Novosti

Superbike sezona je praktički započela, a donosi ispremiješanu startnu rešetku s 21 vozačem i 26 utrka.

Pobjednička momčad Kawasakija ostaje ista, ali su praktično sve druge momčadi malo promijenile svoj sastav, te pritom privukla i neka zvučna imena. No, neka zvučna imena su otišla, pa su tako Giugliano i bivši svjetski prvak Guintoli, nakon što su dobili otkaz u Ducatiju, odnosno Yamahi, slijedili raniji primjer Haslama i produžili korak u britanski Superbike.

Time je svakako oslabljeno prvenstvo, ali ne nužno i momčad Ducatija, budući da je na mjesto Giugliana u Ducati stigao Marco Melandri, koji je godinu i pol pauzirao od utrka, ali je već na testiranjima pokazao da je vrlo brz. S druge strane, Yamaha je u svoje redove privukla Van Der Marka, koji se još nije privukao na R1, a na njegovo mjesto u Hondi je stigao dojučerašnji MotoGP vozač Stefan Bradl.

Iz MotoGP prvenstva se, zajedno s Aprilijom, vratio i Eugene Laverty. Njegov timski kolega je Lorenzo Savadori, koji je u momčadi IODARacing dosta uspješno branio čast istog talijanskog proizvođača u trenutku kada Aprilia nije imala tvornički tim. Jasno, to nisu sve kadrovske promjene, ali su one najvažnije, dok od onih ostalih izdvajamo novajliju Krummenachera, koji je u sklopu momčadi Kawasaki Pucetti Racing napredovao iz Supersport prvenstva.

U nastavku vam donosimo popis svih vozača i momčadi, a ispod toga i ranije objavljen Superbike kalendar za 2017., uz napomenu da je u međuvremenu potvrđeno kako će se pretposljednja utrka sezone voziti u Jerezu, ali će se održati tjedan dana kasnije, odnosno od 20. do 22. listopada.

Iza Yamahe je poprilično loša Superbike sezona, može li pridošli Michael van der Mark promijeniti trendove?

Guintoli je trećim mjestom u prvoj utrci na završnom okupljanju u Kataru malo popravio opći dojam, no to ne mijenja na stvari da je iza Yamahe poprilično problematična Superbike sezona. Kad se podvuče završni račun, Yamaha nije imala vozača čak ni u prvoj desetorici ukupnog poretka, dok su među konstruktorima završili tek na 5. mjestu, između BMW-a i Aprilije, čije su boje branile privatne momčadi.

Iako je skupio manje bodova od Guintolija, koji je zbog ozlijede propustio praktično pola sezone, neupitno brz, ali i najčešće prebrz, Alex Lowes ostaje u momčadi. To možda i ne bi bilo tako čudno da istovremeno bivši svjetski prvak Guintoli nije dobio otkaz, kako bi se otvorio prostor za dolazak Michaela van der Marka. Prošle godine je s nedovoljno konkurentnom Hondom osvojio četvrto mjesto u ukupnom poretku, što je svakako dobra preporuka za Van der Marka, no posljednja testiranja pokazuju da se Nizozemac još uvijek nije sljubio s Yamahom R1. A nova Superbike sezona je već pred vratima.

Red Bull je prvi put ozbiljno zakoračio u Superbike prvenstvo. Hoće li Hondi Fireblade dati krila?

U famoznom Red Bull Hangaru 7 u Salzburgu predstavljena je Hondina Superbike momčad za 2017. Iako glavni oslonac u cijeloj priči ostaje nizozemska momčad Ten Kate, ime je promijenjeno u Red Bull Honda World Superbike Team, što je popraćeno i potpuno novim grafikama u prepoznatljivom stilu novog glavnog sponzora.

No, daleko od toga da su nove same grafike. Tu je i potpuno novi i bitno oštriji CBR 1000 RR Fireblade SP2, čija je natjecateljska verzija još uvijek u ranoj fazi razvoja, ali zasigurno ima daleko više pobjedničkog potencijala od svog prethodnika. Novost je i suradnja s Akrapovičem, koji je svoju prvu svjetsku titulu uopće osvojio upravo s Hondom u Superbike prvenstvu, kada je Edwards postao prvak.

Honda i sada ima američkog vozača u svojim redovima. Bivši MotoGP prvak Nicky Hayden je prošle godine imao svoje Superbike krštenje te je na ne baš konkurentnom Firebladeu došao do prve pobjede i 5. mjesta u ukupnom poretku. Na početku ove sezone možda ne treba očekivati previše, no jednom kad se poslože stvari u Ten Kate garaži američki veteran bi mogao početi stvarati napukline u duopolu Kawasakija i Ducatija.

Haydenov novi momčadski kolega je bivši Moto2 prvak Stefan Bradl, koji iza sebe ima jednu dobru i pokoju solidnu MotoGP sezonu. Činjenica da je glavninu MotoGP karijere odradio za upravljačem Honde, ali i da mu je osobni sponzor upravo Red Bull, svakako mu je olakšala ulazak u ovu momčad, a svemu tome je svoje prste imala i Dorna, koja je silno željela imati zvučno njemačko ime u Superbike prvenstvu.

Inače, iako je Red Bull posljednjih godina itekako prisutan u Formula 1 i WRC prvenstvu, kao i na reliju Dakar, tek od ove sezone se Red Bull u potpunosti uključuje i u cestovni motociklizam. Tako će uz Superbike momčad Honde biti i glavni sponzor KTM-a u MotoGP prvenstvu, što je logičan nastavak nacionalne suradnje iz Moto3 klase. Time se Red Bull konačno vraća u kraljevsku klasu nakon skoro dva desetljeća pauze i suradnje s momčadi WCM Yamaha.

Dodatne fotografije natjecateljskog motocikla i vozača momčadi Red Bull Honda pogledajte u donjoj galeriji.

Mjesec dana prije početka sezone, glavnina timova i vozača je temeljito isprobala nove verzije motocikala.

Rezultate prvih ovosezonskih zajedničkih testiranja ne treba shvaćati previše ozbiljno, ali su ipak indikator trenutne pripremljenosti vozača i motocikala. U kontekstu toga ne treba čuditi da je najbrži bio aktualni prvak Rea, dok je njegov timski kolega Sykes bio treći, pri čemu oba vozača Kawasakiju nisu ni posegnula za gumama za kvalifikacije.

Ugodno iznenađenje je drugo najbrže vrijeme Lorenza Savadorija na Apriliji, to više što je njegov timski kolega, i dojučerašnji MotoGP vozač, Eugene Laverty bio na začelju kolone. Obećavajuće izgleda i četvero najbrže vrijeme povratnika Melandrija, koji se očito brzo naviknuo na Ducati, te je bio mrvicu brži od momčadskog kolege Daviesa.

Isto tako, Hayden je u svom prvom kontaktu s novim i tek djelomično pripremljenim Hondinim motociklom pokazao da novi Fireblade ima potencijala, a isto je potvrdio i Stefan Bradl, koji ulazi u svoju prvu SBK sezonu.

Najbrža vremena po krugu:
1. Jonathan Rea (Kawasaki Racing Team): 1.39.809
2. Lorenzo Savadori (Milwaukee Aprilia Team): 1.39.920
3. Tom Sykes (Kawasaki Racing Team): 1.40.219
4. Marco Melandri (Aruba It.Racing- Ducati): 1.40.313
5. Chaz Davies (Aruba It.Racing- Ducati): 1.40.324
6. Nicky Hayden (Honda World Superbike Team): 1.40.548
7. Alex Lowes (Pata Yamaha Official Team): 1.40.600
8. Xavi Forés (Barni Racing): 1.40.738
9. Stefan Bradl (Honda World Superbike Team):1.40.854
10. Michael van der Mark (Pata Yamaha Team): 1.41.450
11. Randy Krummenacher (Puccetti Kawasaki):1.41.566
12. Markus Reiterberger (Althea BMW Racing):1.41.578
13. Jordi Torres (Althea BMW Racing): 1.41.619
14. Eugene Laverty (Milwaukee Aprilia Team): 1.41.886

30 vozača na 6 marki motocikala. Supersport prvenstvo djeluje vitalno, a zapravo je na klimavim nogama.

Kad su u pitanju one viđenije kombinacije čovjeka i stroja, u Supersport prvenstvu gotovo ništa neće biti kao lani. No, jedna je kombinacija ipak ostala ista. I to ona dobitna. Kenan Sofuoglu i Kawasaki ostaju braniti naslov. Pritom je Randy Krumamenacher unutar iste momčadi Kawasaki Pucetti Racing odlučio napredovati u Superbike prvenstvo, pa će tako Sofuoglov novi timski kolega postati britanska nada Kyle Smith.

Prošlogodišnji viceprvak Cluzel je raskrstio s tvorničkom momčadi MV Aguste, te će iduće godine voziti Hondu, a u suprotnom smjeru putuje Jacobsen. Kao viceprvak u pretposljednjoj sezoni, Jacobsen bi mogao biti ozbiljna prijetnja za upravljačem MV Aguste, pri čemu je Talijanima i utoliko zanimljiviji što je Amerikanac, a tržište SAD-a im je izuzetno važno da se izvuku iz krize. Da u tvorničkoj momčadi MV Aguste ipak nešto ne štima potvrđuje i to što su u početku planirali nastupati samo s Jacobsenom, da bi mu se u zadnji tren na popisu pridružio i rookie Zaccone, no on će voziti samo europske utrke.

Dobrodošlo osvježenje već dugo vremena iscrpljenom Supersport prvenstvu predstavlja povratak Yamahe. Federico Caricasulo i Lucas Mahias će voziti za tvorničku momčad, no na dvije jednako pripremljene Yamahe R6 bi trebali juriti i Sheridan Morais i Niki Tuuli, koji je bio senzacionalno otkriće završetka prošle sezone.

Od ostalih važnijih imena spomenimo da petoplasirani u ukupnom poretku Kyle Smith ostaje na Hondi, dok će velika većina dosad nespomenutih samo popunjavati brojeve i plaćati da voze. Ukupno je prijavljeno 30 vozača, no šestorica od njih će voziti samo europski dio prvenstva, a među njima su i jedina dvojica koji će nastupati sa Suzukijem. Isto tako, ne treba očekivati čuda ni od momčadi Profile Racing, koja će koristiti Triumphove motocikle.

Sve u svemu, popis vozača i motocikala je relativno dugačak i raznovrstan, no tako je samo na papiru. Supersport prvenstvu nedostaje dubine, ali i zdrave perspektive. Povratak Yamahe će vjerojatno malo popraviti krvnu sliku, no dok se oni vraćaju drugi se proizvođači polako povlače. Ne samo iz Supersport prvenstva, nego i iz tog segmenta tržišta.

S novim modelom YZF-R6 i četvoricom vozača, Yamaha želi ponovo imati prvaka u Supersport klasi.

Prethodni model R6 nije bio redoviti učesnik Supersport prvenstva, ali se svejedno okrunio s tri titule Supersport prvaka. Prvo je Cal Crutchlow odnio naslov 2009. godine, onda je Chaz Davies postao prvak dvije godine kasnije, da bi se 2013. pojavio Sam Lowes i s već isluženim natjecateljskim motociklom osvojio krunu.

Dakle, R6 je uspješan neparnim godina, a 2017. je upravo takva, čemu treba pribrojati i to da će po prvi put nakon dosta godina imati i svoj tvornički tim. Osim toga, tvorničku podršku će uživati i finska momčad Kallio, pa će tako boje Yamahe braniti četvorica vozača koji možda nisu zvijezde, ali imaju potencijal.

Za tvorničku momčad GRT Yamaha će nastupati Francuz Lucas Mahias, koji je 2016. postao svjetski Endurance prvak u kategoriji vozača, dok će mu timski kolega biti Talijan Federico Caricasulo, koji je 2015. bio treći u prvenstvu Superstock 600, da bi nakon toga
u svojoj prvoj Supersport sezoni s Hondom završio na devetom mjestu u ukupnom poretku.

Ipak, možda se najviše očekuje od finske momčadi Kallio Yamaha za koju vozi i Niki Tuuli, koji je kao „wildcard“ nastupio u završnici prošle Supersport sezone s privatnom Yamahom R6 te u tri utrke u koje je nastupio iznenađujuće osvojio tri druga mjesta, pritom dobro namučivši svjetskog prvaka Sofuoglua na Kawasakiju. Tuulijev timski kolega biti će južnoafrički vozač Sheridan Morais, koji iza sebe već ima Superbike i Supersport iskustvo, a u 2017. bi paralelno trebao voziti i Endurance prvenstvo za upravljačem Yamahe R1.

Kad je u pitanju natjecateljski R6, on bi u skladu s pravilima, koja dozvoljavaju tek minimalne izmjene, trebao biti sasvim sličan serijskom modelu. Glavna razlika je u natjecateljskim oplatama, Brembo kočnicama, Öhlins umetcima za prednju vilicu i Akrapovič ispušnom sustavu od titana. Osim toga, pravila dopuštaju i strogo ograničene promjene na stražnjem amortizeru, elektronici, glavi cilindara i mjenjaču.

Pritom Sofuoglo i Kawasaki sasvim sigurno ostaju najveći favoriti, no Yamaha bi mogla dobro promiješati karte, a uz to i nemalo osvježiti i protresti Supersport prvenstvo pred kojim je neizvjesna budućnost. Naime, lako je moguće da je ovo zadnja godina za Kawasaki, koji izgleda ne priprema nasljednika za model ZX-6R, a čini se da i u daljnjim planovima Honda više nema mjesta za CBR 600 RR. Istovremeno, MV Agusta je u financijskim problemima te najavljuje postupno odmicanje od proizvodnje modela manje zapremine, pa tako ne čude sve glasnija šaputanja kako bi se Supersport klasa u bliskoj mogućnosti mogla ukinuti.

Dodatne fotografije Yamahe YZF-R6 u natjecateljskom izdanju pogledajte u donjoj galeriji.

Onaj tko pobijedi u prvoj utrci, u drugoj će startati deveti, a četvrti će kao prvi. Zbunjeni?

Otkad je preuzela i Superbike prvenstvo, Dorna se ne libi eksperimentiranja kako bi mu povećala gledanost. No, podaci pokazuju suprotno. Problem je u tome što su MotoGP i Superbike kao spojene posude. Dok jednome raste popularnost, drugome pada. A MotoGP je, dobrim dijelom baš zahvaljujući i Dorni, trenutno iznimno gledan. Što znači da Superbike baš i nije.

U pokušaju da i Superbike prvenstvo učini zanimljivijim, Dorna iz godine u godinu mijenja pravila igre. Prvo su bitno ograničili moguće dorade u odnosu na serijske motocikle, ne bi li tako smanjili troškove, ali i razliku između tvorničkih i privatnih momčadi. No, baš je protekla sezona pokazala da i dalje dominiraju oni koji ulažu najviše, dakle Kawasaki i Ducati. Štoviše, ponekad su tvornički Superbike motocikli brži od satelitskih MotoGP motocikala.

Za 2016. su donijeli odluku da se više ne voze dvije utrke nedjeljom, nego da se prva utrka prebaci u subotu. Time se željelo izbjeći preklapanja televizijskih termina s Formulom 1 i nagnati gledatelje da dođu na stazu već i u subotu, no svejedno se nisu preokrenuli negativni trendovi gledanosti i posjećenosti.

U novom pokušaju da se malo začine stvari, donesena je možda i najkontroverznija odluka dosad, prema kojoj će se startna rešetka za drugu utrku formirati prema rezultatima iz druge utrke, ali djelomično obrnutim redoslijedom. Dakle, pobjednik prve utrke će u drugu utrku krenuti kao deveti, ali to ne znači da će deveti krenuti kao prvi, nego će on imati šestu startnu poziciju. Prva startna pozicija je rezervirana za onog tko je prvu utrku završio kao četvrti. Zašto bi bilo samo komplicirano kad može biti još kompliciranije?

Uglavnom, to bi izgledalo nekako ovako (lijevo je plasman u prvoj utrci, a desno je startna pozicija u drugoj utrci):

1. mjesto – 9. startna pozicija
2. mjesto – 8. startna pozicija
3. mjesto – 7. startna pozicija
4. mjesto – 1. startna pozicija
5. mjesto – 2. startna pozicija
6. mjesto – 3. startna pozicija
7. mjesto – 4. startna pozicija
8. mjesto – 5. startna pozicija
9. mjesto – 6. startna pozicija

Preostala mjesta na startnoj rešetki bi se popunjavala sukladno plasmanu na kvalifikacijama.

Da, to bi moglo rezultirati većim brojem pretjecanja, nešto neizvjesnijim utrkama, možda i čak i povremenom pobjedom nekoga tko nije iz prve linije favorita. No, odakle početi u kritiziranju ovog neobično zakompliciranog rješenja?

Možda od toga da nije pošteno kažnjavati one koji su najbolji? Da to nije u sportskom duhu. Jasno, nije Superbike prvo prvenstvo u kojem su korištena slična rješenja. Ali dosad je to obično bilo u granama motosporta u kojima inače nema dovoljno pretjecanja. U Superbike prvenstvu ih ima. Nekad više, nekad manje, nekad u borbi za prvo mjesto, a nekad za treće ili peto, ali pretjecanja ima.

Ovakvo umjetno stvaranje neizvjesnosti bi moglo dodatno umanjiti čaroliju. Osim toga, ako bi se time druga utrka i mogla učiniti zanimljivijom, u onoj prvoj utrci se otvara prostor za kalkulacije, ponajprije na ime toga što četvertoplasirani u iduću utrku kreće kao prvi, a trećeplasirani kao tek sedmi.

Naime, razlika između trećeg i četvrtog mjesta na kraju prve utrke je samo tri boda. Dakle, nije teško zamisliti da vozač X, koji drži četvrtu poziciju, umjesto da riskira napad na vozača Y, odluči jednostavno zadržati četvrto mjesto i tako si osigurati prvu startnu poziciju. Ili da čak vozač Y, koji drži treću poziciju, u nekom slučaju namjerno uspori kako bi završio kao četvrti i tako u drugu utrku krenuo kao prvi umjesto kao tek sedmi.

Od ostalih manje spornih odluka, spomenimo i onu da se Supersport utrke više neće prekidati u slučaju kiše, nego će vozači moći uči u boks i zamijeniti gume. Da bi te izmjene bile dovoljne brze, dozvoljene su modifikacija na osovinama, nosaču prednjeg blatobrana i ostalim povezanim dijelovima. No, to je samo kozmetička promjena za Supersport prvenstvo koje je također u evidentnoj krizi. U Dorni i za taj problem pripremaju jedno kontraverzno rješenje, no o tome nekom drugom prilikom.

Umjesto Malezije, koja je odustala od Superbikea, vraća se Portugal, no još ima rupa u kalendaru.

Iako u Dorni ne skrivaju da im je cilj što više MotoGP i Superbike utrka iseliti iz Europe u neke egzotične krajeve, a posebno u Jugoistočnu Aziju, čini se da im taj plan baš nešto i ne uspijeva. Istina, u Superbike prvenstvu se nekako uspjela ukorijeniti utrka u Tajlandu, no vodstvo staze u Sepangu je već ranije objavilo da im se organiziranje te utrke ni izbliza ne isplati tako da je okupljanje u Maleziji za iduću godinu izbačeno iz kalendara.

Na mjesto Sepanga se nakon jedne godine pauze vraća portugalska staza Portimao, a da Dorni nije lako popuniti Superbike sezonu pokazuje i to što još nije objavljen domaćin pretposljednje utrke sezone. Ove godine je tu uskočio Jerez, a za iduću sezonu se spominje mogući povratak na stazu Brno, iako bi sredina listopada u Češkoj mogla donijeti vremenske neprilike.

Kao što je to već postao običaj, sezona započinje već krajem veljače u Australiji, a završava početkom studenog u Kataru, s time da će se ovaj put na stazi Losail utrke voziti u petak i subotu. U tih je osam mjeseci razvučeno samo 13 okupljanja, što znači da ponovo imamo rupe sredinom sezone. Ipak za razliku od prošle sezone, kada su ljetni praznici trajali dva mjeseca, ovaj put pauza između utrka u Laguna Seci i Lausitzringa broji 5 tjedana, no nakon toga ponovo slijedi mirovanje od mjesec dana do okupljanja u Portugalu.

Novost za ovu sezonu je da će se na europskim utrkama voziti i prvenstvo klase Supersport 300, u kojem će mladi natjecatelji nastupati na motociklima tipa Honda CBR 500RR, Kawasaki Ninja 300, KTM RC 390 i Yamaha YZF-R3.