FORMA JESIH

Neće čekati Motegi ili Valenciju. Potpuno novi Yamahin MotoGP motocikl, s V4 agregatom, utrkivat će se već sredinom rujna.

Testni vozač Augusto Fernandez nastupit će kao „wild-card“ u Misanu, prvi put za upravljačem potpuno nove generacije Yamahinog motocikla, kojeg umjesto rednog četverocilindričnog agregata pokreće V4 stroj. Upravo Fernandez je, uz Doviziosa, dosad testirao V4 prototip, i već je neko vrijeme bilo jasno da će s njim i nastupiti do kraja sezone. Sad će to učiniti i prije nego što se mislilo.

S time da se odabir natjecateljskog vikenda u Misanu, od 12. do 14. rujna, čini logičnim, jer su dan kasnije i službena testiranja na toj stazi, pa će Quartararo odmah moći isprobati Fernandezov V4 motocikli. A u utorak su i prva testiranja Pirelli guma, rezervirana samo za testne vozače, pa je Yamahi interesantnije da tu skuplja informacije s V4 motociklom, koji je budućnost (Pirelli postaje ekskluzivni dobavljač MotoGP guma od 2027.), nego li s aktualnim M1 motociklom, koji nakon više od 20 godina razvoja odlazi u prošlost.

Ugrubo, motocikl s V4 agregatom su zbog svoje kraćeg koljenastog vratila snažniji i agresivniji od onih s rednim četverocilindričnim agregatom, a uz to su i uži, pa onda i aerodinamičniji. Inače, Yamaha je u i dvotaktnoj klasi 500 krenula s rednim četverocilindričnim agregatima 1973. godine, da bi se od 1982. do 2002. natjecali s V4 strojevima.

Najuspješniji Superbike vozač svih vremena neće nastaviti karijeru nakon što mu uskoro istekne ugovor s Yamahom.

Jonathan Rea je u Superbike prvenstvo ušao još 2008. godine, s Ten Kate Hondom, da bi 2015. došao u redove Kawasakija te s Ninjom ZX-10R odmah osvojio titulu svjetskog prvaka. Bila je to prva od šest uzastopnih titula, što ga čini najuspješnijim Superbike vozačem svih vremena. A u prilog tome idu i druge brojke, kao što su to 199 pobjeda i 44 „pole-positiona“.

Posljednju titulu je osvojio 2020. godine, a za 2024. je odlučio napustiti Kawasaki i otići u tvorničku momčad Yamahe. Nažalost, nepune dvije sezone s tom japanskom markom obilježile su brojne ozlijede, što je pripomoglo tome da Rea donose odluku o umirovljenju krajem ove godine.

Ostaje za vidjeti tko će se umjesto njega pridružiti Locatelliju u tvorničkoj momčadi Yamahe, s time da se čini kako bi to mogao biti portugalski MotoGP vozač Miguel Oliviera. On ostaje bez mjesta u MotoGP momčadi Pramac, pa ga nagovaraju na prelazak u Superbike prvenstvo. U Pramacu treba napraviti mjesta za Topraka Razgatlioglua, a kako bi u toj momčadi mogao završiti i Manuel Gonzalez iz Moto2 prvenstva, upitno je što će biti i s Millerom. Navodno mu nude mjesto u Superbike momčadi BMW-a, gdje bi dijelio garažu s Petruccijem, koji je nedavno potpisao ugovor s njima.

U nemogućoj misiji traženja dostojnog nasljednika za Razgatlioglua, Nijemci su angažirali bivšeg MotoGP pobjednika.

Malo tko se može pohvaliti da je pobjeđivao baš na sve strane, kao što je to uspio Danilo Petrucci. U posljednjih je 6 godina pobjeđivao u Moto America prvenstvu, slavio je na etapi Dakar relija, te je dva puta pobijedio u MotoGP-u, za upravljačem tvorničkog Ducatija, Pobijedio je i tri puta u Superbike prvenstvu, doduše, sve to tijekom prošlogodišnjeg vikenda u Cremoni, kad tamo zbog ozljede nije nastupio Toprak Razgatlioglu. A upravo će Topraka (koji odlazi u MotoGP) Petrucci zamijeniti u tvorničkoj Superbike momčadi BMW-a za 2026.

Petrucci je u svojoj trećoj sezoni u Superbike prvenstvu, za upravljačem Panigalea V4 satelitske momčadi Barni. Trenutno drži treće mjesto u ukupnom poretku, iza Razgatlioglua i Bulege, te se s te strane čini logičnim odabirom. Pa ipak, simpatični Talijan će uskoro proslaviti 35 rođendan, a nije tajna da su u BMW-u, zapravo, željeli angažirati nekog od aktivnih MotoGP vozača (posljednje glasine su spominjale Vinalesa). No nisu uspjeli nikog od njih nagovoriti da pokuša ispuniti cipele aktualnog Superbike prvaka, koji je i ove sezone s BMW-om M 1000 RR na samom vrhu poretka, te trenutno broji 26 bodova više od Bulege na tvorničkom Ducatiju. S time da u BMW-u vjerojatno ima još jedno slobodno mjesto za zainteresirane, jer Michael VD Mark trenutno drži tek 15. poziciju, a ističe mu ugovor.

Ubrzo po predstavljanju, isprobali smo Suzukijeve retro novitete. Oba se krasno voze, a TT nas je oduševio i dizajnom.

Nastali na sad već dobro poznatoj platformi, retro modeli GSX-8T i GSX-8TT su tehnički potpuno identični nakedu GSX-8S. Glavna razlika odnosi na to što imaju Li-ion bateriju, pa nisu praktično ništa teži od spomenutog nakeda, bez obzira na stilske dodatke, koji uključuju i potpuno novi te veći spremnik goriva.

Utoliko manje iznenađuje što se voze jednako kao spomenuti naked, a to znači da su doista zabavni, posebno na zavojitoj cesti gdje ih odlikuje iznimna okretnost, kao i oštrina. Redni dvocilindraš razvija nepromijenjenih 83 KS, koje odlično pristaju ovakvim retro modelima. Zapravo, T i TT djeluju kao da su snažniji od toga, te doista žustro ubrzavaju i sportski jure, a od pomoći je i dobar mjenjač u kombinaciji s vrlo dobrim i obostranim quickshifterom. I kočnice su na visini zadatka.

Položaj vozača je dobro odmjeren, a sjedala su nešto udobnija nego na nakedu, s time da se i u ovom slučaju na osloncima za noge osjete sitne i brze vibracije na visokim brojevima okretaja. Oba modela je lako voziti i u smirenom ritmu, te ih općenito karakterizira iznimna upravljivost.

Suzuki GSX-8T košta 10.690 eura, dok je TT točno 600 eura skuplji, ali je zato – s prednjom maskicom, spojlerom s donje strane agregata i pogođenim kombinacijama boja – gotovo neodoljivo privlačan, čak i ako je dizajn stražnjeg kraja ostao isti kao i na sportskom nakedu. To znači da je rep motocikla previše jednostavan i baš nimalo retro. Više informacija i dojmova iz vožnje moći ćete pročitati u 202. broju Moto Pulsa.