Motosport

Najbolji Superbike vozač svih vremena raskinuo je ugovor s Kawasakijem, kako bi iduće dvije sezone vozio Yamahu.

Iako je Jonathan Rea s Kawasakijem imao važeći ugovor i za iduću sezonu, već se neko vrijeme pričalo o tome kako bi svejedno za 2024. mogao priječi u redove Yamahe. A kad je prije koji dan na testiranjima u Aragonu radio na „setupu“ za nadolazeću utrku na toj stazi, dok je njegov timski kolega Alex Lowes isprobavao nove dijelove za iduću sezonu, postalo je poprilično jasno da će Rea umjesto zelene braniti plavu boju. Sad je i službeno objavljeno da doista raskida s Kawasakijem te će 2024. i 2025. voziti Yamahu R1, s time da će ga u garaži tvorničke momčadi dočekati Andrea Locatelli, koji također ima ugovor do kraja 2025.

Tako se na kraju ove sezone prekida najuspješnija suradnja u povijesti Superbikea. Jonathan Rea je s Kawasakijem ZX-10R i ZX-10RR osvojio rekordnih 6 titula svjetskog prvaka, i to u kontinuitetu od 2015. do 2020. godine. Uz to, nakon što je u 6 sezona s Hondom skupio 15 pobjeda, Rea je u nepunih 9 godina s Kawasakijem oborio skoro sve rekorde svih vremena, što uključuje i zbroj od 119 pobjeda, 256 podija, 92 najbrža kruga utrke, te ukupno osvojenih 6.053,5 bodova. Sve to kroz 401 odvoženu utrku, što je također rekord. Ne drži samo rekord po broju „pole positiona“, ali i njih je skupio 41.

Kad na kraju ove sezone odradi svoju zadnju utrku za Kawasaki, biti će to definitivno završetak jedne ere, s kojom se može mjeriti samo ona iz druge polovice 90-ih, kad su žarili i palili Carl Fogarty i Ducati. I dok je Rea tako riješio problem Yamahe, koja je za iduću godinu ostala bez Topraka Razgatlioglua, kao prebjega u redove BMW-a, ostaje za vidjeti koga će sad Kawasaki angažirati za 2024. U ovom trenutku se nemoguće domisliti neke iole dostojne zamjene. Da, Marc Marquez bi nakon nadolazećih testiranja u Misanu mogao raskinuti s Hondom, ali…

Razgatlioglu možda seli u trenutno slabiju momčad, ali baš njegovim angažmanom BMW pokazuje da ipak misli ozbiljno.

Tijekom nedavnog Superbike vikenda u Barceloni, Kenan Sofuoglu je izjavio da ponuda koju su dobili od Yamahe za produžetak ugovora nije zadovoljila ni njega ni Topraka Razgatlioglua i da kreću u pregovore s drugim proizvođačima. Još je dodao da Razgatlioglu ima visoko mišljenje o BMW-u, a ranije je otkrio da je među zainteresiranima bio i Kawasaki. I Sofuoglu nije lagao.

Tako će se nakon 4 godine zajedno, na kraju ove sezone, Toprak oprostiti od momčadi Yamahe s kojom je osvojio naslov prvaka 2021. Iz Yamahe se poručili da su željeli zadržati Topraka i da su dali ono što su smatrali adekvatnom ponudom za vrhunskog Superbike vozača, ali da je ubrzo postalo jasno kako Turčin traži neke nove izazove. Možda bi bilo drugačije da je briljirao na nedavnom MotoGP testu u Jerezu, kad je još postojala strogo teoretska mogućnost da iduće godine bude u garaži s Quartararoom, no pokazalo se da nije imao dovoljno brzi ritam. A i sam Razgaltioglu je sad priznao da nije osjetio pravu vezu s MotoGP motociklom, pa ako već ostaje u Superbikeu, onda treba neki novi cilj i izazov.

Odabirom BMW-a je taj izazov svakako i dobio, jer M 1000 RR u ovom trenutku nije dovoljno konkurentan. Ali već time što su vjerojatno jako skupo platili Razgatlioglua, u BMW-u pokazuju da se ne mire s trenutnom situacijom i da imaju neki plan koji bi ih trebao dovesti u borbu za naslov prvaka. Svakako su u to uvjerili Razgatliougla jer njega ništa drugo doli borbe za naslov i ne zanima, a tim potpisom su u BMW-u sigurno dodatno nasapunali sjedalo Reddingu.

Zasad u tvorničkim momčadima za 2024. ugovor imaju Bautista (Ducati), Rea (Kawasaki) i Razgatlioglu (BMW), a nakon ove objave transfera će polako i ostale kockice pasti na svoje mjesto. Biti će zanimljivo vidjeti koga će Yamaha dovesti u svoje redove, jer iako je trenutno nekoliko brzih vozača na natjecateljskom R1, nitko (zasad) ne daje naslutiti da bi se u skoroj budućnosti baš mogao boriti za titulu. A i slično vrijedi i za sve ostale slobodne Superbike vozače. Možda da prebace Morbidellija iz MotoGP-a?

Bautista je na sve tri utrke u Barceloni uvjerljivo pobijedio. Je li Razgatliogluu dozlogrdilo biti drugi, ili samo biti s Yamahom?

Sve tri pobjede su bile čiste kao suza i lišene drame. Sasvim očekivano, Bautista u Barceloni nije imao dostojnog protivnika. Razgatlioglu je bio sva tri puta drugi, s time da je u glavnoj nedjeljnoj utrci do te pozicije došao baš u zadnjem zavoju zadnjeg kruga, projurivši pored Rinaldija koji je taman potrošio gume. Rea je u subotnjoj utrci bio treći, da bi u nedjeljnoj sprint utrci, kad je počela kiša, nagazio na bijelu crtu uz rub staze pri dvoboju s Razgatliogluoom i pao. To je značilo da je u glavnu utrku morao krenuti s 10. pozicije i nije mogao dogurati bolje od 5. mjesta. Ali Rea za nastavak ove priče nije važan.

Iako su s toliko dramaturgije sazvali press konferenciju da su se proširile glasine kako nakon ove sezone ide u vozačku mirovinu, Bautista je u Barceloni umjesto toga objavio produžetak ugovora s Ducatijem za još jednu godinu. To vjerojatno ne mijenja ništa na stvari kad je u pitanju nastavak karijere Razgatlioglua, jer on ionako nije bio u planovima Ducatija, barem kad je Superbike u pitanju. Što se tiče njegovog željenog prelaska u MotoGP, ponajprije s Yamahom, tu su mu vrata manje-više zatvorena nakon što se na testiranjima u Jerezu očito nije pokazao dovoljno brzim.

Yamahi je ionako prioritet zadržati Turčina u Superbike momčadi, no njegov menadžer Kenan Sofuoglu je izjavio da nije zadovoljan ponudom te da kreće u ozbiljne pregovore s drugim proizvođačima. Za Speedweek.com je potvrdio da pregovara s Kawasakijem, kao i nekim markama iz MotoGP-a, ali i da Razgatlioglu ima visoko mišljenje o BMW-u, koji im je također dao svoju Superbike ponudu. Jasno, BMW u ovom trenutku nije dovoljno konkurentan, ali to je i razlog više da pokušaju izaći u susret vozaču takvog kalibra kao što je Razgatlioglu. Ljubav s Reddingom je već davno pukla, i to s obje strane, a uzajamnoj privrženosti sigurno nije pomoglo ni to što Britanac u Barceloni nije osvojio ni boda. S time da je u glavnoj nedjeljnoj utrci Redding odlučio uopće ne štedjeti gume, pa je onda, gle čuda, morao odustati kad su mu se one počele raspadati.

TRENUTNI POREDAK
1. A. Bautista – Ducati – 236
2. T. Razgatlioglu – Yamaha – 167
3. A. Locatelli – Yamaha – 133
4. J. Rea – Kawasaki – 100
5. A. Bassani – Ducati - 91

Uz tri glatke pobjede Bautiste, Ducati je ostvario i „double-double“, dok su Rea i Razgatlioglu upali u probleme.

To je tek prvi natjecateljski vikend, a Phillip Island je specifična staza, pa možda još ne treba donositi zaključe tipa „po jutru se dan poznaje“. Ali superiornost aktualnog prvaka Bautiste, koji je bez problema pobijedio na sve tri utrke, treba zabrinuti njegove protivnike. I nije stvar samo u Bautisti nego i u Ducatiju. Jer Bautistin timski kolega Rinaldi je na obje nedjelje utrke bio drugi, s time da su u glavnoj nedjeljnoj utrci Bassani i Öettl sa satelitskim Panigale V4R motociklima bili četvrti i peti. Da dominacija bude potpuna, Bulega je s Panigaleom V2 slavio u obje Supersport utrke, što su prve pobjede Ducatija u toj klasi od 2005. godine.

A gdje su u toj priči bili Rea i Razgotlioglu? Subotnja utrka je bila kišna i tu je Rea poveo s Kawasakijem, no onda je upao u probleme s quickshifterom. Dakle, morao je zatvarati gas kod promjene brzina, pri čemu je poseban problem predstavljalo ubacivanje u niži stupanj prijenosa na klizavom asfaltu. Pa ako i nije mogao zadržati Bautistu iza sebe, treba mu odati priznanje što je tim problemima usprkos uspio ciljem proći kao drugi, s popriličnom prednošću u odnosu na trećeg Razgatlioglua.

Na nedjeljnoj Superpole sprint utrci Bautista je vodio svih 10 krugova i pobijedio ispred timskog kolege Rinaldija. Ponovo treći Razgatlioglu je kasnio više od 3 sekunde, a Rea punih 5, što je bilo dovoljno tek za 7. mjesto. To je značilo da je u glavnu nedjeljnu utrku Bautista krenuo s 14 bodova viška u odnosu na dvojicu svojih glavnih protivnika, s planom da tu zalihu bitno poveća

Nimalo iznenađujuće, Bautista je u toj glavnoj utrci vodio od početka do kraja, pa i ako je usporio pri prolasku ciljnom ravnicom, pobijedio je s više od 6 sekundi prednosti u odnosu na timskog kolegu Rinaldija, dok je trećeplasirani Locatelli s Yamahom kasnio više od 9 sekundi. Zato je barem bila zanimljiva masovna „tučnjava“ za četvrto mjesto, u kojoj su sudjelovali i Rea i Razgatlioglu. No Turčina je srušio Lowes kojem je zablokirala prednja guma na kočenju, dok je Rea potrošio svoju stražnju gumu te je na kraju završio kao tek osmi. To znači da je Bautista na razini vikenda skupio točno dvostruko veći broj bodova od Reae, dok Razgatlioglu sa svoja 23 osvojena boda nije ni u top 5 ukupnog poretka.

Honda nije imala neki vikend za pamćenje, ali Lecuona je u nedjeljnoj utrci bio šesti, te je sedmi u ukupnom poretku, dok su se vozači BMW-a cijeli vikend mučili. Tako su na glavnoj nedjeljnoj utrci njih četvorica, s otprilike pola minute zaostatka, vodili međusobnu borbu za tek 12. mjesto. Srećom po njih, ali i sve ostale koji se ne zovu Alvaro Bautista, nova prilika za dokazivanje je već idućeg vikenda, kad se vozi utrka u Indoneziji.

TRENUTNI POREDAK:

1. A. Bautista – Ducati – 62 boda
2. A. Locatelli – Yamaha – 34
3. J. Rea – Kawasaki – 31
4. M. R. Rinaldi – Ducati – 31
5. A. Bassani – Ducati - 25

Kao u dobra stara vremena, Superbike sezona započinje već zadnjeg vikenda veljače, utrkama u Phillip Islandu.

Pandemija je iza nas, pa se okupljanje u Phillip Islandu moglo vratiti u svoj tradicionalan termin. Zahvaljujući tome, može se i doslovno reći da novo Superbike prvenstvo započinje točno tamo gdje je ono prošlo završilo prije samo tri mjeseca – u Phillip Islandu. Uz to, i kratak popis glavnih favorita je identičan onom od prošle godine.

Bautista je osvojio naslov 2022. s Ducatijem, Razgatliouglu je u tome uspio 2021. s Yamahom, a Rea je 2020. došao do svoje šeste uzastopne titule s Kawasakijem. Njih trojica su prošle sezone bili klasa za sebe unutar Superbike klase i nemamo razloga vjerovati kako će ove godine biti bitno drugačije, bez obzira na to što su i Bautista i Rea već zašli u veteranske godine. Zasad ne djeluje da su im se tvornički vozači BMW-a i Honde uspjeli približiti, bez obzira na to što mogu koristiti tzv- super-koncesije.

Jasno, svi su motocikl unaprijeđeni za predstojeću sezonu, a tri su modela novo homologirana. To vrijedi za Ducati Panigale V4 R i BMW 1000 RR, koji su i u serijskom izdanju dorađeni za 2023., ali Kawasakiju je nekako uspjelo homologirati drugačiji ZX-10RR, s varijabilnim usisnim kanalima. Zahvaljujući tome, Ninja bi trebao imati više okretnog momenta na srednjim brojevima okretaja, ali Rea se žali da mu i dalje nedostaje previše snage u odnosu na Panigale.

Svih pet tvorničkih momčadi je ostalo na istim vozačkim postavama za 2023. godine, ali došlo je do zanimljivih promjena među satelitskim timovima. Najzanimljivije su prinove na satelitskim Yamaha R1, koje će voziti trojica rookie vozača s bogatim GP životopisom. U momčadi GYTR GRT to su Dominique Aegerter, kao dvostruki Supersport prvak i Remy Gardner, kao Moto2 prvak iz 2021. i prošlogodišnji MotoGP vozač. Uz njih, u rookie momčad GMT94 je ušao bivši Moto2 vozač i prošlogodišnji Supersport viceprvak Lorenzo Baldassarri.

Garrett Gerloff je sa satelitske Yamahe prešao na satelitski BMW, a iz MotoAmerica prvenstva dolazi dvostruki MotoGP pobjednik Danilo Petrucci, koji će voziti Ducati Panigale V4 R momčadi Barni. Zanimljivo je da se u prvenstvo vraća i Tom Sykes, Superbike prvak iz 2013. godine, koji se kroz satelitsku momčad Puccetti ponovo domogao Ninje „desetke“.

Predviđeno je da se ove sezone odradi 12 natjecateljskih vikenda, no još uvijek je u kalendaru samo 11 potvrđenih postaja.

KALENDAR ZA 2023.

24.-26.02. – Phillip Island (Australija)
03.-05.03 – Mandalika (Indonezija)
21.–23.04 – Assen (Nizozemska)
05.-07.05 – Barcelona (Španjolska)
02.-04.06. – Misano (Italija)
30.6.-2.7. – Donigton (Velika Britanija)
28.-30.07. – Most (Češka)
08.-10.09 – Magny-Course (Francuska)
22.-24.09 – Aragon (Španjolska)
29.9.-1.10 – Portimao (Portugal)
13.-15.10. – San Juan (Argentina)

Nakon više od desetljeća pauze, na pobjedničkom MotoGP motociklu će ponovo biti broj 1. U čemu je stvar?

Posljednji put smo broj 1 gledali 2012. godine, i to na Hondi, kad je Casey Stoner u svojoj posljednjoj sezoni pokušavao obraniti naslov prvaka. Nakon toga je titule uglavnom osvajao Marc Marquez, koji sa svoje Honde nije nikad skidao broj 93, baš kao što je Lorenzo 2016. ostao s brojem 99, a i Mir i Quartararo su svoje (neuspjele) obrane naslova odradili pod standardnim brojevima 36 odnosno 20.

Nekad je bilo jedino normalno, i zapravo posebna čast, da nakon osvajanje naslova prvaka iduće godine voziš sa zasluženim brojem 1 na nosu motocikla. Tako se recimo teško uopće sjetiti Micka Doohana s bilo kojim drugim brojem. No onda je na scenu stupio Rossi, koji se toliko sljubio s numerom 46 da nije ni razmišljao o preuzimanju jedinice i to je onda postao trend. S time da taj trend ima i financijsku pozadinu, jer sve MotoGP zvijezde imaju svoj standardni broj otisnut na kapama, majicama i svemu ostalom što se prodaje u njihovo ime.

No proizvođači motocikala itekako žele vidjeti broj 1 na svom stroju i u Ducatiju su sigurno itekako sretni što je Pecco Bagnaia u obranu prošle godine osvojenog naslova odlučio krenuti upravo s tim počasnim brojem, a ne standardnih 63. I imat će u Ducatiju dvostruko zadovoljstvo, jer će i Superbike prvak Alvaro Bautista voziti s jedinicom, umjesto s brojem 19. No u Superbike prvenstvu je to i uobičajeno jer je Rea godinama imao broj 1 na svom Kawaskiju, a Razgatlioglu je prošle sezone žestoko jurio (i još žešće kočio) s jedinicom na svojoj Yamahi R1.

Inače, Ducati je svoje tvorničke MotoGP i Superbike momčadi za 2023. zajednički predstavio u Madonni di Campiglio, a bila je to i prva službena prigoda za Eneu Bastianinija u tvorničkim bojama. Pa dok tako Bautista ostaje jedina (ali velika) nada da će Panigale V4 R i iduće godine imati broj 1, u MotoGP momčadi sad imaju dva itekako jako vozačka imena koja s otprilike jednakim pobjedničkim ambicijama ulaze u novu sezonu. Što je za Ducati blagoslov koji bi se lako mogao pretvoriti i u prokletstvo.

Proslavljajući titulu MotoGP i Superbike prvaka, Ducati je predstavio i dvije Panigale V4 verzije iz ograničene serije, s bojama (i brojevima) u čast pobjedničkih motocikala Bagnaie i Bautiste.

Nazivi su im dugi kao ponedjeljak, ali zato jasno opisuju o čemu je riječ. Panigale V4 Bagnaia 2022 World Champion Replica i Panigale V4 Bautista 2022 World Champion Replica nastali su u povodu proslave prve MotoGP titule od 2007. godine, zaslugom Pecca Bagnaie, i prve Superbike titule od 2011. godine, zaslugom Alvara Bautiste. U skladu s time možete birati grafike u stilu pobjedničkog motocikla Bagnaie ili pak pobjedničkog motocikla Bautiste, pri čemu će svaka verzija biti proizvedena u ograničenoj seriji od 260 komada, u čast 1926. godine, kad je osnovan Ducati.

U paketu dolazi i vlastoručni potpis novog svjetskog prvaka na spremniku goriva (koji je kod verzije Bautista od četkanog aluminija), a tu su i posebni gornji trokuti s laserski ugraviranim rednim brojem. Uz to što na njima nema mjesta za suputnika, te posebne verzije imaju i suhu spojku, za 2 kg lakši Akrapovič ispušni sustav (homologiran za cestu), Brembo Stylema R kliješta i MCS glavni cilindar, kao i natjecateljski vjetrobran te podesive oslonce za noge izrađene iz jednog komada aluminija. A tu su i karbonski dijelovi, koji uključuju prednji i stražnji blatobran, usisnike za kočiona kliješta, poklopac alternatora, toplinski štit cijevi ispušnog sustava, te štitnik stražnje vilice (u kombinaciji s titanom). Dobije se i poseban prekrivač, kao i telemetrijski sustav, a možete doplatiti za otvoreni karbonski poklopac suhe spojke.

Baziran na Brutaleu 1000, četverocilindrični Superveloce ne plijeni samo dizajnom, nego još i više performansama.

Trocilindrični Superveloce 800 je svakako atraktivan, ali četverocilindrični Superveloce 1000 Serie Oro bi trebao ići i korak dalje. Za početak, tisućica još više plijeni neo-retro dizajnom. Istina, možda je tu ubačeno i previše linija, posebno u području spremnika goriva, ali ovo je jedan od rijetkih novih motocikala koji vas prvo ostavi bez daha, a tek onda potakne na razmišljanje i eventualno kritiziranje.

Izraženi usisnici i brojna krilca sugeriraju da je Superveloce isklesao vjetar, a na istom tragu su i poklopci prednjih diskova, s time da su na ovoj početnoj Serie Oro oplate izrađene od karbona. Ispod svega toga se krije tehnika sportskog nakeda Brutale 1000, pa tako ovaj neo-retro sportaš raspolaže s 208 KS. A iako izrijekom ne deklariraju 320 km/h kao maksimalnu brzinu, ipak tvrde da aero krilca pri toj brzini generiraju „downforce“ od 39,2 kg.

Između svega ostalog, serijska oprema uključuje elektronski podesivi Öhlins ovjes, Brembo Stylema kočiona kliješta i kovane naplatke, a u seriji dolazi i kutija s natjecateljskim kitom, koji skida 2 kg i dodaje još snage. Za pretpostaviti je da će se primjerci iz ograničene početne edicije Serie Oro brzo rasprodati po cijeni od kakvih 50 tisuća eura, a ni „normalan“ model koji će vjerojatno uslijediti neće biti bitno jeftiniji. Srećom, uživanje u ovim fotografijama je besplatno, a više zanimljivih detalja o novom Superveloceu doznajte u idućem broju Moto Pulsa.