Motosport

Nakon 12 godina i pet titula svjetskog prvaka s Hondom, slovenski as Tim Gajser okreće novi list.

Honda je čekala najduže što je mogla, odnosno do samog posljednjeg dana 2025. godine, da i službeno objavi kako Slovenac Tim Gajser više neće biti u njihovoj MXGP momčadi za 2026. Tako se raskida jedna od najdužih i najplodonosnijih suradnji u povijesti MXGP prvenstva. Gajser je s Hondom proveo cijelu svoju dosadašnju karijeru u svjetskom prventvu, osvojivši jednu titulu u klasi MX2 i četiri u kraljevskoj klasi u MXGP. S time da je to bila toliko dobra kombinacija čovjeka i stroja da je titula, zapravo trebalo biti i više, ali nekoliko sezona su obilježili i teške ozljede.

Slovenac je nedavno ušao u 30. godinu života, a iako to u trenutku dok ovo pišemo još nije službeno potvrđeno, prilično je jasno da je Gajser odlučio prihvatiti ponudu Yamahe, koja s vozačem njegova kalibra želi prekinuti već čitavo desetljeće dugačak post. Naime, Yamaha nije imala MXGP prvaka od 2015., kad im je titulu, i to kao tadašnji „rookie“, donio Romain Febvre, koji je i aktualni MXGP prvak, s Kawasakijem. Te iste 2015. je Tim Gajser osvojio MX2 titulu, da bi 2016. godine, i on kao „rookie“, odmah osvojio i prvi MXGP naslov. Nakon toga je osvajao MXGP titule i 2019., 2020. i 2022. godine.

Druga generacija pustolovne World Raid verzije predstavlja dosad najopremljeniju, najprestižniju i najnapredniju izvedbu Ténéréa 700.

Na bazi prije godinu dana predstavljena druge generacije bestselera Ténéré 700, za 2026. stiže i World Raid verzija, jedinstvena po dva aluminijska spremnika goriva. Oni su 1,5 kg lakši nego na prethodnom World Raid modelu i zadržavaju kapacitet od čak 23 l, te su izvana preoblikovani kako bi se poboljšala ergonomija. Novo je i jednodijelno sjedalo, koje olakšava prelazak iz stojećeg u sjedeći položaj, i obrnuto.

Kao i kod standardnog modela, TFT instrumenti od 6,3 inča nude mogućnost povezivanja s pametnim telefonom, te prikazivanja navigacije, a u seriji dolazi i tempomat. World Raid se može dodatno pohvaliti inercijskom platformom, pa tako kontrola proklizavanja i ABS uzimaju u obzir nagib motocikla, s time da se njihov rad može prebaciti u off-road mod, kao i isključiti.

Novi KYB ovjes je kapacitetniji, sad sa štapovima prednje vilice promjera čak 46 mm, uz hod od 230 mm sprijeda i 220 mm straga, što je za 20 mm više nego na standardnom modelu. World Raid ima i novi amortizer upravljača, a dvocilindrični agregat od 689 ccm i dalje razvija 73,4 KS pri 9.000 o/min. Nije promijenjena ni težina od 220 kg, a više informacija o ovom novitetu moći ćete pročitati u idućem broju Moto Pulsa.

Talijan Stefano Manzi nije čekao baš zadnji vikend da bi potvrdio osvajanje titule svjetskog prvaka klase Supersport.

Sezonu je otvorio pobjedom na prvoj utrci u Phillip Islandu, da bi u onoj drugoj završio drugi, i tako je nastavio kroz cijelu sezonu, pa i sad u Estorilu. Tu je završio kao drugi u prvoj Supersport utrci u subotu, i tako potvrdio osvajanje titule, pa je potom pobijedio u nedjeljnoj utrci. Idući vikend su još na rasporedu završne jurnjave u Jerezu, a u dosadašnje 22 utrke ove sezone Stefano Manzi je 10 puta pobijedio, te još osam puta stajao na podiju. I sve to u prvoj sezoni za upravljačem Yamahe R9, koja se odmah pokazala dominantnim motociklom u toj klasi, što potvrđuje i titula viceprvaka do koje je s tim istim modelom došao Can Oncu.

Stefano Manzi je imao dugačak i vijugavi put do titule svjetske prvaka. Na međunarodnu scenu se probio 2015. kroz klasu Moto3, ali je zbog svoje visine 2017. transferiran u klasu Moto2, kroz Rossijevu momčad VR46. Potom je 3 godine vozio za momčad Forward, prvo s okvirom marke Suter, a onda i MV Aguste. 2021 je bio u momčadi Pons HP40, nakon čega je napustio tu klasu, upisavši u cijeloj Moto2 karijeri jedan „pole position“ i četvrto mjesto kao najbolji rezultat. 2022. je postao stalan vozač u Supersport prvenstvu, gdje je 2023. i 2024. bio viceprvak, iza Bulege, odnosno Huertasa. Sad je 26-godišnji Talijan postao još jedan u već predugačkom nizu bivših Moto2 vozača koji su postali Supersport prvaci, a za nagradu će iduće godine voziti Yamahu R1 u Superbike klasi.

TRENUTNI POREDAK:
(Nakon utrka u Estorilu)

1. S. Manzi – Yamaha R9 – 425
2. C. Oncu – Yamaha R9 – 343
3. T. Booth-Amos – Triumph Street Triple RS 765 - 233
4. J. Masia – Ducati Panigale V2 – 227
5. V. Debise – Ducati Panigale V2 - 185

Krajem listopada otvara se Japan Mobility Show, na kojem će biti mnoštvo futurističkih koncepata, a Yamaha je svoje već najavila, i to u velikom broju.

U nastavku donosimo kratak pregled najzanimljivijih Yamahinih koncepata za predstojeći Japan Mobility Show:

Proto PHEV – funkcionalni prototip, benzinsko-električni hibrid

Proto BEV- funkcionalni prototip, električni pogon

Proto HEV – prototip, benzinsko-električni hibrid

H2 Buddy Porter – koncept, četverotaktni agregat na vodik

Motoroid:A – koncept, električni pogon

Tricera – funkcionalni prototip, električni pogon

Nakon dužeg izbivanja, u ponudu se vraća Yamaha WR 125R, u obnovljenom i redizajniranom izdanju.

Kao i njegov istoimeni prethodnik, WR 125R je svestrani motocikl, koji je svakodnevno upotrebljiv u gradu, a istovremeno sposoban na terenu. U prilog potonjem idu i žbičani naplatci pravog off-road promjera od 21 cola sprijeda i 18 cola straga, na koje se montiraju umjereno grube Dunlop gume. Uz to, WR 125R ima i KYB upside-down vilicu promjera 41 mm, koja osigurava hod prednjeg kotača od pozamašnih 215 mm, a ABS je aktivan samo na prednjem disku, što je također u skladu sa zahtjevima off-road vožnje.

Novi WR 125R pokreće dobro poznati tekućinom hlađeni agregat, s varijabilnim otvaranjem ventila, koji u ovom slučaju oslobađa 14,5 KS pri 10.000 o/min i 11,3 Nm pri 6.500 o/min, uz deklariranu potrošnju od 2,3 l/100 km. Minimalističko prednje svjetlo je LED izvedbe, baš kao i pozicijsko svjetlo, smješteno malo iznad njega, a iza prednje maskice nalaze se multifunkcionalni LCD instrumenti, koji se preko aplikacije MyRide mogu povezati s pametnim telefonom. Sjedalo je postavljeno na 875 mm, a masa motocikla, sa svim tekućinama, iznosi 138 kg.

Prvi Yamahin MotoGP motocikl s V4 agregatom debitirat će ovog GP vikenda u Misanu i bit će to povijesni trenutak za tu japansku marku.

Nakon više od dvadeset godina razvoja modela M1, s rednim četverocilindričnim agregatom, Yamaha će 2026. okrenuti potpuno novu stranicu, s MotoGP motociklom pokretanim V4 agregatom. S time da će svoju natjecateljsku premijeru taj V4 motocikl odraditi već ovaj vikend (12. do 14. rujna) u Misanu, u rukama Yamahinog testnog vozača Augusta Fernandeza, koji će nastupiti kao „wildcard“. Uz Fernandeza, u testiranju V4 motocikla sudjelovao je i Andrea Dovizioso, a prije koji dan ga je isprobao i Fabio Quartararo, koji će imati novu priliku idućeg ponedjeljka, na službenim testiranjima.

Kako nikakve tehničke tajne zasad nisu otkrivene, ne preostaje nam dugo nego objaviti prve službene fotografije tog potpuno novog motocikla, za kojeg u Yamahi vjeruju da predstavlja prekretnicu u MotoGP prvenstvu. Inače, sve ostale marke u MotoGP prvenstvu imaju V4 agregate, a iznimka je bio samo Suzuki, koji se povukao prije 3 godine.

Neće čekati Motegi ili Valenciju. Potpuno novi Yamahin MotoGP motocikl, s V4 agregatom, utrkivat će se već sredinom rujna.

Testni vozač Augusto Fernandez nastupit će kao „wild-card“ u Misanu, prvi put za upravljačem potpuno nove generacije Yamahinog motocikla, kojeg umjesto rednog četverocilindričnog agregata pokreće V4 stroj. Upravo Fernandez je, uz Doviziosa, dosad testirao V4 prototip, i već je neko vrijeme bilo jasno da će s njim i nastupiti do kraja sezone. Sad će to učiniti i prije nego što se mislilo.

S time da se odabir natjecateljskog vikenda u Misanu, od 12. do 14. rujna, čini logičnim, jer su dan kasnije i službena testiranja na toj stazi, pa će Quartararo odmah moći isprobati Fernandezov V4 motocikli. A u utorak su i prva testiranja Pirelli guma, rezervirana samo za testne vozače, pa je Yamahi interesantnije da tu skuplja informacije s V4 motociklom, koji je budućnost (Pirelli postaje ekskluzivni dobavljač MotoGP guma od 2027.), nego li s aktualnim M1 motociklom, koji nakon više od 20 godina razvoja odlazi u prošlost.

Ugrubo, motocikl s V4 agregatom su zbog svoje kraćeg koljenastog vratila snažniji i agresivniji od onih s rednim četverocilindričnim agregatom, a uz to su i uži, pa onda i aerodinamičniji. Inače, Yamaha je u i dvotaktnoj klasi 500 krenula s rednim četverocilindričnim agregatima 1973. godine, da bi se od 1982. do 2002. natjecali s V4 strojevima.

Najuspješniji Superbike vozač svih vremena neće nastaviti karijeru nakon što mu uskoro istekne ugovor s Yamahom.

Jonathan Rea je u Superbike prvenstvo ušao još 2008. godine, s Ten Kate Hondom, da bi 2015. došao u redove Kawasakija te s Ninjom ZX-10R odmah osvojio titulu svjetskog prvaka. Bila je to prva od šest uzastopnih titula, što ga čini najuspješnijim Superbike vozačem svih vremena. A u prilog tome idu i druge brojke, kao što su to 199 pobjeda i 44 „pole-positiona“.

Posljednju titulu je osvojio 2020. godine, a za 2024. je odlučio napustiti Kawasaki i otići u tvorničku momčad Yamahe. Nažalost, nepune dvije sezone s tom japanskom markom obilježile su brojne ozlijede, što je pripomoglo tome da Rea donose odluku o umirovljenju krajem ove godine.

Ostaje za vidjeti tko će se umjesto njega pridružiti Locatelliju u tvorničkoj momčadi Yamahe, s time da se čini kako bi to mogao biti portugalski MotoGP vozač Miguel Oliviera. On ostaje bez mjesta u MotoGP momčadi Pramac, pa ga nagovaraju na prelazak u Superbike prvenstvo. U Pramacu treba napraviti mjesta za Topraka Razgatlioglua, a kako bi u toj momčadi mogao završiti i Manuel Gonzalez iz Moto2 prvenstva, upitno je što će biti i s Millerom. Navodno mu nude mjesto u Superbike momčadi BMW-a, gdje bi dijelio garažu s Petruccijem, koji je nedavno potpisao ugovor s njima.