Motosport

Svijetlo dana ugledao je i najsnažniji Monster. Sa 160 KS i vrhunskom opremom, ovo R „čudovište" mahnito maše novim repom.

Sukladno ranijim najavama, na frankfurtskom salonu automobila predstavljen je Monster 1200 R, dosad najsnažniji Ducatijev naked. Za tu je titulu zaslužan nešto drugačiji V2 Testastretta 11° agregat, koji iz nepromijenjenih 1.198,4 ccm istiskuje 160 KS pri 9.250 okr/min. To je 15 KS više nego na modelu S, odnosno 25 KS viška u odnosu na običan Monster 1200.

Osim toga, Monster 1200 R dolazi s Öhlins ovjesom i amortizerom volana, ali i karbonskim prednjim blatobranom, lakšim osloncima za noge te kovanim trokrakim naplatcima, što je sve rezultiralo spuštanjem mokre težine s 209 na 207 kg. Naprijed je pridodana mala maskica, dok stražnji kraj Monstera R krasi šira guma u dimenzijama 200/55-17 te drugačiji i elegantniji rep s normalno pozicioniranim registracijskom pločicom. Osim toga, cijeli je motocikl podignut kako bi se mogao dublje nagnuti na natjecateljskoj stazi, a tu su i brojna druga poboljšanja, uključujući i ugradnju naprednijeg DCT elektronskog paketa.

Ako se tim potezom Monster R uspio tek približiti performansama najsnažnijih europskih supernakeda (Super Duke R, S 1000 R i Aprilia Tuono V4), sasvim je izvjesno da će ih ovako bogato opremljen preskočiti svojom cijenom, koja bi se mogla kretati oko brojke od 20.000 eura.

U galeriji, dolje niže, možete pregledati više fotografija ovog atraktivnog motocikla.

Smanjenje spremnika goriva predstavlja propisanu „kaznu" za povećanje konkurentnosti. U Ducatiju zbog toga ne gube san.

Ducati, baš kao i Suzuki i Aprilia, uživa u blagodatima posebnih pravila za „hendikepirane", kojima bi se trebao smanjiti zaostatak za tvorničkim Hondama i Yamahama. Jedan od tih popusta u pravilima je i mogućnost korištenja spremnika goriva od 24 litre umjesto od 20 litara, zahvaljujući čemu je iz agregata moguće izvući više snage. No, u pravilima postoji i klauzula prema kojima se nakon jedne pobjede ili dva druga mjesta ili tri podija ta povlastica smanjuje na 22 litre.

Budući su Dovizioso i Iannone u Kataru bili drugu i treći, taj se dvostruki podij pribraja trećem mjestu koje je prošle sezone Dovizioso ostvario u Austinu (drugo mjesto u Assenu se ne računa jer je bila kišna utrka), a to u konačnici znači da od iduće utrke moraju ugraditi manji spremnik goriva. No, u Ducatiji zbog toga vjerojatno nisu previše zabrinuti, barem ako je vjerovati ranijim izjavama prema kojima su im i dosad bile dovoljne samo 22 litre goriva. To ograničenje vrijedi i za momčad Pramac (Hernandez i Petrucci), ali ne i za momčad Avintia (Barbera i Di Meglio) koji nastupaju u klasi Open.

Od slijedeće sezone će ionako svi motocikli imati spremnike goriva od 22 litre, a iduća povlastica koju bi Desmosedici GP15 eventualno mogao izgubiti odnosi se na mogućnost korištenja mekše smjese guma. No, u Ducatiju ne bi imali ništa protiv toga jer bi to značilo da su tri puta pobijedili, a tu mekšu smjesu ionako mahom koriste samo na kvalifikacijama. Uglavnom, te se propisane „kazne" čine poprilično besmislenim, posebno kad uzmemo u obzir da Ducatiju i dalju ostaju povlastice u vidu mogućnosti korištenja 12 umjesto 5 agregata po motociklu, kao i mogućnost razvoja agregata tijekom cijele sezone, za razliku od Yamahe i Honde kojima je to zabranjeno.

Dok svi skupa još zbrajamo dojmove po pitanju Scrambler Ducati podvrste u ponudi karizmatične tvrtke iz Bolonje, njihov izvršni direktor Claudio Domenicali raspiruje nagađanja o mogućem širenju palete. Naime, na pitanje kako komentira šuškanja o tome da bi Ducati mogao u bliskoj budućnosti svoju ponudu modela proširiti za skutere, Domenicali  je odgovorio da je to mogući put kojim će krenuti. Ne samo to nego je u zasebnom razgovoru istaknuo kako je Ducati marka poznata po sportkom duhu i da će se to protezati na sve njihove buduće projekte.

Puritanci i manje upućeni ljubitelji ove marke možda će pomisliti kako skuter s Ducati značkom spada među bogohulne ideje, ali ova tvrtka je proizvodila i takva prometala. U nedostatku skica mogućeg novog Ducati skutera donosimo fotografije modela Cruiser iz šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Bayliss će u Phillip Islandu zamijeniti Giugliana, koji se teško ozlijedio na testiranjima. Treba li se nadati čudu?

Nakon što je Giugliano pao na netom završenim testiranjima i zaradio napuknuće dva kralješka, činilo se da mu Ducati - u samo nekoliko dana koliko je ostalo do prve utrke u Phillip Islandu - ne stigne naći dostojnu zamjenu. A onda se dobrovoljno javio Troy Bayliss i tako izazvao pravu malu senzaciju.

Australac se spokojno umirovio još 2008., nakon što je osvojio svoj treći Superbike naslov, no povremeno je ipak odrađivao ulogu testnog vozača Ducatija, pri čemu je posljednji put Panigale isprobao prošle godine. Osim toga, u posljednje vrijeme se ozbiljno posvetio flat-track utrkama tako da je za pretpostaviti kako je ovaj 45-godišnjak još uvijek u dobroj vozačkoj formi.

Svejedno, nemalo je iznenađenje da se nakon 7 godina pauze odlučio vratiti u svjetsko prvenstvo, pa bilo to i privremeno za samo jedan vikend u Phillip Islandu. Doduše, doktori predviđaju da će Guigliano morati mirovati barem 90 dana, što znači da će vrlo vjerojatno propustiti i drugu utrku sezone, a Tajland i nije tako daleko od Baylissove rodne Australije. Tko zna?

Što se može očekivati od Baylissa? Teško je reći, ali nakon tolike pauze ne treba se nadati čudu poput onog kojeg se u donekle sličnoj situaciju dogodilo u Valenciji 2006. Te se godine, nakon 3 ne baš uspješne MotoGP sezone, Bayliss vratio u Superbike prvenstvo i odmah osvojio svoj drugi naslov. Kao nagradu za to, u Ducatiju su ga na zadnjoj utrci MotoGP sezone još jednom posjeli na Desmosedici kao zamjenu za ozlijeđenog Gibernaua. Bayliss je došao, vidio i pobijedio, prvi i zadnji put u MotoGP karijeri.

Teško da se u ipak poznim vozačkim godinama nešto takvo može sada ponoviti i u Superbikeu, no već je dovoljno veliko čudo i to što se vratio. Makar i samo privremeno.

Konačno je otkriven potpuno novi Ducatijev MotoGP motocikl, prvi koji je nastao pod povećalom Luigija Dall'Igne.

Između dvije runde predsezonskih testiranja u Maleziji, Ducati je, s malim zakašnjenjem, predstavio svoj potpuno novi MotoGP stroj. Za razliku od ovogodišnjih MotoGP modela Yamahe i Honde, koji su rezultat evolucije, GP15 bi trebao biti značajan, možda i prijeloman, po tome što je njegovim razvojem rukovodio Luigi Dall'Igna, koji je od prošle sezone vođa Ducati Corsea.

Pozitivan utjecaj Dall'Igne bio je vidljiv već prošle sezone, kada je Desmosedici GP14 (doduše, uz izdašne popuste u pravilima skrojenim za one „s posebnim potrebama") mogao dohvatiti i koji podij. Usavršavajući GP14 kojeg je naslijedio, Dall'Igna je paralelno razvijao novi GP15, pri čemu je glavni zadatak bio rješavanje problema s podupravljanjem prednjeg kraja i time povezanim padovima, što je mučilo sve vozače Ducatija posljednjih godina.

Koliko je u tome uspio dijelom bi moglo biti vidljivo na predstojećim testiranjima u Maleziji, gdje će GP15 po prvi put isprobati tvornički vozači Dovizioso i Iannone. Inače, njih dvojica su već na prethodnim testiranjima bili poprilično brzi s posljednjom evolucijom prošlog modela GP14.3, no treba uzeti u obzir da su mogli koristiti mekšu smjesu guma nego što je to slučaj s vozačima Yamahe i Honde. Osim toga, i prošle je godine Desmosedici znao biti itekako konkurentan na razini jednog „kvalifikacijskog" kruga, problem je nastajao u drugoj polovici utrke kada bi počeli osjetnije zaostajati.

U galeriji možete pogledati fotografije novog Ducatija Desmosedici GP15, pokretanog V4 agregatom od 1 litre, koji je opremljenog desmodromikom te uparen s tzv. „seamless" mjenjačem. Iako u Ducatiju, deklariraju da GP15 ima više od 240 KS i juri preko 340 km/h, vjerojatno bi bliže istini bili podaci o više od 260 KS i 360 km/h. Jasno, GP15 je opremljen i smrtnicima nedostupnim komponentama marki Öhlins, Brembo, Akrapovič...

U Ducatiju se žele vratiti navici pobjeđivanja, s novim Panigaleom R, dosadašnjim vozačima i drugačijim ratničkim bojama.

Ako to već nije jasno po bitno drugačijim crveno-crno-bijelim bojama, dugački novi naziv Aruba.it Racing – Ducati Superbike Team jasno ukazuje na to da Ducatijeva tvornička momčad ima novog glavnog sponzora. Međutim, nisu nove samo boje, nego i Panigale R, koji je sukladno pravilima (a za razliku od ostalih verzija) ostao na 1.198 ccm, ali je ipak dorađen u mnogim detaljima, pa tako već i u potpuno serijskom izdanju istiskuje 205 KS.

Osim toga, u Ducatiju računaju kako će im u prilog ići i nova pravila, prema kojima bi natjecateljski Superbike strojevi trebali biti bliži serijskim motociklima. A iako bi ih pritom, nakon dvogodišnje suše s Panigaleom, vjerojatno zadovoljila već i pokoja pobjeda, ambiciozno najavljuju povratak u borbu za sam naslov.

U prilog im idu i rezultati dosadašnjih testiranja, na kojima su vozači Ducatija uvijek bili među najbržima. Pritom vozačka postava ostaje ista, sa sve bržim Daviesom i povremeno još bržim, ali i dobrim dijelom vremena neukrotivim Giuglianom.

Novi Scrambler bi trebao biti prazan list papira, a tri osebujne prerade koje je naručio Ducati to samo potvrđuju.

Yamaha itekako koristi praksu angažiranja poznatih dizajnera i tvrtki koje se bave preradama kako bi onda njihovim rukotvorinama skrenula pažnju na svoje serijske modele, a isto je sada odlučio učiniti i Ducati. Uostalom, novi Scrambler je kao stvoren za izražavanje individualnog stila, utoliko više što je već u seriji dostupan u 4 izdanja.

Uglavnom, priča ide tako da je Ducati zatražio tri poznate tvrtke za prerade da bez ikakvih ograničenja prikažu svoje viđenje Scrablera. Najbliže korijenima originalnog Scramblera od prije pola stoljeća otišla je tvrtka Officine Marmaid, koja je na bazi verzije Urban Enduro stvorila doista lijepi scrambler motocikl, totalno naglasivši retro notu serijskog modela. Slično vrijedi i za café-racer izvedbu verzije Classic nastalu u režiji tvrtke Mr Martini, dok je radionica Deus Ex Machine Italy inspiraciju crpila iz speedway motocikala.

Kao i uvijek kad su prerade u pitanju, slike govore više od tisuću riječi, a dolje niže možete pogledati fotografije svake od tri prerade.

Ducati se može pohvaliti da je ovih dana u njihovoj tvornici u Borgo Panigaleu proizveden milijunti Ducati motocikl od početka proizvodnje 1946. godine. Riječ je o modelu Monster 1200S koji je svečano uručen sretnom vlasniku, Ernestu Passoniju (na motociklu), a toj prigodi je prisustvovao i izvršni direktor Audi grupe, Rupert Stadler, njegov ekvivalent u tvrtki Ducati Motor Holding, Claudio Domenicali te Luca De Meo, član odbora za prodaju i marketing u Audi AG.