Motosport

Čini se da je jedan od najvažnijih komadića vozačke slagalice za 2024. konačno pao. Ne znamo samo na koje točno mjesto.

U KTM-u su ga molili i uvjeravali da ostane u Moto2 klasi (gdje vozi za Red Bull KTM Ajo) još jednu sezonu, ali nakon što je u razmaku od 15 dana pobijedio u Mugellu i Sachsenringu te bio treći u Assenu, iznimno talentirani Španjolac i nije mogao drugačije nego za 2024. otići u MotoGP klasu. S KTM-om ili bez njega. Naime, Pedro Acosta je ugovorom vezan uz KTM za iduću sezonu, ali samo ako mu ponude mjesto u MotoGP momčadi. Rok za to je istekao 30. lipnja, nakon čega je mogao slobodno pregovarati s drugim MotoGP momčadima, u kontekstu čega se spominjala i Repsol Honda.

Ipak, po izjavi koju je Francesco Guidotti, vođa momčadi KTM-a, dao talijanskom portalu GPone, to je očito bila prilika koju nisu smjeli propustiti. On tvrdi da su iskoristili tu opciju u ugovoru i tako „zakaparili“ Acostu za iduću sezonu. Pitanje je samo na čije mjesto dolazi. U tvorničkoj momčadi KTM-a Binder i Miller imaju ugovore do kraja iduće sezone, što znači da bi Acosta trebao završiti na GasGas Tech 3 motociklu. Tamo i Pol Espargaro i Augusto Fernandez imaju ugovor samo do kraja ove sezone, ali stvari nisu tako jednostavne.

Pol Espargaro se teško ozlijedio već u petak na otvaranju sezone u Portimau i odonda se nije vratio utrkivanju. Bilo bi doista okrutno da ga tako ranjenog i bez ijedne odvožene utrke već sad odbace za iduću sezonu, posebno ako uzmemo u obzir koliko je pridonio razvoju KTM-a, prije nego što je 2021. i 2022. proveo za upravljačem Repsol Honde. Augusto Fernandez pak vozi sasvim solidnu rookie sezonu, a već je i 4. mjestom u Le Mansu pokazao da zaslužuje ostati u MotoGP-u. Osim toga, glavnim ljudima KTM-a i momčadi Tech 3 su puna usta hvale za Fernandeza, no čini se da će baš on morati otići, iako i nema kamo, kako bi ostavio mjesto Acosti.

Ili možda neće biti baš tako? Naime, Guidotti je izjavio da će biti iznenađenje u koju momčad Acosta dolazi. A kako uopće ne bi bilo iznenađenje da završi u momčadi GasGas, znači li to da bi Miller mogao biti preseljen k Herveu Poncharalu kako bi se u tvorničkoj momčadi KTM-a našlo mjesta za Acostu? Takvo kompliciranje nam se ne čini vjerojatnim. Ipak, izjava Guidottija ponovo ostavlja malu nadu da bi iduće godine KTM mogao imati i treću momčad, onu u bojama Husqvarne (u kojoj bi se onda moglo naći mjesta čak i za Marca Marqueza), iako je Carlos Ezpeleta nedavno jasno obznanio da Dorna nije zainteresirana za povećanje broja motocikala na startnoj rešetki. Kako je to već običaj, KTM će službenu i konačnu informaciju vrlo vjerojatno objaviti na svojoj domaćoj utrci na Red Bull Ringu, koja je na rasporedu početkom druge polovice kolovoza. No Acosta predstavlja toliko zanimljivu temu da ćemo kroz neslužbene informacije bitno jasniju sliku steći i puno prije toga.

Dosad je rekord bio 363,6 km/h, što je 101 metar u sekundi. Sad su u Mugellu dvojica išli još brže od toga. I nisu dosegli blokadu.

Prošle godine je Jorge Martin u Mugellu postavio novi brzinski MotoGP rekord, dohvativši s Pramac Ducatijem 363.6 km/h, odnosno točno 101 m/s. Nije se uopće činilo nemogućim da ove godine na toj istoj stazi netko nadmaši rekord Španjolca, no tu smo već u graničnoj zoni gdje se mora puno toga poklopiti. Recimo, na ovogodišnjoj nedjeljnoj utrci u Mugellu im je vjetar puhao u prsa i to ih je sprječavalo da obore rekord, ali su zato u subotnjoj Sprint utrci uvjeti bili skoro idealni.

Bradu Binderu je svakako pomoglo i to što je aktualni KTM RC16 još snažniji od prethodnika, ali važan preduvjet što je na Sprint utrci dohvatio novi brzinski rekord od 366,1 km/h (101,69 m/s) vidimo i u tome što je na razini cijelog kruga bio taman toliko brz da ne bude baš na samom čelu kolone, nego u borbi za 5. mjesto. To mu je onda omogućilo da uhvati zavjetrinu nekolicine vozača ispred sebe i tako, uz manji otpor zraka, iscijedi još po koji kilometar na sat. S time da je Binder otkrio kako pritom nije ušao u blokadu, što znači da bi teoretski KTM mogao ići i brže.

Može li se i preko 370 km/h? Pa sad se to više ne čini daleko. Iannone je 2016. u Mugellu postavio rekord s 354,9 km/h, Dovizioso je to 2019. dignuo na 356,4, pa na 356,7 km/h. Zarco je u Kataru 2021. išao 362,4 km/h, a isto toliko je koji mjesec kasnije postigao Binder u Mugellu, da bi 2022. Jorge Martin dohvatio već spomenutih 363,6 km/h. Dakle, za očekivati je da se progresija može nastaviti i iznad tog novog rekorda od 366,1 km/h Bindera i KTM-a, ali to ipak postaje sve teže i teže, jer se otpor zraka ne povećava linearno, nego s kvadratom brzine. Prema našoj gruboj računici, za porast maksimalne brzine MotoGP motocikla s aktualnih 366 na okruglih 370 km/h trebalo bi iz pogonskog agregata dodatno izvući još barem kakvih 10-ak konjskih snaga.

Top lista maksimalnih brzina (MotoGP)

1. Brad Binder - Tissot Sprint, Mugello 2023 - KTM - 366.1 km/h
2. Enea Bastianini - Tissot Sprint, Mugello 2023 - Ducati - 364.8 km/h
3. Jorge Martin - Race, Mugello 2022 – Ducati - 363.6 km/h
= Maverick Vinales - Tissot Sprint, Mugello 2023 - Aprilia - 363.6 km/
= Fabio Di Giannantonio - Race, Mugello 2023 - Ducati - 363.6 km/h
6. Johann Zarco - FP4, Katar 2021 - Ducati - 362.4 km/h
= Brad Binder - FP3, Mugello 2021 - KTM - 362.4 km/h
= Brad Binder - Q2, Mugello 2023 - KTM- 362.4 km/h
= Johann Zarco - Tissot Sprint, Mugello 2023 - Ducati - 362.4 km/h
= Jack Miller - Tissot Sprint, Mugello 2023 - KTM - 362.4 km/h
= Brad Binder - Warm Up, Mugello 2023 - KTM - 362.4 km/h

Rekordi legendarnog Stefana Evertsa više nisu nedohvatljivi. To je upravo potvrdio Jeffrey Herlings, koji je u Španjolskoj došao do svoje 102. GP pobjede.

Prošle sezone je pauzirao od utrkivanja zbog operacije pete, tako da uopće nije branio naslov. U ovu sezonu je zato krenuo dosta žestoko, pa tako nakon šest stanica u MXGP kalendaru ima 3 ukupne GP pobjede. Prije tjedan dana je tako sustigao legendarnog Stefana Evertsa koji je skupio 101 GP pobjedu, a sad je u Španjolskoj Herlings postavio novi apsolutni rekord došavši do 102. GP pobjede u svojoj karijeri. Inače, GP pobjedu osvaja onaj vozač koji na dvije utrke tog vikenda skupi najviše bodova, a kad su pobjede u pojedinačnim utrkama u pitanju, tu ih je Nizozemac skupio već 192.

S time da je do tog novog rekorda stigao doista šampionski, s uvjerljivim pobjedama u obje nedjeljne utrke vožene na španjolskoj motokros stazi Intu Xanadu Arroyomolinos. Time se vozač KTM-a primakao na samo 6 bodova zaostatka Jorgeu Pradu na GasGasu, i tu se su se njih dvojica dodatno izdvojila kao glavni kandidati za osvajanje naslova. To više što Romain Febvre (Kawasaki) morao propustiti utrke u Španjolskoj nakon pada na startu subotnje kvalifikacijske utrke, a u tim je kvalifikacijama, iako nije pao, slomio stopalo i Maxime Renaux (Yamaha), dok je aktualni prvak Tim Gajser slomio nogu u predsezoni i još se nije vratio utrkivanju.

Trenutno je s 5 titula svjetskog prvaka Herlings izjednačen s Gajserom, a isti broj naslova imaju i Roger De Coster, Eric Geboers, Georgoes Jobe i Joel Smets (s kojim je Herlings na gornjoj fotografiji). Kad bi ove godine osvojio naslov prvaka, Herlings bi se izjednačio s Joelom Robertom, ali svejedno bi mu bili još daleko Antonio Carioli s 9 i Stefan Everts s okruglih 10 naslova prvaka. Možda se svi rekordni ipak ne mogu oboriti. A opet, možda je sa svojih 28 godina na svojim plećima, Herling dovoljno mlad i drzak da to pokuša. Ako ga zaobiđu daljnje ozljede.

TRENUTNI MXGP POREDAK
1. J. Prado – GasGas – 294
2. J. Herlings – KTM – 288
3. R. Fernandez – Honda – 224
4. R. Febvre – Kawasaki – 214
5. M. Renaux – Yamaha – 202

TOP 10 GP POBJEDNIKA SVH VREMENA
1. Jeffrey Herlings 102
1. Stefan Everts 101
3. Antonio Cairoli 94
4. Joel Smets 57
5. Joel Robert 50
6. Tim Gajser 43
7. Eric Geboers 39
8. Mickael Pichon 38
9. Torsten Hallman 37
10. Jorge Prado 37

Baziran na modelu Adventure R, novi 890 SMT vraća na scenu plemenitu ideju o dvocilindričnom supermoto toureru.

Predstavljen 2009. godine, SMT 990 je bio hvaljen zbog načina na koji je kombinirao razmjernu udobnost s istinskom zabavom u vožnji, no svejedno smo sve do ovog trenutka morali čekati njegova nasljednika. Taj novi SMT ima oznaku 890, te se tehnički bazira na avanturističkom modelu 890 Adventure R, od kojeg preuzima i dvocilindrični LC8c agregat od 889 ccm, s nepromijenjenih 105 KS i 100 Nm.

Čelični okvir je malo promijenjen u odnosu na Adventure te uparen s drugačije postavljenim stražnjim amortizerom, kako bi se blago spustio stražnji kraj, pri čemu podesivi WP ovjes osigurava 180 mm hoda prednjeg i stražnjeg kotača. I ovdje je u igri specifičan spremnik goriva, koji se proteže uz bokove motocikla, ali kod SMT-a se ne spušta tako nisko kao što je to slučaj kod Adventurea, pa mu je i zapremina smanjena s 20 na 15,8 litara.

Specifično je i jednodijelno sjedalo, koje ima izraženu grbu, kako bi se osiguralo uporište vozaču pri žestokim ubrzanjima. Visoko podignutim prednjim blatobranom, kao i kompletnim dizajnom, SMT izravno podsjeća na 890 Adventure R, od kojeg se ponajviše razlikuje po narančastim lijevanim naplatcima od 17 cola te bitno kraćem i zatamnjenom viziru. Spreman za vožnju, SMT teži 194 kg, a u seriji dolaze TFT instrumenti, tri načina rada elektronike, napredna kontrola proklizavanja, te pametan ABS, koji može raditi i u Supermoto modu. Moći će se doplatiti za Track način rada elektronike, kontrolu kočenja motorom i obostrani quickshifter.

Uoči posljednje etape, Price je spao na samo 12 sekundi prednosti u odnosu na Benavidesa, koji je ono najbolje od sebe očito čuvao za sam kraj.

Nakon što se teško ozlijedio pri padu na 65. kilometru vrlo prvog brzinca i morao odustati, bilo je jasno da Sam Sunderland, britanski vozač na tvorničkom GasGasu, neće ponoviti prošlogodišnju pobjedu. Ali potom do samog kraja nije bilo jasno tko će ga naslijediti na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja.

Posljednja etapa je obično samo stvar formalnosti, a ovaj puta to definitivno nije bio slučaj. Kevin Benavides je s tvorničkim KTM-om odlično odigrao svoje karte i uspio pobijediti na pretposljednjoj etapi, te se tako približio timskom kolegi Priceu na samo 12 sekundi uoči završnog brzinca. A i Skyler Howes je kasnio samo minutu i pol.

Na kraju je Kevin Benavides odlično odvozio i taj završni brzinac, dok je Price u začetku etape imao problema s prolaznim točkama, koje je promašivao za samo koji metar, pa se morao vraćati. Iako je Australac bio brz u drugom dijelu završne etape, ipak je kasnio 55 sekundi za Argentincem Benavidesom i tako mu je u posljednji tren prepustio vodstvo u ukupnom poretku, izgubivši naslov, za samo 43 sekunde, nakon više od 44 sati vožnje.

Ni Howes s Husqvarnom nije mogao pratiti ritam Kevina Benavidesa, tako da je brkati Amerikanac ostao ukupno treći, s 5 minuta zaostatka. Quaintinilla je u borbi za 4. mjesto, i samim time status najboljeg vozača Honde, pretekao Van Beverena na zadnjoj etapi, a šesti je na kraju bio Luciano Benavides, mlađi brat pobjednika Kevina, s drugom tvorničkom Husqvarnom.

Ove godine je, kako bi se smanjilo taktiziranje, od treće do pretposljednje etape uvedeno nagrađivanje za trojicu onih koji prvi prolaze kroz kontrolne točke na uvodnih 200 km brzinca, kako bi im se kompenziralo to što moraju odrađivati navigaciju za druge. Njima su se dodjeljivale bonus sekunde, pa iako se tako moglo dobiti i više od 5 nagradnih minuta, bonusi očito nisu dovoljno veliki, a Kevin Benavides je najbolja potvrda toga. On je svaku etapu završio među desetoricom najbržih, ali nijednom nije bio pri samom vrhu, kako idući dan ne bi trebao biti među onima koji utiru tragove ostalima i gube vrijeme na navigaciju. Izuzetak od toga je bila pretposljednja etapa, na kojoj je pobijedio, znajući da posljednjeg dana vrijede druga pravila i da se na taj brzinac kreće u obrnutom rasporedu od onog u ukupnom poretku.

Bilo je to četvrto izdanje relija Dakar u Saudijskoj Arabiji i bilo je i napeto i spektakularno. Prve dane su obilježile kamenite etape, a onda je s dolaskom na pijesak i dine bilo problema s neuobičajeno velikim količinama kiše i izrazitom jutarnjom hladnoćom. Do dana odmora su etape bile dugačke, te izuzetno zahtjevne i za ljudstvo i imovinu, pri čemu je mokri pijesak i dodatno otežavao stvar. Zadnjih nekoliko etapa je imalo bitno kraće brzinske ispite, ali su se oni zato vozili preko gotovo nepreglednih nizova pješčanih dina, u ogromnoj pustinju na jugoistoku te zemlje.

KONAČAN POREDAK:
1. Kevin Benavides (ARG) – KTM – 44h:27min:20sek
2. Toby Price (AUS) – KTM - +0:43
3. Skyler Howes (USA) – Husqvarna - +5:04
4. Pablo Quintanilla (CHI) – Honda - +19:02
5. Adrien Van Beveren (FRA) – Honda - +20:30

KTM grupa (još) nije kupila MV Agustu, ali ulazi u vlasništvo i započinje strategijsku kooperaciju. Tko zna gdje će to završiti?

KTM grupa, odnosno Pierer Mobility, povećat će kapital MV Aguste i tako doći do 25,1% udjela u toj slavnoj talijanskoj marki, većinski vlasnik koje je ruski poduzetnik Timur Serdarov. Uz to, KTM će pomoći MV Agusti oko dobavnog lanca, a djelomično će preko svoje prodajne mreže preuzeti i distribuciju motocikala iz Varesea, kao što je to već nedavno dogovoreno za tržište SAD-a. MV Agusta u svom portfelju ima i trenutno neaktivnu Cagivu, dok Pierer Mobility grupa u svom vlasništvu ima KTM, Husqvarnu i GasGas. U novijoj povijesti je Harley-Davidson progutao MV Agustu i brzo je ispljunuo, ali Stefan Pierer je znao izvući iz gliba i manje perspektivne tvrtke. Je li ovo samo početak divnog prijateljstva?

Namijenjen je isključivo natjecateljskoj stazi, ali to RC 8C ne čini ništa manje atraktivnim. Štoviše!

Priču je započela njemačka tvrtka Krämer, koja je oko dvocilindričnog agregata iz modela 890 Duke R razvila strogo natjecateljski motocikl GP2-R. Prošle godine je KTM zatražio od Krämera da na taj osnovi proizvedu i sto primjeraka modela RC 8C, koji je bio oplemenjen karbonskim oplatama i aero paketom po uzoru na MotoGP motocikl RC16. Za 2023. se ta suradnja nastavlja, s time da su inženjeri KTM-a dodatno doradili cijeli koncept.

Najviše je promijenjen pogonski agregat, koji je sad još više prilagođen specifičnostima upotrebe isključivo na natjecateljskoj stazi. Tako novi RC 8C ima 7 KS više od prethodnika, njih ukupno 135. Novi WP ovjes je mekše podešen nego dosad, a podešavati se može i kut prednje vilice, kao i rad elektronskih pomagala. RC 8C je opremljen Brembo Stylema kočnicama i teži samo 142 kg bez tekućina, a za 2023. će biti proizveden u 200 komada. Dok gledamo njegovu atraktivnu pojavu, možemo se i dalje čuditi što KTM još nije izbacio neki vizualno sličan cestovni sportski motocikl na bazi Dukea 890.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Možda vam na prvu djeluje isto, ali 890 Adventure R nije samo dorađen, nego i redizajniran, te je sad ipak skladniji.

Nema sumnje da je 890 Adventure itekako sposoban motocikl, no dosad je trpio kritike na ime svojeg dizajna. Odsad će u manjoj mjeri izazivati kontroverze, jer je cijela pojava pomalo „smekšana“. Pritom je LED prednje svjetlo ostalo isto, ali ga sad okružuju nešto veća maskica, s novim i kraćim vjetrobranom, a potpuno nove su i bočne oplate, sve u stilu natjecateljske specijalke 450 Rally Replica.

Pridodan je i novi štitnik dvocilindričnog pogonskog agregata od 889 ccm, koji je ostao ma 105 KS. Dodatno je ugođen WP ovjes, poboljšan je rad „pametnog“ ABS-a, a dorađeni su i TFT instrumenti te navigacija. Zanimljivo je da je prvih 1.500 km aktivan Demo mod, u kojem su van na raspolaganju sva moguća elektronska pomagala i modovi, nakon čega možete doplatiti neku od opcija, kao što je Rally mod, kako bi je nastavili koristiti. Za očekivati je da će sličnim promjenama za 2023. biti podvrgnut i osnovni 890 Adventure.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com