Motosport

Svi su znali da dolazi Bimotin neo-retro sportski KB4, s agregatom od Ninje 1000 SX, ali zato je ugodno iznenadio naked s oznakom RC.

Prošle su točno dvije godine otkad je Kawasaki objavio da je skoro pa 50 postotni vlasnik Bimote. Tada je predstavljen i skupocjeni Tesi H2, sa „supercharged“ agregatom od 231 KS iz Ninje H2, a sad je osvanuo i normalniji“ model KB4, kojeg pokreće agregat iz Ninje 1000 SX, s deklariranih 142 KS. No, uz oklopljenu neo-retro verziju, Bimota je predstavila i retro naked KB4 RC, za kojeg nismo ni znali da je bio u planovima.

Inženjer Marconi je razvio rešetkasti okvir, kao i dugačku stražnju vilicu, a kako bi osovinski razmak bio što kraći, prednji kotač je maksimalno približen agregatu, zbog čega je hladnjak tekućine premješten ispod sjedala, s pripadajućim ventilatorom. Slično rješenje je nekoć imao Benelli 900 Tornado. Više informacija o ova dva noviteta, čija će se cijena vjerojatno kretati iznad 30 tisuća eura, doznajte u idućem broju Moto Pulsa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Izvana gotovo identičan, Panigale V4 je dobio i na maksimalnoj snazi i na maksimalnoj brzini, pa je skinuo i sekundu po krugu.

Ducati je za 2022. pripremio evoluciju Panigalea V4, koji sad ima čak 215,5 KS, što je još za 1,5 KS više od ionako brutalnog dosadašnjeg modela. To je, u kombinaciji s aerodinamičnijim krilcima na nosu i dužim 6. stupnjem prijenosa, rezultiralo porastom maksimalne brzine za 5 km/h, dok su na razini kruga na stazi Vallelunga testni vozači bili brži za otprilike jednu sekundu.

Sad su u igri četiri mape razvijanja snage, pri čemu se u novoj mapi nazvanoj Full sva ta silna konjica oslobađa bez ikakvih restrikcija u svakom stupnju prijenosa, osim u onom prvom. Kao i dosad, osnovni Panigale V4 je opremljen Showa prednjom vilicom i Sachs monoamorizerom, te sa svim tekućinama teži 198,5 kg. Taj model košta 199.990 kn, dok prestižniji V4 S ima 3 kg manje i cijenu od 240.990 kn, s time da je taj model, između ostalog, opremljen Öhlins poluaktivnim ovjesom s novom prednjom vilicom za 2022. Prvi primjerci stižu u Hrvatsku u siječnju, a više detalja ovom novitetu pročitajte u idućem broju Moto Pulsa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Kawasaki je na nedavnoj Superbike utrci u Argentini razotkrio Ninju „desetku“ u povijesnim bojama modela ZXR 750 i GPZ 900. Te su se oplate zasad našle samo na motociklima tvorničkih vozača, a bojimo se da će tako i ostati.

Rea je te subote zadužio zeleno-bijelo-plavi oplate u bojama modela ZXR 750 iz početka 90-ih, a Lowes crveno-crne u stilu kultnog GPZ-a 900 iz sredine 80-ih. Reakcije su bile pozitivne i mnogi su se ponadali da bi to mogla biti najava novih kombinacija boja na serijskom modelu za 2022.

Međutim, nije prošlo puno vremena, a Kawasaki je predstavio nove boje za 2022. i među njima, nažalost, nema ovih u stilu ZXR-a i GPZ-a. Štoviše, ZX-10R će biti dostupan u nepromijenjenoj zeleno-crnoj varijanti s grafikama u stilu onih koje je tvornički Superbike motocikl imao na svim utrkama (izuzev one subotnje u Argentini), dok je umjesto dosadašnje crne varijante, sad u igri crno-siva kombinacija s dodacima zelene.

Još malo ekstremniji Ninja ZX-10 RR, koji je prvenstveno namijenjen natjecateljima, i ove godine dolazi samo u Kawasaki zelenoj boji s crnim grafikama. Fotografije s bojama i grafikama Ninje „desetke“ za iduću godinu pogledajte u donjoj galeriji. A ovaj zeleno-bijelo-plavi? Više sreće 2023!

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Zajedno su skupili samo 6 podija u klasi Moto2, ali mogli bi imati perspektivu, posebno Lecuona koji se već dokazao u MotoGP-u.

Još otkad je prije koji mjesec objavljeno da Bautista bježi iz Superbike momčadi Honde kako bi se vratio u Ducati, u oba „paddocka“ se glasno šaputalo o tome da će na njegovo mjesto doći MotoGP vozač Iker Lecuona, ali i da će mu se pridružiti i Moto2 vozač Xavi Vierge. Sukladno tome, samo koju minutu nakon što je poslano priopćenje u kojem se na dosadašnjim uslugama zahvaljuju Leonu Haslamu, stigla je i službena potvrda da će spomenuti španjolski dvojac doista voziti za tvorničku momčad Honde iduće sezone.

Iker Lecuona (gornja fotografija) je svoju prvu punu Moto2 sezonu odvozio 2018. godine, pa iako je tijekom te i iduće sezone skupio samo 2 podija, već je na posljednjoj utrci 2019. debitirao u MotoGP klasi. Bilo je to zagrijavanje za 2020. kad je, vozeći za Tech3 KTM, odradio rookie sezonu u MotoGP-u, a u istoj je momčadi ostao i ove sezone, te je trenutno 18. u ukupnom poretku, sa 6. mjestom kao najboljim rezultatom. 24 godišnji Xavi Vierge (donja fotografija) pak vozi svoju šestu Moto2 sezonu, a iako je dosta obećavao, kroz sve to vrijeme je skupio samo 4 podija.

Nema sumnje da s tom dvojicom vozača Honda itekako riskira, no moglo bi im se to na kraju i isplatiti. Posebno s 21 godišnjim Lecuonom, koji je nesumnjivo talentiran, te prelazak u Superbike prvenstvo vjerojatno vidi kao priliku da se dokaže i tako zasluži eventualni povratak u MotoGP. Zapravo, poprilično smo sigurni da ima baš neku takvu klauzulu u ugovoru s Hondom. 

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Nastavlja se niz po kojem prvo moraš propasti u Moto2 prvenstvu da bi postao svjetski prvak klase Supersport 600. I to već u rookie sezoni.

2018. godine Nijemac Sandro Cortese, 2019. Švicarac Randy Krummenacher, 2020. Talijan Andrea Locatelli, i sad, 2021. godine, još jedan Švicarac Dominique Aegerter. Što im je zajedničko? Svi oni su ostali bez posla u klasi u Moto2, pa onda postali svjetski prvaci u klasi Supersport 600. I svi su oni, s izuzetkom Krummenachera, to učinili već u svojoj rookie sezoni.

Da stvar bude zanimljivija, nitko od njih nije bio zvijezda u Moto2. U redu, Cortese je barem bio Moto3 prvak 2012. godine, ali Krummenacher je došao do samo jednog podija u svojih devet GP sezona, dok je Locatelli bio gotovo neprimjetan u klasi Moto2, da bi sad držao 5. mjesto u ukupnom poretku Superbikea.

Zapravo, u klasi Moto2 je najuspješniji među njima bio upravo Aegerter, koji je dva puta je i pobijedio, s time da su mu jednu od tih pobjeda oduzeli nakon tehničkog pregleda motocikla. 2013. i 2014. je čak i završio kao peti ukupnom poretku, ali nikad nije bio ni blizu borbe za naslov Moto2 prvaka. A sad mu je to u klasi Supersport 600 uspjelo iz prvog pokušaja, kao rookie-veteranu koji je nedavno ušao u 32. godinu života.

I bila je to nevjerojatna rookie sezona Aegertera, koji je u momčad Ten Kate i Supersport 600 ušao gotovo u posljednji tren. Istina, Odendaal je pobijedio na prve tri utrke, ali Aegerter je pobijedio na idućih šest i tu je već prelomio stvari u svoju korist. Pa ako mu je Gonzales i pomogao kad je prošlog vikenda na drugoj utrci u Argentini srušio Odendaala, ionako je bilo samo pitanje trenutka kad će Švicarac, sa svojih 10 pobjeda, potvrditi osvajanje naslova prvaka.

Ovako mu je to uspjelo dvije utrke prije kraja sezone, i to usprkos tome što je ove jeseni morao propustiti obje utrke u Barceloni, jer se taj vikend u Misanu borio za naslov MotoE prvaka u Misanu. Tamo je na kraju postao viceprvak, s time da je na nekoliko minuta čak bio i prvak, ali onda su mu dodijelili 38 sekundi kazne jer je u posljednjem krugu srušio Torresa. Nakon te sudačke intervencije je baš taj isti Torres obranio naslov, a mogli su odlučiti i suprotno.

Tko će iduće godine biti Supersport prvak? Pričekajmo prvo da saznamo tko će sve dobiti otkaz u klasi Moto2.

TRENUTNI POREDAK:
1. D. Aegerter – Yamaha – 381
2. S. Odendaal – Yamaha – 313
3. M. Gonzalez – Yamaha – 275
4. J. Cluzel – Yamaha – 241
5. P. Oettl – Kawasaki - 241

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Nije samo stvar u tome što Turčin trenutno ima 24 boda više. To je samo jedna od više sitnica koje bi mogle činiti razliku. Ali uopće ne moraju.

Prije dvije godine je Alvaro Bautista s Ducatijem pobijedio na prvih 11 utrka sezone, pa je na kraju Rea svejedno osvojio naslov s ogromna 165 boda prednosti. Ove godine bi pristao i na to da ima samo jedan bod više. I mogli bi sad razglabati o tome da šesterostruki prvak Rea možda više nije onaj stari Rea, no zapravo je „problem“ u Topraku Razgatliogluu. Koji definitivno nije Alvaro Bautista. A uz to mu još i nekoliko drugih stvari ide u prilog.

Da se sad ne vraćamo u stoljeće sedmo, osvrnimo se kratko samo na posljednje tri europske runde; u Barceloni, Jerezu i Portimau. Tu je odvoženo ukupno 8 utrka, a Razgatliouglu je pobijedio tri puta, dok je Rea slavio dva puta, od čega jednom u Superpole utrci (u Barceloni) koja nosi 12, a ne 25 bodova. Uz to, Razgatliouglu je i dva puta bio drugi, a Rea samo jednom.

Osim toga, trenutna razlika od 24 boda u korist Razgatlioglua bi vjerojatno bila bitno veća, možda i dvostruka, da Turčin u tom periodu nije imao i dosta peha. Tako je u drugoj utrci u Barceloni, u trenutku kad je vodio, morao odustati zbog kvara, za što su, dakako, okrivili elektroniku. A u drugoj utrci u Portimau je imao poprilično bizaran pad kad mu se u brzom zavoju odlomio prednji blatobran i zavrtio zajedno s prednjom gumom. A kako karbon ne drži poput gume, prednji kraj je „pustio“ i Razgatlioglu je izletio iz kadra, i to u trenutku kad se s Reom borio za vodstvo.

Rea je tu pobijedio i tako se vratio u igru, iako se već činilo da je sve izgubljeno kad je ranije te nedjelje pao na kišnoj Superpole utrci, i to već u prvom krugu. Nikad nije lako biti vodeći u tim uvjetima, no Rea je jednostavno morao forsirati. I za razliku od Razgatliouglua, to njegovo odustajanje je ipak njegova krivnja, a ne stvar peha.

Jasno, moglo bi se raspredati i o tome da njegov Kawasaki ove godine možda nije dovoljno konkurentan, ili barem previše uškopljen time što mu ne žele vratiti 500 o/min. I doista, teško se oteti dojmu da Rea cijedi maksimum iz Ninje, ali tko kaže da ne vrijedi isto i za Razgatliouglua i njegovu Yamahu R1. Isto tako, iako se Rea muči sa svojom Showa prednjom vilicom na ulasku u zavoje, tu opet možda nije problem u Rei, ili Showi, nego možda u Razgatlioglu, koji je najbolji baš na kočenjima. Uz to, ne boji se ni kontakta. Tako je i Jerezu u pokušaju napadu na Reu prvo poprilično jako udario u njega, a i drugi puta je Turčin bio samo napola unutra, ali je svejedno prošao. A još je agresivniji bio u Portimau. Da im motocikli imaju oplate od metala umjesto od karbona, između njih dvojice bi i doslovno frcale iskre.

I gdje smo sad? Na putu za Argentinu. Kad su tamo posljednji put vožene utrke 2019. godine, Rea je pobijedio dva puta i jednom bio drugi. To je dobar omen za njega. Ali i Razgatlioglu je tada bio u sve tri utrke treći, a u ono vrijeme nije bio ni izbliza takav goropadnik kao danas. Hoćemo reći da mu staza u Argentini očito odgovara, a i trend je na njegovoj strani.

24 bodova prednosti je istovremeno i puno i, zapravo, ništa. Kad bi, recimo, Razgatlioglu u prvoj utrci u Argentini pao, a Rea pobijedio, već bi imao taj presudan jedan bod viška. Ali tu već neutemeljeno nagađamo. Baš kao što možemo samo nagađati hoće li okupljanje u Argentini biti možda i posljednje ove sezone. Naime, nakon toga je u kalendaru ostala još samo jurnjava u Indoneziji, na stazi Mandalika, koja u ovom trenutku još nije ni sasvim izgrađena, a kamoli homologirana.

Utoliko će biti zanimljiviji i možda presudni njihovi obračuni u Argentini. Guma je okrugla i sve je moguće. Pritom nimalo ne vjerujemo da u Argentini Razgatlioglu može rastegnuti svoju prednost na 62 boda, što bi mu bilo dovoljno da postane prvak na licu mjesta, neovisno o tome hoće li se voziti utrka u Mandaliki, ali svakako smo sve bliže tome da doznamo ime Superbike prvaka za 2021. I možda to, po prvi put u posljednjih 7 godina, neće biti Rea. A opet, ne bi se kladili protiv njega. Rea je najbrži tek kad ga se pritisne. Pitajte Bautistu.

TRENUTNI POREDAK
(nakon utrka u Portimau)

1. T. Razgatlioglu – Yamaha – 478
2. J. Rea – Kawasaki – 454
3. S. Redding – Ducati – 424
4. M. R. Rinaldi – Ducati – 249
5. A. Locatelli – Yamaha – 249
6. M. VD Mark – BMW – 211
7. A. Lowes – Kawasaki – 199
8. G. Gerloff – Yamaha – 193
9. A. Bautista – Honda – 174
10. A. Bassani – BMW – 169

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

U dvoboju s Reaom, vozač Yamahe je za koji milimetar presjekao zavoj. Kontraverznom odlukom, 4 sata kasnije, oduzeta mu je pobjeda.

Riječ je o spornom pravilu koje je preuzeto iz MotoGP-a, a za koje je „zaslužan“ Moto2 vozač Augusto Fernandez. On je 2019. u Misanu, u posljednjem krugu, namjerno otišao široko, kroz asfaltiranu izletnu zonu, kako bi prenio više brzine kroz zavoj i na idućem kočenju (uspješno) napao Di Giannantonia. Augustu Fernandezu tu pobjedu nisu oduzeli, ali su nakon toga uveli pravilo da se onaj vozač koji prijeđe preko granica staze (u izravnoj borbi) u posljednjem krugu kazni spuštanjem za jednu poziciju u konačnom poretku utrke.

Vratimo se sad Razgatliogluu. Trebao je to biti savršen vikend za turskog vozača, koji je u Magny Course došao bodovno izjednačen s Reaom, te tog istog Reu u izravnim dvobojima tri puta pobijedio. Ili se tako barem činilo. Naime, četiri sata nakon što je kao prvi prošao ciljem u nedjeljnoj jutarnjoj Superpole utrci, Razgatlioglu je kažnjen spuštanjem na drugu poziciju, pa je tako pobjeda pripala Rei. To automatski znači da se i bodovni zaostatak Rea u ukupnom poretku smanjio na 7 bodova.

A sve zbog toga što je Turčin u zadnjem krugu te Superpole utrke sa svojom Yamahom u zavoju broj 11 s unutarnje strane prešao preko bijele crte i mrvicu nagazio zeleno obojani dio asfalta (vidi donji screenshot). Rea je bio odmah iza njega, što znači da se radilo o izravnoj borbi za poziciju. Prema pravilima Razgatlioglu je za taj prekršaj, iako se doslovno radilo o milimetrima, kažnjen pomicanjem za jednu poziciju unatrag.

No, takve se odluke ne donose automatski, što pokazuje i činjenica da su rezultati prekrojeni tek četiri sata kasnije (odnosno, sat vremena nakon što je završila i glavna nedjeljna utrka). Takve kazne propisuje sudački panel i sve se na kraju može svoditi i na slobodno sudačko uvjerenje. Vidjelo smo to već nekoliko puta i u MotoGP-u.

I dojma smo da su se na to slobodno sudačko uvjerenje i sad mogli pozvati. Naime, Razgatlioglu tim minimalnim presijecanjem staze ne da nije ništa dobio, nego ga je na kočenju za idući zavoj Rea prestigao. Dakle, nakon tog prekršaja Razgatlioglu je ionako izgubio jednu poziciju, a na prvo mjesto se vratio koji zavoj kasnije, kad je čisto prošao ispred Reae na Kawasakiju.

Iako mu je u krugu za hlađenje Rea sportski čestitao na žestokoj borbi, po dolasku u „parc ferme“ je, čini se, došapnuo svojoj momčadi da trebaju provjeriti snimku (vjerujemo da bi u suprotnom slučaju Razgatlioglu učinio isto). Dakle, suci nisu vidjeli ništa sve dok se momčad Kawaskija nije žalila. I tu nije sporno da je odluka koja su donijeli u skladu s pravilima, ali pitanje je da li je ta rigidnost u duhu (moto)sporta. Nadamo se da se tih nekoliko bodova na kraju ipak neće pokazati ključnim u borbi za naslov prvaka, ali se isto tako nadamo da će se do zadnje utrke, možda i zadnjeg zavoja, Razgatlioglu boriti za svoju prvu, a Rea za svoju sedmu titulu. Neka pobjedi najbolji i neka to ne bude za zelenim stolom.

Taj uzbudljivi i sporni posljednji krug Superpole utrke u Magny-Coursu možete pogledati OVDJE.

TRENUTNI POREDAK:

1. Razgatlioglu – Yamaha – 370 bodova
2. Rea – Kawasaki – 363
3. Redding – Ducati 298
4. Locatelli – Yamaha – 186
5. Lowes – Kawasaki – 176

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Suze sina razmetnoga! Nakon dvije sušne sezone s Hondom, Alvaro Bautista se vraća u Ducati, kako bi zamijenio Reddinga, koji je ranije zamijenio njega.

Da se o tome ne šuška već neko vrijeme, i da mu Reding nije ostavio mjesta, potpisavši za BMW, bio bi to grom iz vedra neba. No i ovako djeluje doista neobično da se nakon dvije sezone s Hondom, Bautista vraća u tvorničku Superbike momčad Ducatija.

Podsjetimo, Španjolac je svoju rookie Superbike sezonu 2019. otvorio nizom od čak 11 uzastopnih pobjeda, nakon čega je slavio još 5 puta. No ta će njegova kampanja svejedno ostati upamćena po tome što je, nakon nevjerojatnog preokreta, uspio izgubiti titulu. I to uvjerljivo. Rea je na kraju skupio 165 bodova više od njega.

Kako je u drugom dijelu sezone došlo do raspada sistema, tako su i zahladili odnosi između njega i Ducatija, te je Bautista za 2020. potpisao ugovor s Hondom, a njegov Panigale V4 R je preuzeo Scott Redding. Ali Bautista na Firebladeu nikad nije pojurio. Prošle godine je završio kao 9. u ukupnom poretku, sa samo jednim podijem, a trenutno drži tek 11. mjesto u ukupnom poretku, bez ijednog podija.

Takvo što se u vrhunskom motosportu ne događa često, ako ikad, ali nakon ne baš čistog razvoda, u Ducatiju su mu svejedno odlučili pružiti još jednu šansu. Tako je i službeno potvrđeno da će za 2021. Alvaro Bautista u tvorničkoj momčadi Aruba.it zamijeniti Scotta Reddinga, koji je u toj istoj momčadi prije dvije godine zamijenio njega.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com