Motosport

Marquez se u Silverstoneu doslovno progurao kraj Lorenza na putu do 11. pobjede ove sezone. Rossi je kompletirao podij.

Kad su se Lorenzo i Marquez izdvojili u vodstvu, činilo se da je lako predvidljiv rasplet utrke u Silverstoneu. Marquez je trebao do tri kruga prije kraja slijediti plavu Yamahu, a onda se s lakoćom probiti u vodstvo i osvojiti 11. pobjedu ove sezone. Rezultat je bio dosta takav, ali je vozač Honde do njega ipak došao nešto teže nego što se očekivalo.

Zaplet je počeo 7. krugova prije kraja kada je pri kočenju na kraju najduže ravnice Marquez prošao kraj Lorenza kao da ovaj stoji. Međutim dva kruga kasnije Marquez odlazi preširoko na tom istom kočenju i uporni Lorenzo se vraća u vodstvo, da bi tri kruga prije kraja uslijedio konačni obračun. Marquez je jednostavno odlučio pobijediti i započeo agresivan napad koji je rezultirao kontaktom njih dvojice, ali ne i promjenom pozicija, da bi se u idućem zavoju aktualni svjetski prvak jednostavno sunovratio s unutarnje strane Lorenza te ga nakon još jednog kontakta izgurao s idealne linije. Nakon toga je Marquez odvozio bez greške i pobijedio sa 7 desetinki sekunde ispred Lorenza, koji se kasnije čak ni nije previše bunio, iako je baš on idejni kreator teze da MotoGP ne bi smio biti kontaktni sport.

Otprilike jednako neizvjesna bila je borba za najnižu stepenicu podija, a u kojoj su sudjelovala druga dva tvornička vozača Yamahe i Honde, ali i tvornički vozač Ducatija. Nakon nekoliko izmjena pozicija, Rossi je prošao ciljem prije Pedrose, dok je petoplasirani Dovizioso našao utjehu u tome što je, usprkos žestokom tempu prve dvojice, završio utrku unutar 10 sekundi za pobjednicima, što je još jedna potvrda da Ducati polako napreduje.

Iako se u jednom trenutku činilo da bi Kallio mogao pobjeći, Moto2 utrka je bila barem jednako zanimljiva. Kako je to kod njega običaj, Rabat je u drugoj polovici utrke postajao sve brži, te je tako bez problema sustigao svog timskog kolegu, a za sobom je povukao i MaverickaVinalesa. Ipak, na kraju se pitanje pobjednika trebalo riješiti između vozača momčadi Marc VDS Racing, pri čemu se u doista bespoštednom obračunu Rabat pokazao agresivnijim i spretnijim i tako za 5 bodova povećao svoje vodstvo u ukupnom poretku.

I u Moto3 utrci su o pobjedniku odlučivala timski kolege, odnosno Alex Rins i Alex Marquez na Hondama, no disali su im za vrat Bastianini na KTM-u i Oliviera na Mahindri, kojem je pobjeda izmakla za samo 123 tisućinke sekunde, a svejedno je završio kao tek 4. Uglavnom, Rins je podgrijao svoje gotovo ugasle nade o mogućem osvajanju naslova prošavši ciljem 11 tisućinki sekundi ispred Marqueza, koji se opet primakao na samo 13 bodova zaostatka za Millerom, nakon što je ovaj s tvorničkim KTM-om prošao ciljem kao tek 6.

TRENUTNI POREDAK:

MotoGP:
1. M. Marquez – Honda – 288 bodova
2. D. Pedrosa – Honda – 199
3. V. Rossi – Yamaha – 189
4. J. Lorenzo – Yamaha – 157
5. A. Dovizioso – Ducati – 129

Moto2:
1. E. Rabat – Kalex – 233 bodova
2. M. Kallio – Kalex – 216
3. M. Vinales – Kalex – 166
4. D. Aegerter – Suter – 123
5. S. Corsi – Kalex – 100

Moto3:
1. J. Miller – KTM – 179 bodova
2. A. Marquez – Honda – 166
3. A. Rins – Honda – 150
4. E. Vazquez – Honda – 145
5. R. Fenati – KTM – 135

Agencija Izazov i ove godine organizira putovanje na Veliku nagradu San Marina. Uz organizirane polaske iz Zagreba i Rijeke od 12. do 14.09 možete posjetiti Misano i Rimini rivijeru te prisustvovati utrkama za Veliku nagradu San Marina. Više informacija potražite na izazov.net

Suzuki iduće godine, Aprilia 2016., KTM do 2017. Takav je donedavno bio plan, no čini se sve vjerojatnije da će Aprilia ubrzati s povratkom.

Iako je njihova MotoGP avantura od prije 10 godina trajala kratko, ostala je duboko u sjećanju. Prizori frenetičnog trocilindričnog prototipa RS3 Cube, s kojim su se Edwards i Haga borili za goli život, sigurno se neće ponoviti, no svejedno veseli što bi se u MotoGP prvenstvo trebao vratiti još jedan proizvođač.

Doduše, Aprilia je već tri sezone prisutna u MotoGP-u, iako ne pod svojim (punim) imenom, već s motociklom oznake ART, kao skraćenicom za Aprilia Racing Technology. Riječ je o motociklu nastalom na bazi pobjedničke Superbike izvedbe modela RSV4, a koji je u prošle dvije sezone dominirao CRT konkurencijom. Ove godine je situacija bitno drugačija. Honda im je preotela većinu klijenata, a sam je motocikl postao manje konkurentan jer više ne može koristiti naprednu Aprilijinu elektroniku iz Superbikea.

To bi se moglo promijeniti već iduće sezone kada bi, godinu dana ranije nego što je to bilo planirano, trebao osvanuti novi tvornički motocikl pod imenom Aprilia. Iako još nije sve i konačno potvrđeno, zna se da bi trebala biti riječ o potpuno novom motociklu s pneumatskim upravljanjem ventilima i tzv. seamless mjenjačem. Isto tako, još nije poznato hoće li Aprilia iduće godine samo pružati podršku nekoj od postojećih momčadi ili će odmah osnovati vlastitu tvorničku momčad.

Vrati li se Aprilia, iduće sezone bi u MotoGP gledali natjecateljske motocikle sva četiri japanska i dva talijanska proizvođača. 2017. bi se trebao uključiti i KTM kao dobavljač pogonskih agregata, no i tu nije isključeno da se i Austrijanci malo požure i počnu natjecati tijekom 2016.

Pedrosa, Lorenzo, Rossi, pa tek onda Marquez. Moralo se i to dogoditi, no ipak iznenađuje da je Marquezu u Brnu pobjeda izmakla za više od 10 sekundi.

Bila je to prva utrka ove sezone u kojoj Marquez nije pobijedio, ali i prva utrka u njegovoj MotoGP karijeri koju je uspio završiti, a da potom nije stajao na nekoj od stepenica pobjedničkog postolja. Nakon 10 savršenih vikenda, u Brnu se riješio pritiska da pobijedi na svim utrkama te sada može mirno privesti kraju obranu naslova, pri čemu mu ne bi trebao biti problem oboriti Doohanov rekord od 12 pobjeda u jednoj sezoni.

No, blago posrtanje Marqueza nije jedini razlog što je utrka u Brnu bila zanimljiva. Najbolje su krenuli Iannone i Dovizioso, no znalo se da vozači Ducatija imaju samo 5 minuta slave, tako da su oči uglavnom bile uprte u Marqueza. Nakon suzdržanog starta, dvostrukog pretjecanja Rossija i dvostrukog fizičkog kontakta s Iannoneom, Marquez se uspio probiti na treće mjesto, no to je ujedno bio i vrhunac njegova dana. Niti je mogao pratiti Pedrosu i Lorenza, niti je uspijevao pobjeći Rossiju. Štoviše, nakon što ga je Rossi lako obišao sredinom utrke, Marquez je prestao gristi te se pomirio sa osvajanjem 4. mjesta.

No, ako je prekinut pobjednički niz Marqueza, nije i onaj Honde. Naime, Pedrosa je odvozio utrku bez greške i nametnuo žestoki ritam koji je uspijevao slijediti samo Lorenzo. Zapravo, s mekom prednjom gumom i dobrano ispražnjenim spremnikom goriva, Lorenzo je u završnim krugovima počeo opasno pritiskati Pedrosu, približivši mu se na manje od pola sekunde i da je utrka potrajala još jedan krug lako je moguće da bi pobjeda pripala vozaču Yamahe.

Moto2 utrka nije bila ni izbliza toliko zanimljiva. Rabat je vodio od početka do kraja i slavio s 3 sekunde prednosti ispred Mike Kallia, svog timskog kolege i glavnog konkurenta za naslov. Cortese je u Brnu došao do prvog podija u Moto2 konkurenciji, dok su se Luthi i Aegerter uspjeli odoljeti napadima talentiranog Mevericka Vinalesa, koji je osvajanjem tek 6. mjesta ozbiljno posustao u borbi za naslov.

Moto3 utrka je uz uobičajeni napeti triler ovaj put ponudila i elemente akcijske komedije. Glavni komičar bio je Alex Rins koji je samouvjereno prošao kroz cilj, podigao se sjedala i desnom rukom počeo udarati po zraku slaveći pobjedu. Ubrzo je, na vlastito iznenađenje, shvatio da ga nitko od njegovih konkurenata ne shvaća ozbiljno i da jure pored njega skriveni iza oklopa, što i nije bilo nikakvo čudo budući je do kraja utrke ostao još jedan puni krug.

Ipak, tu nije bio kraj iznenađenjima. Na ulasku u zadnji S zavoj činilo se kako Alexu Marquezu nedostaje pokoji metar i da je trenutno vodeći Jack Miller na putu do još jedne pobjede. No, onda je odnekud dojurio Alexsis Masbou, projurio kraj Marqueza, izgurao Millera s idealne linije te povukao za sobom još dvojicu vozača. Tako je Masbou (Honda) u svojoj 133 utrci došao do prve pobjede, Bastianini (KTM) je sa slomljenom petom završio kao drugi, dok je Kent doveo Husqvarnu na pobjedničko postolje. U posljednjim metrima Marquez je prošao Millera i domogao se 4. mjesta smanjivši tako svoj zaostatak za istim vozačem na 23 bodova.

Nesretni Rins je završio kao 9., a o nevjerojatnoj izjednačenosti u Moto3 klasi najbolje govori da je slabo poznati Juanfran Guevara zaostao manje od 2 sekunde za pobjednikom, a svejedno ostao bez bodova jer je ciljem prošao kao tek 16.

TRENUTNI POREDAK:

MotoGP:
1. M. Marquez – Honda – 263 bodova
2. D. Pedrosa – Honda – 186
3. V. Rossi – Yamaha – 173
4. J. Lorenzo – Yamaha – 137
5. A. Dovizioso – Ducati – 118

Moto2:
1. E. Rabat – Kalex – 208 bodova
2. M. Kallio – Kalex – 196
3. M. Vinales – Kalex – 150
4. D. Aegerter – Suter – 123
5. S. Corsi – Kalex – 100

Moto3:
1. J. Miller – KTM – 169 bodova
2. A. Marquez – Honda – 146
3. Vazquez – Honda – 145
4. Fenati – KTM – 135
5. Rins – Honda – 125

I Doohan je 1997. godine imao 10 pobjeda u nizu, no čak ni on nije imao tako uvjerljiv start sezone kao Marc Marquez.

Nepobjedivosti Marqueza ne vidi se kraja. Na protočnije oblikovanom i nanovo asfaltiranom krugu u Indianapolisu, koji je sada samo 50 metara kraći, a otprilike čak 6 sekundi brži, aktualni svjetski prvak nije imao pretežak posao. Na startu utrke je prepustio drugima da kolo vode, našavši se gotovo slučajno u vodstvu nakon laganog sudara Rossija i Doviziosa. No, Rossi se do kraja kruga ponovo probio na vodeću poziciju i tu uživao slijedećih desetak minuta, sve dok se njegov timski kolega Lorenzo nije odlučio probiti naprijed i pritom stvorio dovoljno komešanja u prvih nekoliko zavoja da Marquez u jednom potezu obiđe oba vozača Yamahe. I više se nije osvrtao.

Sa svakim je krugom odmicao Rossiju za koju desetinku, a taman kad je Lorenzo konačno zasjeo na drugu poziciju i počeo potjeru, Marquez je odvozio najbrži krug i tako ubio praktično svaku nadu u drugačiji razvoj događaja. Na kraju je imao 2 sekunde prednosti u odnosu na Lorenza, za više od 6 sekundi je odmakao Rossiju, te je nagomilao 10 sekundi zalihe u odnosu na svog timskog kolegu Pedrosu. Deset pobjeda u nizu (ali ne i na prvih 10 utrka) je posljednji ostvario Mick Doohan još 1997. godine, a te je iste sezone Australac osvojio ukupno 12 pobjeda, što je još jedan apsolutni rekord kojeg će Marquez s lakoćom oboriti.

I dok je u MotoGP konkurenciji praktično sve riješeno, u klasi Moto2 stvari postaju sve kompliciranije. U utrci koje je bila prekinuta zbog masovnog sudara, pa onda odrađena po skraćenom programu od 16 krugova, Kallio je odnio pobjedu i tako se na samom vrhu ukupnog poretka približio na tek 7 bodova razlike timskom kolegi Rabatu, koji je učinio pogrešku dva kruga prije kraja i nakon toga potonuo s druge na četvrtu poziciju. Između njih su se nagurali „rookie" Vinales ( koji je sve bliže prelasku u MotoGP sa Suzukijem) i sve bolji Aegerter.

U Moto3 klasi Vazquez je odnio svoju prvu pobjedu u dugačkoj karijeri, što je vozaču Honde ujedno omogućilo i penjanje na drugo mjesto u ukupnom poretku. Samo 65 tisućinki kasnije ciljem je prošao Fenati, dok je trećeplasirani Miller minimalizirao štetu i ostao dovoljno izdvojen na vrhu ukupnog poretka, to više što je Alex Marquez, njegov možda i najveći izazivač, završio kao tek 6.

Sljedeće utrke se voze već 17.8. u nama obližnjem Brnu.

TRENUTNI POREDAK:

MotoGP:
1. M. Marquez – Honda – 250 bodova
2. Pedrosa – Honda – 161
3. Rossi – Yamaha – 157
4. Lorenzo – Yamaha – 117
5. Dovizioso – Ducati – 108

Moto2:
1. Rabat – Kalex – 183 boda
2. Kallio – Kalex – 176
3. M. Vinales – Kalex – 140
4. Aegerter – Suter – 112
5. Corsi – Kalex – 96

Moto3:
1. Miller – KTM – 158 bodova
2. Vazquez – Honda – 137
3. A. Marquez – Honda – 133
4. Fenati – KTM – 130
5. Rins – Honda - 118

I to je riješeno. Lorenzo će do kraja 2016. ostati u braku s Yamahom i živjeti u nadi da može dohvatiti i treću titulu MotoGP prvaka

Već neko vrijeme nije bilo upitno hoće li Lorenzo produžiti ugovor s Yamahom, nego na koliko godina. Naime, nakon što je postalo jasno da momčad Repsol Honde ostaje u istom sastavu i naredne dvije sezone, Lorenzo je ostao bez manevarskog prostora, no ipak se dvojilo hoće li uradnju s Yamahom produžiti do kraja 2016., ili možda samo na godinu dana kako bi nakon toga mogao prijeći u boje Ducatija, pod uvjetom da se Desmosedici u međuvremenu pokaže konkurentnijim.

Dvogodišnje produženje ugovora znači da bi dvostruki MotoGP prvak trebao braniti boje Yamahe punih 9 godina, nakon čega ostaje za vidjeti hoće li doista s tim japanskim proizvođačem odraditi i cijelu svoju MotoGP karijeru, kako je to često puta najavljivao. Timski kolega mu ostaje Valentino Rossi, koji je nedavno također produžio ugovor s Yamahom do kraja 2016.

S konja na magarca? Preskočivši s tvorničke Honde na hibridnu Yamahu, Bradl bi mogao biti jedan od većih gubitnika prijelaznog roka. Doduše, račun u banci bi mu mogao biti u još većem plusu.

Navodno su mu u LCR Hondi predložili produženje ugovora, no Stefan Bradl je rekao da želi još malo razmisliti. Tko zna, možda mu se nije svidio broj nula na ponuđenom iznosu, no Cecchinellu se svakako nije svidio njegov odgovor i odmah je angažirao Crutchlowa. Bradl se tako našao u nebranom grožđu, ali je imao tu sreću da se rodio kao Nijemac, što znači da je zanimljiv i u marketinškom smislu. Tako je samo nekoliko dana kasnije objavljeno da talentirani, ali i nestalni Bradl prelazi u momčad NGM Forward Racing.

Možda se na prvu to i ne čini tako loše. Uostalom, Aleix Espargaro trenutno drži 6. mjesto u ukupnom poretku s NGM Forward Yamahom, dok je Bradl tek 9. No, dok se čini da Espargaro izvlači maksimum iz dvije godine stare Yamahe M1, dojam je da Moto2 prvak iz 2011. ozbiljno nazaduje s praktično tvorničkom LCR Hondom. Osim toga, poprilično je izvjesno da će momčad Forward iduće godine od Yamahe dobivati samo (stare) pogonske agregate, dok će im okvir vjerojatno raditi FTR, a nerealno je očekivati da će takav hibrid biti dostojan borbe s tvorničkim motociklima.

U svakom slučaju, transferom Bradla riješen je još jedan važan komadić vozačke slagalice za 2015., no još uvijek je dosta kadrovskih nepoznanica u privatnim momčadima. Između ostalog, ne zna se ni tko će biti Bradlov momčadski kolega, budući Edwards odlazi iz Forward Racinga u zasluženu mirovinu, dok Aleix Espargaro vjerojatno važe između više ponuda, među kojima je gotovo sigurno i ona iz Suzukija, ali možda i Aprilije, ako se ovi doista planiraju vratiti već iduće godine.

Ljubav s Ducatijem je kratko trajala. Crutchlow jedva da je skupio koji bod prije nego je objavio kako već iduće godine preskače na Hondu.

Prošla su jedva dva tjedna od službene objave da Crutchlow (ipak) ostaje s Ducatijem i iduću sezonu do nove službene objave kako taj isti Crutchlow (ipak) raskida ugovor s tim istim Ducatijem kako bi iduće sezone vozio LCR Hondu. Iako su uslijed takvog slijeda događaja ispali pomalo smiješni, u tvorničkoj momčadi Ducatija vjerojatno neće previše žaliti za takvim raspletom događaja, budući je Crutchlow u prvom dijelu sezone umalo skupio više padova nego bodova.

Kad su prošle sezone s njim potpisali ugovor, Britanac se s Tech3 Yamahom držao prve petorice u ukupnom poretku, a trenutno je tek 14. i ima samo bod više od „privatnog Ducatiste" Hernandeza za kojeg je malo tko čuo izvan rodne Kolumbije. Situacija nije ništa bolja ni kad gledamo ostale vozače Ducatija, budući je Britančev timski kolega Dovizioso četvrti u poretku, dok Iannone drži osmo mjesto.

U svemu tome možda ima i neke kozmičke pravde. Naime, za mnoge je Crutchlow prodao dušu kada se u želji za statusom tvorničkog vozača (i milijunima dolara s tim u vezi) posvađao s Yamahom i zamijenio „škrtu", ali konkurentnu momčad Tech 3 s bogatom i problematičnom tvorničkom momčadi Ducatija. Kao što su i mnogi predviđali, Crutchlow, koji je previše padao na Yamahi, na mušičavom je Ducatiju posrtao još i više, što je dovodilo do napetosti i frustracija s obje strane.

Time je pala sjekira u med Iannoneu, koji seli s Pramac Ducatija na mjesto Crutchlowa, dok je deblji kraj u cijeloj priči izvukao Bradl, koji očekivano ostaje bez sjedala u LCR Hondi. Pritom nije sasvim nemoguće da se odradi svojevrsna trostruka zamjena pa da Bradl na kraju završi na mjestu Iannonea na Pramac Ducatiju.