Motosport

Bautista je na sve tri utrke u Barceloni uvjerljivo pobijedio. Je li Razgatliogluu dozlogrdilo biti drugi, ili samo biti s Yamahom?

Sve tri pobjede su bile čiste kao suza i lišene drame. Sasvim očekivano, Bautista u Barceloni nije imao dostojnog protivnika. Razgatlioglu je bio sva tri puta drugi, s time da je u glavnoj nedjeljnoj utrci do te pozicije došao baš u zadnjem zavoju zadnjeg kruga, projurivši pored Rinaldija koji je taman potrošio gume. Rea je u subotnjoj utrci bio treći, da bi u nedjeljnoj sprint utrci, kad je počela kiša, nagazio na bijelu crtu uz rub staze pri dvoboju s Razgatliogluoom i pao. To je značilo da je u glavnu utrku morao krenuti s 10. pozicije i nije mogao dogurati bolje od 5. mjesta. Ali Rea za nastavak ove priče nije važan.

Iako su s toliko dramaturgije sazvali press konferenciju da su se proširile glasine kako nakon ove sezone ide u vozačku mirovinu, Bautista je u Barceloni umjesto toga objavio produžetak ugovora s Ducatijem za još jednu godinu. To vjerojatno ne mijenja ništa na stvari kad je u pitanju nastavak karijere Razgatlioglua, jer on ionako nije bio u planovima Ducatija, barem kad je Superbike u pitanju. Što se tiče njegovog željenog prelaska u MotoGP, ponajprije s Yamahom, tu su mu vrata manje-više zatvorena nakon što se na testiranjima u Jerezu očito nije pokazao dovoljno brzim.

Yamahi je ionako prioritet zadržati Turčina u Superbike momčadi, no njegov menadžer Kenan Sofuoglu je izjavio da nije zadovoljan ponudom te da kreće u ozbiljne pregovore s drugim proizvođačima. Za Speedweek.com je potvrdio da pregovara s Kawasakijem, kao i nekim markama iz MotoGP-a, ali i da Razgatlioglu ima visoko mišljenje o BMW-u, koji im je također dao svoju Superbike ponudu. Jasno, BMW u ovom trenutku nije dovoljno konkurentan, ali to je i razlog više da pokušaju izaći u susret vozaču takvog kalibra kao što je Razgatlioglu. Ljubav s Reddingom je već davno pukla, i to s obje strane, a uzajamnoj privrženosti sigurno nije pomoglo ni to što Britanac u Barceloni nije osvojio ni boda. S time da je u glavnoj nedjeljnoj utrci Redding odlučio uopće ne štedjeti gume, pa je onda, gle čuda, morao odustati kad su mu se one počele raspadati.

TRENUTNI POREDAK
1. A. Bautista – Ducati – 236
2. T. Razgatlioglu – Yamaha – 167
3. A. Locatelli – Yamaha – 133
4. J. Rea – Kawasaki – 100
5. A. Bassani – Ducati - 91

Češki vozač je s Yamahom R1 endurance momčadi YART pomaknuo granice mogućeg na Grobniku, vozeći prosječnom brzinom od skoro 180 km/h.

Možda je ostao kratak kad je GP karijera u pitanju, ali češki vozač Karel Hanika nije bilo tko u svijetu motociklizma. 2013 godine je osvojio Red Bull Rookies Cup, ispred aktualnog MotoGP vozača Jorgea Martina, a paralelno s time je postao i europski Moto3 prvak, te je na račun toga 2014. i 2015. vozio za pobjedničku momčad Red Bull KTM Ajo u svjetskom Moto3 prvenstvu. Ipak, previše je padao, pa je 2016. završio na motociklu Mahindre i tu je njegova GP karijera završila. Ali nastavio je voziti u brojnim drugima prvenstvima, te je dogurao do austrijske momčadi YART, jedne od najuspješnijih u svjetskom enduranceu, odnosno utrkama izdržljivosti. Testirajući njihovu Yamahu R1 proteklog vikenda, Karel Hanika je odvozio zastrašujuće vrijeme 1:23.842 i tako postavio novi rekord staze Grobnik. Ako vas to vrijeme nije dovoljno preplašilo samo po sebi, uzmite u obzir da je vozio prosječnom brzinom od 178,95 km/h, što je veći prosjek nego što ga MotoGP vozači na MotoGP motociklima ostvaruju na velikoj većini staza u svom kalendaru.

FOTO: Klemen Sofrić – Sofrić Studio

Yamaha odsad ima čak 5 varijanti Ténéréa 700. Explore je više za putovanja, a Extreme za off-road uživanciju.

Dosad su u ponudi bili osnovni Ténéré 700, bogatije opremljena verzija Rally Edition te pustolovni World Raid, s ovjesom dužeg hoda i dvostrukim spremnikom goriva ukupne zapremine 23 l, ali i nešto višom cijenom te primjetno većom težinom. Sad su tu i nove Explore Edition i Extreme Edition verzije, s kojima Yamaha pokriva još pokoju tržišnu nišu u tom segmentu.

Tako Ténéré 700 u novoj Explore Edition verziji predstavlja malo manje čisto avanturistički motocikl, a više putni enduro, namijenjen onima koje prvenstveno zanimaju putovanja. Njegov KYB ovjes je drugačije podešen, ali i za 20 mm kraćeg hoda nego na standardnom Ténéréu 700, odnosno 190 mm sprijeda i 180 mm straga. U paketu s time je i sjedalo niže za 15 mm, dok je vjetrobran za 50 % veći. U seriji dolaze quickshifter i nosači bočnih kofera, s time da same kofere treba doplatiti.

Extreme Edition ide u suprotnom smjeru, te će se svidjeti vozačima željnim češćem i žešćem izlasku s asfalta na teren. Kod te verzije je KYB ovjes za 20 mm dužeg hoda nego na standardnom modelu, pa je po tom pitanju, s deklariranih 230 mm sprijeda i 220 mm straga, Extreme Edition izjednačen s verzijom Word Raid. Oslonci za noge su od titana, plosnato sjedalo je 20 mm deblje od onog na standardnom modelu, a visoko podignuti prednji blatobran i vizualno naglašava off-road karakter. Od ove sezone i osnovni model ima TFT instrumente, pa to vrijedi i za ove najnovije verzije.

U novim kamuflažnim bojama, Yamaha kreće u lov na izgubljeni naslov prvaka u možda i prijelomnoj sezoni za M1 kakvog (predugo?) poznajemo.

Monster Energy Yamaha je u dalekoj Indoneziji otvorila sezonu predstavljanja MotoGP momčadi za 2023. E sad, kako im vozačka postava ostaje ista, a M1 za iduću sezonu se tek razvija, mislili smo da nećemo ni vidjeti ni doznati išta novo. Ali ipak su nas iznenadili maskirnom varijaciju na temu dosadašnjih boja, što je, istina, samo površinska promjena, ali bi mogla nagovijestiti suštinske promjene.

Nove grafike oplata, u kojima se dosad tradicionalne crne i plave nijanse isprepliću međusobno, ali i s novo pridodanom sivom bojom, osmislio je poznati dizajner Aldo Drudi. Uz vizualno osvježenje, taj kamuflažni efekt bi trebao na simboličkoj razini sugerirati agresivniji i borbeniji pristup Yamahe, a to je baš ono što im treba. Naime, M1 je kroz godine, a sad već i desetljeća, samo lagano evoluirao iz sezone u sezonu, što teško da više može biti dovoljno u borbi s eksperimentiranjima sklonijim europskim markama u MotoGP-u.

Konačno, nakon što je Yamaha izgubila satelitsku momčad RNF, a Suzuki se povukao iz MotoGP-a, u 2023. će Quartararo i Morbidelli biti jedini vozači pokretana rednim četverocilindričnim agregatom. Ostalih 20 vozača će imati motocikle s V4 strojevima. A postoje razlozi zašto će V4 agregati uvijek biti potencijalno snažniji, i zašto su njima pokretani motocikli napadački, dok su oni s rednim agregatom obrambeni.

U Yamahi su svjesni tog problema i spremni su izvući iz M1 više snage, čak i ako će to ići na račun voznosti kroz zavoje. Već je neko vrijeme za razvoj agregata zadužen inženjer Luca Marmorini, koji je radio za Ferrari i Toyotu u Formuli 1, a na motociklu za 2023. bi se trebali vidjeti konkretni plodovi njegova rada. S time da su se iz redova Yamaha počeli probijati i prvi glasovi kako bi možda bili spremni razmisliti čak i o prelasku na V4 agregate, ako se stanje ne popravi. To znači da bi 2023. mogla biti prijelomna sezona za redni četverocilindrični agregat, ali nikako ne i posljednja. Jer sve da se u Yamahi odluče na prelazak na V4 formulu, trebale bi im godine da razviju agregat i oko njega potpun novi motocikl.

Ranija testiranja su pokazala da je novi stroj za 2023. doista moćniji od dosadašnjeg, no na testiranjima u Valenciji nakon posljednje utrke je osjećaj napretka izostao. Vjerojatno se radi o tome da su malo zastranili u implementaciji novih rješenja i za očekivati je da će na testiranjima u Maleziji opet biti na pravom putu.

Jasno, suludo je govoriti da dosadašnji M1 nije bio dobar. Fabio Quartararo je s njim osvojio naslov 2021. godine, a i prošle sezone se borio za titulu do posljednje utrke. No u momčadi Yamahe će priznati da je ove godine Quartararo morao voziti preko granice mogućeg, što znači da im neće biti dovoljan samo mali napredak da bi uhvatili pomičnu metu zvanu Ducati.

I dok je Quartararo zadovoljan kako mu je zacijelila ruka nakon pada na motokros treningu, te razmišlja o novom pohodu na naslov prvaka, Franco Morbidelli se može veseliti samo tome što sezona kreće od nule. Nakon što je 2020. bio viceprvak, Talijan je u posljednje dvije sezone podbacio, što je samo dijelom bilo uvjetovano ozljedama. Već se naveliko priča da bi ga za 2024. u tvorničkoj momčadi Yamahe mogao zamijeniti Jorge Martin, no to bi čak i mogla biti dobra vijest za Morbidellija. Naime, prelaskom Martina u Yamahu otvorilo bi se mjesto na Pramac Ducatiju, kojeg bi vjerojatno popunio Marco Bezzecchi, a onda bi na njegov Ducati momčadi VR46 mogao uskočiti Morbidelli. Rossi ga sigurno neće ostaviti na vjetrometini.

Nije stvar samo u aktivnom tempomatu, nova GT+ verzija ima dugačku listu dodatnih poboljšanja na trocilindričnom Traceru.

U odnosu na ionako odličan Tracer 9 GT, nova verzija GT+ najviše se razlikuje po tome što u nosu ima smješten radar, koji teži samo 200 g, a otvara neke sasvim nove mogućnosti. Tako je Tracer 9 GT+ prvi Yamahin motocikl opremljen aktivnim tempomatom. On radi u rasponu od 30 do 160 km/h, te automatskim doziranjem gasa i kočnica održava željenu udaljenost u odnosu na vozilo ispred. Pritom je aktivni tempomat usklađen s radom trocilindričnog agregata i poluaktivnog ovjesa, kako bi sve prošlo glatko.

Informacije dobivene od radara u nosu koriste se za doziranje kočenja, ali i distribuciju sile kočenja između prednjeg i stražnjeg kotača, te elektronika pojačava kočenje u slučaju opasnosti naleta na drugo vozilo čak i u nekim situacijama kad je aktivni tempomat deaktiviran. Tracer 9 GT+ ima i nove TFT instrumente, koji su povezivi s mobitelom te se na njima može prikazivati i Garmin navigacija. Uz to, dorađen je poluaktivni ovjes, poboljšani su modovi rada elektronike, ugrađen je novi obostrani quickshifter, a tu su i brojne druge sitne izmjene. Više informacija o ovom novitetu za 2023. doznajte u idućem broju Moto Pulsa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Ovog vikenda se sve ima riješiti u Valenciji. Računica je jasna. Quartararo mora pobijediti i onda se nadati čudu.

Dosad se 18 puta u povijesti pitanje prvaka kraljevske klase imalo riješiti u zadnjoj utrci. Posljednji put 2017. kad je Marquez došao s 21 bodom više od Doviziosa. Čudo se nije dogodilo, iako si je Marquez umalo zagorčao život kad je kao vodeći praktično već pao, pa se morao čudesno spašavati u zavoju broj 1. Na kraju je pao sam Dovizioso, u trenutku kad je ionako bilo jasno da ne može preokrenuti situaciji u svoju korist.

Sada je Quartararo u još težoj situaciji nego onomad Dovizioso. Njegov zaostatak za Bagnaiom je 23 boda, što znači da može postati prvakom samo ako pobijedi, a Bagnaia bude tek 15. ili ne osvoji nijedan bod. Ako Quartararo pobijedi, a Bagnaia završi 14., onda će biti bodovno izjednačeni i Bagnaia postaje prvak jer je ove sezone skupio sedam pobjeda, a Quartararo dosad tri.

Ili ako hoćete, Bagnaia automatski postaje prvak ako pobijedi bilo tko osim Quartararoa. A Quartarao nije pobijedio još od Sachsenringa. Zapravo, otad je samo dva puta bio na podiju. U istom periodu, dakle u posljednjih 9 utrka, Bagnaia je 5 puta pobijedio, jednom bio drugi i dva puta treći. I nije samo Bagnaia problem za Quartararoa, nego i nekolicina drugih vozača Ducatija, koji bi također mogli pobijediti. Konačno, prošle godine su vozači Ducatija okupirali sve stepenice pobjedničkog postolja, s time da je baš Bagnaia bio na najvišoj. A ako ne pobijedi netko od vozača Ducatija, mogao bi Marc Marquez (ipak je to lijevi krug) ili možda netko od vozača Suzukija, u oproštajnoj utrci za tu marku. Jedina svjetla točka u pohodu Francuza na obranu naslova prvaka svodi se na to da nema što izgubiti. Mora voziti na pobjedu i onda se još nadati potpunom podbačaju Bagnaie.

I nije to jedina stvar koja se mora riješiti ovog vikenda u Valenciji. Recimo, u slučaju totalnog podbačaja Quartararoa, do titule viceprvaka bi još uvijek teoretski mogli Aleix Esparagaro ili Enea Bastianini. Isto tako, Aprilia se s Yamahom bori za drugo mjesto u konstruktorskom poretku, a s KTM-om za drugo mjesto u momčadskom poretku. A kao uvertiru u glavnu borbu između Bagnaie i Quartararoa, predlažemo da pogledate obračun za titulu prvaka u klasi Moto2. Augusto Fernandez ima 9,5 bodova više nego Ai Ogura, i tu je doista sve moguće, to više što su obojica na posljednjim utrkama bili skloni neforsiranim pogreškama. Sve to, kao i treninge i kvalifikacije, možete pratiti na SportKlub televiziji.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Ionako vrhunska jurilica A1 kategorije dobila je TFT po uzoru na R1 i atraktivnu njušku po uzoru na R7.

Nije da je dosad Yamahi R125 nešto nedostajalo. Agresivan dizajn, KYB upside-down prednja i aluminijska stražnja vilica, radijalna kliješta i klizna spojka, za A1 kategoriju maksimalno dozvoljenih 15 KS, te varijabilno upravljanje ventilima za bolje razvijanje te „konjice“ No model za 2023. ide i korak dalje, s atraktivnim dizajnom prednjih oplata i LED svjetala po uzoru na R7.

Istovremeno, novi kokpit je izrađen po uzoru na R1, pa su u tom stilu izvedeni novi gornji trokuti i prekidači s desne strane upravljača, kao i TFT instrumenti, povezivi s mobitelom, te sa „Street“ i „Track“ načinima prikaza. Nova je i kontrola proklizavanja, a tu je i priprema za eventualnu instalaciju quickshiftera. Osnova mehanike nije dirana, pa je tako i težina sa svim tekućinama ostala na 144 kg.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Popularni avanturistički modeli Ténéré 700 i Ténéré 700 Rally Edition modernizirani su i dorađeni za još koju godinu na tržištu.

Promjene su možda samo periferne, ali su dobro pogođene. Tako su LCD instrumenti zamijenjeni 5 inčnim TFT-om, koji je poveziv s mobitelom te nudi Street i Explorer način prikaza. Dorađen je i ABS koji je dosad mogao biti ili u potpunosti uključen ili u potpunosti isključen, a odsad postoji i treća opcija, u kojoj je ABS uključen na prednjem i isključen na stražnjem kotaču. Uz to, redizajnirana je i poluga prednje kočnice, kako bi se smanjila mogućnost da pukne pri lakšem padu.

Pokazivači smjera su sad LED izvedbe, umjesto utičnice od 12V tu je sad ona USB tipa, a postavljeno je i ožičenje za quickshifter, koji je dio dodatne opreme. Sve to vrijedi i za opremljeniji Ténéré 700 Rally Edition, koji ostaje u „Heritage White“ kombinaciji boji, dok osnovni Ténéré 700 ima nove varijante plave ili crne boje, te je odsad dostupan i u prigušenoj A2 varijanti. Standardni model, kao i dosad, ima 73,4 KS i 204 kg.