Novosti

Iako je od samog početka trebao biti “francuski Rossi”, tek je dolaskom u MotoGP klasu potvrdio svoj talent i postao prvim francuskim prvakom u kraljevskoj klasi.

U nastavku vam prenosimo tekst Monster Energyja o trnovitom i uzbudljivom putu Fabia Qaurtaroroa od debitanta u klasi Moto3 od kojeg se previše očekivalo, do svjetskog MotoGP prvaka.

Od 'kandidata za naslov' kada je 2015. debitirao u Moto 3 klasi, do MotoGP svjetskog prvaka za 2021., u svojoj prvoj godini s MotoGP timom Monster Energy Yamaha: Fabio Quartararo je nevjerojatan talent s inspirativnom pričom o uspjehu.

Već u prvoj godini u Monster Energy Yamaha MotoGP Teamu, Fabio Quartararo je pokazao nevjerojatnu brzinu, zrelost i herojsku upornost kako bi osigurao naslov Svjetskog MotoGP prvaka. Pozivamo vas da se osvrnete s nama na El Diablovo putovanje do vrha Grand Prix utrka.

Quartararo je bio vrlo cijenjeno ime već na početku svoje Grand Prix karijere. U Moto3 klasu ušao je 2015. sa samo 15 godina, a budući da je 2013. i 2014. bio prvak u juniorskom FIM CEV Moto3 prvenstvu, Francuza su od samog početka smatrali prijetnjom. Impresionirao je od samog početka i već je stajao na pobjedničkom postolju u svojoj drugoj utrci, na Circuit of The Americas. Ponovio je taj podvig u Assenu nakon što je osvojio „pole position“ u Jerezu i Le Mansu. Nažalost, ozljeda gležnja u kasnije u sezoni zaustavila je njegov napredak, ali je ipak završio kao deseti ukupnom poretku.

2016. godine je zauzeo trinaesto mjesto s Leopard Racing Timom u Moto3 klasi, a taj je plasman ponovio 2017. godine s momčadi Paginas Amarillas HP40 u Moto2 prvenstvu, ponovno bez postolja. Međutim, to je bilo dovoljno da se preseli u tim Speed Up Racing za svoju sljedeću sezonu.

Te je 2018. godine napravio je velike korake u Moto2 prvenstvu i šire. Uzeo je svoju prvi „pole“ u srednjoj kategorije, a onda i pobijedio u Barceloni. Nakon toga je osvojio i drugo mjesto u Assenu te na kraju zauzeo plasman među 10 najboljih u konačnom poretku. A u kolovozu 2018. je objavljeno da će se Quartararo 2019. godine pridružiti Francu Morbidelliju u novoosnovanom satelitskom timu, Petronas Yamaha SRT. Veliki izazov – ali Francuz je bio spreman za to.

Ono što je uslijedilo u 2019. godini nije bilo ništa manje od izvanrednog. El Diablo je želio pokazati onima koji su sumnjali u njega za što je stvarno sposoban. Ušutkao je sve oni koji su sumnjali u njega s nevjerojatnih sedam postolja i šest pole positiona. Također je završio sezonu kao rookie godine, pobjednik u konkurenciji vozača nezavisnih momčadi te bio peti u ukupnom poretku MotoGP prvenstva.

Ipak, nije mu uspjelo ostvariti i prvu pobjedu, pa mu to postaje ključna meta za 2020. godinu. Unatoč promjenama kalendara zbog globalne pandemije Covida-19, nije morao dugo čekati. Quartararo je dominirao u Jerezu u srpnju, te je otvorio prvenstvo dvostrukom pobjedom. U Barceloni je ostvario treću pobjedu, ali nije uspio tu formu nastaviti do kraja sezone. Ipak, u ukupno 14 MotoGP utrka, osigurao je devet startova iz prvog redu, od čega četiri s prva startne pozicije. Bilo je jasno da francusko čudo od djeteta ima brzinu, pa je nakon toga trebao samo raditi na konstantnosti kako bi došao do svoje prve titule.

U 2021. godini Quartararo je ispunio svoja dva sna u jednoj sezoni: slijedeći stope svog idola Valentina Rossija, pridružio se tvorničkom MotoGP Monster Energy Yamaha timu i postao svjetski MotoGP prvak. I izgledalo je kao da je to napravio od šale.

Posljednje riječi idu prvaku: "Još uvijek ne mogu vjerovati! Ne mogu ni govoriti... Osjećaj je nevjerojatan. Možda ću kasnije moći više pričati. Upravo sada, živim svoj san! Dobar je osjećaj imati i obitelj sa sobom.

"Naravno da ovo nije bio način na koji sam želio da Peccov vikend završi, ali sretan sam što je dobro. Sada smo svjetski prvaci. Nemam riječi i nemam više tekućine u tijelu da plačem. Osjećaj je tako dobar, ali ne mogu ni opisati što sada osjećam. Biti na postolju s velikim dijelom svoje obitelji i obitelji iz MotoGP-a - nemam riječi.

"MotoGP prvenstvo postoji već dugi niz godina i biti prvi Francuz koji je došao do titule je nevjerojatno. Također sam sretan zbog Yamahe. Od 2015. godine nisu osvojili naslov, a danas smo ga opet osvojili. To je nevjerojatan osjećaj!"

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Nakon subotnjih kvalifikacija, izgledalo je da Quartararo neće već u Misanu osvojiti naslov. Štoviše, pet krugova prije kraja je izgledalo da bi se situacija mogla i malo zakomplicirati za njega. A onda…

Ove godine je Quartararo 14 puta startao iz prvog i jednom iz drugog reda. A sad je, u utrci u kojoj je mogao potvrditi osvajanje naslova prvaka, startao s tek 15. pozicije. Da stvar bude kompliciranija za njega, Bagnaia je, kao jedini preostali konkurent za naslov, četvrti puta zaredom kretao s prve pozicije. I ne samo to, nego su po prvi put u povijest vozači Ducatija okupirali cijeli prvi startni red, pa ja Bagnaia mogao računati s time da će mu leđa čuvati timski kolega Miller i dobar prijatelj Marini.

I doista, Jack Miller se nakon starta pozicionirao iza Bagnaie i štitio ga od nasrtljivog Marca Marqueza. Međutim, obojica tvorničkih vozača Ducatija su izabrali najtvrđu smjesu prednje gume, a umjesto da poraste, temperatura asfalta je pala. I tako je u četvrtom krugu, u uvijek kritičnom zavoju broj 15, prvom lijevom nakon dugo vremena, pustila nedovoljno zagrijana prednja guma Jacka Millera i on je izletio sa staze. Nakon toga se Marc Marquez zalijepio za Bagnaiu, i nije ga puštao, iako ga nije ni pokušavao napasti.

Istovremeno, Quartararo se malo pomalo probijao kroz poredak. Pomagalo mu je to što na ovogodišnjem Yamahinom motociklu ima bolji osjećaj za prednji kraj, pa može i lakše pretjecati, a uz to su i popadali neki vozači ispred njega, pa se tako u 19. krugu progurao do 5. pozicije. I činilo se da neće moći dalje od toga, jer Oliviera mu je s KTM-om bježao 8 sekundi.

Da je kojim slučajem ostalo tako, uoči pretposljednje utrke u Portimau, Quartararo bi umjesto dotadašnja 52 imao 38 bodova prednosti. Ali dakako da nije ostalo tako. U samoj završnici utrke Bagnaia pojačava tempo i pokušava pobjeći Marcu Marquezu na sigurnu udaljenost. I taman kad se činilo da je slomio Marqueza, Bagnaia pada u 15. zavoju, istom onom u kojem je na početku utrke posrnuo i njegov timski kolega Miller.

U tom trenutku je sve postalo jasno. Quartararo je mogao mirno skrenuti u boks i početi slaviti osvajanje naslova. Ali dakako da nije, nego je ostao na stazi do kraja utrke. Samo krug kasnije pao je i Oliviera, te je izgledalo da će Quartararo čak i stajati na pobjedničkom podiju uz pobjednika Marca Marqueza i njegovog timskog kolegu Pola Espargaroa. No, onda se u kadru odnekud pojavio rookie Enea Bastianini, koji je startao uz Quartararoa, sa 16. pozicije, a onda ga sustigao taman u zadnjem krugu i prošao kraj novog svjetskog prvaka u posljednjem desnom zavoju. Tako je Bastianini ponovio uspjeh od prije pet tjedana, kada je također bio treći, na prvoj od dvije utrke u istom ovom Misanu.

Svejedno, slavlje Quartararoa je moglo početi. Zapravo, bila je to dosad vjerojatno najspektakularnije proslava titule u krugu za hlađenje. Sa samo 22 godine i 182 dana na svojim plećima, Fabio Quartararo je šesti najmlađi prvak u kraljevskoj klasi, a treći najmlađi, iza Marqueza i Stonera, ako računamo samo MotoGP eru. Uz to, Quartararo je i prvi francuski prvak u kraljevskoj klasi, te je prekinuo niz za španjolskim prvacima koji traje još od 2013. godine. I to je učinio na doista uvjerljiv način, dvije utrke prije kraja sezone, s 5 pobjeda, još 5 podija i 5 „pole positiona“. Iako je i prošle godine, u svoju tek drugu MotoGP sezonu, krenuo s dvije pobjede, na kraju se slomio pod pritiskom i završio kao tek 8. u ukupnom poretku, da bi se ove godine, po prvi put kao tvornički vozač, vratio mentalno čvrst i fokusiran na osvajanje titule.

TRENUTNI POREDAK:

MotoGP
(nakon 16 od 18 utrka)

1. F. Quartararo – Yamaha – 267
2. F. Bagnaia – Ducati – 202
3. J. Mir – Suzuki – 175
4. J. Zarco – Ducati – 152
5. J. Miller – Ducati – 149

Dojma smo da osvajanje titule od strane Quartararoa zapravo nikad nije ni dovedeno u pitanje, no isto smo mislili za Remmyja Gardnera u klasi Moto2, pa se to nakon njegova pada u Teksasu to itekako promijenilo. Zapravo, na ulasku u drugu polovicu utrke u Misanu, Gardner se našao u nezavidnoj poziciji. Njegov timski kolega i jedini konkurent Raul Fernandez je nakon 14. kruga bio u vodstvu, a Gardner se mučio tek na 8. mjestu i još je k tome dobio obavijest da mora odraditi i „long lap“ kaznu.

No samo pola kruga kasnije, Raulu Fernandezu je zablokirala prednja guma na kočenja i tako je ovaj senzacionalan rookie pao, prepustivši pobjedu Samu Lowesu, koji je slavio ispred svog timskog kolege Augusta Fernandandeza, dok je Aron Canet bio treći. Gardner je ciljem prošao s popriličnih 14 sekundi zaostatka, ali je osvojio važnih 9 bodova za sedmo mjesto i tako svoju prednost u odnosu na Raula Fernandeza udvostručio na 18 bodova. Daleko je to do toga da bude siguran, jer još je 50 bodova u igri, no nakon što je nekoliko utrka gledao kako se njegova prednost samo topi, Australac sad ipak nešto lakše diše.

TRENUTNI POREDAK:

Moto2
(nakon 16 od 18 utrka)

1. R. Gardner – Kalex – 280
2. R. Fernandez – Kalex – 262
3. M. Bezzecchi – Kalex – 206
4. S. Lowes – Kalex – 165
5. A. Fernandez – Kalex - 151

U klasi Moto3 se situacija dodatno zakomplicirala. Ukupno vodeći Pedro Acosta je nakon pet lošijih utrka konačno stajao na podiju, ali tek kao treći, dok je Denis Foggia došao do sad već pete pobjede ove sezone i šestog uzastopnog podija. U posljednjih 6 utrka Foggia je svoj zaostatak reducirao s čak 97 na samo 21 bod i sad je već itekako upitno može li rookie Acosta sačuvati prednost do samog kraja i osvojiti naslov Moto3 prvaka već iz prvog pokušaja.

TRENUTNI POREDAK:

Moto3
(nakon 16 od 18 utrka)

1. P. Acosta – KTM – 234
2. D. Foggia – Honda - 213
3. S. Garcia – GasGas - 168
4. J. Masia – KTM – 155
5. R. Fenati – Husqvarna - 147

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Dosad je samo Jack Miller iz klase Moto3 izravno uletio u MotoGP. Sad će to učiniti i mlađi brat Binder, kao vozač satelitske momčadi Yamahe.

Bilo bi to ogromno iznenađenje da se o transferu mlađeg Bindera ne priča još od ljeta, odnosno od trenutka otkad je objavljeno da se Petronas kao sponzor povlači iz MotoGP-a i iz istoimenih momčadi u sve tri klase. Zbog toga je Razlan Razali za iduću godinu morao osnovati novu momčad RNF te ugasiti Moto3 i Moto2 pogon. No Darryn Binder je navodno imao čvrsti ugovor da za iduću godinu napreduje iz Moto3 u Moto2 unutar te iste momčad i čini se da se Razali nije mogao lako izvući iz tog ugovora, pa mu je ponudio mjesto na MotoGP motociklu.

Yamaha se s time složila, a prema nekim izvorima su se čak i zalagali za Bindera, kad su već ostali bez drugih opcija. No zanimljivo je da je Yamaha ugovor sa satelitskom momčadi RNF potpisala samo za iduću sezonu, uz opciju produženja za 2024. I Binder ima ugovor samo za 2022. godinu, no to je za rookie vozače uobičajeno, s time da i on ima opciju za produžetak ugovora za 2023. Već se od ranije zna da će prvi vozač te RNF momčadi biti Andrea Dovizioso, koji će imati na raspolaganju novu Yamahu M1, dok bi Darryn Binder trebao voziti „rabljeni“ motocikl.

23 godišnji Darryn Binder vozi svoju već sedmu sezonu u klasi Moto3, a dosad se može pohvaliti samo jednom pobjedom, do koje je došao prošle sezone u Barceloni. Trenutno je 6. u poretku i to mu je dosad najbolja sezona u klasi Moto3, a iako svojom ukupnom statistikom uopće ne djeluje kao netko tko je zaslužio svoje mjesto na MotoGP motociklu, ipak se teško dojmu da je njegov potencijal veći od onog što pokazuju dosadašnji rezultati. Jasno, biti će to ogroman skok za njega, s motocikla s jednim cilindrom i kakvih 60 KS na motocikl sa 4 cilindra i skoro 300 KS, ali upravo se Yamahin stroj pokazao nekako najboljim za rookie vozače.  

U svakom slučaju, uz španjolsku braću Marquez i Espargaro, iduće godine će u MotoGP-u biti i braća Binder iz Južnoafričke Republike. S time da je stariji brat Brad Binder bitno uspješniji, kao prvak klase Moto3 iz 2016. godine, viceprvak klase Moto2 iz 2019. i dvostruki pobjednik u klasi MotoGP, sve na KTM motociklima.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Nastavlja se niz po kojem prvo moraš propasti u Moto2 prvenstvu da bi postao svjetski prvak klase Supersport 600. I to već u rookie sezoni.

2018. godine Nijemac Sandro Cortese, 2019. Švicarac Randy Krummenacher, 2020. Talijan Andrea Locatelli, i sad, 2021. godine, još jedan Švicarac Dominique Aegerter. Što im je zajedničko? Svi oni su ostali bez posla u klasi u Moto2, pa onda postali svjetski prvaci u klasi Supersport 600. I svi su oni, s izuzetkom Krummenachera, to učinili već u svojoj rookie sezoni.

Da stvar bude zanimljivija, nitko od njih nije bio zvijezda u Moto2. U redu, Cortese je barem bio Moto3 prvak 2012. godine, ali Krummenacher je došao do samo jednog podija u svojih devet GP sezona, dok je Locatelli bio gotovo neprimjetan u klasi Moto2, da bi sad držao 5. mjesto u ukupnom poretku Superbikea.

Zapravo, u klasi Moto2 je najuspješniji među njima bio upravo Aegerter, koji je dva puta je i pobijedio, s time da su mu jednu od tih pobjeda oduzeli nakon tehničkog pregleda motocikla. 2013. i 2014. je čak i završio kao peti ukupnom poretku, ali nikad nije bio ni blizu borbe za naslov Moto2 prvaka. A sad mu je to u klasi Supersport 600 uspjelo iz prvog pokušaja, kao rookie-veteranu koji je nedavno ušao u 32. godinu života.

I bila je to nevjerojatna rookie sezona Aegertera, koji je u momčad Ten Kate i Supersport 600 ušao gotovo u posljednji tren. Istina, Odendaal je pobijedio na prve tri utrke, ali Aegerter je pobijedio na idućih šest i tu je već prelomio stvari u svoju korist. Pa ako mu je Gonzales i pomogao kad je prošlog vikenda na drugoj utrci u Argentini srušio Odendaala, ionako je bilo samo pitanje trenutka kad će Švicarac, sa svojih 10 pobjeda, potvrditi osvajanje naslova prvaka.

Ovako mu je to uspjelo dvije utrke prije kraja sezone, i to usprkos tome što je ove jeseni morao propustiti obje utrke u Barceloni, jer se taj vikend u Misanu borio za naslov MotoE prvaka u Misanu. Tamo je na kraju postao viceprvak, s time da je na nekoliko minuta čak bio i prvak, ali onda su mu dodijelili 38 sekundi kazne jer je u posljednjem krugu srušio Torresa. Nakon te sudačke intervencije je baš taj isti Torres obranio naslov, a mogli su odlučiti i suprotno.

Tko će iduće godine biti Supersport prvak? Pričekajmo prvo da saznamo tko će sve dobiti otkaz u klasi Moto2.

TRENUTNI POREDAK:
1. D. Aegerter – Yamaha – 381
2. S. Odendaal – Yamaha – 313
3. M. Gonzalez – Yamaha – 275
4. J. Cluzel – Yamaha – 241
5. P. Oettl – Kawasaki - 241

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Trideset najboljih iz nacionalnih kupova biti će pozvani na SuperFinale utrke, koje će se voziti u sklopu nekog od europskih Superbike vikenda.

Yamaha je prije koji mjesec predstavila R7, sportski motocikl tehnički baziran na popularnom nakedu MT-07, ali bogatiji za atraktivne oplate, upside-down vilicu, radijalna kliješta… Uglavnom, trebalo bi biti riječ o umjerenom sportašu za široke mase, pa u kontekstu toga i ne čudi da će se tijekom 2022. održavati R7 kupovi diljem Europe.

Nacionalne (ili regionalne) kupove bi trebali organizirati lokalni zastupnici Yamahe, a 30 vozača koji će najviše impresionirati na europskoj razini biti će pozvani na SuperFinale, tijekom neke od posljednjih europskih Superbike utrka iduće sezone. Pritom će se u petak voziti treninzi i kvalifikacije, a u subotu dvije utrke.

Za razliku od velike većine zvučnijih kupova koji se pokreću u posljednje vrijeme, R7 Cup nije namijenjen samo mladim nadama, nego se mogu prijaviti i stariji vozači, s ili bez natjecateljskog iskustva, što cijelu priču čini zanimljivijom i potencijalno masovnijom. Ostaje vidjeti hoće li se R7 Cup organizirati negdje i u našim krajevima, u kojima nešto takvo itekako nedostaje.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Nije samo stvar u tome što Turčin trenutno ima 24 boda više. To je samo jedna od više sitnica koje bi mogle činiti razliku. Ali uopće ne moraju.

Prije dvije godine je Alvaro Bautista s Ducatijem pobijedio na prvih 11 utrka sezone, pa je na kraju Rea svejedno osvojio naslov s ogromna 165 boda prednosti. Ove godine bi pristao i na to da ima samo jedan bod više. I mogli bi sad razglabati o tome da šesterostruki prvak Rea možda više nije onaj stari Rea, no zapravo je „problem“ u Topraku Razgatliogluu. Koji definitivno nije Alvaro Bautista. A uz to mu još i nekoliko drugih stvari ide u prilog.

Da se sad ne vraćamo u stoljeće sedmo, osvrnimo se kratko samo na posljednje tri europske runde; u Barceloni, Jerezu i Portimau. Tu je odvoženo ukupno 8 utrka, a Razgatliouglu je pobijedio tri puta, dok je Rea slavio dva puta, od čega jednom u Superpole utrci (u Barceloni) koja nosi 12, a ne 25 bodova. Uz to, Razgatliouglu je i dva puta bio drugi, a Rea samo jednom.

Osim toga, trenutna razlika od 24 boda u korist Razgatlioglua bi vjerojatno bila bitno veća, možda i dvostruka, da Turčin u tom periodu nije imao i dosta peha. Tako je u drugoj utrci u Barceloni, u trenutku kad je vodio, morao odustati zbog kvara, za što su, dakako, okrivili elektroniku. A u drugoj utrci u Portimau je imao poprilično bizaran pad kad mu se u brzom zavoju odlomio prednji blatobran i zavrtio zajedno s prednjom gumom. A kako karbon ne drži poput gume, prednji kraj je „pustio“ i Razgatlioglu je izletio iz kadra, i to u trenutku kad se s Reom borio za vodstvo.

Rea je tu pobijedio i tako se vratio u igru, iako se već činilo da je sve izgubljeno kad je ranije te nedjelje pao na kišnoj Superpole utrci, i to već u prvom krugu. Nikad nije lako biti vodeći u tim uvjetima, no Rea je jednostavno morao forsirati. I za razliku od Razgatliouglua, to njegovo odustajanje je ipak njegova krivnja, a ne stvar peha.

Jasno, moglo bi se raspredati i o tome da njegov Kawasaki ove godine možda nije dovoljno konkurentan, ili barem previše uškopljen time što mu ne žele vratiti 500 o/min. I doista, teško se oteti dojmu da Rea cijedi maksimum iz Ninje, ali tko kaže da ne vrijedi isto i za Razgatliouglua i njegovu Yamahu R1. Isto tako, iako se Rea muči sa svojom Showa prednjom vilicom na ulasku u zavoje, tu opet možda nije problem u Rei, ili Showi, nego možda u Razgatlioglu, koji je najbolji baš na kočenjima. Uz to, ne boji se ni kontakta. Tako je i Jerezu u pokušaju napadu na Reu prvo poprilično jako udario u njega, a i drugi puta je Turčin bio samo napola unutra, ali je svejedno prošao. A još je agresivniji bio u Portimau. Da im motocikli imaju oplate od metala umjesto od karbona, između njih dvojice bi i doslovno frcale iskre.

I gdje smo sad? Na putu za Argentinu. Kad su tamo posljednji put vožene utrke 2019. godine, Rea je pobijedio dva puta i jednom bio drugi. To je dobar omen za njega. Ali i Razgatlioglu je tada bio u sve tri utrke treći, a u ono vrijeme nije bio ni izbliza takav goropadnik kao danas. Hoćemo reći da mu staza u Argentini očito odgovara, a i trend je na njegovoj strani.

24 bodova prednosti je istovremeno i puno i, zapravo, ništa. Kad bi, recimo, Razgatlioglu u prvoj utrci u Argentini pao, a Rea pobijedio, već bi imao taj presudan jedan bod viška. Ali tu već neutemeljeno nagađamo. Baš kao što možemo samo nagađati hoće li okupljanje u Argentini biti možda i posljednje ove sezone. Naime, nakon toga je u kalendaru ostala još samo jurnjava u Indoneziji, na stazi Mandalika, koja u ovom trenutku još nije ni sasvim izgrađena, a kamoli homologirana.

Utoliko će biti zanimljiviji i možda presudni njihovi obračuni u Argentini. Guma je okrugla i sve je moguće. Pritom nimalo ne vjerujemo da u Argentini Razgatlioglu može rastegnuti svoju prednost na 62 boda, što bi mu bilo dovoljno da postane prvak na licu mjesta, neovisno o tome hoće li se voziti utrka u Mandaliki, ali svakako smo sve bliže tome da doznamo ime Superbike prvaka za 2021. I možda to, po prvi put u posljednjih 7 godina, neće biti Rea. A opet, ne bi se kladili protiv njega. Rea je najbrži tek kad ga se pritisne. Pitajte Bautistu.

TRENUTNI POREDAK
(nakon utrka u Portimau)

1. T. Razgatlioglu – Yamaha – 478
2. J. Rea – Kawasaki – 454
3. S. Redding – Ducati – 424
4. M. R. Rinaldi – Ducati – 249
5. A. Locatelli – Yamaha – 249
6. M. VD Mark – BMW – 211
7. A. Lowes – Kawasaki – 199
8. G. Gerloff – Yamaha – 193
9. A. Bautista – Honda – 174
10. A. Bassani – BMW – 169

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

S dvije pobjede u dva uzastopna vikenda, Bagnaia je otkinuo 22 boda od prednosti koju je imao Quartararo. No to je, zapravo, taman malo premalo.

Joan Mir će i sam priznati da od njegove obrane naslova neće biti ništa. Nade su i dosad visjele o tankoj niti, koja je gotovo pukla nakon utrke u Misanu. Prošao je ciljem peti, u sendviču između Marca Marqueza i Jacka Millera te nekih 6 sekundi iz trećeg Bastianinia, koji je tako u svojoj rookie sezoni, kao treći vlasnik dvije godine starog Ducatiju došao do prvog podija. S time da je u tom zadnjem krugu Mir prešao preko granica staze, pa je kažnjen pomicanjem na šestu poziciju, iza Australca koji se mučio s vibracijama stražnje gume. Tako se minus Mira rastegnuo na 67 bodova. Istina, još je 100 bodova u igri, ali nemoguće je uopće zamisliti da bi vozač Suzukija mogao pobijediti na barem tri od preostale 4 utrke nakon što na dosadašnjih 14 nije slavio nijednom.

I tako Bagnaia ostaje jedini konkurent Fabiu Quartararou. Razmak između njih dvojice se u posljednje dvije utrke smanjio sa 70 na 48 bodova. Još uvijek je to dosta, ali neki će reći da je bitan trend. A Bagnia je definitivno u uzlaznoj putanji. Nakon što je u Aragonu u posljednja tri kruga odolio sedmerostrukom napadu osmerostrukog svjetskog prvaka Marca Marqueza, i tako došao do svoje prve MotoGP pobjede, Bagnaia je samo tjedan dana kasnije slavio i u Misanu. Ovaj put nije bilo izravnog obračuna na stazi, ali tvornički vozač Ducatija je stoički izdržao pritisak nadolazećeg Quartararoa, koji je straga imao medium umjesto soft stražnje gume, pa mu je za kraj utrke ostalo više resursa. Na kraju ih je dijelilo manje od 4 desetinke sekunde. Hoće li ih na kraju sezone dijeliti i samo nekoliko bodova? Teško.

Realno, da Bagnaia ima ovih 48 bodova zaostatka, a da nije pobijedio na dvije posljednje utrke, vjerojatno bi mislili da je pitanje prvaka riješeno. Ovako nam perspektivu malo kvari taj subjektivan osjećaj da je Bagnaia trenutno nedodirljiv. No, sve i da u nastavku sezone nakon svake dvije utrke otkine ta 22 boda prednosti, još uvijek bi na kraju bio kratak 4 boda.

Isto tako, ako si samo malo proširimo horizont i gledamo zadnje tri utrke, onda je prednost Quartararoa čak i malo porasla jer je u tom periodu on osvojio 53, a Bagnaia 52 boda. A slično je i ako gledamo zadnjih pet utrka, odvoženih nakon ljetne pauze. Quartararo je tu skupio 78, a Bagnaia 77 bodova.

Uglavnom, Bagnaia je u situaciji kad mu realno neće biti dovoljno da samo završava pred Quartararoom nego mora nastaviti pobjeđivati i nadati se da će Francuz koji put i pogriješiti pod pritiskom. A i to mu vjerojatno ne bi bilo dovoljno. Jer čak i ako uzmemo najoptimističniji scenarij za Bagnaiu, onaj po kojem bi on pobijedio na sve 4 preostale utrke, što je apsolutno nerealno, a Quartararo bi jednom pogriješio i ostao bez bodova, Francuzu bi za potvrdu naslova bila dovoljna dva druga i jedno treće mjesto, ili pak pobjeda, jedno treće i jedno četvrto mjesto. A realno, trebat će mu i manje od toga.

Trenutni poredak MotoGP:

1. F. Quartararo – Yamaha – 234 boda
2. F. Bagnaia – Ducati – 186
3. J. Mir – Suzuki – 167
4. J. Zarco – Ducati – 141
5. J. Miller – Ducati - 140

Otprilike jednako sporo se topi prednost vodećih i u ostale dvije klase. Najneizvjesnije je u kategoriji Moto2 gdje se prednost Remmyja Gardnera, u odnosu na rookie timskog kolegu Raula Fernandeza, spustila na 34 boda. Za razliku od Quartararoa, Gardner nema pravo na pogrešku, jer bi mu se onda s eventualnom pobjedom Fernandez sasvim približio. A baš kao i Bagnaia, i Fernandez je pobijedio na posljednje dvije utrke, i to sa svježe operiranom desnom šakom, no Gardner je oba puta bio drugi, tako da je izgubio samo 10 bodova. Ako pak gledamo zadnjih pet utrka nakon ljetne stanke, Gardner je osvojio 87, a Fernandez 84 boda.

Trenutni poredak Moto2:
1. R. Gardner – Kalex – 271
2. R. Fernandez – Kalex – 237
3. M. Bezzecchi – Kalex – 190
4. S. Lowes – Kalex – 140
5. A. Canet – Boscoscuro - 119

U klasi Moto3 je uvijek najmanje zahvalno bilo što predviđati. Rookie Pedro Acosta (KTM) ima obećavajućih 42 boda zalihe, no na toj ga distanci sad prate čak dvojica vozača. Denis Foggia (Honda) je pobijedio na posljednje dvije utrke te se bodovno izjednačio sa Sergiom Garciom (GasGas). Nema sumnje da je Foggia u naletu, dok su Acosta i Garcia malo pali u formi nakon ljetnih praznika. Tako je u posljednjih 5 utrka Acosta osvojio 52, Garcia 58, a Foggia 82 boda. Dakle, Talijan sustiže Acostu kao brzi vlak, ali ima i tu nezgodnu naviku da ili završava na podiju ili ostaje bez bodova. Tako je u dosadašnjem dijelu sezone već šest puta upisao nulu, dok se to Acosti dogodilo samo jednom. Osim toga, iako je rookie, Acosta je među tom trojicom nekako psihički najstabilniji.

Trenutni poredak Moto3:
1. P. Acosta – KTM – 210
2. D. Foggia – Honda – 168
3. S. Garcia – GasGas – 168
4. R. Fenati – Husqvarna – 134
5. J. Masia – KTM - 122

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Morbidelli odmah ide u tvorničku momčad, a na njegovu satelitsku Yamahu dolazi Dovizioso, koji je potpisao ugovor za ostatak ove i cijelu iduću sezonu.

Sad je i službeno potvrđeno ono što se već neko vrijeme zna. Nakon što je iznenada ostalo upražnjeno Vinalesovo mjesto, Franco Morbidelli je dobio prekomandu iz satelitske momčadi Petronas u tvorničku momčad Yamahe. Dogodilo bi se to već i nešto ranije, da se Morbidelli nije oporavljao od operacije koljena, a donekle u cijeloj priči iznenađuje što nije dobio ugovor samo za ostatak ove i iduću sezonu, nego je s tvorničkom momčadi Yamahe potpisao skroz do kraja 2023.

Paralelno s time, Yamaha je za ostatak ove i cijelu iduću sezonu potpisala ugovor s 35 godišnjim Andreom Doviziosom, koji dolazi na mjesto Morbidellija u satelitsku momčad Petronas, gdje će ga dočekati Rossi. Dovizioso će od Morbidellija naslijediti „stari“ M1, a iduće godine će voziti novi Yamahin motocikl, tvorničkih specifikacija.

Inače, Dovizioso je već nastupao s Yamahom 2012. godine, vozeći za satelitsku momčad Tech3. Te je sezone bio šest puta treći i završio je kao 4. u ukupnom poretku, prije nego je 2013. otišao u Ducati, s kojim je tri puta postao viceprvak, ali se nije mogao dogovoriti za 2021. Nakon toga je objavio da će pauzirati jednu sezonu, no u međuvremenu je malo testirao Apriliju, pa sad dobio priliku da na preostalih 5 utrka nastupi s Yamahom. Taj raniji start će mu omogućiti da se navikne na motocikl bitno drugačije filozofije i tako pripremi za iduću sezonu. A onda, tko zna!?

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com