomoglo odustajanje Melandrija, a u drugoj je bio klasa za sebe.

I nakon što je potvrdio osvajanje treće uzastopne krune, Rea nastavlja nesmanjenom žestinom dominirati Superbike prvenstvom. Doduše, vozač Kawasakija je do svoje prve pobjede na stazi Jerez došao tek nakon što je dotad vodeći Melandri upao u tehničke probleme s Ducatijem i morao odustati. Drugo mjesto je pripalo Daviesu na drugom Ducatiju, a treće Sykesu na drugom Kawasakiju, s time da su sva trojica završila utrku unutar dvije sekunde.

Kako je to već pomalo uobičajeno, četvrto i pet mjesto su osvojili vozači Yamahe, pri čemu je Lowes bio 4 sekunde brži od VD Marka, dok je šesto mjesto osvojio Guintoli, bivši svjetski prvak i povratnik u ovo prvenstvo, koji se dogovorio s momčadi Kawasaki Puccetti da s njima odradi završetak sezone.

Ako je Rea u subotnjoj utrci dobar, onda će u nedjeljnoj biti još bolji. Sukladno kontraverznim pravilima, kao pobjednik prve utrke morao je krenuti s devete startne pozicije, no trebao mu je jedan krug da se probije do vodstva. Na kraju je glatko pobijedio s nepune tri sekunde te je ujedno potvrdio i konstruktorski naslov za Kawasaki, ali osvojio i 110. podij, čime je prestigao legendarnog Fogartyja. Melandri je u završnici utrke nadmašio timskog kolegu Daviesa i osvojio 2. mjesto, dok se Lowes kraj Sykesa izborio za 4. poziciju.

Budući da je Sofuoglu izbačen iz stroja zbog teške ozljede noge, Mahias je bio u prilici da utrku prije kraja potvrdi osvajanje naslova u klasi Supersport 600. Umjesto toga, vozač Yamahe je odlučio igrati na sigurno te je ciljem prošao kao peti, što znači da uoči posljednje utrke u Kataru ima 20 bodova prednosti. Pobjedu je odnio njegov timski kolega Caricasulo koji se do posljednjeg metra borio s Cluzelom na Hondi i prošao ciljem samo 65 tisućinki sekunde prije njega.

Treće mjesto je dograbio povratnik West, koji upravlja Sofuoglovim Kawasakijem, dok je četvrti bio Jacobsen na MV Agusti. Yamaha je potvrdila osvajanje konstruktorskog naslova u klasi Supersport 600, a vozač Yamahe Marc Garcia je u Jerezu postao prvi prvak nove klase Supersport 300.

Posljednje ovogodišnje utrke imaju se održati u Kataru, prvog vikenda u studenom. Davies i Sykes tamo putuju poravnati po broju bodova i borit će se za utješni naslov viceprvaka. Rezultate Superbike i Supersport 600 utrka u Jerezu pogledajte u donjoj galeriji.

Superbike (nakon 24 utrke)
1. J. Rea – Kawasaki – 506 bodova
2. C. Davies – Ducati – 363
3. T. Sykes – Kawasaki – 363
4. M. Melandri – Ducati – 301
5. A. Lowes – Yamaha – 226

Supersport (nakon 11 utrka)
1. L. Mahias – Yamaha – 165 bodova
2. K. Sofuoglu – Kawasaki – 145
3. J. Cluzel – Honda - 135
4. S. Morais – Yamaha – 132
5. P.J. Jacobsen – MV Agusta – 108

Ducati je za 2018. redizajnirao i modernizirao Monster 821 kako bi više podsjećao na modele 1200.

Kad je mehanika u pitanju, Monster 821 se od dosadašnjeg modela razlikuje tek po tome što zadovoljava EuroIV norme. Pritom tekućinom hlađen V2 agregat (Testastretta 11°) od 821 ccm broji 109 KS pri 9.250 o/min, što je za 3 KS manje nego dosad, no tu je vjerojatno stvar u tome što je Ducati u međuvremenu prešao na novu metodu mjerenja snage. Isto tako, umjesto 89,4 Nm deklarira se 86 Nm pri istih 7.750 o/min. Težina je neznatno porasla s 205,5 na 206 kg (s tekućinama) dok osovinski razmak ostaje na za tu klasu dugačkih 1.480 mm.

Najviše je promijenjen dizajn, što u slučaju minimalističkog Monstera znači da se ugrađuje drugačiji spremnik goriva i stražnji kraj, kao i novo prednje svjetlo s LED potkovom, dok dvostruki završeci ispušnog sustava više nisu okrugli, nego oštrijih linija. Sve to kako bi Monster 821 bio preslika još uvijek svježeg Monstera 1200. Po uzoru na snažnije modele ugrađena je i nova ploča s instrumentima i to ne bilo kakva nego ona s TFT ekranom u boji.

Serijska oprema uključuje Brembo kočnice i Bosch ABS, kontrolu proklizavanja, mape razvijanja snage i kliznu spojku, a osim što dolazi u tradicionalnom crvenom i crnom koloritu, novi 821 na scenu vraća i žutu boju koja je također obilježila dio povijesti Monstera. Više fotografija pogledajte u donjoj galeriji, a test ovog netom predstavljenog noviteta ćete moći pročitati već u idućem broju Moto Pulsa.

Fantastična završnica MotoGP utrke u Motegiju najavljuje uzbudljivi završetak sezone. Pitanje prvaka sve dalje od riješenog.

Kiša je nemilice padala od petka od nedjelje, no nije pokvarila dobro raspoloženje. Štoviše, nakon tri dana jurnjave japanskom stazom Motegi može se reći da je ionako odlična i zanimljiva MotoGP sezona postala još i bolja.

Sad je već postalo uobičajeno da u ranoj fazi utrke povede Lorenzo, no isto tako nije neuobičajeno da se po kiši naprijed probije Petrucci na još jednom Ducatiju. Ipak, ni jednom ni drugom nije bilo suđeno da konačno dođu do slavlja. Nešto su o tome imali reći Marquez i Dovizioso, koji se međusobno ne bore samo za pobjede, nego i za naslov prvaka.

Nakon što se Marquez s Hondom probio kraj Petruccija, Dovizioso je s tvorničkim Ducatijem također krenuo naprijed i tako je u samoj završnici uslijedio fantastičan dvoboj u kojem su se nekoliko puta izmijenili u vodstvu. Na ulasku u posljednji krug se činilo da je Marquez stvorio taman dovoljnu prednost, no sredinom kruga je umalo je pao kod dodavanja gasa dok je Dovizioso odlično odradio iduća dva zavoja te se pri kraju najduže ravnice, na kočenju, probio u vodstvo. Iako je Dovizioso u nekoliko preostalih zavoja pokušao zatvoriti svaki prolaz, Marquez mu se u zadnjem zavoju ipak nekako provukao „ispod pazuha“.

Bio je to sličan potez onom na nedavnoj utrci u Austriji, a isti je bio i rezultat. U tom ambicioznom pokušaju pretjecanja Marquez je otišao preširoko, Dovizioso se provukao ispred njega i došao do pete pobjede ove sezone. Isti broj pobjeda ima i Marquez te u posljednje tri utrke sezone ulazi s prednošću od samo 11 bodova. Istovremeno su obojica još malo odmaglili Vinalesu, koji je cijeli vikend imao problema s držanjem stražnje gume na svojoj Yamahi i završio kao tek 9. te sad ima 33 boda manje od Marqueza. Rossi je pao i tako ispao iz svih kombinacija za naslov, dok je Pedrosa još samo teoretski ostao u igri nakon što je odlučio odustati zbog toga što mu se stražnja guma vrtjela u prazno.

S 10 sekundi zaostatka treći je ciljem prošao Petrucci, dok su četvrto i peto mjesto Iannonea i Rinsa daleko najbolji rezultati Suzukija ove sezone. Lorenzo je u jednom trenutku potonuo na 9. mjesto, ali je u završnici uspio ponovo zagrijati stražnju gumu namjernim proklizavanjem tako da je završio kao 6. ispred Aleixa Espargaroa na Apriliji i Zarcoa s Tech 3 Yamahom. Crutchlow je, dakako, pao. I to dva puta.

U klasi Moto2 je Nakagami bio na dobrom putu da razveseli pokisle japanske navijače, ali je u drugoj polovici utrke posustao i završio kao tek 6. Tako je do svoje treće pobjede, i prve izvan Španjolske, došao Marc Marquez s Kalexom, dok je Xavi Vierge s Tech 3 motociklom došao do rezultata karijere osvajanjem drugog mjesta. Treći je bio Syahrin, četvrti Bagnia, a peti Pasini. Važnije od toga je da je Morbidelli bio tek osmi, ali svejedno za tri mjesta bolji od Luthija, svog jedinog preostalog konkurenta za naslov.

Tako je Morbidelli svoju prednost rastegao na 24 boda, no samo nakratko jer je u međuvremenu objavljeno da je Aegerter, nakon analize ulja, izbačen iz rezultata utrke u Misanu gdje je pobijedio. To znači da Luthi od njega preuzima prvo mjesto i dodatnih 5 bodova, a budući da je Morbidelli tamo pao i ostao na nuli, razmak na vrhu se nakon korekcije rezultata smanjio na dostižnih 19 bodova.

I u klasi Moto3 se malo zakomplicirala situacija. Mir je uoči utrke u Motegiju bio u realnoj prilici da potvrdi osvajanje naslova, no cijeli vikend je imao problema i na kraju se nije čak ni probio među osvajače bodova. Da stvar bude gora po Španjolca, istovremeno je Fenati glatko pobijedio i tako smanjio zaostatak na 55 bodova. Ipak, ako uzmemo u obzir da je na stolu još samo 75 bodova, jasno je da Mir već idućeg vikenda u Phillip Islandu ima novu meč loptu na vlastiti servis.

Inače, u Motegiju su sva tri mjesta na podiju zauzeli talijanski vozači, zahvaljujući tome što je Antonelli odvozio svoju daleko najbolju utrke sezone i osvojio drugo mjesto, dok je Bezzecchi osvajanjem trećeg mjesta ostvario rezultat karijere. Stvar je utoliko zanimljivija što su njih trojica nastupili na tri različita motocikla, odnosno na Hondi, KTM-u i Mahindri, a na četvrtom mjestu je bio i jedan Suzuki, no tu više ne govorimo o motociklu, nego o Tatsukiju Suzukiju koji vozi Hondu.

Rezultate svih utrka i pad Crutchlowa pogledajte u donjoj galeriji:

TRENUTNI POREDAK (nakon 15 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 244
2. A. Dovizioso – Ducati – 233
3. M. Vinales – Yamaha – 203
4. D. Pedrosa – Honda - 170
5. V. Rossi – Yamaha – 168

Moto2
1. F. Morbidelli – Kalex – 256
2. T. Luthi – Kalex – 237
3. A. Marquez – Kalex - 180
4. M. Oliviera – KTM – 166
5. F. Bagnaia – Kalex – 146

Moto3
1. J. Mir – Honda – 271
2. R. Fenati – Honda – 216
3. A. Canet – Honda – 164
4. F. Di Giannantonio – Honda – 146
5. J. Martin – Honda – 135