Motosport

Franco Morbidelli je potpisao za Pramac Ducati i tako Marquezu zatvorio jedan „izlaz u slučaju nužde“. Ako je takav uopće postojao.

Kad su transferi MotoGP vozača za 2024. u pitanju, prvo je Alex Rins potpisao da dolazi na mjesto Franca Morbidellija u tvorničku momčad Yamahe, onda je Johann Zarco odlučio zamijeniti Rinsa na LCR Hondi, a sad je i službeno potvrđeno da će Morbidelli doći na upražnjeno mjesto Zarcoa u Pramac Ducatiju. Tako su njih trojica odradila rotaciju i zatvorila puni krug. S time da je u cijeloj priči vjerojatno najbolje prošao Morbidelli, koji će iduće godine voziti najnoviji Ducati, sa značajnom tvorničkom podrškom. Istina, ugovor je potpisao samo za iduću sezonu, ali to je dosta uobičajena praksa za tu momčad.

S obzirom na rezultate koje postiže u posljednje vrijeme, može se steći dojam da Morbidelli tako dobar stroj nije zaslužio. Ipak, lako je zaboraviti da je taj Moto2 prvak iz 2017. bio i viceprvak u MotoGP-u 2020. godine, s godina dana starom Yamahom i problematičnim pogonskim agregatom. Karijera mu je krenula nizbrdo kad je 2021. ozlijedio koljeno, pa se onda, nakon duže stanke, više nije ni vratio u momčad Petronas, nego je dobio prekomandu u tvorničku momčad Yamahe, pri čemu je ostao bez svog "crew chiefa" Ramona Forcade. Nakon toga rezultati više nisu bili dobri, a Morbidelli se može tješiti time što ove sezone barem nije puno lošiji od timskog kolege Quartararoa, prvaka iz 2021.

Zapravo, Ducati je na tom mjestu u momčadi Pramac želio vidjeti Marca Bezzecchija, ali ovaj je odlučio ostati s timom VR46. Da je Bezzecchi otišao, onda bi ga Morbidelli zamijenio u momčadi VR46, a postojala je i rezervna mogućnost da završi na Gresini Ducatiju. No situaciju je zakomplicirao Marc Marquez, koji bi u (sve izglednijem?) slučaju da prijevremeno napusti Hondu želio završiti na Ducatiju. A Pramac Ducati bi mu to bio i najbolja opcija. Pitanje je samo koliko i realna. Naime, bilo bi ga opasno pustiti tako visoko u strukturi Ducatija, i još k tome na novi motocikl, pa da onda on, nakon samo godine dana, recimo, prebjegne u KTM. Ovako Marquezu, kao izlaz u nuždi, ostaje mjesto u momčadi Gresini, s godinu dana starim Ducatijem (kakvog ove godine imaju vozači tvorničke momčadi i Pramaca). Nakon Misana, Marquez je izjavio da ima tri opcije, sad su mu vjerojatno ostale samo dvije, a jedna od njih uključuje i ostanak u Hondi. Tvrdi da će odluku donijeti oko utrka u Indiji i Japanu, što će reći u roku od nekih desetak dana.

P.S.
Upravo je objavljeno kako je Takaaki Nakagami potpisao produžetak ugovora s LCR Hondom za godinu dana. Zašto s tom objavom nisu prigodno pričekali nadolazeću VN Japana? I ima li to neke veze s nekom mogućom objavom Marqueza?.

P.P.S.
Ako Marquez odluči napustiti Hondu, onda bi Zarco trebao završiti na njegovom mjestu u tvorničkoj momčadi Repsol, dok bi timski kolega Nakagamiju postao Iker Lecuona, koji trenutno za Hondu vozi Superbike prvenstvo (i tijekom slobodnih vikenda nastupa kao zamjena za ozlijeđenog Rinsa).

U skladu s tehnikom aktualnog „krosera“ YZ 450F, Yamaha je unaprijedila i svoj top „hard-enduro“ model.

Po uzoru na YZ 450F je modificirano gotovo sve, pa tako i taj „naopačke“ okrenut stroj od 450 ccm. On je sad još kompaktniji, lakši i snažniji, zahvaljujući lakšem cilindru, novom kovanom klipu, izravnijem usisu do povećanih ventila od titana i dorađenom sustavu elektronskog ubrizgavanja goriva. Leteći ležajevi su sad klizni, a dorađen je i 5 brzinski mjenjač, kao i spojka, koja sad ima samo jednu oprugu.

Potpuno novi aluminijski okvir je kompaktniji i niži, kako bi se spustilo težište, te je fleksibilniji u bočnim smjerovima, kako bi se ljepše upijale neravnine kad je motocikl u nagibu. Ovjes potpisuje Showa i skraćen je za 10 mm (hod od 300 mm sprijeda i 306 mm straga), dok je ukupna masa smanjena za 2 kg, pa WR 450F teži 117 kg.

Potpuno nova je ergonomija, a vozač bi se trebao lakše premještati na motociklu zahvaljujući plosnatijem sjedalu i užim plastikama. Dorađena je i elektronska kontrola proklizavanja, koja je podesiva u 2 stupnja, a može se i isključiti. Tu je i Power Tuner aplikacija za prilagođavanje razvijanja snage, u koju je sad uključena i štoperica.

Testiranja dan nakon utrke u Misanu bila su prijelomna za Hondu i Marqueza, Yamahu i Quartararoa. Nije došlo do preokreta i čini se da je Marquez još jedan korak bliže odlasku.

Marc Marquez i Joan Mir imali su priliku isprobati rani Hondin prototip za 2024., odnosno dva motocikla koje je testni vozač i „wildcard“ Stefan Bradl koristio za vrijeme natjecateljskog vikenda u Misanu. Nakon testiranja, Marquez je izjavio da su i položaj vozača i osjećaj dosta drugačiji, ali da su problemi isti kao i na aktualnom Hondinom motociklu. Mir je bio tek nešto optimističniji, izjavivši da se osjeti napredak u nekim područjima u kojima se muče, ali da se još puno mora raditi.

No, vratimo se Marquezu koji je zaključio da ne vidi napredak na motociklu, a drago mu je samo to što vidi neka nova lica. Tu je mislio na novog inženjera, za kojeg pretpostavlja da je došao iz Formule 1, da je stručnjak za aerodinamiku, te mu se čak čini kako je riječ o novom vođi cijelog MotoGP projekta, ali da ga još nitko nije upoznao s njim. Iz toga je očito da u MotoGP pogonu Honde i dalje vlada iznimno čudna atmosfera, pa utoliko manje treba čuditi što je nakon tih testiranja Marc Marquez, koji ima važeći ugovor do kraja iduće sezone, jasno rekao da za iduću godinu ima vrlo jasne planove A, B i C. Obećao je i konačnu odluku objaviti oko utrke u Indiji ili Japanu, čime si je kupio još dva ili tri tjedna vremena.

Jedna od opcija je sigurno ona da ipak ostane u Hondi i odradi ugovor do kraja. Druga opcija je da plati penale od 5 milijuna eura, odrekne se godišnje plaće od 25 milijuna eura i pridruži se svom bratu Alexu u momčadi Gresini, na godinu dana starom Ducatiju, o čemu se puno pričalo prošlog vikenda. Treća opcija bi mogla biti pauziranje ili čak umirovljenje, ali možda i dolazak u momčad Pramac Ducati. U prilog tome ide i to što u Pramacu još uvijek nisu potvrdili da u njihove redove dolazi Franco Morbidelli, iako je utrka u Misanu predstavljala savršenu priliku baš za to.

Fabio Quartararo će sigurno ostati i iduće sezone u Yamahi, ali veliko je pitanje što će biti poslije. Nakon testiranja u Misanu nije skrivao razočarenje, posebno ranom verzijom pogonskog agregata za 2024. Nije ga impresionirala ni nova aerodinamika, a pozitivno se izrazio samo o „žlici“ na stražnjoj vilici, koju će možda početi koristiti već od iduće utrke. Zanimljivo je da novi okvir nije uspio isprobati, a još je zanimljivije da su ga dali na probu Morbidelliju, koji na kraju ove sezone odlazi iz Yamahe. Talijan nije bio impresioniran ni okvirom, ni drugim stvarima koje je isprobao, ali on je već ionako u mislima na Ducatiju. S time da o vjerojatno baš o Marquezu ovisi hoće li Morbidelli biti u bojama Pramaca ili Gresinija.

Najbolji Superbike vozač svih vremena raskinuo je ugovor s Kawasakijem, kako bi iduće dvije sezone vozio Yamahu.

Iako je Jonathan Rea s Kawasakijem imao važeći ugovor i za iduću sezonu, već se neko vrijeme pričalo o tome kako bi svejedno za 2024. mogao priječi u redove Yamahe. A kad je prije koji dan na testiranjima u Aragonu radio na „setupu“ za nadolazeću utrku na toj stazi, dok je njegov timski kolega Alex Lowes isprobavao nove dijelove za iduću sezonu, postalo je poprilično jasno da će Rea umjesto zelene braniti plavu boju. Sad je i službeno objavljeno da doista raskida s Kawasakijem te će 2024. i 2025. voziti Yamahu R1, s time da će ga u garaži tvorničke momčadi dočekati Andrea Locatelli, koji također ima ugovor do kraja 2025.

Tako se na kraju ove sezone prekida najuspješnija suradnja u povijesti Superbikea. Jonathan Rea je s Kawasakijem ZX-10R i ZX-10RR osvojio rekordnih 6 titula svjetskog prvaka, i to u kontinuitetu od 2015. do 2020. godine. Uz to, nakon što je u 6 sezona s Hondom skupio 15 pobjeda, Rea je u nepunih 9 godina s Kawasakijem oborio skoro sve rekorde svih vremena, što uključuje i zbroj od 119 pobjeda, 256 podija, 92 najbrža kruga utrke, te ukupno osvojenih 6.053,5 bodova. Sve to kroz 401 odvoženu utrku, što je također rekord. Ne drži samo rekord po broju „pole positiona“, ali i njih je skupio 41.

Kad na kraju ove sezone odradi svoju zadnju utrku za Kawasaki, biti će to definitivno završetak jedne ere, s kojom se može mjeriti samo ona iz druge polovice 90-ih, kad su žarili i palili Carl Fogarty i Ducati. I dok je Rea tako riješio problem Yamahe, koja je za iduću godinu ostala bez Topraka Razgatlioglua, kao prebjega u redove BMW-a, ostaje za vidjeti koga će sad Kawasaki angažirati za 2024. U ovom trenutku se nemoguće domisliti neke iole dostojne zamjene. Da, Marc Marquez bi nakon nadolazećih testiranja u Misanu mogao raskinuti s Hondom, ali…

Nije mala stvar kad ugovor s Hondom raskine jedini vozač koji im je donio pobjedu u posljednje dvije godine.

Alex Rins je tek ove sezone došao u momčad LCR Honda i odradio samo 6 vikenda prije teškog prijeloma noge. Ipak, i to skromno iskustvo mu je bilo dovoljno da pobijedi s Hondom, ali i napravi kopernikanski obrat te potpiše ugovor s Yamahom za iduću sezonu. Jednostavno je iskoristio stavku u svom dvogodišnjem ugovoru koja mu je omogućavala da se već nakon jedne sezone rastane s LCR Hondom, ako dobije mjesto u nekoj od tvorničkih momčadi. Srećom po njega pa je Yamaha baš tražila zamjenu za kronično indisponiranog Morbidellija.

Čini se da je to kombinacija koja obećava, jer klasičan stil vožnje kojeg gaji Rins odgovara karakteristikama Yamahe. Tome u prilog idu i njegovi rezultati s koncepcijski sličnim Suzukijem, s kojim je Rins na kraju prošle sezone pobijedio na dvije od tri posljednje MotoGP utrke, posljednje uopće za tog proizvođača. Ipak, tu postoji rizik za obje strane. Za Yamahu je rizik u tome što su potpisali ugovor s trenutno teško ozlijeđenim vozačem i nitko ne može predvidjeti hoće li se u potpunosti oporaviti. Za Rinsa je rizik u tome što M1 trenutno nije dovoljno konkurentan motocikl, ali on barem, za razliku od Honde, ne pokušava ozlijediti vozača. Osim toga, upravo to što su Rinsa ukrali Hondi pred nosom pokazuje da se u Yamahi ipak ne mire s trenutnom situacijom i teže napretku. A Rins bi im mogao donijeti i iskustvo i brzinu, te tako ubrzati i Quartararoa.

Za pretpostaviti je da će Rinsa u momčadi LCR naslijediti Iker Lecuona (gornja fotografija), to više što će ga baš on, a ne Stefan Bradl, mijenjati na utrci u Silverstoneu. Što nije mala stvar, jer Lecuona je tog vikenda trebao nastupati za tvorničku momčad na Hondi itekako važnoj utrci 8h Suzuke. Lecuona je prošle sezone bio dio te momčadi koja je odnijela pobjedu, s time da svoj kruh inače zarađuje u Superbike prvenstvu. U prilog Lecuoni ide i to što iza sebe ima i dvije MotoGP sezone, s momčadi Tech 3 KTM, kao i činjenica što nema baš puno onih koji su i ovom trenutku spremni predati svoj životopis Hondi. Što je i razumljivo, jer po onom što smo vidjeli u dosadašnjem dijelu sezone, RC213V je napola motocikl, a napola katapult, koji kao da iz čistog kaprica lansira svoje vozače u one rjeđe slojeve atmosfere.

S time da bi se u redovima Honde moglo otvoriti i još pokoje radno mjesto. Tako postoje priče da je i Joan Mir, koji se već nekoliko puta ozlijedio ove sezone, pregovarao s momčadi Gresini, ali on ipak vozi za tvorničku momčad Repsol Honda, pa tako nema izlaznu klauzulu u ugovoru, kao što je to slučaj s njegovim bivšim timskim kolegom Rinsom. No pravi debakl bi nastao kad bi Marc Marquez godinu prije kraja raskinuo svoj ugovor. A to više uopće nije nerealna mogućnost, bilo da si nekako nađe mjesto na nekom drugom motociklu, ili jednostavno odluči da mu je bolje i pauzirati iduću sezonu, nego se i dalje lomiti na Hondi.

Tu se onda Hondi teoretski nudi iz Yamahe otpušteni Morbidelli, a možda i čak i Zarco, ako dođe do pretumbacija u momčadi Pramac Ducati, što ne djeluje baš previše realno. Svoje mjesto pod suncem kraljevske klase traže i Moto2 vozači Arbolino i Dixon, ali Hondi za hvatanje koraka trebaju iskusni MotoGP vozači. To je i razlog što će na drugom motociklu LCR Honde vjerojatno ostati Nakagami, koji vozi alibi sezonu, u smislu da (sasvim atipično za sebe) ne pada, ali je zato spor. Njega je trebao zamijeniti zemljak Ai Ogura, ali taj se Japanac tek vraća u formu nakon ozlijede šake i čini se da mu se ionako ne žuri presjedati s pitomog Kalexa u klasi Moto2 na eksplozivan Hondin MotoGP motocikl.

Usput budi rečeno, nakon 5 pobjeda sa Suzukijem i ovogodišnje pobjede s Hondom u Teksasu, Rins bi s Yamahom mogao postati prvi vozač koji je slavio na tri različite marke MotoGP motocikala. Ali samo ako ga na tom putu možda već ove sezone ne prestigne Vinales, koji trenutno vozi Apriliju, a pobijedio je na Suzukiju i Yamahi, ili Miller koji je pobijedio na Hondi i Ducatiju, a sad traži sreću za upravljačem KTM-a.

Yamaha je na Goodwood Festival of Speed predstavila XSR 900 s poluoklopom u stilu TRX-a iz 90-ih.

Prva generacija retro modela XSR 900 je očito bila inspirirana 70-im godinama prošlog stoljeća, a aktualna druga generacija više vuče na 80-e. Očekuje li nas postupni prelazak u 90-e? Jer XSR 900 DB40 prototip nas svojim poluoklopom podsjeća na TRX 850 iz sredine tog zadnjeg desetljeća u dvadesetom stoljeću. S tom bitnom razlikom da je umjereno sportski TRX imao dvocilindrični agregat i čelični rešetkasti okvir, dok XSR 900 DB40 ima trocilindrični agregat i aluminijski Deltabox okvir.

A upravo je o aluminijskom okviru i riječ, jer se oznaka DB40 odnosi na to da ovaj prototip slavi 40 godina Deltabox okvira. Nažalost, predstavljanje tog prototipa nisu popratili najavom kad bi takav retro model mogao postati serijski motocikl, ako uopće hoće, no vidimo da tu ima potencijala. Uz to što bi takav poluoklop pružio zaštitu od vjetra, i tako olakšao uživanje u doista uzbudljivim performansama XSR-a. Stilski prelazak u 90-e mogao bi dodatno oživjeti interes za retro motociklima, koji su i dalje popularni, ali više ne kao prije godinu. Doista se nadamo da je to najava novog trenda.

Razgatlioglu možda seli u trenutno slabiju momčad, ali baš njegovim angažmanom BMW pokazuje da ipak misli ozbiljno.

Tijekom nedavnog Superbike vikenda u Barceloni, Kenan Sofuoglu je izjavio da ponuda koju su dobili od Yamahe za produžetak ugovora nije zadovoljila ni njega ni Topraka Razgatlioglua i da kreću u pregovore s drugim proizvođačima. Još je dodao da Razgatlioglu ima visoko mišljenje o BMW-u, a ranije je otkrio da je među zainteresiranima bio i Kawasaki. I Sofuoglu nije lagao.

Tako će se nakon 4 godine zajedno, na kraju ove sezone, Toprak oprostiti od momčadi Yamahe s kojom je osvojio naslov prvaka 2021. Iz Yamahe se poručili da su željeli zadržati Topraka i da su dali ono što su smatrali adekvatnom ponudom za vrhunskog Superbike vozača, ali da je ubrzo postalo jasno kako Turčin traži neke nove izazove. Možda bi bilo drugačije da je briljirao na nedavnom MotoGP testu u Jerezu, kad je još postojala strogo teoretska mogućnost da iduće godine bude u garaži s Quartararoom, no pokazalo se da nije imao dovoljno brzi ritam. A i sam Razgaltioglu je sad priznao da nije osjetio pravu vezu s MotoGP motociklom, pa ako već ostaje u Superbikeu, onda treba neki novi cilj i izazov.

Odabirom BMW-a je taj izazov svakako i dobio, jer M 1000 RR u ovom trenutku nije dovoljno konkurentan. Ali već time što su vjerojatno jako skupo platili Razgatlioglua, u BMW-u pokazuju da se ne mire s trenutnom situacijom i da imaju neki plan koji bi ih trebao dovesti u borbu za naslov prvaka. Svakako su u to uvjerili Razgatliougla jer njega ništa drugo doli borbe za naslov i ne zanima, a tim potpisom su u BMW-u sigurno dodatno nasapunali sjedalo Reddingu.

Zasad u tvorničkim momčadima za 2024. ugovor imaju Bautista (Ducati), Rea (Kawasaki) i Razgatlioglu (BMW), a nakon ove objave transfera će polako i ostale kockice pasti na svoje mjesto. Biti će zanimljivo vidjeti koga će Yamaha dovesti u svoje redove, jer iako je trenutno nekoliko brzih vozača na natjecateljskom R1, nitko (zasad) ne daje naslutiti da bi se u skoroj budućnosti baš mogao boriti za titulu. A i slično vrijedi i za sve ostale slobodne Superbike vozače. Možda da prebace Morbidellija iz MotoGP-a?

Yamaha je pripremila posebnu ponudu u vidu mogućnosti produženja tvorničkog jamstva za još jednu ili dvije godine, što vrijedi za motocikle, skutere i vanbrodske motore.

Uz standardno tvorničko jamstvo, Yamaha sad nudi i mogućnost doplate za još jednu ili dvije godine tvorničkog jamstva, s time da to vrijedi i za potpuno nova vozila, kao i za ona koja su već u vašem vlasništvu.

U nastavku donosimo tablice s konkretnim brojkama, a više informacija doznajte na službenim stranicama hrvatskog uvoznika Yamahe (kliknite OVDJE).