Motosport

Navodno je Rea skupo platio razvod s Kawasakijem, a Marqueza bi eventualni raskid s Hondom koštao i skoro 40 puta više.

(Ažurirano: u međuvremenu smo doznali da je u Marquezov potencijalni minus od 30 milijuna eura zapravo uračunata odšteta od kakvih 5 milijuna eura i gubitak prihoda od nekih 20 do 25 milijuna eura, koliko mu otprilike plača Honda za svaku sezonu. Dakle, u minusu bi bio kakvih 30, a ne ukupno 50 milijuna eura, kao što spominjemo u tekstu. Isto tako, za pretpostaviti je da bi i odšteta Mira mogla biti tih istih 5 milijuna eura, a kako je moguće da u Hondi godišnje zarađuje 3 milijuna eura, onda dođemo do tog minusa od 8 milijuna eura koji se spominje u tekstu)

Prvo činjenice. Rea je imao ugovor s Kawasakijem do kraja iduće godine, no odlučio ga je raskinuti, kako bi 2024. mogao voziti Yamahu R1. Sad nagađanja. Navodno će za taj prijevremeni raskid ugovora morati Kawasakiju platiti penale od čak 800.000 eura. Ako je doista tako, to onda samo pokazuje koliko je silovito Rea želio prijeći u redove Yamahe, bez obzira na to što trenutno ne može znati može li se s natjecateljskom R1 vratiti na pobjedničke staze. Pritom ne znamo koliko će mu Yamaha platiti za iduću sezonu, ali moguće je da će na kraju i s tih 800.000 eura minusa godinu ipak završiti u plusu, iako nevelikom.

I u MotoGP-u je Yamaha uzrokovala sličan razvod. Alex Rins je imao dvogodišnji ugovor sa satelitskom momčadi LCR Honde, ali ga je raskinuo kako bi iduće godine mogao prijeći u tvorničku momčad Yamahe. Njega taj raskid vjerojatno nije puno koštao, ako uopće, jer vozači satelitskih momčadi obično imaju stavku u ugovoru koja im omogućuje relativno lako razvrgavanje suradnje dobiju li ponudu od neke tvorničke momčadi.

Takvu izlaznu stavku u svom ugovoru nemaju vozači tvorničke momčadi Repsol Honda. Tako će i Marc Marquez i Joan Mir vjerojatno i iduće godine voziti u istim bojama, iako je jasno da su obojica itekako tražili alternativne pravce za nastavak svoje karijere, te ih se povezivalo s prelaskom na satelitski Ducati, a Marqueza i s KTM-om. Razlog za ostanak pronalaze u tome što bi za prekid ugovora, baš kao i Rea, trebali platiti penale. I to kakve! Tijekom MotoGP vikenda u Barceloni šaputalo se da bi Mir trebao platiti Hondi 8 milijuna eura, a Marquez čak 30 milijuna eura. Iz te perspektive Marquez ima 50 milijuna razloga da ostane na Hondi, i onda ne forsira kako bi očuvao svoje zdravlje. Dakle, umjesto da im plati 30 milijuna, pokupit će od Honde kakvih 20 milijuna eura, koliko mu, navodno, plaćaju po sezoni. Kako ćemo znati jesu li te brojke višestruko pretjerane? Ako, recimo, Mir ipak završi na Pramac Ducatiju. Na toj poziciji ne bi mogao zaraditi ni dvadesetinu od tih 8 milijuna koliko bi, navodno, trebao platiti Hondi.

Najbolji Superbike vozač svih vremena raskinuo je ugovor s Kawasakijem, kako bi iduće dvije sezone vozio Yamahu.

Iako je Jonathan Rea s Kawasakijem imao važeći ugovor i za iduću sezonu, već se neko vrijeme pričalo o tome kako bi svejedno za 2024. mogao priječi u redove Yamahe. A kad je prije koji dan na testiranjima u Aragonu radio na „setupu“ za nadolazeću utrku na toj stazi, dok je njegov timski kolega Alex Lowes isprobavao nove dijelove za iduću sezonu, postalo je poprilično jasno da će Rea umjesto zelene braniti plavu boju. Sad je i službeno objavljeno da doista raskida s Kawasakijem te će 2024. i 2025. voziti Yamahu R1, s time da će ga u garaži tvorničke momčadi dočekati Andrea Locatelli, koji također ima ugovor do kraja 2025.

Tako se na kraju ove sezone prekida najuspješnija suradnja u povijesti Superbikea. Jonathan Rea je s Kawasakijem ZX-10R i ZX-10RR osvojio rekordnih 6 titula svjetskog prvaka, i to u kontinuitetu od 2015. do 2020. godine. Uz to, nakon što je u 6 sezona s Hondom skupio 15 pobjeda, Rea je u nepunih 9 godina s Kawasakijem oborio skoro sve rekorde svih vremena, što uključuje i zbroj od 119 pobjeda, 256 podija, 92 najbrža kruga utrke, te ukupno osvojenih 6.053,5 bodova. Sve to kroz 401 odvoženu utrku, što je također rekord. Ne drži samo rekord po broju „pole positiona“, ali i njih je skupio 41.

Kad na kraju ove sezone odradi svoju zadnju utrku za Kawasaki, biti će to definitivno završetak jedne ere, s kojom se može mjeriti samo ona iz druge polovice 90-ih, kad su žarili i palili Carl Fogarty i Ducati. I dok je Rea tako riješio problem Yamahe, koja je za iduću godinu ostala bez Topraka Razgatlioglua, kao prebjega u redove BMW-a, ostaje za vidjeti koga će sad Kawasaki angažirati za 2024. U ovom trenutku se nemoguće domisliti neke iole dostojne zamjene. Da, Marc Marquez bi nakon nadolazećih testiranja u Misanu mogao raskinuti s Hondom, ali…

Cijena za ZX-4R je povoljnija nego što smo očekivali te je tako ta četverocilindrična zujalica postala još interesantnija.

Maleni četverocilindraš razvija 77 KS pri 14.500 o/min (80 KS s Ram-air), a vrti se do 15.500 o/min. U seriji dolaze kontrola proklizavanja i quickshifter, s time da je osnovni ZX-4R dostupan samo u crnoj boji i košta 9.996 eura. Verzija ZX-4RR je dolazi u šarenim KRT bojama te je bogatije opremljena i ima još bolji stražnji ovjes, a za hrvatsko tržište košta 10.725 eura. To je primjetno jeftinije od Aprilije RS 660, kao vjerojatno glavnog konkurenta, a više detalja o Ninji ZX-4R doznajte OVDJE.

Istovremeno je objavljena i cijena od 14.234 eura za Ninju ZX-6R koja se u obnovljenom i bitno redizajniranom izdanju vraća na tržište, kao jedina sportska 600-tica koja se može registrirati za cestu. Uz potpuno novi dizajn prednjeg kraja dolaze i TFT instrumenti, a Euro5 verzija četverocilindraša od 636 ccm razvija 124 KS pri 13.000 o/min, odnosno 129 KS s Ram-air efektom. Više detalja o Ninji ZX-6R doznajte OVDJE.

Ninja 636 se vraća, i to u novim i atraktivnijim oplatama, te s Euro5 normama usklađenim agregatom. Kako se to „čišćenje“ odrazilo na snagu?

Kawasakiju treba odati priznanje što u ponudu vraća pravu sportsku „šestoticu“, pripadnika klase za koju smo već mislili da je sasvim izumrla, barem kad su u pitanju modeli homologirani i za cestu, a ne samo za natjecateljsku stazu. Da bi to bilo moguće, inženjeri su morali „pročistiti“ pogonski agregat i uskladiti ga s Euro5 normama, što je, uz restriktivniji ispuh, tražilo i ugradnju novih te blaže profiliranih bregastih osovina (kako bi se smanjilo preklapanje ventila).

Na ime tih intervencija, redni četverocilindraš od 636 ccm sad broji 124 KS pri 13.000 o/min, dok je prethodna generacija (koja se kratko prodavala 2019. i 2020. godine) istiskivala okruglih 130 KS pri 13.500 o/min. Istovremeno, „mokra“ težina je samo blago porasla sa 196 na 198 kg.

Novi Ninja ZX-6R za 2024. svejedno djeluje atraktivnije od svog prethodnika, što se ima ponajprije zahvaliti novim prednjim i bočnim oplatama, s dorađenom aerodinamikom. Potpuno nova su i zašiljena LED svjetla, kao i TFT instrumenti od 4,3 inča, koji se mogu povezati i s pametnim telefonom.

Novost je i da se može birati između 3 moda vožnje, s kojima se automatski mijenja i način razvijanja snage i stupanj podešenosti kontrole proklizavanja, s time da vozač može sam „programirati“ te opcije u četvrtom „Rider“ modu. Dorađene su i kočnice, pa tako prednji diskovi od 310 mm više nisu nazubljene izvedbe. U seriji dolazi i quickshifter, a ovjes i dalje potpisuje Showa, sa SFF-BP prednjom vilicom.

Bautista je na sve tri utrke u Barceloni uvjerljivo pobijedio. Je li Razgatliogluu dozlogrdilo biti drugi, ili samo biti s Yamahom?

Sve tri pobjede su bile čiste kao suza i lišene drame. Sasvim očekivano, Bautista u Barceloni nije imao dostojnog protivnika. Razgatlioglu je bio sva tri puta drugi, s time da je u glavnoj nedjeljnoj utrci do te pozicije došao baš u zadnjem zavoju zadnjeg kruga, projurivši pored Rinaldija koji je taman potrošio gume. Rea je u subotnjoj utrci bio treći, da bi u nedjeljnoj sprint utrci, kad je počela kiša, nagazio na bijelu crtu uz rub staze pri dvoboju s Razgatliogluoom i pao. To je značilo da je u glavnu utrku morao krenuti s 10. pozicije i nije mogao dogurati bolje od 5. mjesta. Ali Rea za nastavak ove priče nije važan.

Iako su s toliko dramaturgije sazvali press konferenciju da su se proširile glasine kako nakon ove sezone ide u vozačku mirovinu, Bautista je u Barceloni umjesto toga objavio produžetak ugovora s Ducatijem za još jednu godinu. To vjerojatno ne mijenja ništa na stvari kad je u pitanju nastavak karijere Razgatlioglua, jer on ionako nije bio u planovima Ducatija, barem kad je Superbike u pitanju. Što se tiče njegovog željenog prelaska u MotoGP, ponajprije s Yamahom, tu su mu vrata manje-više zatvorena nakon što se na testiranjima u Jerezu očito nije pokazao dovoljno brzim.

Yamahi je ionako prioritet zadržati Turčina u Superbike momčadi, no njegov menadžer Kenan Sofuoglu je izjavio da nije zadovoljan ponudom te da kreće u ozbiljne pregovore s drugim proizvođačima. Za Speedweek.com je potvrdio da pregovara s Kawasakijem, kao i nekim markama iz MotoGP-a, ali i da Razgatlioglu ima visoko mišljenje o BMW-u, koji im je također dao svoju Superbike ponudu. Jasno, BMW u ovom trenutku nije dovoljno konkurentan, ali to je i razlog više da pokušaju izaći u susret vozaču takvog kalibra kao što je Razgatlioglu. Ljubav s Reddingom je već davno pukla, i to s obje strane, a uzajamnoj privrženosti sigurno nije pomoglo ni to što Britanac u Barceloni nije osvojio ni boda. S time da je u glavnoj nedjeljnoj utrci Redding odlučio uopće ne štedjeti gume, pa je onda, gle čuda, morao odustati kad su mu se one počele raspadati.

TRENUTNI POREDAK
1. A. Bautista – Ducati – 236
2. T. Razgatlioglu – Yamaha – 167
3. A. Locatelli – Yamaha – 133
4. J. Rea – Kawasaki – 100
5. A. Bassani – Ducati - 91

Ako je naziv Eliminator nekad bio sinonim za sport-cruisere Kawasakija, onda je ovaj novi model dostojan povratka tog imena.

Pokretat će ga dvocilindrični agregat koji se ugrađuje u modele Z400 i Ninja 400, a s takvim strojem, središnje postavljenim osloncima za noge, umjereno određenom geometrijom, te masom od samo 176 kg, taj potpuno novi Eliminator svakako zaslužuju epitet „sportski“ cruiser. Da u svemu tome bude i klasičnog stila, prednji kotač je promjera 18, a stražnji 16 cola, sjedalo je na razmjerno niskih 734 mm, dok je stražnji ovjes riješen s dva amortizera.

Kvaka 22 je u tome što je zasad potvrđeno samo da će se prodavati u Japanu, ali nekako se čini logičnim da jednog dana stigne i u Europu. Spomenuti dvocilindraš sa 45 KS ionako već zadovoljava Euro 5 norme, s time da je za pretpostaviti da će inženjeri malo „reprogramirati“ razvijanje snage. Uz osnovni model, nudit će se i 2 kg teža SE varijanta, s malom maskicom i gumenim zvončićima na prednjoj vilici, ali i USB utorom, GPS-om te prednjom i stražnjom kamerom, kako bi mogli snimati svoju vožnju u sport-cruiser stilu.

Ima 80 KS i vrti se preko 15.000 o/min. Kawasaki Ninja ZX-4R pokazuje da Japanci ipak nisu izgubili smisao za ludost.

Dugo se šuškalo o njemu, ali zvučalo je predobro da bi bilo istina, pa onda još i gotovo nemoguće da bi mogao zadovoljiti Euro5 norme. Ali Ninja ZX-4R doista postoji i ove jeseni stiže u Europu.

Provrt i hod cilindara su praktično identični onom iz modela ZXR 400 oprije 30 godina, ali riječ je o potpuno novom četverocilindričnom stroju od 399 ccm koji razvija 77 KS, odnosno 80 KS ako se računa Rai-Air efekt. Pritom u Kawasakiju još ne specificiraju na kojem se režimu vrtnje to postiže, ali otkrivaju da se ZX-4R vrti preko 15.000 o/min.

Taj maleni četverocilindraš je fiksiran u čeličnom okviru, na kojeg se s prednje strane nadovezuje Showa SFF-BP vilica, dok je straga banana vilica. Da stvar bude bolja, uz osnovni model ZX-4R odmah su pripremljene i dvije opremljenije verzije, pa tako ZX-4RSE i ZX-4RR imaju još bolju inačicu prednje vilice i obostrani quickshifter, a RR ima i Showa BFRC-lite stražnji amortizer.

Dizajnom je sličan dvocilindričnom Ninji 400, uz tu lako uočljivu razliku da ZX-4R ima veliki usisnik zraka ispod vjetrobrana. Pritom s težinom od 188 kg i nije dramatično lakši od modernih superbikea, a prije nego ove jeseni stigne na europsko tržište, ostaje za doznati kolika će mu biti cijena. Sve ostale tehničke podatke pročitajte u Moto Puls Katalogu 2023, koji uskoro stiže na kioske.

Kawasaki je na EICMA sajmu predstavio električnu Ninju za grad, ali i prototip prvog sport-tourera na hibridni pogon.

U Kölnu su razotkrili električni naked u stilu nakeda Z400, a sad u Milanu i oklopljenu varijantu u stilu Ninje 400. Oba će spadati u A1 kategoriju i imati bateriju kapaciteta 3 kWh, što znači da spadaju u red gradskih prometala. Kreću u prodaju već tijekom 2023., kao alternativa benzinskim modelima Z125 i Ninja 125.

Intrigantnije djeluje hibrid radnog naziva HEV, koji bi u prodaju trebao krenuti 2024., a kombinira kombinira dvocilindrični agregat (vjerojatno iz Ninje 400) s elektromotorom ugrađenim iznad mjenjača. Pritom HEV nema polugu spojke, ali polugice uz desnu ručku otkrivaju da je opremljen poluautomatskim mjenjačem. Vizualno djeluje agresivnije od Ninje 400, ali i nekako izduženo, na ime toga što se trebalo naći mjesta za elektromotor, kao i za baterije o kojima još ne znamo ništa.

No ne brinite, neće samo taj hibrid stići na tržište te 2024. godine. NA EICMA sajmu je najavljeno da će za 2024. i 2025. Kawasaki predstaviti 30 benzinskih motocikala za globalno tržište, pri čemu će otprilike polovica njih zadovoljavati i europske norme.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com