U okolici Barcelone testirali smo novi i snažniji Versys 1100. Pogledajte 4 minutni video test s prvim impresijama.
Kompletan test možete pročitati u aktualnom 198. broju Moto Pulsa, dok video test, nastao na licu mjesta, možete pogledati OVDJE.
Na bazi standardnog retro modela R 12 NineT predstavili su café racer dizajniran u stilu kultnog BMW-a R 90 S.
R 90 S je 1973. postao prvi BMW-ov serijski motocikl koji je prebacio 200 km/h, a o kakvom je sportašu bila riječ potvrđuje i to što je pobijedio na Isle of Manu i Daytoni, te osvojio prvo AMA Superbike prvenstvo. Uz to, originalni R 90 S (donja fotografija) je bio i nemjerljivo atraktivniji od ičeg što je BMW dotad proizveo, pa ne čudi da su mu sad već drugi put odali počast.
Prvi put je to bilo 2013. godine kad su predstavili Concept Ninety, kao najavu za serijske retro modele R nineT. Sad su kao podlogu uzeli aktualni model R 12 nineT i tvrde da taj novi model nazvan R 12 S u sebi ima još i više R 90 S duha nego što je to imao Concept Ninety. Jasno, na tom putu nisu mogli drugačije nego R 12 S obojati u prepoznatljivu narančasto-srebrnu kombinaciju i staviti poluoklop u istom tonu, a koji se zakreće zajedno s upravljačem.
Uz sve to, R 12 S je u seriji opremljen i brojnim elementima koji se za standardni R 12 moraju nadoplatiti. Među tim detaljima se posebno ističu Option 719 žbičani kotači te u crno obojana prednja vilica i upravljač, a tu je i poklopac sjedala suvozača koji podsjeća na rep tog povijesnog modela R 90 S.
Uglavnom, popis serijske opreme je doista bogat, a iako se tehnički podaci ne spominju, spremni smo pretpostaviti da bokser agregat od 1.170 ccm razvija 109 KS, baš kao i kod modela R 12 nineT. S time da je R 12 S vjerojatno za koji kilogram teži od njegovih 220 kg.
Ducati je predstavio novu generaciju Streetfightera V4, sad u potpunosti baziranu na Panigaleu V4.
Iako su već imali žestokih nakeda sa superbike genima, što je ponajviše vrijedilo baš za dosadašnji Streetfighter V4, u Ducatiju tvrde da nikad prije veza između motocikala iz te dvije kategorije nije bila tako bliska kao u slučaju novog Panigale V4 i također novog Streetfightera V4. U osnovi, razlika je tome što Streetfighter V4 ima drugačije i bitno reducirane oplate te viši i širi upravljač. Sve ostalo je praktično isto.
To svakako vrijedi i za Desmosedici Stradale V4 agregat od 1.103 ccm koji, istina, kod Streetfightera V4 ima 2 KS manje, ali to je samo zbog razlike u usisu. A i s tih je 214 KS pri 13.500 o/min za 6 KS moćniji od dosadašnjeg Streetfightera V4, te uz to za 4 KS nadmašuje BMW M 1000 R.
Streetfighter V4 od Panigalea V4 preuzima novi i još lakši aluminijski okvir, kao i stražnju vilicu, koja više nije jednoruka, ali je zato lakša i optimizirane čvrstoće, te uvelike pridonosi ukupnom smanjenju težine motocikla za 4 kg. Istovremeno, Streetfighter V4 ima nova aero krilca s kojima se potisak prema dolje povećava s dosadašnjih 28 na aktualnih 45 kg pri brzini od 270 km/h. U paketu s tim aero dodatkom dolazi i novi dizajn, koji nije bitno drugačiji, ali je dorađen u odnosu na prethodnika.
Nova su i Brembo Hypure kočiona kliješta, koja Streetfighter također preuzima od Panigalea, baš kao i najnaprednija elektronska pomagala, koja predviđaju što bi se moglo dogoditi u idućem trenutku, pa tako mogu još brže reagirati. Osnovni Streetfighter V4 teži 191 kg bez goriva i dolazi sa Showa BPF prednjom vilicom, dok Sachs isporučuje monoamortizer te amortizer upravljača. Streetfighter V4 S je dodatna 2 kg lakši, na ime Li-ion baterije i kovanih naplataka, a bogatiji je i za Öhlins poluaktivni ovjes.
NMAX 125 odsad želi biti sportski skuter. Isprobali smo ga u gradskoj gužvi Barcelone i na okolnim brdima.
Iako su sitno doradili agregat i ovjes, metamorfoza iz kategorije „urbana mobilnost“ u Yamahinu paletu sportskih skutera prvenstveno je odrađena kroz potpuno novi dizajn. On je sad izveden sasvim u duhu XMAX i TMAX modela, ali s nekim originalnim detaljima.
Vozne osobine su i dosad bile dobre, a kako bi nam to dokazali, tim Yamahe je glavninu testne rute pozicionirao na brdima u okolici Barcelone i tamošnjim zavojitim cesticama. Uz to što se NMAX 125 sasvim očekivano pokazao iznimno okretnim, istovremeno je bio čvrst i miran, bez ikakvih znakova lelujanja i kad bi vozili naizgled prebrzo kroz zavoje. A i taj pogonski agregat od 12,2 KS je bio dovoljno snažan da bez većih problema pretječemo automobile i na uzbrdicama.
Tek smo završni dio testa proveli na ulicama Barcelone, gdje se vižljasti i kompaktni NMAX odlično snalazi. Vrlo dobro radi i „start&stop“ sustav koji dodatno smanjuje ionako skromnu potrošnju goriva. Ovjes i pogonski agregat su u svom radu uglađeniji od prosjeka za skutere te zapremine, kočnice su na visini zadatka, a beskontaktni ključ, elektronska kontrola proklizavanja i mogućnost povezivanja LCD instrumenata s pametnim telefonom ne doprinose samo općem dojmu, nego čine NMAX 125 i praktičnijim za svakodnevnu vožnju.
Sva svjetla i pokazivači smjera su izvedeni u LED tehnologiji, a po prvi put se NMAX nudi i u Tech MAX varijanti, s dodatnim TFT instrumentima (uz one LCD), kao i drugačijom presvlakom sjedala. Više o svemu doznat ćete u idućem broju Moto Pulsa, a u međuvremenu ćemo objaviti i video test.
Dorađeni dvocilindrični F modeli bi sad trebali imati još više sportskog duha, a XR i dodatnu dozu udobnosti.
I nakon zadovoljavanja Euro5+normi, dvocilindraš od 895 ccm i dalje broji 105 KS pri 8.500 o/min, dok su istovremeno sami motocikli 3 kg lakši. Tome pridonosi i za 800 g lakši akumulator, ali značajnije od toga je smanjenje težine naplataka za 1,8 kg, što bi trebalo dodatno potencirati okretnost kroz smanjenje rotirajućih masa. Ukupno, R sad teži 208 kg, a XR 216 kg. Upside-down vilica od 43 mm je čvršća s time da je sada u potpunosti podesiva, uključujući i predopterećenje.
Oba modela ulaze u 2025. bogatiji i za naprednu kontrolu proklizavanja, „pametni“ ABS i kontrolu kočenja motorom, a XR sad ima adaptivno prednje svjetlo, kao i grijane ručke te USB-C utor. Uz to, F 900 XR u seriji ima i štitnike za šake, kao i poboljšanu zaštitu od vjetra. Istovremeno, F 900 R ima promijenjenu ergonomiju, za izraženije sportski položaj vozača, s više osjećaja za prednji kraj.
Kod oba modela je moguće doplatiti za 25 mm više sjedalo, a kod XR-a i za 30 mm viši vjetrobran. Između ostalog, nudi se i Akrapovič ispušni sustav, koji je 1,8 kg lakši.
Ténéré 700 je postao još privlačniji, s atraktivnim svjetlima, TFT-om, dorađenim ovjesom i elektronskim pomagalima
Čelični okvir i dvocilindrični pogonski agregat od 73,4 KS jedva da su promijenjeni, ali popularni Ténéré 700 postaje još kompletniji avanturistički model. Obnovljen je ovjes, koji je sad na oba kraja potpuno podesiv, ugrađeno je novo sjedalo i lagano je repozicioniran spremnik goriva.
CP stroj dobio je elektronsku kontrolu gasa, a s njom i dvije mape razvijanja snage, a u seriji dolazi kontrola proklizavanja koja se može isključiti, baš kao i ABS. Instrumenti su sad TFT tipa i povezivi s mobitelom, koji se može puniti preko USB-C utora.
Uz spuštenu verziju, s ovjesom za 20 mm kraćeg hoda, odmah je predstavljena i Rally varijanta, s ovjesom dužeg hoda, aluminijski štitnikom s donje strane agregata, visoko podignutim prednjim blatobranom…. Više o svemu doznajte u idućem broju Moto Pulsa.
Pobjednički superbike M 1000 RR postaje još žešći, a dorađen je i bratski model S 1000 RR.
Toprak Razgatlioglu ne bi trebao brinuti. BMW je za iduću godinu predstavio još bolju bazu za njegov natjecateljski stroj. Tako top model M 1000 RR za 2025. dobiva nova aero krilca, promijenjene oplate i dorađeni agregat za kojeg se sad deklarira 218 umjesto 212 KS, uz zadržani maksimum od 314 km/h. Tu je i „kraća“ komanda gasa, dorađena je fleksibilnost okvira, a u seriji dolazi sustav za kontrolu „driftanja“ kod dodavanja gasa i kočenja.
Bratski model S 1000 RR ostaje na impresivnih 210 KS pri 13.750 o/min, ali je i on dobio novu komandu gasa, krilca i oplate. Bogatiji je i za poklopce prednjeg kotača s usnicima za hlađenje kočionih kliješta, a u seriji sad dolaze i Pro modovi vožnje.
Novi dizajn, dorađena tehnika te naprednija i bogatija tehnologija, uz instrumente poput onih na borbenom lovcu.
Zašiljena maskica, s tri prodorna LED svjetla, u stilu je one s modela Z 500 i Z7 Hybrid, samo još atraktivnije izvedena. Linijama se nastavlja na spremnik goriva, ispod kojeg su smještene male bočne oplate od četkanog aluminija, dok straga Z900 ima potpuno novo i sasvim drugačije LED svjetlo, koje itekako podsjeća na ono s MV Aguste Dragster.
Ergonomija je promijenjena kroz udobnije sjedalo te široki aluminijski upravljač, a novi TFT instrumenti nude dva načina prikaza, od kojih jedan podsjeća na onaj iz kokpita borbenog mlažnjaka, čemu pridonosi i indikator bočnog nagib motocikla. Ti TFT instrumenti se mogu povezati s mobitelom, te nude i mogućnost prikazivanja navigacije, a cijeli sustav omogućuje i da vozač izdaje govorne naredbe motociklu. Z900 se sad može pohvaliti i senzorom nagiba u 6 osi, s kojim preciznije rade kontrola proklizavanja i ABS.
Mehanika je ostala praktično nepromijenjena, s time da bi četverocilindrični agregat od 948 ccm trebao biti još elastičniji na srednjim režimima vrtnje. Uslijed zadovoljavanja novih normi, vrhunac je neznatno splasnuo sa 125 na 123 KS, no zato je deklarirana potrošnja goriva manja skoro za litru, odnosno spuštena je na 4,8 l/100 km.
Sad i osnovni Z900 ima radijalna kliješta s 4 klipića, dorađen je i quickshifter, a serijska oprema uključuje i tempomat. Prestižnija verzija SE je bogatija za Brembo radijalna kliješta, potpuno podesivu prednju vilicu, Öhlins monoamortizer i USB-C utičnicu. Više detalja o novom Kawasakiju Z900 moći ćete doznati u idućem broju Moto Pulsa.
