Motosport

Crutchlow je odnio briljantnu pobjedu, a Rossi smanjio bodovni zaostatak za Marquezom. Prva Moto3 pobjeda Peugeota i zgušnjavanje u vrhu Moto2 klase.

Sve tamo do skoro polovice utrke u Brnu, činilo se da bi Ducati mogao dohvatiti drugu pobjedu u nizu. I to ne samo dvostruku, kao na prethodnoj utrci u Austriji, nego čak i četverostruku budući su prve četiri pozicije zauzimali Iannone i Dovizioso na tvorničkim Ducatijima, te Redding i Barbera na privatnim (i starim) Desmosedicijima.

No, sva četvorica su, zapravo, utrku izgubili i prije nego su startali. Naime, iako je staza bila izdašno namočena, kiša je prestala i bilo je za očekivati da će se asfalt polako sušiti. I zato se velika većina vozača odlučila za mekšu smjesu kišnih guma, koje po prirodi stvari bolje drže, a to što se brže troše nije trebao biti problem jer se pretpostavljalo kako će se već do sredine utrke asfalt dovoljno osušiti da započnu ulasci u boks i preskakanje na motocikle s gumama na suho.

Nekolicina vozača se ipak odlučila na rizik. Među njima su se neki, kao Rossi i Lorenzo, odlučili za tvrdu smjesu stražnje kišne gume, dok su drugi, kao Crutchlow i Baz, i naprijed i straga stavili tvrdu smjesu. Tvrđe gume se bitno teže i sporije zagrijavaju na mokrom asfaltu, ali i duže traju. Zbog toga su vozači s tvrdom smjesom tonuli u poretku prvih nekoliko krugova i njihovo kockanje bi im se osvetilo da je ponovo počela kiša ili da se staza počela ozbiljnije sušiti. Srećom po njih, istina je bila negdje u sredini.

U sedmom krugu su se Crutchlow i Rossi borili za 12. mjesto u ukupnom poretku, sa skoro 9 sekundi zaostatka za vodećim Iannoneom. A onda su započeli proboj. Crutchlow je neumoljivo skidao sekundu za sekundom i pet krugova prije kraja dohvatio vodstvo, a Rossi ga je slijedio s određene distance te se u istom krugu probio na drugo mjesto. Ipak, s mekom prednjom gumom nije mogao slijediti Crutchlowa, koji je tako postao prvi britanski MotoGP pobjednik u posljednjih 35. godina i slavlja Barry Sheena u Švedskoj 1981.

Rossi je u Brnu prije točno 20 godina osvojio svoju prvu pobjedu, tada u klasi 125, a sada je osvajanjem drugog mjesta pokazao kako je još uvijek u vrhunskoj formi. Usput je u ukupnom poretku prestigao Lorenza, kojem se raspala prednja guma, te barem malo smanjio bodovni zaostatak za Marquezom, koji je igrao na sigurno i osvojio treće mjesto. Neposredno iza njega ciljem su prošla dva Avintia Ducatia, pri čemu je Baz sa tvrdim gumama u pretposljednjem krugu projurio pored timskog kolega Barbere na mekšoj smjesi.

Inače, velik je broj vozača završio s gotovo potpuno uništenom mekšom prednjom gumom, uključujući i Iannonea, koji je s vodeće pozicije pao na 8. mjesto, dok je njegov timski kolega Dovizioso još sredinom utrke iz tog razloga otišao u boks i zamijenio motocikl, da bi na kraju odustao. Lorenzo je čak dva puta ušao u boks na zamjenu motocikla i na kraju završio kao tek 17. s krugom zaostatka.

Moto2 utrka se vozila po gotovo monsunskim uvjetima u kojima je njemački vozač Jonas Folger vodio praktično od prvog do posljednjeg zavoja. Drugoplasirani Alex Rins je na kraju kasnio 5, a trećeplasirani Sam Lowes 9 sekundi, no obojica su mogli biti zadovoljni time što su smanjili bodovni zaostatak za vodećim Zarcom, koji je utrku u Brnu završio kao tek 11.

Nakon što smo u Moto3 klasi nedavno vidjeli prvu pobjedu indijske Mahindre, u Češkoj se slavila i prva GP pobjeda francuskog Peugeota. Pritom motocikl Peugeota nije ništa drugo nego Mahindra s drugačijim naljepnicama, ali to ne mijenja na senzaciji, utoliko više što je pritom prvi put slavio i škotski vozač John McPhee. Njemu je pomoglo i to što se na mokrom asfaltu poskliznuo dotad u utrci (i ukupno) vodeći Brad Binder, ali i specijalist za kišu Pawi, koji je ove godine u sličnim uvjetima već slavio u Argentini i Njemačkoj. S velikim zaostatkom za vozačem Peugeota, drugo mjesto je pripalo Jorge Martinu s Mahindrom, a treće je dohvatio rookie Fabio di Giannantonio na Hondi.

Rezultate sve tri utrke pogledajte u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK (nakon 11 utrka):

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 197 bodova
2. V. Rossi – Yamaha – 144
3. J. Lorenzo – Yamaha – 138
4. D. Pedrosa – Honda – 109
5. M. Vinales – Suzuki - 100

Moto2
1. J. Zarco – Kalex – 181 bod
2. A. Rins – Kalex – 162
3. S. Lowes – Kalex – 137
4. J. Folger – Kalex – 108
5. T. Luthi – Kalex - 106

Moto3
1. B. Binder – KTM – 179 bodova
2. J. Navarro – Honda - 118
3. E. Bastianini – Honda - 94
4. R. Fenati – KTM – 93
5. F. Bagnaia – Mahindra – 90

Nakon Suzukija, Honde i Aprilije, španjolski vozač će okusiti i Ducati. Zauzeo je pretposljednje slobodno sjedalo.

Aprilia je za iduću godinu odlučila angažirati Sama Lowesa i Aleixa Espargaroa, što je značilo da su njihovi aktualni vozači Alvaro Bautista i Stefan Bradl morali tražiti nove angažmane. I dok će Bradl iduće godine voziti Hondu u Superbike prvenstvu, Bautista je uspio još malo produžiti svoju MotoGP staž.

U onome što bi lako mogla biti i zadnja stepenica njegove MotoGP karijere, Bautista se zapravo vraća na početak, odnosno u momčad Aspar s kojom je 2006. godine postao svjetski prvak u klasi 125, a onda, dvije godine kasnije, i viceprvak u klasi 250. U MotoGP prvenstvo je unaprijeđen 2010. godine s tvorničkim Suzukijem, da bi 2012, prešao na Gresini Hondu i odradio svoju najbolju sezonu, s dva stajanja na najnižoj stepenici podija te petim mjestom u ukupnom poretku.

Prošle godine je unutar iste momčadi postao tvornički vozač Aprilije, no Talijani očito nisu bili zadovoljni prikazanim. S druge strane, u Ducatiju ga očito još uvijek smatraju dovoljno perspektivnim kadrom, pa će tako unutar momčadi Aspar voziti ovogodišnji Desmosedici, za razliku od timskog kolege koji će imati generaciju stariji stroj.

Pritom još ostaje pitanje tko će uopće biti taj njegov timski kolega, što je ujedno i posljednja nepoznanica u cjelokupnoj MotoGP kadrovskoj križaljci za iduću sezonu. Biti će to vrlo vjerojatno jedan od aktualnih MotoGP vozača, pri čemu veće šanse za ostanak ima Yonny Hernandez bez obzira na to što je u dosadašnjem dijelu ove sezone osvojio samo 3 boda.

Eugene Laverty je skupio 50 bodova više i na diobi je 10. mjesta ukupnom poretku, no već je najavio da neće ostati u momčadi ako mu ponude dvije godine stari Ducati. Umjesto toga će se radije vratiti u Superbike, gdje bi ga trebao čekati tvornički pripremljen motocikl. Pritom je javna tajna da je riječ o potencijalnom angažmanu s Aprilijom, koja se također, nakon godine pauze, planira vratiti u to prvenstvo.

Na domaćoj utrci, KTM je predstavio motocikl s kojim krajem ove sezone ulazi u MotoGP prvenstvo.

Austrijska utrka, austrijski proizvođač, austrijski sponzor. KTM je u sklopu utrke za VN Austrije na Red Bull Ringu i službeno predstavio svoj MotoGP motocikl RC16, koji je, očekivano, zaogrnut u grafike Red Bulla.

Motocikl je praktično u potpunosti razvio KTM i njegova podružnica WP, pa će tako RC16 biti jedinstven po rešetkastom čeličnom okviru i WP ovjesu. V4 pogonski agregat službeno razvija više od 250 KS, no već su se ranije razbacivali i s brojkom od 270 KS.

Inače, na istoj stazi je prije nekoliko tjedana RC16 imao i prvo sučeljavanje s konkurencijom na zajedničkim testiranjima, kada su KTM-ovi testni vozači očekivano završili na kraju poretka, no Mika Kallio je pritom zaostajao manje od dvije sekunde za najbržim Ducatijama. To je relativno mali deficit u ovoj fazi razvoja, no Red Bull Ring je i dosta specifična staza tako da ćemo nešto realnije stanje stvari vidjeti na zadnjoj utrci ove sezone u Valenciji, kada će RC16, u rukama Mike Kallia, imati u svoju natjecateljsku premijeru.

Uz Kallia, među testne vozače KTM se ubrajaju i bivši MotoGP vozači Alex Hofmann i Randy de Puniet, a onda i Karel Abraham te Tom Luthi, no od svih njih samo će Luthi iduće godine braniti boje KTM-a, a i on u klasi Moto2. Naime, KTM paralelno razvija i Moto2 motocikl s kojim će debitirati iduće sezone i tako biti jedini proizvođač koji se natječe u sve tri kategorije.

Kao što je već od ranije poznato, u MotoGP-u će za KTM nastupati Bradley Smith i Pol Espargaro, koji su trenutno kolege u Tech 3 Yamahi. Dodatne fotografije KTM-a RC16 pogledajte u donjoj galeriji. 

Iannone je donio Ducatiju prvu pobjedu nakon 6 godina a, Dovizioso ju je učinio dvostrukom. Rossi i Lorenzo su smanjili bodovni zaostatak za Marquezom.

Bilo je to dugačko putovanje od 6 godina na relaciji Australija – Austrija, odnosno od VN Australije 2010. godine i pobjede Stonera do ponovo ustoličene VN Austrije i pobjede Iannonea. Između toga su vozači Ducatija znali popiti slavljenički šampanjac, ali ne i onaj pobjednički.

Ako je postojala staza na kojoj se od vozača tvorničkog Ducatija očekivalo da prekinu taj pobjednički post, onda je to bio Red Bull Ring (nekad A1 Ring) koji se nakon skoro dva desetljeća vratio u igru i odmah zauzeo mjesto najbrže staze u kalendaru. Tri dugačke ravnice omogućavale su vozačima Ducatija da iskoriste premoć po pitanju konjskih snaga, koju onda nisu stigli izgubiti u relativno kratkom zavojitom završnom dijelu kruga.

Prvih nekoliko krugova utrka je bila doista uzbudljiva. Iza Iannoneovih leđa su Dovizioso, Rossi, Lorenzo i Marquez na snažnim kočenjima nerijetko griješili i tako stalno mijenjali pozicije, a priča se malo razvodnila tek kada se Dovizioso probio ispred timskog kolega i nametnuo ritam koji je razvukao kolonu. Iako se moglo očekivati da će Iannone - s ozlijeđenim rebrima i jedini s mekšom smjesom guma - s vremenom sve više blijediti, on se poput sjene držao Doviziosa te se ponovo u zadnjoj trećini probio ispred njega i s prednošću manjom od jedne sekunde došao do svoje prve MotoGP pobjede.

Uz to što su za Ducatijima zaostajali manje od očekivanog, odnosno nešto više od 3 sekunde, vozači Yamahe su uspjeli i barem malo smanjiti veliki bodovni zaostatak za Marquezom. Pritom je Rossi najveći dio utrke uporno slijedio Lorenza, bez da je pokazivao ozbiljnije ambicije za probijanje na treće mjesto, dok se Marquez, koji je na treningu iščašio rame, u završnici uspio nešto više odvojiti od Vinalesa na Suzukiju. Sedmo mjesto je osvojio ponovo neprimjetni Pedrosa na drugoj Hondi, osmi je bio Redding na Pramac Ducatiju, dok su poredak prve desetorice zaključili Smith i Espargaro, vozači Tech 3 Yamahe.

Budući vozač Tech3 Yamahe, Jules Cluzel, je pobijedio u Moto2 klasi. Francuz se strpljivo skrivao u vodećoj grupi da bi 9 krugova prije kraja uzeo vodstvo i odjurio naprijed do četvrte pobjede u pet posljednjih utrka. Drugi je ciljem projurio Morbidelli, dok se Rins u posljednjem zavoju progurao pored Luthija na treće mjesto te tako, iako broji 34 boda zaostatka u odnosu na Cluzela, ostao u borbi za naslov. Isto se vjerojatno više ne bi moglo reći za Sam Lowesa, koji je dva puta pao u istom zavoju i odustao te sada broji minus od 55 boda.

Kako je to običaj, u Moto3 utrci se sve odlučivalo u posljednjim metrima, s petoricom vozača unutar samo 6 desetinki sekundi, pri čemu je svoju prvu pobjedu odnio španjolski rookie Joan Mir ispred Brada Bindera, obojica na KTM-u, dok je treće mjesto osvojio Bastianini s Hondom. Iako nije uspio nadmudriti Mira, trenutno vodeći Brad Binder je i s drugim mjestom odradio još jedan veliki korak prema naslova prvaka budući su njegovi jedini preostali konkurenti ostali bez bodova. Navarro je odustao nakon pada, dok je Fenatija uoči utrke, zbog nedoličnog ponašanja, suspendirala Rossijeva momčad, uz naznaku da bi se da suspenzija mogla protegnuti do kraja sezone.

Rezultate utrka pogledajte u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK (nakon 10 utrka):

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 181 bod
2. J. Lorenzo – Yamaha – 138
3. V. Rossi – Yamaha – 124
4. D. Pedrosa – Honda – 105
5. M. Vinales – Suzuki - 93

Moto2
1. J. Zarco – Kalex – 176 bodova
2. A. Rins – Kalex – 142
3. S. Lowes – Kalex – 121
4. T. Luthi – Kalex – 106
5. T. Nakagami – Kalex - 92

Moto3
1. B. Binder – KTM – 179 bodova
2. J. Navarro – Honda - 112
3. R. Fenati – KTM – 93
4. F. Bagnaia – Mahindra – 90
5. N. Bulega – KTM – 82

Fantastičnom taktikom Španjolac Marc Marquez još jednom je pobijedio na GP Njemačke u Sachsenringu. Prava se drama događala na polovici utrke kada se staza počela sušiti nakon kišnog početka, gdje je presudno bilo otići pravovremeno u box na promjenu guma. S osme pozicije prvi se od favorita odlučio otići Marquez i pogodio. Bio je ubrzo 6 sekundi po krugu brži od tada vodećeg.

Odlično pogođenu taktiku su osim Marqueza napravili i privatni timovi Cal Crutchlowa te Scott Reddinga, dok su potpuni promašaj s prekasnim odlaskom u boks doživjeli Yamahini vozači Valentino Rossi koji nije slušao savjete iz boksa i Jorge Lorenzo koji je na kraju završio čak petnaesti. No Rossi se nije dobro osjećao niti na novim gumama pa su ga u posljednjim krugovima prošli Dani Pedrosa i Jack Miller. I Dovizioso je kasno otišao u boks što ga je koštalo pobjede, no ipak je na kraju izborio postolje.

Još malo pa nestalo! Aktualni Moto2 prvak rezervirao je jedno od posljednjih poželjnih MotoGP sjedala za iduću sezonu.

Nešto se otegnulo raskidanje predugovora kojeg je Johann Zarco potpisao sa Suzukijem, a koji se na kraju ionako nije mogao materijalizirati, no uoči utrke u Sachsenringu su se očito stekli svi pravni uvjeti da se i službeno objavi kako aktualni Moto2 prvak iduće godine prelazi u MotoGP i to redovima ponajbolje privatne momčadi Tech 3 Yamaha.

Tako će, prvi put od 2007. godine i Sebastaina Guintolija, jedina francuska MotoGP momčad, u svojim redovima imati i francuskog vozača. S druge strane garaže biti će Nijemac Folger koji se trenutno također natječe u Moto2 konkurenciji.

Nakon što su se popunila mjesta u svim tvorničkim momčadima, počela su se brzo rješavati i kadrovska pitanju u privatnim momčadima, a Zarco je uhvatio možda i najatraktivnije preostalo sjedalo. U Pramac Ducatiju, drugoj snažnoj privatnoj momčadi, trebali bi ostati Redding i Petrucci, dok je Crutchlow produžio ugovor s momčadi LCR. Tako ostaje još potvrditi vozačku postavu za momčadi Marc VDS Honda, Aspar Ducati i Avintia Ducati.

Nakon što odradi otkazni rok sa Suzukijem, Aleix Espargaro će iduće dvije sezone voziti tvorničku Apriliju RS-GP.
Vidno razočaran odlukom Suzukija da za iduću sezonu angažiraju Iannonea i Rinsa, Aleix Espargaro nije dugo otezao s odlukom o nastavku karijere. Kao što se i očekivalo, na kraju sezone će zamijeniti sad već dokazano brzi GSX-RR za još uvijek „mladu i nerazvijenu“, ali perspektivnu Apriliju RS-GP. U sklopu utrke u Assenu to je i službeno potvrđeno, a od ranije se zna da će njegov mlađi brat Pol Espargaro od iduće godine biti vozač tvorničke momčadi KTM-a.

Inače, Aleix Espargaro je već bio dosta uspješan s Aprilijom. 2012. i 2013. godine je vozio Aprilijin ART motocikl s kojim je obje sezone bio najbolji vozač u CRT podkategoriji MotoGP prvenstva. Iduće sezone je s Forward Yamahom završio kao 7. ukupnom poretku, da bi 2015. postao vozač tvorničke momčadi Suzukija, odigravši pritom važnu ulogu u razvoju tog novog MotoGP motocikla u konkurentan stroj. Zbog toga je bio dosta javan i izravan u iskazivanju razočarenja odlukom Suzukija da ga ne zadrže u momčadi.

No, dok jednome ne svane, drugome ne smrkne, pa je tako transfer Aleixa Espargaroa dodatno zakomplicirao život aktualnim vozačima Aprilije. Naime, još se od prošle sezone zna da je drugo mjesto u tvorničkoj momčadi rezervirano za Sama Lowesa, koji se trenutno bori za naslov u Moto2 kategoriji, što znači da iduće godine neće biti mjesta ni za Bautistu ni za Bradla. Pritom je Bautista najbliži transferu na Aspar Ducati, dok bi Bradl mogao završiti u Superbike prvenstvu.

Nakon što se vodeći Rossi poskliznuo i pao, „Jackass“ Miller je obišao Marqueza i došao do prve MotoGP pobjede.

Bila je to utrka od dva dijela, i to doslovno. Start je odrađen na stazi koja se polako sušila, ali ipak dovoljno mokroj da svi krenu s kišnim gumama. U takvim zahtjevnim uvjetima u Assenu je najbolje krenuo Valentino Rossi, no ubrzo ga je, na sveopće iznenađenje, obišao Kolumbijac Yonny Hernandez, koji se na starom Ducatiju čak polako počeo izdvajati u vodstvu.

Taman kad se činilo da će uskoro stasati vrijeme za ulazak u boks i prelazak na motocikle sa slick gumama, kiša je ponovo počela padati, a s njom je pao i Hernandez prepustivši vodstvo Rossiju. Njega su, opet, sustigli pa obišli i Dovizioso i Petrucci, a kontakt s vodećom grupom je uhvatio i Redding, sva trojica na Ducatijima. Marquez je držao peto mjesto, dok se Lorenzo nije mogao otarasiti sjećanja na težak pad od prije nekoliko godina na kišnom treningu u Assenu, te je vozio utrku na samom začelju kolone, razmišljajući čak i o tome da jednostavno odustane.

Kada je u petnaestom krugu Petrucci preuzeo vodstvo utrka je prekinuta, da bi kasnije ipak bila nastavljena, pri čemu je startna rešetka formirana prema redoslijedu u 14. krugu. Uslijedio je riskantan sprint od 12 krugova na namočenoj stazi i u takvim je uvjetima ponovo najbolje krenuo Rossi, nametnuvši takav ritam je drugoplasirani Dovizioso ubrzo pao. No, i Rossi je pao samo krug kasnije, nakon čega se iznenada u vodstvu našao Marquez. Njega je slijedio Jack Miller (Honda), koji je u 4. krugu preuzeo vodstvo i više se nije osvrtao na putu do svoje prve pobjede. Iako je i ranije pokazivao talent na kiši, njegov rezultat svejedno iznenađuje, postavši pritom i prvi pobjednik iz redova privatne momčadi još od pradavne 2006. godine. Poznat i pod nadimkom „Jackass“, Miller nije samo namagarčio sve ostale, nego je možda i spasio karijeru koja je već bila na klimavim nogama.

Vidjevši Rossijev pad, Marquez se nije upuštao u rizičnu borbu s Millerom, nego je umjesto toga bio presretan s drugim mjestom, povećavši svoju prednost u odnosu na kraju desetog Lorenza na 24 boda, dok zaliha u odnosu na posrnulog Rossija sada iznosi čak 43 boda. Treće mjesto je osvojio Redding na Ducatiju, nakon što je u samoj završnici utrke slomio otpor Pola Espargaroa na Yamahi, dok je ispred nosa Barbere na još jednom privatnom Ducatiju peto mjesto osvojio Iannone, koji je u prvom dijelu utrke pao s tvorničkim Ducatijem, ali je ipak nastavio i to mu se isplatilo.

I u Moto2 klasi smo imali premijernog pobjednika. Probivši se u vodstvo u 9. krugu, japanski vozač Takaaki Nakagami je nastavio odmicati sve dok dva kruga prije kraja utrka nije prekinuta zbog kiše. U međuvremenu se do drugog mjesta probio aktualni prvak Zarco, koji se time našao na samom vrhu poretka, bodovno izjednačen s Rinsom, koji je utrku završio kao 6. Sam Lowes je osvojio četvrto mjesto, iza trećeplasiranog Morbidellija, i sada za vodećim dvojcem zaostaje 5 bodova.

Prije nego je Miller došao do svoje prve MotoGP pobjede, a Nakagami do prve Moto2 pobjede, prvu pobjedu u karijeri je ostvario i Francesco Bagnaia, koji je time ujedno donio i prvu pobjedu indijskoj Mahindri. U tradicionalno tijesnoj završnici Moto3 utrke, sa čak 11. vozača unutar 1,2 sekunde, Bagnaia je odradio pravi manevar u zadnjoj šikani i prošao ciljem samo 18 tisućinki sekunde prije nego što je to učinio Andrea Migno s KTM-om. No, Migno je kasnije kažnjen spuštanjem za jedno mjesto zbog nepravilnog pretjecanja, pa je tako drugo mjesto naslijedio Fabio di Giannantonio s Hondom.

Rezultate svih utrka možete pogledati u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK (nakon 8 utrka):

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 145 bodova
2. J. Lorenzo – Yamaha – 121
3. V. Rossi – Yamaha – 103
4. D. Pedrosa – Honda – 86
5. M. Vinales – Suzuki - 79

Moto2
1. J. Zarco – Kalex – 126 bodova
2. A. Rins – Kalex – 126
3. S. Lowes – Kalex – 121
4. T. Luthi – Kalex – 93
5. T. Nakagami – Kalex - 78

Moto3
1. B. Binder – KTM – 151 bod
2. J. Navarro – Honda - 103
3. R. Fenati – KTM – 93
4. F. Bagnaia – Mahindra – 79
5. N. Bulega – KTM – 75