Motosport

Službeno je popunjeno i posljednje mjesto u tvorničkim MotoGP momčadima. I nema tu iznenađenja.

Otkad je proljetos objavljeno da se Suzuki na kraju godine povlači iz MotoGP-a, očekuje se ta službena potvrda da će Joan Mir, svjetski Moto3 prvak iz 2017. i MotoGP prvak iz 2020. priječi u redove Repsol Honde. I sad je, kad smo već pomislili da se nešto zakompliciralo, ta potvrda konačno stigla, u formi najšturijeg od šturih priopćenja. I ne znamo gdje je uopće bilo zapelo, jer Miru je to realno bila jedina opcija i već je neko vrijeme tvrdio da će iduće godine voziti Repsol Hondu ili neće voziti ništa. Isto tako, posrnuloj Repsol Hondi je Mir bio najzanimljivija opcija za 2023., kao zamjena za 31-godišnjeg Pola Espargaroa. Njemu su prvenstveno presudili loši rezultati, bez obzira na to što je Puig nedavno izjavio kako je stvar, zapravo, u tome da traže bitno mlađeg vozača, koji bi za upravljačem Honde mogao ostati dugo vremena.

S 25 godina na svojim plećima i dvije titule svjetskog prvaka, Joan Mir je i dovoljno mlad i dovoljno talentiran da, prije ili kasnije, možda i postane nasljednik Marca Marqueza, koji se dobro oporavlja od posljednje operacije, ali je isto tako jasno dao naslutiti da nakon 2024. neće ostati na Hondi ako mu u međuvremenu ne osiguraju konkurentan motocikl. I Joan Mir je potpisao ugovor do kraja 2024., pa ostaje dovoljno vremena za vidjeti hoće li se uspješno prilagoditi motociklu Honde ili će i on na njemu polomiti kosti kao što je to učinio Jorge Lorenzo, a sad i Pol Espargaro. S time da je i Joan Mir na prethodnoj utrci u Austriji polomio gležanj nakon što je bio nevjerojatno daleko katapultiran sa Suzukija. Tako će on propustiti utrku u Misanu, a isto vrijedi i za rekonvalescenta Marca Marqueza, za kojeg se ipak špekulira da bi idući utorak možda čak i mogao odraditi nekoliko krugova na službenim testiranjima na istoj stazi. Čisto da isproba rani Hondin prototip za 2023.

Vrijedi podsjetiti da je Mirov timski kolega Alex Rins završio u momčadi LCR, što znači da će na Hondinim motociklima biti dva aktualna vozača Suzukija, koji traži bitno drugačiji stil vožnje. Utoliko su veće šanse da na drugoj LCR Hondi još jednu godinu ostane Takaki Nakagami, kao nekakva konstantna, pa da ga tek 2024. godine, kad se malo poslože stvari na Hondinom motocikli, zamijeni Ai Ogura koji trenutno vodi u Moto2 konkurenciji. Inače, Pol Espargaro iz Repsol Honde ide u Tech 3 GasGas, a Alex Marquez s LCR Honde presjeda na Gresini Ducati.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Gordijski čvor je konačno presječen. Martin ostaje s Pramacom, a Bastianini ide u tvorničku momčad Ducatija, gdje ga čeka Bagnaia. Zašto im je tako dugo trebalo da donesu tu logičnu odluku?

Prošle godine su zajedno došli u redove Ducatija. Enea Bastianini kao tad aktualni Moto2 prvak, a Martin kao Moto3 prvak iz 2018. Martin je kao rookie osvojio „pole position“ već na svojoj drugoj MotoGP utrci uopće, pa se gadno ozlijedio u Portugalu i svejedno ubrzo po povratku pobijedio u Austriji, završivši sezonu kao 9. u ukupnom poretku za upravljačem Pramac Ducatija. Svakako je imao bolji materijal od Bastianina, koji je vozio Ducati tad umiruće momčadi Avintia, ali je svejedno u svojoj rookie sezoni došao do podija u obje utrke vožene na Misanu, te je završio kao 11. u ukupnom poretku.

Uoči početka ove sezone znalo se da će jedan od njih za 2023. ući u tvorničku momčad Ducatija, kao zamjena za Jacka Millera. Vjerojatno je 24-godišnji Martin u početku imao bolje šanse, ali dok se on na prvih 7 utrka mogao pohvaliti samo jednim drugim mjestom iz Argentine, 25-godišnji Bastianini je za to vrijeme već skupio tri pobjede. Kad još tome pridodamo da Martin ima ovogodišnji Ducati, a Bastianini prošlogodišnji, te uz to vozi za momčad Gresini, koja je barem dvije stepenice niže u hijerarhiji Ducatija, odluka je trebala biti laka. Ali u Ducatiju su uspjeli zakomplicirati i dati Martinu još prilike da se dokaže. Kao, Španjolac se još treba oporaviti od ozljeda, priviknuti na novi motocikl i naći odgovarajući postav, dok je Bastianini u svoj dokazano dobar prošlogodišnji Ducati trebao samo „nadoliti gorivo“.

Uglavnom, nemoguće se oteti dojmu da su u Ducatiju bili skloniji Martinu. Kad bi stavili njega uz Bagniau, onda bi imali Španjolca i Talijana, što je marketinški isplativiji od toga da imaju dva Talijana. Ali rezultati su i dalje govorili u korist Bastianinia, da bi onda Martin vjerojatno uprskao sve šanse na nedavno održanoj utrci u Austriji. Znajući da im je ta utrka odlučujuća, njih dvojica su se međusobno borili kao lavovi, sve dok Bastianini nije rubom naplatka zakačio pasicu, nakon čega mu je počela puštati prednja guma, pa je morao odustati. Martin je nastavio juriti te je do ulaska u zadnji krug držao četvrtu poziciju, a onda u prvom zavoju napao Millera i pao. I pritom bio opasno blizu tome da sa staze pomete i Australca, koji je još uvijek vozač tvorničke momčadi Ducatija, pa je još kasnije izjavio kako je radije pao, nego da završi kao četvrti. I tako je kazaljku vage jasno prebacio na stranu Bastianija. Bagnaiu se tu nije pitalo, on je ionako jasno izjavio kako bi najradije da u momčadi ostane Miller, koji iduće godine seli u KTM.

Odmah nakon službene objave tvorničke momčadi Ducatija da će Bastianini voziti za njih iduće dvije godine, iz Pramaca je stigla objava da njihovi tvornički vozači za 2023. ostaju Zarco i Martin. Pritom se spominje samo iduća sezona, što i nije čudo za veterana Zarcoa, ali jest pomalo čudno u slučaju Martina. S druge strane, Martin je i ranije da naslutiti da će produžiti ugovor za samo jednu godinu ako ne uđe u tvorničku momčad, pitanje je samo je li to bio njegov odabir ili je to ipak tako odlučio Ducatija. Dat će mu još jednu priliku, pa… S time da iz Borgo Panigalea uporno trube da će i Bastianini i Martin imati potpuno iste motocikle za iduću sezonu, no biti u garaži tvorničke momčadi nije samo stvar prestiža, nego to znači ima i više tehničara oko sebe. Nažalost, veći je i teret očekivanja, pitajte samo Petruccija.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Biti će to KTM, ali GasGas boje nisu samo kozmetička promjena za momčad Tech 3, koja sad preuzima tvornički status, kao i Pola Esporgaroa.

GasGas je, kroz momčadi Jorge Martineza Aspara, GasGas je već prisutan u kategoriji Moto3, gdje se Geuvara i Garcia bore za naslov prvaka na drugačije obojanom KTM-u, kao i u klasi Moto2, gdje Jake Dixon završava na podiju na Kalexu s Triumph agregatom i GasGas grafikama. Od iduće sezone ta će načelno španjolska marka biti prisutna i u kraljevskoj klasi, kroz momčad Tech 3, koja je dosad bila satelitska momčad KTM-a, a odsad će biti tvornička momčad GasGasa.

I opet, tehnika će biti identična kao na KTM-u RC16, samo će boje biti drugačije. S time da je ulazak u MotoGP u skladu sa strategijom da se GasGas (koji je poznat po trial i hard-enduro motociklima, a otprije nekoliko godina je u vlasništvu KTM-a) u idućoj „petoljetki“ na tržištu profilira i kao marka cestovnih motocikala s izraženom sportskom crtom.

Na konferenciji za novinare održanoj između dva MotoGP treninga na austrijskom Red Bull Ringu, dakle domaćem teritoriju za KTM, službeno je potvrđeno i to da će jedan od vozača biti Pol Espargaro. Nakon dvije sezone mučenja na Repsol Hondi, biti će to za Španjolca dvostruki povratak kući. Naime, Pol je svoju MotoGP karijeru započeo baš s momčadi Tech 3, koja je tad surađivala s Yamahom, pa je nakon toga bio prvi vozač tvorničke momčadi KTM-a u prve četiri sezone tog proizvođača u MotoGP klasi.

A na konferenciji su dali naslutiti da bi mu timski kolega mogao biti Miguel Oliviera, koji nije prihvatio ponudu KTM-a da iz tvorničke momčadi, gdje na njegovo mjesto dolazi Jack Miller, bude prebačen na satelitsku momčad Tech 3, te se već praktično dogovorio s RNF-om, da vozi satelitsku Apriliju. Sad kad Tech 3 dobiva status tvorničke momčadi GasGasa, u KTM-u se nadaju da će se Oliviera predomisliti, to više što su mu odlučili podebljati ponudu. Ako to ipak ne bude slučaj, onda će drugi vozač GasGasa vjerojatno biti Remy Gardner, koji i ove godine nastupa za momčad Tech 3, dok će njegov sadašnji timski kolega Raul Fernandez vjerojatno završiti na RNF Apriliji.

Moglo biti još takvih zanimljivih objava tijekom ovog natjecateljskog vikenda, a već je najavljeno da će se u subotu održati posebna press konferencija na kojoj će biti Carmelo Ezpeleta, prvi čovjek Dorne. Očekujemo da će najaviti neki novi format natjecateljskih vikenda, za godine koje dolaze.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Na Red Bull Ringu nikad nije nedostajalo uzbuđenja, pa neće ni sad, usprkos šikani ubačenoj na dosad najbržem dijelu staze.

Ako su se prije toga i nanizale neke manje uzbudljive utrke, zatvaranje prvog dijela sezone u Assenu i otvaranje drugog dijela sezone u Silverstoneu vraćaju vjeru u MotoGP. Riječ je o utrkama s četvrtim (8,596 sek), odnosno drugim (6,646 sek) najmanjim razmakom između prvih 10, s time da je u Silverstoneu zabilježen i peti najmanji razmak između top 15 vozača u povijesti (16,359 sek). No to su samo brojke, a dojam je bio još i bolji. Bile su to borbene utrke s puno pretjecanja, nakon kojih je Bagnaia, s dvije pobjede, skoro pa prepolovio zaostatak za Quartaroom u ukupnom poretku i tako se odjednom vratio u borbu za naslov prvaka. S time da je Francuzu i dalje najbliže Aleix Espragaro, koji se u Assenu probio s 15. do 4. mjesta, a u Silverstoneu junački izgubio samo jedan bod u odnosu na Quartararoa, iako je vozio s netom slomljenom petom.

Gužva u vrhu poretka trebala bi dodatno začiniti cijelu situaciji u Austriji, ali na Red Bull Ring ionako nikad nije bilo dosadno. Štoviše, riječ je o jednoj od najuzbudljivijih staza u prvenstvu. Sjetimo se samo onih borbi u posljednjem zavoju Marca Marqueza s Doviziosom i Lorenzom, koje je sve odreda tijesno izgubio. Prisjetimo se i prošlogodišnje pobjede Brada Bindera na slick gumama po pljusku u zadnjih nekoliko krugova. Ili trenutka kad je Vinales ostao bez kočnica pri 300 km/h i bacio se s motocikla na ulasku u prvi zavoj. A tu je i ona nevjerojatna nesreća iz 2020. godine, kad je Zarco zakačio Morbidellija pri 320 km/h, pa su onda njihovi razbijeni motocikl doslovno proletjeli kraj uha Vinalesu i Rossiju u zavoju broj 3.

Zbog te zastrašujuće situacije je tijekom ove zime u priču ubačena šikana između zavoja broj 1 i 2, kako bi ulazak u zavoj broj 3 bio sigurniji. Nismo baš sigurni da je ta šikana najspretnije i najsigurnije izvedena, ali ne treba je ni kuditi prije nego se pokaže kako stvari funkcioniraju u praksi. Isto tako, iako će sad staza biti manje uzbudljiva, jer se više neće početi kočiti u zavoju broj 2 pri 320 km/h, ta šikana neće bitno promijeniti stop&go karakter ove staze. Štoviše, još će ga dodatno potencirati. I tako vjerojatno dodatno otežati posao Quartararou.

Istina, šikana će smanjiti njegov deficit po pitanju maksimalne brzine, ali to znači da imamo još jedno kočenje i jedno ubrzavanje više nego dosad, a tu je Ducati u prednosti. Osim toga, sama šikana, a posebno ona koja je ovako oštra i spora, uvijek više odgovora motociklima s V4 agregatom, koji imaju više težište i prirodno su manje stabilni, te kao takvi brže i lakše mijenjaju smjer od motocikla s rednim četverocilindričnim agregatima koji imaju nisko težište. S time da su i dosad, odnosno otkad se ta staza 2016. vratila u kalendar, tu dominirali V4 motocikli, sa čak šest pobjeda vozača Ducatija i dvije pobjede vozača KTM-a.

Imajući sve to u vidu, bilo bi se ludo kladiti protiv vozača Ducatija, pri čemu najveće šanse dajemo Bagnaiji, ne samo zato jer je u sjajnoj formi, nego i zato što može računati da će mu drugi vozači Ducatija, a posebno Miller, barem malo čuvati leđa. Čak i Bastianini i Martin moraju biti oprezni da mu slučajno ne naude, iako je i jednom i drugom to zadnja prilika da se dokažu dobrim rezultatom prije nego u Ducatiju konačno odluče tko će od njih dvojice voziti za tvorničku momčad, a tko za Pramac Ducati.

No ne treba zaboraviti na tvorničke vozače KTM-a, koji su na domaćoj utrci nerijetko posebno inspirirani, a još i manje na vozače Aprilije. Vinales je u Assenu bio treći, pa drugi u Silverstoneu, a Aleix Espargaro tvrdi da mu slomljena peta neće predstavljati i Ahilovu petu u nastavku pohoda na naslov prvaka. Uostalom, i RS-GP se može pohvaliti V4 agregatom, no dosad jer Aprilia uvijek imala problema s onim početnim ubrzavanjem iz sporih zavoja i zato je na Red Bull Ringu njihov najbolji rezultat tek 10. mjesto Aleixa Espargaroa iz prošle godine. Ipak, ovogodišnji motocikl je primjetno bolji i ne bi nas čudilo da se vozači Aprilije ovaj put bore za podij.

U prilog uzbudljivom razvoju događaja ide i trenutna vremenska prognoza. Tako bi u petak trebala padati kiša, pa će u subotu vozači vjerojatno pomalo naslijepo ići u kvalifikacije, koje bi se mogle voziti po suhom. Suho bi trebalo biti i u nedjelju, ali proricanje vremena za visoko smješteni Red Bull Ring je ionako nezahvalno, to više što bi i u nedjelju trebalo biti oblačno.

Tijekom vikenda bi trebalo biti i službeno potvrđenu da će Pol Espargaro iduće godine voziti Tech3 KTM, što onda ostavlja prostora da Repsol Honda objavi kako na njegovo mjesto dolazi Joan Mir. A biti će tamo i Marc Marquez, ne da bi vozio, nego da bi sudjelovao na važnom sastanku Honde.

TRENUTNI POREDAK:
(uoči utrke u Austriji)

1. F. Quartararo – Yamaha – 180 bodova
2. A. Espargaro – Aprilia – 158
3. F. Bagnaia – Ducati – 131
4. E. Bastianini – Ducati – 118
5. J. Zarco – Ducati - 114

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Zadovoljan oporavkom, Marc Marquez se želi vratiti utrkivanju još ove sezone i traži promjene u Repsol Hondi.

Mislili smo da je nakon treće operacije ruke možda upitan čak i nastavak karijere, pa utoliko više veseli što je, u intervjuu za motogp.com, Marc Marquez izjavio da mu je želja vratiti se utrkivanju već do kraja ove sezone. Svakako bi želio voziti završnu utrku u Valenciji, a prije toga možda i onu pretposljednju, u Maleziji. No puno prije toga mora dobro proći važan kontrolni pregled krajem kolovoza, kako bi mogao pojačati intenzitet treniranja. S time da tvrdi kako je za vožnju motociklom najbolje trenirati upravo na motociklu.

No nećemo trebati čekati Marca Marqueza do kraja sezone, jer će se pojaviti na predstojećoj utrci u Austriji zbog „nekih važnih sastanaka o budućnosti“. Uz to je izjavio i „Prošli put (2020. godine) sam se previše odvojio (od momčadi) i sad želim biti u sve uključen, kako bi imao svježe informacije kad sjednem na motocikl“.

Zanimljivo je da Marc Marquez za 2023. ne traži samo promjene na motociklu, nego i u momčadi. I tu vjerojatno ne misli na svog timskog kolegu, jer je ionako 99,9% sigurno kako će za desetak dana u Austriji biti objavljeno da se Pol Espargaro vraća na KTM-ov motocikl i u momčad Tech3. A onda ostaje za doznati hoće li u Repsol Hondu doista doći Joan Mir, koji ni nema alternativu.

Inače, iako je zadnju utrku ove sezone odvozio još u Mugellu, a i dotad se mučio s ozljedom, Marc Marquez je i dalje najbolje plasirani vozač Honde u ukupnom poretku. Još uvijek ima 15 bodova više od Nakagamija, koji je tek 16. ukupno, a odmah iza njega su u ukupnom poretku Pol Espargaro i Alex Marquez. S time da je Alex Marquez već potpisao za Gresini Ducati dok je sve izglednije da će Nakagami svoje mjesto vjerojatno prepustiti zemljaku Oguri, koji se bori za titulu u Moto2 kategoriji.

Kad je pak u pitanju borba za MotoGP naslov, Marquez misli da Quartararo treba pomoć od Yamahe. „On vozi strašno brzo, ali teško se boriti s drugima kad nemaš brzine na ravnici.“

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Konačno su se dogovorili s Dornom oko uvjeta izlaska iz MotoGP, prvenstva, a to su onda garnirali i najavom povlačenja tvorničke momčadi SERT iz svjetskog endurance prvenstva.

Vijest o povlačenju Suzukija iz MotoGP-a na kraju ove sezone pukla je kao grom iz vedra neba dan nakon utrke u Jerezu, dakle još početkom svibnja. Međutim, kako je ne tako davno Suzuki potpisao ugovor o sudjelovanju do 2026. godine, tako se trebalo dogovoriti oko uvjeta ovog bitno ranijeg izlaska, a to zasigurno znači i plaćanje značajne globe.

Sad su iz Suzukija potvrdili da su se sve dogovorili s Dornom, a u istom priopćenju su objavili i odluku o povlačenju iz svjetskog endurance prvenstva, odnosno EWC-a, također na kraju ove sezone. Podsjetimo, Joan Mir je sa Suzukijem osvojio MotoGP prvenstvo prije samo dvije godine, a Suzukijeva tvornička momčad SERT predstavlja daleko najuspješniji tim u novijoj povijesti utrka izdržljivosti. Kao magloviti razlog povlačenja i dalje navode potrebu da alociraju resurse na inicijative za održivost, ali i da će izgraditi novi posao s motociklima, kako bi se istražile nove rute za održivo društvo. Moramo priznati da na to zvuči sumnjivo i otvara previše slobodnog prostora da jednog dana Suzuki prestane nuditi motocikle kakve volimo.

Zasad nema najava da bi neka momčad mogla zauzeti mjesto Suzukija u MotoGP-u, a još nema ni službene potvrde o novom radnom mjesta za Mira i Rinsa, iako sve upućuje da će završiti na motociklima Honde. Štoviše, ako je vjerovati njegovom menadžeru, Mir će voziti Repsol Hondu ili uopće neće voziti, dok Rins ide na satelitsku LCR Hondu. Međutim, u oba slučaja nedostaje potpis na ugovor s japanske strane i pomalo je sumnjivo što se cijela priča ovoliko otegla. Prema nekim špekulacijama, Repsol Honda pregovara i s Pedrom Acostom, iako on ima ugovor s KTM-om, a možda je u toj priči i Jorge Martin, oko kojeg u Ducatiju još uvijek dvoje hoće li napredovati u tvorničku momčad ili će ostati u Pramacu. U ovom potonjem slučaju bi se mogao zahvaliti na ponudi i na kraju možda završiti u Hondi. Naime, nedavno je izjavio da će iduće godine voziti tvornički motocikl, ali da to ne treba biti Ducati, a ako nije Ducati, onda može biti samo Honda.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Djeluje kao vrhunski natjecateljski stroj, no može li električni Ducati biti brži barem od Moto3 motocikla?

Iako je prošlo manje od godinu dana otkad je na sveopće iznenađenje objavljeno da će od 2023. Ducati zamijeniti Energicu kao ekskluzivnog dobavljača 18 motocikala za MotoE prvenstvo, inženjeri tvrde da je odrađeno već kakvih 75% posla na razvoju električnog prototipa V21L. A Claudio Domenicali, prvi čovjek Ducatija, će pridodati da su rezultati koje su postigli iznenađujuće dobri.

I zato su se odlučili pohvaliti konkretnim brojkama. Dakle, elektromotor je, po zahtjevima Ducatija razvio vanjski partner, i on teži 21 kg te se vrti do 18.000 o/min, isporučujući 110 kW (150 KS) što je dovoljno za maksimalnu brzinu od 275 km/h na stazi u Mugellu. Glavnu razlika u odnosu na uobičajena rješenja za elektrocikle predstavlja paket baterija, koji nije pravokutnog nego nepravilnog oblika, kako bi forma u potpunosti pratila konture središnjeg dijela motocikla. Baterije su sastavljene od 1.152 cilindričnih ćelija tipa 21700, što rezultira kapacitetom od 18 kWh i mogu se napuniti na 80% za 45 minuta.

Pritom baterije i elektromotor imaju odvojene sustave za optimalno hlađenja tekućinom, a kako bi se izvukao maksimum, sve to funkcionira na visokom naponu od 800 V. Sasvim očekivano, kućište baterija ima i glavnu nosivu ulogu, odnosno predstavlja zamjenu za središnji dio okvira, s time da se, kao i na Panigaleu V4, naprijed nalazi kratki aluminijski okvir, tek nešto veći od same glave okvira. Rep motocikla pak je izrađen od karbonskih vlakana, dok je stražnja vilica od aluminija te je geometrijom slična onoj na MotoGP motociklu. Öhlins prednja vilica, stražnji amortizer i amortizer volana su natjecateljskih specifikacija, dok kompletni kočioni sustav, s čeličnim diskovima, isporučuje Brembo.

Gdje je sve to u usporedbi s dosad korištenim Energica MotoE motociklom baziranom na serijskom modelu Ego? Snagom su tu negdje, a s obećanih 225 kg V21L bi trebao biti nekih 20 kg lakši od Energica motocikla, koji je bitno smršavio za svoju posljednju MotoE sezonu. S druge strane, ta razlika u težini sigurno jednim dijelom proizlazi i iz baterija, koje su kod Ducatija za 2 kWh manjeg kapaciteta. Hoće li to biti dovoljno da se, ovisno o stazi, i dalje voze utrke u trajanju od 8 krugova ili će se morati skratiti za jedan krug? U svakom slučaju, Ducatijev motocikl je atraktivniji, a očekujemo da će biti i barem malo brži jer je ovdje ipak riječ o pravom natjecateljskom prototipu, a ne dorađenom serijskom motociklu.

I sve to izgleda lijepo i krasno, ali uzmite u obzir da su dosad MotoE motocikli bili sporiji po krugu i od Moto3 motocikala, koje pokreću jednocilindrični agregati od 250 ccm i kakvih 60 KS. Za jedan Ducati bi svakako trebao biti imperativ da se to promijeni od 2023. nadalje.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Marc Marquez je otkrio što se događalo prije nego je usred sezone otišao na četvrtu operaciju ruke.

Voljeli ga ili ne, činjenica je da bez Marca Marqueza nije isto. S time da ove sezone, nije baš bilo isto ni s njim. Jer nije to bio onaj stari i bolji Marquez, kakvog se sjećamo prije te nesretne utrke u Jerezu 2020. U prvih 7 utrka ove sezone, koje je odvozio, najbolji rezultat mu je bilo četvrto mjesto iz Jereza, u utrci u kojoj se čudesno spasio od pada i tu, barem nakratko podsjetio na samog sebe, kao možda i najboljeg vozača svih vremena.

Za vrijeme vikenda u Mugellu iznenadio je zainteresiranu javnost objavom da odmah potom ide na operaciju u SAD, a sad je u podužem blogu objasnio što se događalo prije toga.

„Ideja da bih možda trebao ići na još jednu operaciju postojala je od rujna prošle godine. Povremeno smo provjeravali moju ruku, kako bismo vidjeli razvoj prijeloma nakon treće operacije. Kad je došla predsezona, želio sam sebe uvjeriti da to mogu, pod svojim motom "moć je u umu". Ali kad je sezona počela, shvatio sam da su moja ograničenja jako velika. Ideja je bila da odradim cijelu sezonu, znajući svoja ograničenja i skrivajući nelagodu kako bi izbjegao stalna pitanja. Pravu situaciju su znali samo moji najbliži.“

„Odlučujući trenutak došao je oko VN Francuske, kada je sve bilo pripremljeno za 3D CT skeniranje. Donijeli smo odluku o novoj operaciji. Operacija u Sjedinjenim Državama me jako iznenadila zbog toga što se planiranje jako razlikuje od onog u Španjolskoj“. Postoperativno razdoblje je proteklo vrlo brzo, odmah sam otpušten, dobio dozvolu za let i mogao sam se vratiti kući. Priprema je, pak, bila vrlo temeljito isplanirana i sve je odrađeno unaprijed.“

Najzanimljiviji dio njegova obraćanja odnosi se na to da bi se s onako (ne)zaliječenom rukom nastavio utrkivati još samo kratko.

„Trenutno osjećam nadu. Zbog načina na koji sam vozio i natjecao se, nisam vidio sebe kao da ću još dugo biti na motociklu - možda još godinu ili dvije (dok ne odradi ugovor, op. a,). Nakon intervencije u Rochesteru postoji nada da ću se moći nastaviti s natjecanjem bez bolova i zabavljati se na motociklu.“

Oporavak teče sporo, ali po planu, a Marquez je otkrio da se po tom pitanju već savjetovao s Crivilleom, Doohanom i Puigom. Ovaj potonji je ujedno i šef Repsol Honde, a nedavno je izjavio kako bi svakako bilo dobro da Marc Marquez još ove godine isproba motocikl za sljedeću, kako bi inženjerima dao dodatne smjernice za razvoj. Ali takvo što bi bilo jako teško i svakako rizično, s obzirom da bi oporavak trebao trajati 4 do 6 mjeseci.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com