Motosport

Lorenzo je dominirao, Rossi se probijao, Marquez je pao, a Vinales sa Suzukijem dograbio podij.

Nakon što je Lorenzo bio uvjerljivo najbrži na subotnjim kvalifikacijama, sportska prognoza za nedjelju je govorila da je prilično izvjesno kako neće biti neizvjesnosti, barem ne po pitanju pobjednika. Uvjerljivi start Lorenza je bio sasvim na tom tragu, pri čemu je Španjolcu išlo u prilog i što je Marquez zapeo iza Ducatijevog dvojca, dok je Rossi gubio vrijeme u okršajima s vozačima Tech3 Yamahe.

Na trenutak se činilo da bi možda Iannone mogao pratiti ludi ritam Lorenza, no vozač Ducatija je - nimalo neočekivano - pao ubrzo nakon što se pored svojeg kolege Doviziosa probio na drugo mjesto. Odmah potom Rossi je lako sustigao i još lakše obišao Doviziosa i Marqueza, ali ih se nije mogao otarasiti tako dugo dok na ulasku u dugački desni zavoj obojica nisu potpuno nezavisno jedan od drugog odradili nevjerojatno sinkronizirani pad.

Lorenzo je i dalje vozio u svom ritmu i pobijedio s više od deset sekundi prednosti u odnosu na Rossija, dok je Maverick Vinales bez većih problema došao do svog prvog MotoGP podija, ali i prvog podija za Suzuki od 2010. godine. Pritom je Vinalesu uvelike pomoglo što su čak trojica vozača ispred njega završila u pijesku, no isto tako mu se mora priznati da je bio samo 4 sekunde sporiji od Rossija, odnosno 14 sekundi sporiji od Lorenza koji je vozio u ludom ritmu.

Bodove za četvrto mjesto osvojio je ponovo neprimjetni Pedrosa, kao jedini vozač Honde koji nije ubilježio pad, peti je s Tech3 Yamahom bio Pol Espargaro ispred svoj brata Aleixa na drugom Suzukiju, dok je u svojoj prvoj ovogodišnjoj utrci Petrucci bio najbolje plasiran vozač Ducatija završivši na 7. mjestu. Osmi je bio Barbera na još jednom privatnom Ducatiju, dok su poredak prve desetorice zaključili Bautista i Bradl na Aprilijama.

Marquez se podigao nakon pada i s vidljivo oštećenim motociklom završio utrku, te je i s krugom zaostatka, zahvaljujući velikom broju padova i odustajanja, osvojio 13. mjesto i s time 3 boda koji bi se, tko zna, mogli jednog dana pokazati i presudnim u borbi za naslov prvaka. Vodstvo u ukupnom poretku je svejedno preuzeo Lorenzo, no Marquez kasni samo 5 bodova, a Rossi dodatnih 7.

U klasi Moto2 je najbolje krenuo Luthi, no prvo ga je obišao Rins, a onda i Corsi, tako da je Švicarac završio kao treći. Ispred njega je Corsi dugo držao priključak da bi Rins u završnici utrke ipak bio primjetno brži te je tako odnio svoju drugu pobjedu ove sezone i preuzeo vodstvo u ukupnom poretku od Lowesa, koji je završio kao šesti. Folger i Zarco su ubilježili padove umjesto bodova te su tako malo izgubili korak s vodećim dvojcem.

Nakon što je prošli put u Jerezu osvojio prvu pobjedu u Moto3 karijeri, Brad Binder je u Le Mansu došao i do svoje prve uzastopne pobjede s kojom se dodatno odvojio na vrhu poretka. Pritom se cijelu utrku ravnopravno borio sa Fenatijem, obojica na KTM-u, prije nego je projurio ciljem s 99 tisućinki ispred njega, dok je treptaj oka iza njihovih leđa prošao Navarro na Hondi, koji je u posljednji tren nadmudrio novajliju i timskog kolegu Caneta.

U donjoj galeriji možete pogledati rezultate sve tri utrke.

TRENUTNI POREDAK (nakon 5 utrka):

MotoGP
1. J. Lorenzo – Yamaha – 90 bodova
2. M. Marquez – Honda – 85
3. V. Rossi – Yamaha – 78
4. D. Pedrosa – Honda – 53
5. M. Vinales – Suzuki - 49

Moto2
1. A. Rins – Kaley – 87 bodova
2. S. Lowes – Kalex – 82
3. T. Luthi – Kalex – 69
4. J. Zarco – Kalex – 56
5. J. Folger – Kalex - 47

Moto3
1. B. Binder – KTM – 102 boda
2. J. Navarro – Honda - 78
3. R. Fenati – KTM – 67
4. N. Bulega – KTM – 47
5. N. Antonelli – Honda – 39

Kao što se i očekivalo, njemački Moto2 vozač će iduće godine voziti za francusku MotoGP momčad.

Monster je glavni sponzor francuske momčadi Tech3, ali i utrke u Le Mansu. Ne čudi stoga što je baš uoči utrke za VN Francuske objavljen nasljednik Bradleyja Smitha, koji je potpisao za KTM, a još je manje iznenađenje da je taj nasljednik Jonas Folger, budući je vođa momčadi Herve Poncharal već od ranije pokazivao divljenje prema njemačkom vozaču.

Inače, Folger je do sada odradio 7 cijelih Grand Prix sezona u dvije slabije klase, pri čemu nikad nije završio bolje plasiran od 5. mjesta u ukupnom poretku, no svejedno je oduvijek važio za perspektivnog vozača, koji na svoj dan može pobijediti svakoga. Ipak, previše oscilira u svojoj formi, no od ukupno četiri pobjede, dvije je ostvario protekle sezone u Moto2 klasi, dok je ove godine osvojio jedno drugo i jedno treće mjesto.

Iako je Tech3 možda i najpoželjnija privatna momčad u MotoGP prvenstvu, potpisivanje ugovora s Folgerom ne bi trebalo imati ozbiljnijeg utjecaja na daljnji rasplet prijelaznog roka. Doduše, govorkalo se da Yamaha, zapravo, željeli vidjeti Alexa Rinsa u toj momčadi, no on još uvijek može doći na mjesto Pola Espargaroa, koji nema potvrđen ugovor za iduću sezonu.

Tako se i dalje čeka odluka Mavericka Vinalesa o tome hoće li doći u tvorničku momčad Yamahe na mjesto Lorenza, ili će ipak ostati u Suzukiju. Nakon njegove odluke sve preostale kockice bi trebale vrlo brzo pasti na svoje mjestu, pri čemu najnovija šaputanja govore da je Vinales možda ipak bliže produživanju ugovora sa Suzukijem. Na tom tragu je onda nastala i na prvi pogled i pomalo znanstveno-fantastična teorija prema kojoj bi u Yamahi završio Pedrosa, a na njegovo mjesto u Repsol Hondi onda došao Crutchlow, koji je trenutno tek 18. u ukupnom poretku.

Monster je pripremio seriju od pet epizoda o životu i radu, liku i djelu, Valentina Rossija.

Možda im samo sve slučajno pogodilo, no teško da su u Monsteru mogli pogoditi bolji trenutak za lansiranje serije od 5 epizoda, odnosno webizoda, o Valentinu Rossiju, koji je dominantom pobjedom u Jerezu upravo pokazao da u njegovim venama još ima protuotrova za ugrize bitno mlađih protivnika. Pritom se serija neće odnositi samo na natjecateljski dio priče, nego i na privatni i poslovni život Valentina Rossija.

Trailer možete pogledati OVDJE, dok bi prva epizoda trebala biti dostupna Monster Energy YouTube kanalu od 5. svibnja.

Rossi nakon Jereza broji 113 pobjeda, odnosno 9 pobjeda manje od Agostinijevog rekorda. Dostižno ili ne?

Rossi nije samo pobijedio u Jerezu, nego je, vjerovali ili ne, po prvi put u svojoj karijeri vodio svaki krug u utrci nakon što je krenuo s pole-positiona. Istina, Lorenzo ga je nakratko prestigao u drugom krugu, no što tih nekoliko sekundi znači u beskraju Rossijeve karijere, koji je, onako usput, u Jerezu postavio neke nove rekorde i podsjetio na to da mi mogao oboriti i onaj ultimativni rekord.

Sve je krenulo još u subotu kada je Rossi bio najbrži na kvalifikacijama. Bio mu je tek treći „pole position“ u posljednje tri sezone, odnosno tek četvrti u posljednjih sedam sezona, no i šezdeset drugi u karijeri, čime je postavio novi rekord. Zapravo, nije postavio taj rekord, nego ga je samo izjednačio budući toliko najboljih startnih pozicija ima i Jorge Lorenzo. S obzirom da je Španjolac bitno mlađi i uglavnom uvjerljiviji na kvalifikacijama, za pretpostaviti je da će Lorenzo do kraja svoje karijere ipak osvojiti više „pole postiona“ od Rossija, a ako i neće on hoće Marquez koji ima samo 23 godine, a čak je 60 puta kretao s prve startne pozicije.

No, to je ionako utješna kategorija, ono što se broji su pobjede, naslovi i s tim u vezi rekordi koje je iza sebe ostavio Giacomo Agostini. Njegovih 15 titula će vjerojatno zauvijek ostati nedostižno, no Rossi bi s eventualno novim naslovom prvaka izjednačio Agostinijev rekord od 8 kruna u kraljevskoj klasi. Kad su u pitanju pobjede u toj najjačoj klasi Rossi ga je već odavno prestigao (87 naprema 68), baš kao i po broju stajanja na podiju (177 naprama 88, odnosno 213 naprama 159 ako gledamo sve klase), no još uvijek kaska po broju ukupnih pobjeda.

Njih je Agostini tijekom karijere skupio 122 (on tvrdi 123, jer broji i jednu pobjedu u klasi 750), dok je Rossi u Jerezu slavio 113. put. Dakle, iako se do prije samo dvije sezone, a posebno tijekom kalvarije s Ducatijem, takvo što činilo nemogućim, Rossi je po broju pobjeda ipak došao na samo jednoznamenkasti zaostatak za Agostinijem. No, može li ga dostići? Teško, ali nipošto nije nemoguće, utoliko više što je Rossi već produžio karijeru s Yamahom do kraja 2018, a i to ne mora nužno biti kraj budući je netom izjavio da ne vidi zašto i nakon toga, s 40 proljeća na leđima, ne bi mogao biti dovoljno brz.

Uglavnom, ako bi Rossi, recimo, nastavio trend od prošle sezone kada je upisao 4 nove pobjede, onda bi na kraju ove sezone imao 116 pobjeda, a na kraju 2017. godine 120 pobjeda, nakon čega mu ostaje još cijela sezona da dohvati Agostinijeve 122 pobjede. Jasno, takvo što je puno lakše reći, nego učiniti, čak i kad je Rossi u pitanju, a posebno sada kada bi te pobjede trebao otrgnuti iz usta Lorenza i Marqueza, koji također, s punim pravom, žele postati najbolji svih vremena. Barem statistički.

Najbrži na kvalifikacijama, najbrži krug utrke i glatka pobjeda. Lorenzo i Marquez su mogli samo gledati.

Nakon 9 utrka posta, Valentino Rossi je konačno došao do pobjede. I ne samo to, nego je pritom cijelog vikenda bio uvjerljiv kao u svojim najboljim danima. Tako je u subotu osvojio „pole-position“, što nije njegov običaj, a onda je to u nedjeljnoj utrci kapitalizirao odličnim startom, nakon čega je vodio do posljednjeg metra. Istina, u drugom krugu se Lorenzo uspio probiti ispred njega, no već se na izlasku iz tog istog zavoja Rossi vratio u vodstvo i više se nije osvrtao.

Desetak stupnjeva veća temperatura nego prethodnih dana stvorila je probleme po pitanju držanja guma, no Rossi je vozio bez veće greške i relativno lako se odvojio od Lorenza i Marqueza. Ipak, desetak kruga prije kraja Lorenzo se dao u potjeru, skidao je i pola sekunde po krugu, no taman kad se primakao na dvije sekunde zaostatka došao je u probleme sa stražnjom gumom, koja se, čini se, počela raspadati po sredini i proklizavati na ciljnoj ravnici. To je onda omogućilo Rossiju da bez većeg stresa završi započeto, te vožnjom po zadnjem kotaču proslavi 113. pobjedu u svojoj karijeri.

Marquez se neko vrijeme držao Lorenza, čak se i činilo da će ga napasti, na navodno je nekoliko puta umalo pao i nakon toga odlučio igrati na sigurno osvajanjem bodova za treće mjesto. Njegov timski kolega Pedrosa je završio kao četvrti, nakon čega su slijedila dvojica vozača Suzukija, pri čemu je ovaj put Aleix Espargaro završio ispred Mavericka Vinalesa. Nakon što je pehist Dovizioso po treći put zaredom morao odustati ne svojom krivnjom, ovaj put ga je izdala mehanika, najbolje plasiran vozač Ducatija je bio Iannone tek na 7. mjestu, dok su poredak prve desetorice redom zaključili Pol Espargaro na prošlogodišnjoj Yamahi, te Laverty i Barbera na dvije godine starim Ducatijima.

Ovakvim se raspletom događaja, nakon prve europske utrke, pomalo zgusnuo poredak među vodećom trojicom, no Marquez još uvijek ima solidnih 17 bodova prednosti u odnosu na Lorenza, koji opet bježi 7 bodova Rossiju. Iako su odrađene tek četiri utrke, čini se da izvan kruga te trojice nitko nema pravo sanjati o naslovu prvaka.

Moto2 utrku je obilježio iznimno veliki broj padova, prvenstveno zbog popuštanja prednje gume. U takvim očito zahtjevnim uvjetima u utrku je najbolje krenuo Folger, no ubrzo je malo pogriješio na kočenju, što je iskoristio Lowes , koji se nakon toga, malo pomalo, odvojio i pobijedio s 2,5 sekunde prednosti u odnosu na Folgera, dok je Rins zaostao 8 sekundi. Četvrto mjesto je prigrabio Morbidelli, dok se aktualni prvak Zarco, nakon lošeg ulaska u utrku, u samoj završnici uspio probiti ispred Luthija i osvojiti bodove za 5 mjesto. Lowes se prvom pobjedom ove sezone malo izdvojio u ukupnom poretku, no još uvijek su petorica vozača unutar 25 bodova.

Moto3 utrka je donijela gotovo nevjerojatan razvoj događaja, nakon koje je malo reći da je Brad Binder postao prvi južnoafrički pobjednik u najslabijoj kategoriji. Naime, vozač KTM-a je nakon kvalifikacija bio kažnjen startanjem s posljednjeg mjesta nakon što je na njegovom motociklu otkriven nehomologirani softver. No, to ga nije moglo zaustaviti, pa su mu tako trebala samo 2 kruga da se probije s 35. do 15. pozicije, a nakon 6. krugova je bio unutar prve desetorice. Ubrzo nakon ulaska u drugu polovicu utrke Binder je uhvatio vodeći trojac koji su činili Bulega, Bagnaia i Navarro, da bi u 18. krugu i preuzeo vodstvo. Nakon toga se Brad Binder lako odvojio na putu do doista sjajne pobjede, ostavljajući iza sebe bespoštednu borbu za drugo mjesto, koje je na kraju dograbio Bulega (KTM), dok su Bagnaia (Mahindra) i Navarro (Honda) prošli ciljem kao treći i četvrti.

Rezultate svih utrka možete pogledati u donjoj galeriji.

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 82 bodova
2. J. Lorenzo – Yamaha – 65
3. V. Rossi – Yamaha – 58
4. D. Pedrosa – Honda – 40
5. P. Espargaro – Yamaha - 36

Moto2
1. S. Lowes – Kalex – 72 bodova
2. A. Rins – Kaley - 62
3. J. Zarco – Kalex – 56
4. T. Luthi – Kalex – 53
5. J. Folger – Kalex - 47

Moto3
1. B. Binder – KTM – 77 boda
2. J. Navarro – Honda - 62
3. R. Fenati – KTM – 47
4. N. Bulega – KTM – 36
5. F. Bagnaia – Mahindra - 34

Lorenzo je prelaskom na Ducati pokrenuo lavinu. Donosimo potencijalni rasplet uzbudljivog prijelaznog roka u MotoGP klasi.

Nakon što je Rossi potpisao novi ugovor s Yamahom, Lorenzo je odlučio priječi u redove Ducatija i tako je dodatno zakomplicirao (i učinio zanimljivijim) rasplet situacije u kojoj svim vozačima tvorničkih momčadi na kraju 2016. istječu ugovori.

Donosimo vam mogući rasplet situacije, odnosno grubi prikaz toga kolike su šanse da pojedini vozač završi u nekoj od tvorničkoj momčadi za 2017., no vodite računa da je situacija poprilično kaotična i da bi na konačni rasplet situacije mogao u bitnome utjecati i „efekt leptira“. Pritom bi krilima trebao najjače zamahati Maverick Vinales, koji može birati hoće li završiti u Yamahi ili Hondi, ali samo ako mu to dopusti Suzuki koji je u njegov ugovor ugradio „kvaku 22“.

Yamaha

Rossi 100%
Vinales 35% / Rins 35% / P. Espargaro 10% / Iannone 10%

Potpisavši dvogodišnji ugovor s Rossijem, Yamaha je praktično protjerala kratkoročno i dugoročno perspektivnijeg Lorenza, riskirajući pritom da mu neće naći dostojnu zamjenu. Njihov prvi i pravi izbor je Maverick Vinales, koji također naginje u tom smjeru, ali zasigurno na stolu ima i ponudu Honde, a uz to se šuška da je Suzuki ubacio neke nezgodne odlomke u njegov ugovor. Tako, navodno, u Suzukiju zadržavaju pravo prvokupa ukoliko „pokriju“ najbolju ponudu, a uz to, također navodno, imaju pravo zadržati Vinalesa ako ovaj tijekom sezone dođe do podija. Ipak, za očekivati je da će u Suzukiju biti spremni za dogovor, što opet ne znači da će se to dogoditi baš s Yamahom. Druga Yamahina opcija je Moto2 vozač Alex Rins, no i on može birati između iste tri tvorničke momčadi, tako da bi na kraju status drugog vozača Yamahe teoretski mogao ugrabiti i Pol Espargaro, pod uvjetom da počne raditi čuda s ovogodišnjom Tech 3 Yamahom. Nudi im se Rossijev prijatelj i Iannone, no u tom bi slučaju vodstvo Yamahe riskiralo da ispadne kako momčad, zapravo/doista, vodi „The Doctor“

Ducati

Lorenzo 100%
Dovizioso 50% / Iannone 50%

Iako će odluka Vinalesa vjerojatno biti ključna, veliki utjecaj na preslagivanje snaga moglo bi imati i premišljanje čelnika Ducatija hoće li zadržati Doviziosa ili Iannonea. Navodno je Iannone još samo trebao staviti potpis na već pripremljeni ugovor, no onda je na utrci u Argentini nadobudno srušio i sebe i Doviziosa nadomak podija. Svakako bi trebao ostati jedan od njih, a trenutno su šanse pola-pola, pri čemu trendovi lagano idu u korist Doviziosa. Isto tako, Lorenzo možda tvrdi da je svejedno tko će mu biti timski kolega, ali ako znamo da je Iannone prijatelj njegova neprijatelja Rossija, onda je jasno da će Španjolac navijati za Doviziosa.

Honda

Marquez 99%
Pedrosa 20% / Rins 35% / Vinales 35% / Vd Mark 10%

Još nije objavljeno potpisivanje Hondina ugovora s Marquezom, ali to je praktično gotova stvar. Uostalom, s pozicioniranjem Lorenza i Rossija, Marquez više i nema previše opcija, tako da će se vjerojatno baviti time tko će biti drugi vozač momčadi. Pritom šanse da to ipak ostane Pedrosa nisu tek teoretske, budući bi baš Marquez želio takav rasplet događaja, dok bi, s druge strane, Honda željela ugrabiti Vinalesa, ali možda imaju i veće šanse kod Rinsa. Problem je u tome što Rins nije u najboljim odnosima s obitelji Marquez i njihovim menadžerom otkad se prije dvije godine borio za naslov Moto3 prvaka s mlađim bratom Alexom Marquezom, tako da bi stariji brat mogao staviti veto. To ostavlja mizerne šanse da na tvorničkoj Hondi završi čak i Michael Vd Mark, koji trenutno s Hondom skuplja podije u Superbike prvenstvu.

Suzuki

Vinales 30% / Rins 30% / Zarco 40%
A Espargaro 25% / Pedrosa 25 % / Iannone 25% / Dovizioso 25%

Momčad Suzukija predstavlja najveću nepoznanicu za 2017. Ako ne uspiju zadržati Vinalesa, što se čini izglednim, vjerojatno će pokušati ugrabiti Rinsa, no teško da će ga moći preoteti Hondi ili Yamahi i ne čude stoga šaputanja da su poziv na suradnju uputili Moto2 prvaku Zarcu. Time bi bilo riješeno pitanje (relativne) mladosti, dok bi drugo mjesto u momčadi trebao popuniti netko s iskustvom, a tu podjednake šanse imaju četvorica vozača. Aleixu Espargarou je ostanak u Suzukiju prva (i jedina vrhunska) opcija, no veliki problem za njega predstavlja što Pedrosa, Iannone i Dovizioso koketiraju sa Suzukijem kao prvim rezervnim rješenjem, budući će barem jedan od njih, a vjerojatno dvojica, ostati bez trenutnog angažmana.

Aprilia

Lowes 100%
Bradl 60% / Bautista 40%

Aprilia je još prošle godine rezervirala Moto2 vozača Sam Lowesa za 2017. Sada im ostaje odlučiti koga će najuriti od postojećih vozača, pri čemu Bradl možda ima nešto veće šanse za ostanak od Bautiste. Jasno, uvijek je moguće da se u te kalkulacije ubaci i netko treći, no Bradl ili Bautista su im potrebni zbog nastavka razvoja novog motocikla.

KTM

Smith 100%
Dovizioso 30% / Pedrosa 30% / Zarco 30%

KTM je i prije prve utrke ove sezone potpisao ugovor s Bradleyjem Smithom, te tako uvelike smanjio šanse da u njihovim redovima završi Moto2 prvak Zarco, koji se dotad smatrao najvećim kandidatom. Naime, u svojoj prvoj sezoni KTM će trebati i usluge nekog izuzetnog iskusnog vozača, a tu onda u prvi plan iskaču Dovizioso ili Pedrosa. No, njima je KTM tek treća opcija, možda čak i četvrta budući su obojica između redova najavili i mogućnost odlaska u vozačku mirovinu.

Službeno je potvrđeno da je Lorenzo potpisao dvogodišnji ugovor s Ducatijem. Prije toga će s Yamahom pokušati osvojiti još jedan naslov.

Iako su se još donedavno kleli jedno u drugo, danas će samo one najmanje upućene iznenaditi službeno priopćenje Yamahe o raskidu devetogodišnjeg braka sa Jorge Lorenzom. Jasno, pritom ostaju zajedno do kraja 2016., tijekom koje će Lorenzo pokušati osvojiti svoj četvrti MotoGP naslov. Inače, za tvorničku momčad Yamahe nastupa od početka 2008. godine, a u tom je vremenu osvojio 3 naslova MotoGP prvaka, te je kroz ukupno 141 utrku ostvario sjajnu statistiku koja uključuje 41 pobjedu i čak 99 stajanja na pobjedničkom podiju.

Nije trebalo dugo čekati da i Ducati objavi vijest o potpisivanju dvogodišnjeg ugovora s Lorenzom. Jasno, pravu vrijednost ugovora nećemo nikad doznati, no najglasnije se šuška o brojci od 12 milijuna eura po sezoni. O ostalim razlozima Lorenzova odlaska iz Yamahe i prelaska na Ducati, te o mogućem daljnjem raspletu događaja, pročitajte OVDJE.

MotoGP utrku u Austinu je karakterizirao veliki broj padova, uključujući i one u režiji Rossija i Pedrose.

Nije to još samo jedna MotoGP utrka. U Teksasu je riječ o posebnoj grani (moto)sporta, u kojoj na teren istrči dvadesetak igrača, a pobjednik je uvijek Marc Marquez. (Detaljniji izvještaj možete pogledati OVDJE)

Loris Baz je pao u prvom zavoju drugog kruga. Tvrdi da mu je neko oduzeo prednost, ali nije uspio zapisati registarski broj. Junački je podigao motocikl i na kraju došao do prvog ovogodišnjeg boda.

Guma je čudljiva! Prednji Michelinov pneumatik je i dalje problematičan, a prvi se na tu temu poskliznuo Rossi. Kasnije su istu stvar sinkronizirano odradili Crutchlow i Smith.

Rossi iza rešetaka možda smišlja obranu prema kojoj su mu pad namjestili Marquez i Lorenzo.

Prednja guma je najviše problema zadavala na kočenjima, što je na koži vlastitog kombinezona osjetio Dani Pedrosa, kojem je zablokirao kotač na ulasku u prvi zavoj, nakon čega je pao i gledao kako njegova Honda torpedira Doviziosa. Umjesto da podigne motocikl i pobjegne s mjesta događaja, Pedrosa je prvo otrčao na rub staze do nesretnog Desmo Dovia kako bi mu se ispričao. Možda rijetko kad mora čučnuti da bi s nekim popričao, no Pedrosa je tom gestom pokazao da je mali div.

Na putu do četvrtog mjesta, Maverick Vinales (#25) je dugo kružio oko Aleixa Espargaroa (#41) prije nego se progurao ispred njega, sve to na putu do najbolje berbe za Suzuki otkad su se vratili u MotoGP. Šteta je što je Iannone već odjurio naprijed, pa nije imao priliku naučiti kako možeš preteći svojeg timskog kolegu bez da pritom srušiš i njega i sebe pedeset metara od podija.

I dalje tvrdi da je njegova Honda lijena, a Michelinove gume čudne, no Marquez je na panameričkoj turneji dvaput prolazio kroz cilj na zadnjem kotaču i osvojio maksimalnih 50 bodova. Trebaju li se njegovi konkurenti zabrinuti?

Marquez je u Teksasu već osvojio toliko rogova da mu više nije dovoljna vitrina, nego će morati izgraditi štalu. Hoće li i tamo na zidu imati poster Valentina Rossija?

Bonus fotografija koja pokazuje koliko su Moto3 vozači požrtvovni i profesionalni, čak i kad su na asfaltu. Dok Joan Mir lijevom rukom maše kameri i pozdravlja mamu, Darryn Binder drži gas i koncentrira se na putanju za idući zavoj. Obojica su se podigli i nastavili, ali i odustali.