Motocikli

Je li bolje imati goluba u ruci (Pramac Ducati) ili dva vrapca na grani (LCR Honda)?

Johann Zarco je trenutno peti ukupnom poretku, ali to znači da je tek četvrti u poretku vozača Ducatija. Isto tako, Francuz je dosad skupio impresivnih 19 podija u MotoGP-u, ali još uvijek nema nijednu jedinu pobjedu. Čak ni u sprint utrci, a vremena nema napretek jer ušao je u 34 godinu života. I zbog te mu poodmakle životne dobi u Ducatiju vjerojatno nude produžetak ugovora za još samo jednu sezonu, a i to samo ako tako odluči… Marco Bezzecchi.

Dakle, situacija je ovakva. Zarco se ne može odlučiti hoće li ostati na tvorničkom Ducati motociklu za 2024., i tako si osigurati još samo jednu sezonu u MotoGP-u, ili potpisati ugovor s Hondom i produžiti si karijeru za još dvije sezone u momčadi LCR, navodno uz dvostruko veću godišnju plaću. Što znači da bi s Hondom zaradio kakvih četiri puta više, no morao bi voziti RC213V koji trenutno nije konkurentan, ali je opasan po život, a nitko ne zna hoće li biti sličan i iduće godine.

Teška je to dilema, u razrješavanju koje bi mu mogao itekako pomoći Marco Bezzecchi. On mora donijeti odluku koja se ne tiče samo njega, nego i Zarcoa i Ducatijevih satelitskih momčadi Pramac, VR46 i Gresini, te Hondine satelitske momčadi LCR. Stvar je u tome da Marco Bezzecchi može birati hoće li za 2024. ostati u momčadi VR46 i voziti godinu dana stari motocikl ili će ostaviti svoju ekipu iza sebe (što ne bi želio) te samo sa svojim „crew chiefom“ prijeći u momčad Pramac Ducati na mjesto Zarcoa i tako voziti najnoviji tvornički motocikl (što bi volio).

E sad, kad bi se Bezzecchi odlučio za prelazak u Pramac, svi bi bili sretni, pa vjerojatno čak i Zarco, koji se tako više ne bi mučio dilemom ostati ili otići, jer je više ne bi ni imao. Jedina opcija bi mu bila da potpiše ugovor s Hondom. S takvom odlukom Bezzecchija bio bi itekako sretan i njegov od Yamahe otpisani prijatelj Morbidelli, koji bi onda došao na njegovo mjesto u momčad VR46. Ali zadovoljna bi bila i Dorna, jer bi tako Gresini Ducati umjesto tog istog Morbidellija (a kao zamjenu za Di Giannantonia) mogao angažirati Jake Dixona, pa bi se tako ispunio (televizijski) uvjet da je u MotoGP klasi barem jedan Britanac. Zanimljivo, za dolazak Dixona u Gresini pregovara njegov menadžer Frankie Carchedi, koji je ujedno i „crew chief“ u toj istoj momčadi i to baš u onoj strani garaže koju bi trebao okupirati Dixon. Skoro pa nepotizam.

U tom slučaju bi raspored spomenutih momčadi izgledao ovako:

Pramac Ducati: J.Martin / M. Bezzecchi
VR46 Ducati: L.Marini / F. Morbidelli
Gresini Ducati: A. Marquez / J. Dixon
LCR Honda: T. Nakagami / J. Zarco

Ako pak se Bezzecchi odluči ostati sa svojom provjerenom ekipom u Rossijevoj momčadi VR46, a šanse za to su otprilike 50%, onda se daljnji rasplet događaja komplicira i raspored momčadi bi mogao izgledati otprilike ovako:

Pramac Ducati: J.Martin / J. Zarco
VR46 Ducati: L.Marini / M. Bezzecchi
Gresini Ducati: A. Marquez / F. Morbidelli ili J. Dixon
LCR Honda: T. Nakagami / J.Dixon ili A. Ogura ili T. Arbolino ili…

Njemačka „racing“ manufaktura izbacila je još ekstremniju verziju modela GP2, s tuniranim KTM-ovim LC8c agregatom.

Kramer već čitavo desetljeće proizvodi strogo natjecateljske motocikle pokretane „nabrijanim“ KTM-ovim agregatima. A o ozbiljnosti pristupa najbolje govori to što je sam KTM od njih već dva puta naručio proizvodnju ograničenog broja primjeraka „competition“ modela RC 8C, s tehnikom Krämera GP2-890R te oplatama i krilcima u stilu MotoGP motocikla.

Sad Krämer ide i korak dalje širenjem ponude na još ekstremniji model GP2-890RR. Dvostruko slovo R uključuje i dodatno tunirani dvocilindrični agregat (iz Dukea 890R), bogatiji za Pankl klipove i titanske klipnjače, kao i drugačije bregaste osovine. Time su potencijali porasli sa 130 na 138 KS, koji se oslobađaju pri 10.100 o/min, dok je blokada pomaknuta na 11.500 o/min. RR ima i novu Mectronik elektroniku, koja ne samo da pokriva kontrolu proklizavanja i podizanja na stražnji kotač, nego i prati izgaranje te u skladu s time u realnom vremenu mijenja mape. Uz to, RR ima i ljepše oplate, koje su i 9% aerodinamičnije, te tako daju svoj obol povećanju maksimalne brzine za 15 km/h.

Kao i u slučaju verzije R, novi RR ima Brembo kočnice sa Stylema prednjim kliještima, Dymag naplatke od kovanog aluminija te WP Apex Pro ovjes, koji je dodatno prilagođen za ovu još ekstremniju varijantu. Specifični rešetkasti okvir proizvodi sam Krämer, a na njega se sa stražnje strane nadovezuje samonosiva monocoque izvedba plastičnog repa, u koju je integriran spremnik goriva. Težina cijelog motocikla je samo 142 kg, što je za 2 kg više od verzije R, dok je cijena veća za točno 10.000 eura. Tako u rodnoj Njemačkoj GP2-890RR košta brutalnih 41.990 eura, u što je uključen i PDV od 19%.

Stigao je TRK 702, kojeg i u osnovnoj i u X verziji krase atraktivan dizajn te isto takva cijena.

Kao najvažniji novitet Benellija za 2023. godinu, TRK 702 je stigao na tržište, uključujući i ono hrvatsko. Naime, od ove godine ta marka konačno ima zastupnika za Hrvatsku, tvrtku Krk Moto, koja je u čast dolaska ovog noviteta pripremila i posebnu akciju. Tako sa svim davanjima, TRK 702 u toj akciji košta 8.498 eura, dok TRK 702 X ima cijenu 8.799 eura. A u suradnji sa samim Benellijem, kao dodatna pogodnost za početak prodaje besplatno dolazi i set originalnih aluminijskih kofera, koji inače koštaju 1.013 eura. Kod odabranih Benelli partnera ta akcija traje do 30. rujna ove godine, ili do isteka zaliha.

TRK 702 i TRK 702 X dijele većinu komponenti, a glavna razlika je u tome što osnovni model ima lijevane naplatke od 17 cola i cestovne Pirelli Angel GT gume, dok verzija X ima svestrane Pirelli Scorpion Rally STR gume i žbičane naplatke, pri čemu je prednji promjera 19 cola. TRK 702 ima hod kotača od 140 mm sprijeda i 154 mm straga, te sa svim tekućinama teži 232 kg, dok verzija X ima hod stražnjeg kotača od 173 mm i broji 235 kg.

Obje verzije pokreće potpuno novi redni dvocilindraš od 698 ccm, koji razvija 70 KS (51,5 kW), s time da postoji i prigušena A2 varijanta s maksimumom od 47,6 KS (35 kW). Uz atraktivna LED svjetla, u seriji dolaze i TFT instrumenti povezivi s mobitelom, osvjetljeni prekidači, štitnici za šake, upside-down vilica, radijalna kliješta, klizna spojka…

U Silverstoneu se Aleix Espargaro s Aprilijom poput metka probijao kroz poredak i režirao preokret u zadnjem krugu.

Nakon što je u petak dominirao po suhom i hladnom vremenu, obilna kiša za vrijeme kvalifikacija mu je poremetila planove, pa je Aleix Espargaro krenuo u utrku s tek 12. pozicije. I svejedno pobijedio! Službena statistika kaže da još tamo od Turske 2006. godine i Melandrija, koji je krenuo s tek 16. pozicije, nitko nije pobijedio s tako lošeg startnog mjesta, barem kad su utrke po suhom u pitanju. Ali opet, staza u Silverstoneu nije bila sasvim suha, jer je u drugom dijelu utrke mjestimice padala lagana kišica, koja je Espargarou vjerojatno i olakšala posao.

Aleix Espargaro se već u prvom krugu probio do 6. mjesta, nakon čega se uspješno obračunao s timskim kolegom Vinalesom, Binderom na KTM-u i Alexom Marquezom na prošlogodišnjem Ducatiju. Do druge pozicije dolazi u 6. krugu, kad je ispred njega, a u zavjetrini Bagnaie, pao Bezzecchi kojem je na kočenju brutalno zablokirala prednja guma. Nakon toga je Espargaro samo slijedio Bagnaiau, što se činilo posebno dobrom odlukom u drugom dijelu utrke, kad je zbog spomenute mjestimične kiše, aktualni svjetski prvak morao prvi ulijetati u zavoje i na slick gumama pipati koliko je još gripa ostalo na stazi.

A onda je u samoj završnici kišica prestala, što je ohrabrilo Aleixa Espargaroa za uspješan napad točno na polovici zadnjeg kruga. Lucidni Bagnaia se nakon toga nije našao u situaciji za konkretan protuudar, a nije želio ni riskirati pad, pa je tako samo mirno prošao ciljem dvije desetinke iza Espargaroa. Bila je to druga MotoGP pobjeda i za Apriliju i Espargaroa, nakon zajedničkog premijernog slavlja u Argentini prošle godine, te tek drugi poraz Ducatija ove sezone, nakon što je Rins s LCR Hondom pobijedio u Teksasu.

U Silverstoneu su u istom kadru s Espargaroom i Bagnaiaom ciljem prošli i treći Binder, te četvrti Oliviera, na satelitskoj Apriliji, čiji je proboj možda i impresivniji od onog Esparagaroa. Naime, Portugalac je u utrku krenuo kao tek 16., nakon prvog kruga je bio 13, a sredinom utrke je kaskao za više od 5 sekundi, da bi to srezao na zaostatak od samo 0,75 sekundi pri prolasku kroz ciljnu crtu. Uz to, Vinales je s drugom tvorničkom Aprilijom završio kao peti, a Raul Fernandez s drugom RNF Aprilijom kao deseti, pa tako nema sumnje da je to bio daleko najbolji MotoGP vikend za marku iz Noale.

Istovremeno, bio je to još jedan loš MotoGP vikend za dvije preostale japanske marke. Yamahe su se još i solidno držale u prvoj polovici utrke, ali onda su oba vozača bila prisiljena skrenuti u boks i presjesti na motocikl s kišnim gumama. Morbidelli zato jer je uništio prednju slick gumu, a Quartararo zbog toga što je razbio motocikl pri sudaru s Marinijem. Na kraju su završili 14. i 15., dok je Honda ostala bez bodova nakon što je dosta suzdržani Marc Marquez pao u trenutku kad je držao tek 11. poziciju. Tako ostaje zabilježeno da Marc Marquez ove godine još nije završio nijednu nedjeljnu utrku. Pao je i njegov brat Alex, ali mlađi Marquez je zato imao razloga za slavlje u subotu, kad je pobijedio na Sprint utrci s Gresini Ducatijem.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon 9 od 20 utrka)

1. P. Bagnaia – Ducati – 214
2. J. Martin – Ducati - 173
3. M. Bezzecchi – Ducati – 167
4. B. Binder – KTM – 131
5. J. Zarco – Ducati – 122
6. A. Espargaro – Aprilia – 107
7. L. Marini – Ducati – 107
8. J. Miller – KTM – 90
9. A. Marquez – Ducati – 75
10. M. Vinales – Aprilia - 74