Motosport

Bridgestone je objavio da na kraju 2015. napušta MotoGP, a Dorna je odmah raspisala natječaj za novog ekskluzivnog dobavljača guma.

Bridgestone je još 2002. godine ušao u klasu MotoGP, ostvarivši te iste godine svoj prvi „pole-position", godinu kasnije su stajali na pobjedničkom podiju, a 2004. su došli i do prve pobjede. Prvi naslov svjetskog prvaka donio im je Casey Stoner na Ducatiju 2007. godine, nakon čega su postali dominantnom silom.

To je dovelo i do kontroverzne odluke da od 2009. godine nadalje Bridgestone bude ekskluzivni (odnosno jedini) dobavljač guma za MotoGP klasu. Bio je to na neki način dvosjekli mač budući je izostanak „gumarskih ratova" značio da su Bridgestoneovi pneumatici upadali u prvi plan samo kad bi nastali neki problemi, kao što je to prošle sezone bio slučaj s utrkom na Phillip Islandu.

Važeći ugovor o službenom dobavljaču guma vrijedi do kraja 2014., a iako su ga u Bridgestoneu odlučili produžiti za još godinu dana, objavili su da se na kraju 2015. definitivno povlače iz MotoGP-a. Dorna je odmah raspisala novi natječaj na koji se zainteresirani dobavljači mogu javiti do 22. svibnja. Čini se da će i dalje MotoGP klasa biti rezervirana za samo jednog proizvođača budući se u naslovu natječaja i dalje koristi formulacija „službeni dobavljač guma za MotoGP".

Treća utrka i treća pobjeda za Marqueza. Aktualni svjetski prvak je na novoj stazi u Argentini dokazao kako mu trenutno nema ravnog.

Nova staza Termas de Rio Hondo mogla bi se komotno preimenovati u Termas de Rio Honda nakon što su vozači Repsol Honde ostvarili dvostruku pobjedu na povratničkoj utrci za Veliku nagradu Argentine. Sam početak bio je obilježen pretjecanjima, preširokim linija i padovima, a u tom je kaosu i Marquez potonuo u poretku što je dalo naslutiti zanimljivi razvoj situacije.

Ipak, kako su stvari postupno profiltrirale tako su se na čelu kolone očekivano izdvojili Lorenzo i Marquez. Vozač Yamahe je imao odličan start, ali nije imao protutrov za Marqueza, koji je 8 krugova prije kraja preuzeo vodstvo i nakon toga održavao taman dovoljnu prednost da nastavi svoj niz nepobjedivosti ove sezone. Istovremeno je njegov timski kolega Pedrosa sustizao Lorenza te mu u pretposljednjem krugu preoteo drugo mjesto.

Rossi je maksimalno borbeno odradio prvi dio utrke i držao se blizu samog vrha sve dok ga Bradl u jednom preoptimističnom pokušaju pretjecanja nije malo izgurao sa staze, no da i nije bilo tog incidenta teško da bi talijanski veteran mogao bolje od osvojenog 4. mjesta. Bradl je s LCR Hondom na kraju završio 5., Iannone je s Pramac Ducatijem ostvario svoj najbolji rezultat MotoGP karijere osvajanjem 6. mjesta, slijedili su Smith i Pol Espargaro s Tech 3 Yamahama, a onda i Dovizioso s tvorničkim Ducatijem. Svi oni su bili međusobno razmaknuti za 4 do 5 sekundi, no zato je neizvjesna do samog kraja bila borba za 10. mjesto u kojoj je Aoyama s „production" Hondom pobijedio svog timskog kolegu Haydena.

Utrka u klasi Moto2 je bila nešto manje napeta od uobičajenog budući se Rabat dosta lako izdvojio u vodstvu kojeg je onda držao do samog kraja. Isto tako, Simeon se relativno brzo ustalio na drugoj poziciji, tako da je pozornost uglavnom bila usmjerena na borbu za najnižu stepenicu pobjedničkog postolja, na kojoj je na kraju završio Salom ispred Aegertera i Corsija.

U klasi Moto3 svoju je prvu pobjedu odnio Romano Fenati, talijanska mlada nada i član Rossijeve momčadi VR 46. Doduše, do te je pobjede došao spornim pretjecanjem u završnici utrke, na koje su se žalili drugo i treće plasirani Alex Marquez i Jack Miller, no konačni rezultati nisu mijenjani, tek je Fenatiju udijeljen jedan kazneni bod. O i neizvjesnosti same utrke najbolje govori to što je četvrtoplasirani Loi prošao ciljem samo 6 desetinski sekunde iza pobjednika.

Trenutni poredak nakon 3 utrke:

MotoGP
1. Marquez - Honda – 75 bodova
2. Pedrosa – Honda – 56
3. Rossi – Yamaha – 41
4. Dovizioso – Ducati – 34
5. Iannone – Ducati – 25

Moto2
1. Rabat – Kalex – 70 bodova
2. Kallio – Kalex – 42
3. Vinales – Kalex – 38
4. Corsi – Forward KLX – 33
5. Aegerter – Suter – 29

Moto3
1. Miller – KTM – 66 bodova
2. Fenati – KTM - 49
3. Vazquez – Honda- 42
4. A. Marquez – Honda – 40
5. Rins – Honda - 35

Prerani start Lorenza i uvjerljiva pobjeda Marqueza obilježili su okupljanje u Teksasu. Dovizioso je vratio Ducati na pobjedničko postolje.

U Kataru je odlično startao i poveo utrku da bi pao u prvom krugu. I u Teksasu je Lorenzo poveo utrku, no ovaj put nije startao odlično, nego debelo prerano, krenuvši u trenutku kad se upalilo crveno svjetlo, a ne kad se gasilo. Na kraju prvog kruga dobrovoljno je skrenuo na odrađivanje kaznene vožnje kroz boks, vrativši se na stazu kao uvjerljivo posljednji, da bi se do kraja utrke probio sve do 10. mjesta.

Marquez je imao daleko dosadniju utrku. Izuzmemo li taj prvi krug u kojem je gledao u leđa Lorenzu, aktualni svjetski prvak je vodio od početka do kraja, oborivši usput (vlastiti) rekord staze u Teksasu, na kojoj i dalje koristi drugima nedokučive linije. Jedinu grešku počinio je u posljednjem zavoju posljednjeg kruga kada je malo pretjerao na kočenju, no bez obzira na opasno lelujanje prošao je ciljem 4 sekunde prije Pedrose na drugoj Repsol Hondi.

Najzanimljivija je bila borba za 3. mjesto, koje je dugo vremena držao Iannone na Ducatiju da bi u završnici utrke je potonuo na 7. mjesto. Najnižu stepenicu na pobjedničkom postolju mjerkali su i Bradl na LCR Hondi i Smith na Tech 3 Yamahi, no 2 sekunde prije njih ciljem je prošao Dovizioso, koji je tako, nakon duge pauze, vratio Ducati na pobjedničko postolje, dakako, uz pomoć liberalnijih pravila krojenih posebno za tu marku.

Pol Espargaro je u svojoj drugoj MotoGP utrci osvojio 6. mjesto na Tech 3 Yamahi i tako bio bolji od Rossija, koji je sa tvorničkom Yamahom prvih nekoliko krugova držao 4. mjesto da bi zbog problema s prednjom gumom na kraju završio kao 8. Aleix Espargaro je s Forward Yamahom završio kao 9. i tako bio najbolji u konkurenciji Open motocikala.

Prošlogodišnji Moto3 prvak Maverick Vinales došao je do svoje prve Moto2 pobjede već u drugoj utrci ostavivši Rabata punih 4 sekunde iza sebe, dok je nakon pada Simeona u pretposljednjem krugu treće mjesto pripalo Aegerteru. U Moto3 konkurenciji je drugu ovogodišnju pobjedu odnio Jack Miller na KTM-u, 7 stotinki sekunde ispred Romana Fenatija iz Rossijeve momčadi VR46, dok je treće mjesto, s manje od dvije desetinke sekunde zaostatka pripalo Vazquezu na Hondi. U borbi za postolje je bio i Alex Marquez na još jednoj Hondi, no on je svoj nastup neslavno okončao padom u pretposljednjem zavoju posljednjeg kruga. Dolje niže možete vidjeti rezultate utrka u sve tri klase.

Trenutni poredak:

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 50
2. Pedrosa – Honda – 36
3. Rossi – Yamaha – 28
4. Dovizioso – Ducati – 27
5. A. Espargaro – Yamaha – 20

Moto2
1. Rabat – Kalex – 45
2. Vinales – Kalex – 38
3. Kallio – Kalex – 33
4. Luthi – Suter – 26
5. Corsi – Forward KLX – 22

Moto3
1. Miller – KTM – 50
2. Vazquez – Honda – 32
3. Fenati – KTM – 24
4. Rins – Honda – 24
5. Kornfeil – KTM - 21

Novi Tech-Air sistem zračnog jastuka ima 8 puta veći volumen i pokriva veću površinu tijela. Nažalost, i dalje je rezerviran za MotoGP zvijezde

Alpinestars punih 12 godina razvija sustav zračnog jastuka ugrađenog u kožni kombinezon, koji je već nekoliko godina u aktivnoj uporabi u MotoGP-u. Od ove sezone svi MotoGP vozači koji koriste Alpinestars kombinezone, a među njima su i Marquez, Lorenzo, Pedrosa i Crutchlow, imaju na raspolaganju blagodati nove generacije Tech-Air tehnologije.

Dosad je pažnja bila posvećena zaštiti vrata i ramena, a sada zračni jastuk pokriva i kompletna leđa, kukove te bočne strane torza. Zbog toga je zapremina zračnog jastuka povećana čak 8 puta, no vozači tvrde da se to uopće ne osjeti za vrijeme vožnje. Pritom je u slučaju aktivacije zračni jastuk najdeblji u području ramena i bočnih strana torza, dok je nešto manje napuhnut u ostalim dijelovima.

Sistem funkcionira po istom principu kao i dosad. Mikroprocesor, koji je (kao i baterija) smješten u aerodinamičnoj grbi kožnog kombinezona prima informacije od senzora smještenog u vlastitom kućištu, ali i onih raspoređenih po rukama i nogama vozača, te na temelju naprednog algoritma prepoznaje trenutak u kojem će neizbježno doći do pada.

Vrijednosti se očitavaju svake dvije milisekunde, dodatnih 8 milisekundi treba sustavu da se na temelju odstupanja uvjeri kako je doista riječ o ranoj fazi pada i započne aktiviranje zračnog jastuka, koji uz malu pomoć pirotehnike i plina na bazi dušika poprima svoj puni volumen u samo 45 tisućinki sekunde. U pravilu, sustav će se u potpunosti aktivirati prije nego i sam vozač postane svjestan da bi mogao pasti. Zračni jastuk ostaje napuhnut 5 sekundi, nakon čega se isprazni, kako bi vozač, ako je u stanju, mogao nesmetano nastaviti utrku.

Odličan početak MotoGP sezone, posebno ako se zovete Marc Marquez. Ili barem Valentino Rossi.

U novu MotoGP sezonu najbolje je krenuo Jorge Lorenzo, no njegova je sreća bila kratkog vijeka. Krenuvši najbolje sa starta, Lorenzo je držao vodstvo do pred kraj prvog kruga kada je pregrubo posegnuo za kočnicom svoje Yamahe i pao na hladnom asfaltu. Vodstvo je preuzeo Bradl na LCR Hondi i tu se zadržao do 8. kruga, no tada i on pada na sličan način kao i Lorenzo.

Nakon toga su svjetla pozornice na noćnoj utrci u Kataru preuzeli Marc Marquez i Valentino Rossi, a repriza njihova prošlogodišnjeg obračuna na istoj stazi svoj je klimaks doživjela u pretposljednjem krugu kada se Rossi dva puta probio ispred Marqueza. No, Marquez je odvozio savršeni zadnji krug i samo 6 tjedana od loma noge došao do nove MotoGP pobjede.

Treće mjesto je pripalo Pedrosi na drugoj Repsol Hondi, no pitanje je da li bi vidio podij da u pretposljednjem krugu ispred njega nije pao dobro raspoloženi Bautista na Gresini Hondi. U samoj završnici utrke je s Tech 3 Yamahom pao i Bradley Smith dok je držao 5. mjesto, a budući je netom prije odustao i njegov timski kolega Pol Espragaro, to je značilo da su utrku okončala samo 3 motocikla koji nastupaju po Factory pravilima, ali i da su sva tri završila na pobjedničkom podiju.

Sasvim očekivano, u Open konkurenciji je najbrži bio Aleix Espargaro, koji je s Forward Yamahom završio kao 4., ispred dva tvornička Ducatija. Pritom je Dovizioso za najboljima zaostao 12 sekundi, dok je Crutchlow u svom prvom nastupu za Ducati imao problema s elektronikom te se jedva dokotrljao do cilja. Scott Redding je u premijernom MotoGP nastupu osvojio odlično 7. mjesto, prošavši ciljem samo nekoliko stotinki sekunde ispred bivšeg svjetskog prvaka Haydena, i to na istom Hondinom „production" motociklu. Četrdesetogodišnji Edwards je još jednu MotoGP sezonu započeo sasvim solidnim 9. mjestom s Forward Yamahom, dok je poredak prve desetorice zaključio Iannone s Ducatijem, i to nakon što je pao već u drugom krugu dok je držao 4. mjesto.

U Moto2 konkurenciji pobijedio je Tito Rabat, koji je i glavni favorit ove sezone, a odmah iza njega ciljem je prošao Nakagami, koji je nakon utrke bio diskvalificiran zbog korištenja zračnog filtra, koji nije bio u skladu s pravilima. Tako je sa sekundom zaostatka drugo mjesto naslijedio Rabatov timski kolega Kallio, dok je treće mjesto pripalo Luthiju. Maverick Vinales je svoju prvu Moto2 utrku završio kao 4., dok je Sam Lowes, aktualni Supersport prvak, svoju premijeru okončao na 6. mjestu.

Australska nada Jack Miller je u prvom nastupu za KTM odnio i svoju prvu Moto3 pobjedu, no posebno veseli da je Alex Marquez u premijernom nastupu s Hondom završio kao drugi, a isti su motocikl Vazquez i Rins doveli do trećeg, odnosno petog mjesta. Kad pribrojimo tome da je Oliviera s Mahindrom završio kao 4., budi se nada da KTM ipak neće biti tako bezobrazno dominantan kao što je to bio slučaj proteklih sezona. Inače, KTM-ov je klon je u rukama Dannyja Kenta završio kao 13., što su prva dva boda za Husqvarnu.

Noćnom jurnjavom u Kataru krenuo je niz od 18 MotoGP utrka koje će iznjedriti novog ili potvrditi starog prvaka

Nema sumnje da je Marc Marquez glavni favorit. Prošle godine nije samo iz prvog pokušaja osvojio naslov MotoGP prvaka nego je pritom odnio titule „najmlađeg ikad" u skoro svakoj važnoj statističkoj kategoriji. Bio je najbrži i na prvim ovogodišnjim testiranjima u Maleziji, nakon čega je slomio nogu na „dirt-tracku" i morao propustiti završne pripreme, no to mu ne bi trebalo previše poremetiti planove.

Glavni izazivač je Jorge Lorenzo, koji je dobio u ruke poboljšani M1, no na testiranjima nije bio baš najbrži, žaleći se na elektronski paket, ali i na novu Bridgestone gumu koja prema njegovom mišljenju ne odgovora Yamahi. Istovremeno je Rossi bio jedno od ugodnijih iznenađenja, uvijek pri samom vrhu po ostvarenim vremenima, što se dijelom ima zahvaliti i promjeni stila vožnje po uzoru na mlade lavove.

Uskom krugu izazivača svakako spada i Marquezov timski kolega, no Pedrosa iza sebe ima već 8 jalovih sezona u najjačoj momčadi, tako da nas u tom smislu, baš kao i Rossi, može samo ugodno iznenaditi. I tu prestaje popis onih koji mogu računati na naslov prvaka.

Jasno, faktor s kojim barem povremeno treba računati su i vozači Ducatija. Iz doista teško objašnjivih i totalno nesportskih razloga, oni su dobili takve povlastice u tehničkom pravilniku da bi u slučaju da ne postanu konkurentni Yamahi i Hondi trebali ozbiljno razmisliti o povlačenju iz ovog sporta.

Kad su pojedinačne pobjede u pitanju, ne bi trebalo olako shvatiti Aleixa Espargaroa, koji je s 2 godine starom Yamahom M1 pripremljenom po liberalnijim Open pravilima briljirao na testiranjima. Nakon dvije sezone iza sebe, i Bradl bi morao doći do prvog slavlja ako želi produžiti status pridruženog tvorničkog vozača Honde, a slično vrijedi i za Bautistu.

Uglavnom nova sezona neće moći ponuditi senzaciju, kao što je to bilo prošle kad je Marquez učinio čudo, no za nadati se da će biti napetija po pitanju rasplitanja titule novog prvaka. Ili barem raznovrsnija.

Rossi i Lorenzo će ove sezone voziti šareniju Yamahu M1 zaslugom španjolskog sponzora Movistar, koji se nakon duže pauze vraća u MotoGP

Iako je Yamaha prije dva mjeseca već odradila predstavljanje tvorničke momčadi i ratničkih boja za 2014., vjerojatno im nije bio problem odraditi još jednu rudnu fotografiranja. Naime, u međuvremenu im se pridružio novi glavni sponzor zbog kojeg su čak i promijenili ime u Movistar Yamaha MotoGP.

Yamaha nije imala glavnog sponzora još od kada je na kraju 2010. zajedno s Rossijem otišao i Fiat. S povratkom Rossija došao je Monster, a vratio se i Fiat, ali samo s malom naljepnicom. Činilo se da će tako ostati i ove godine, a onda su se pojavile glasine o Movistaru, koje su se na kraju pretvorile u potpisivanje sponzorskog ugovora u trajanju čak 5 godina.

Inače, Movistar je marka u vlasništvu španjolskog telekomunikacijskog diva Telefonica, a početkom tisućljeća zeleno slovo M prvo je krasilo tvornički Suzuki i Gresini Hondu. Rezultati nisu izostajali, kako u MotoGP-u tako i u slabijim klasama, no iz igre su se naglo povuklu krajem 2005. godine, razočarani time što nisu mogli sponzorski poprati svojeg štićenika Pedrosu, koji je potpisao za Repsol Hondu. Od tog trenutka su se držali po strani.

Budući je riječ o španjolskoj marki, možda bi se moglo zaključiti kako je to prvi sponzor koji dolazi na račun Lorenza. Iako je u 4 sezone s Yamahom osvojio 2 titule svjetskog prvaka, Lorenzo nije privlačio sponzore, čak je morao promijeniti vlastitog sponzora iz svijeta energetskih pića kada je Rossi za sobom povukao Monster. No, postavlja se pitanje da li je baš Lorenzo bio ključan i da li petogodišnje sponzorstvo možda uključuje i plan o ponovnom ujedinjenju Pedrose i Movistara. Maleni Španjolac je u Repsol Hondi potroši sve kredite, dok Rossiju na kraju ove sezone ističe ugovor s Yamahom. Ili će možda Lorenzo put Honde?

Svinjarija! Ducati je dobio privilegirani status i to samo nekoliko dana prije početka sezone. Što je sljedeće?

Dorna je totalno izgubila kompas. U sportu bi trebao pobijediti najbolji, a u motosportu to znači najbolja kombinacija čovjeka i stroja. No, MotoGP ide nekim drugim smjerom, drži se kursa „što si lošiji to će ti biti bolje".

Detaljno o tome kako se situacija zakomplicirala moći ćete pročitati u novom Moto Pulsu, no sve se svodi na to da je Ducati iskoristio rupu u pravilima i prijavio se u klasu Open namijenjenu malim momčadima. Zbog toga se pristao odreći vlastitog softvera, ali je zauzvrat dobio mogućnost razvoja tijekom cijele godine, veći spremnik goriva i mekšu smjesu gume.

I to im nije bilo dosta. Odlučili su dodatno izigrati sistem i dati Magneti Marelliju vlastiti softver koji bi onda proturili kao zajednički sa sve Open motocikle, bez obzira na to što ga druge momčadi ne znaju koristiti. I za taj pokušaj prijevare sada su nagrađeni.

Naime, Grand Prix komisija je samo pet dana prije prve utrke donijela oduku da motocikli tvorničke momčadi koja prošle godine nije pobijedila ni u jednoj utrci, a to je samo Ducati, ostaje u Factory statusu (s Hondom i Yamahom), ali ne treba zamrznuti razvoj, može koristiti 12 (umjesto 5) agregata tijekom sezone, 24 (umjesto 20) litara benzina na utrci i ima pravo na mekšu gumu. Elektroniku nitko ne spominje, što znači da Ducati ne samo da će imati sve povlastice kao i „amateri" koji nastupaju pod Open pravilima, nego će plus toga moći i koristiti vlastiti softver.

Dakle, Ducati nije povlašten samo u odnosu na tvorničke motocikle Yamahe i Honde, nego čak i u odnosu na male momčadi, zbog kojih su i izmišljena pravila Open kako bi bila konkurentnija tvorničkim momčadima. Da si čovjek puca u glavu.

Doduše, komisija se pokrila i s dva smokvina lista. Naime, to će vrijediti i za sve proizvođače koji će tek ući u MotoGP, pa će tako te povlastice iduće godine moći koristiti i Suzuki. Zatim, ako takav motocikl završi tri puta na podiju ili dva puta osvoji drugo mjesto ili jednom pobijedi, zapremina spremnika goriva smanjuje se na 22 litre. Ako tri puta pobijede, neće moći koristiti mekšu gumu. Baš su strogi. Ali zato će Marquezu dati kaznu zbog toga jer se drznuo kočiti u zadnji tren i koljenom dotaknuti motocikl svojeg kolege. Da si čovjek puca u glavu, dva puta za svaki slučaj.

Tim potezom se MotoGP ozbiljnu približava košmaru koji vrijedi u Formuli 1. Ideja da je Ducati zbog svojih loših pravila toliko privilegiran u odnosu na Hondu i Yamahu (koje su time kažnjene zato jer dobro obavljaju svoj posao) ne može biti poštena ni logična ni dobra za razvoj sporta. Istina, sezona bi mogla biti zanimljivija, no hoće li eventualne pobjede Ducatija imati isti težinu? Neće, jer će biti rezultat varanja, pa makar ono bilo i ozakonjeno. I što će biti ako se Ducati ponovo ne pokaže konkurentan? Hoće li se iduće godine ponovo mijenjati pravila pa će Dovizioso i Crutchlow moći krenuti u utrku minutu prije svih? Ili će voziti skraćeni krug?

Dodatni razlog da se zapitamo kuda ide MotoGP nalazimo i u istovremeno donesenoj odluci da se od 2016. mora koristi zajednički softver. Istina, proizvođači će moći davati svoje sugestije za razvoj, ali softver će biti isti. Što je sljedeće. Hoće li za 5 godina morati koristiti i iste agregate? Iste gume već imaju. I kako će na sve reagirati Honda, koja je prijetila da će napustiti MotoGP ako se uvede pravilo o obaveznom zajedničkom softveru?

Da podsjetimo kad je prošli put Honda odlučila spakirati kofere, uslijedila je dugogodišnja dominacija MV Aguste. Agostini je obično pobjeđivao s krugom prednosti. Jako uzbudljivo. Treba li dopustiti da se povijest ponovi, ili bi možda iz nje ipak trebalo učiti? Na rubu pameti, što bi rekao Miroslav Krleža.