Motosport

Nakon što je u četvrtak bilo na raporedu čak pet utrka, ovogodišnji TT je završio jutarnjom Senior TT utrkom, u kojoj je Hickman ponovo bio najbrži, ali je pobijedio Harrison.

Kiša je itekako režirala ovogodišnji TT. Nakon odgađanja zbog lošeg vremena, u ponedjeljak su odvožene prve utrke u klasama Sidecar, Supersport i Superbike, s time da je ova potonja prekinuta nakon dva kruga zbog strašne nesreće u kojoj je smrtno stradao Daley Mathison, vozač Penz13.com BMW-a, koji je bio postavljen kao 19. nositelj.

Nakon toga je u utorak cijeli dan padala kiša, a u srijedu su pljuskovi na pojedinim dijelovima staze uporno pomicali start utrka dok na kraju nije sve otkazano. Svo to kašnjenje je dovelo do toga da je čak 5 utrka, plus dva kvalifikacijska treninga, ugurano u samo jedan jedini sunčani četvrtak. S time da je sve krenulo tek oko podneva, jednim krugom kvalifikacija za klase Superbike i Superstock. Iako za one najbolje vremena kruga i nisu bila od neke važnosti, krenulo se itekako žestoko, u što smo se uvjerili promatrajući ih kako samo nekoliko stotina metara nakon starta svi odreda i doslovno lete stazom.

Supersport utrku smo promatrali na nekoliko lokacija na iznimno brzom početnom dijelu staze, između startno-ciljne ravnice i prvog oštrog zavoja Quarterbridge. Iako u tom dijelu cesta nije sasvim ravna, nego ima i nekoliko otvorenih zavoja, njih su presjecali punim gasom, na pola metra od stupa semafora s jedne i do rubnika s druge strane. Nakon što je u prvoj Supersport utrci bio treći, apsolutni rekorder kruga Peter Hickman je s Triumphom odnio svoju prvu pobjedu u ovoj klasi, bez obzira što je u prvom dijelu drugog kruga najbolji prolaz imao Dean Harrison na Kawasakiju. Hickman je pritisnuo u drugoj polovici kruga, gdje je tradicionalno najbolji, i do kraja ostvario četiri sekunde bolje vrijeme od Harrisona, koji je bio za isto toliko brži od trećeplasiranog Jamesa Hilliera na još jednom Kawasakiju.

Uslijedila je druga Sidecar utrka, također skraćena na dva kruga, a u kojoj su, kao i u prvoj, glatko i sasvim očekivano pobijedili Ben i Tom Birchall, kojima je to već deseta pobjeda, sedma zaredom. Imali su više od 20 sekundi prednosti u odnosu na posadu Holden/Cain, dok su trećeplasirani Founds/Wamsley već kasnili skoro minutu.

Sidecar utrku smo pratili u prvom oštrom zavoju Quarterbridge, gdje smo ostali i za vrijeme Superstock 1000 utrke. Iako u toj klasi nastupaju praktično sve glavne zvijezde, a uz to su i Superstock motocikli samo kakvih 10 sekundi sporiji na razini kruga dužeg od 60 km, moramo priznati da su nam na ulasku u zavoj djelovali čak i pomalo spori. No, taj dojam se priomijenio kad smo se premjestili na izlazak iz zavoja gdje se neki vozači bore za goli život dok ponovo punom šakom dodaju gas.

Uglavnom, i u toj utrci, u trajanju od tri kruga, je Hickman (BMW) slavio ispred Harrisona (Kawasaki), s time da je ovaj put razlika između njih bila 26 sekundi. U potpuno otvorenoj borbi za treće mjesto, David Johnson (Honda) je bio samo dvije desetinke sekunde brži od Michaela Dunlopa na BMW-u.

No, Dunlop će doći na svoje u utrci klase Lighweight. Tu smo utrku gledali u S zavojima Union Mills te ostali impresionirani ne samo brzinom prolaska kroz zavoje, nego i silinom kojom se penju uzbrdom. Naime, bez obzira na to što je klasa ograničena na dvocilindraše do 650 ccm, te većina natjecatelja nastupa na Kawasakiju ER-6, na motociklima je moguće izvoditi skupocjene modifikacije, tako da postižu brzine i od 260 km/h. Dakle, nakon dva kruga pobijedio je Dunlop na bučnom Patonu (kojeg također pokreće Kawasakijev agregat) sa samo sekundom prednosti u odnosu na Jamiea Cowarda na Kawasakiju, dok je Lee Johnston (Kawasaki) kasnio dodatnih 13 sekundi. Inače, u toj klasi je svoj debi odradio i Norton, a iako su okupili i nekolicinu doista eminentnih vozača, do cilja je došao samo Hickman, i to kao osmi.

S velikim zanimanjem smo čekali i TT Zero utrku i ostali pomalo razočarani. Doduše, treba priznati da dva električna Mugena doista žestoko jure, te su nam s nestvarnom lakoćom nestajali uzbrdo, pri čemu Michael Rutter, nije samo pobijedio timskog kolegu Johna McGuinnessa, nego je i za sekundu popravio popravio svoj rekord, jureći prosjećnom brzinom od 121,9 mph, odnosno 196 km/h. To je ujedno i samo 8 sekundi sporije vrijeme kruga od rekorda klase Lightweight, no problem je u tome što su svi ostali elektrocikli vidno manje brzi, a neki i doista spori. Isto tako, pomalo je ironično da tu novu tehnologiju i dalje promoviraju veterani. Rutter i McGuinness imaju 47 godina, a trećeplasirani Ian Lougher je još za cijelo desetljeće stariji.

Za to vrijeme je u onim klasičnim kategorijama došlo do smjene generacija, što je potvrdila i posljednja te najzvučnija Senior TT utrka, sa Superbike motociklima. Ta utrka je zapravo pomaknuta unaprijed, odnosno vozila se u petak ujutro, kako bi se iskoristilo lijepo vrijeme i odvozilo svih 6 krugova. To se pokazalo dobrom odlukom budući da u trenutku dok ovo pišemo već pada kiša.

Trebalo je to biti još jedno slavlje Petera Hickmana, koji je svom glavnom rivalu Deanu Harrison pobjegao na skoro 20 sekundi. No, nakon drugog ulaska u boks, na kraju 4. kruga, temperatura rashladne tekućine na njegovom BMW-u je otišla u crveno, pa Hickmanu nije preostalo ništa drugo nego dva preostala kruga odvoziti u laganom ritmu, kako bi uopće stigao do cilja. Dean Harrison je to iskoristio i uvjerljivo pobijedio s Kawasakijem, dok je Hickman uspio zadržati drugo mjesto, sa skoro minutom zaostatka. Dunlop je ponovo izgubio u borbi za treće mjesto, ovaj put je od njega bio bolji Conor Cummins s Hondom.

Bez obzira na to drugo mjesto u završnoj utrci, Peter Hickman se premetnuo u glavnu zvijezdu TT utrka, ispred Harrisona.To potvrđuje i činjenica da je kroz sve utrke skupio najviše bodova, njih 111, što je 13 bodova više od Harrisona. Istovremeno, Michael Dunlop je odnio pobjedu samo u klasi Lightweight, dok John McGuinness ima tek to drugo mjesto iz klase TT Zero, u kojoj Mugen ionako nema dostojne konkurencije. U klasama Lightweight i Superbike je morao odustajati zbog tehničkih problema s Nortonom, dok ga u klasi Superstock nije ni bilo jer Norton nema motocikla s kojim bi mogao nastupiti (čitaj; odustati) u toj kategoriju.

I tako je priča o Isle of Manu uspješno i u cijelosti privedena kraju, iako će mnogi reći da se ne sjećaju kada je posljednji put bilo toliko loše vrijeme. Isplati li se riskirati s vremenskom prognozom i hodoćastiti na Isle of Man? Više o tome pročitajte u idućem broju Moto Pulsa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

U nedostatku prave akcije, prenosimo vam priču o McGuinnessovim mušicama, što u glavi, što na kacigi.

Moto Puls je pristuan na Isle of Manu, tako da u idućem broju možete očekivati izvještaj s lica mjesta. Jasno, pod uvjetom da ćemo imati o čemu pisati s obzirom da je zbog lošeg vremena velika većina utrka odgođena (još ne i otkazana). U utorak je cijeli dana padala kiša, a u srijedu je u paddocku sijalo sunce, ali su mjestimični pljuskovi dobrano natopili brdske dijelove staze, zbog čega su se planovi mijenjali iz sata u sat dok konačno nije sve odgođeno.

Prema novom planu, glavna Senior TT utrka bi se trebala voziti u petak ujutro, prije nego padne nova obilna kiša. A sve ostale utrke bi se trebale ugurati u četvrtak, kada bi na rasporedu trebalo biti sunce. S time da u trenutku kad ovo pišemo ipak pada kiša.

I dok tako čekamo pravu akciju, prenosimo vam priču Johna McGuinnessa, koji se vratio utrkivanju nakon teške ozlijede noge, a u ovom slučaju razglaba o kacigi koja mu glavu čuva.

“Dizajn moje kacige seže u 1999. kada sam prvi put pobijedio o TT. Te godine sam otišao u Ameriku kako bi se utrkivao na Daytoni. Pao sam i razbio kacigu. Dijelio sam garažu s čovjekom koji se zove Jack Silvermann. Imao je muzej s hrpetinom stvari iz Sjeverne i Južne Amerike - ali i hrpu kaciga obojanih poput različitih artefakata iz njegova muzeja. Imao je i jednu sa slikom Aztek lutke koja tjera zle duhove. Bila je mala - što mi je odgovaralo - tako da sam ju nosio i pobijedio na Daytoni, osvojio britansko prvenestvo i odnio prvu TT pobjedu. Uvijek sam mislio da mi lutkica donosi malo sreće!”

Pritom ima i poprilično sentimentalan odnos prema kacigama s kojima je pobijedio. Takva je priča i s kacigom s kojom je na TT-u pobjeđivao 2009. godine.

"To je bila najbolja Shoei kaciga u to doba - X-spirit, i ista je kao kad sam završio 2009 Senior TT utrku. Nikada nisam počistio mušice s nje. Ako s nekom kacigom polučim značajan rezultat na TT-u, ne čistim je, nego direktno stavljam u kolekciju".

Ipak, te godine na završnoj Senior TT utrci nije sve pošlo po planu.

“Izlazio sam iz Ramseya kad sam prebacio iz prve u drugu brzinu pukao je lanac. Imao sam 21 sekundu prednosti pred Stevom Platerom - koji mi je tada bio momčadski kolega. Bio sam potpuno slomljen! Na viziru je velika ogrebotina koja je nastala kad sam poludio i glavom lupio u rezervoar. Kada sam sišao s motora i skinuo kacigu, bio sam toliko ljut... Ali netko iz gomile mi je dao piće i veliki sendvič sa sirom - nakon nekoliko zalogaja sam pomislio 'moglo je biti i gore'...”

Pobjede su mu donijele i brojne sponzore, zbog kojih je njegova kaciga poprilično šarena.

“To kako su naljepnice nagurane na kacigu pokazuje da sam želio zaraditi koju funtu. Sve sam to sam napravio i zato izgleda kao da ih je petogodišnjak izrezao i zalijepio. Te iste 2009. je bio i početak putovanja s Monster Energyem - tako da je ovo deseta obljetnica, koja se poklapa i s njihovim sponzoriranjem TT utrka. Kada sam prvi put stavljao njihovu „kandžu” na kacigu rekao sam rekao 'ako vam se vidi što vidite, hajdemo nešto napraviti u budućnosti. Ako ne, skidam znak. Od tada imamo savršeno partnerstvo."

McGuinness danas ima 47 godina, ali ne želi stati na „samo” 23 pobjede. Ako se ostvare prognoze za četvrtak, pred njim je doslovno cjelodnevna jurnjava. Jer s Nortom nastupa u Superbike i Lightweight kategoriji (prvi put u karijeri), s Mugenom u klasi TT Zero, a s Padgett Hondom u klasi Supersport.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Uoči prvih utrka ovogodišnjeg TT-a, John McGuinness i Michael Dunlop objašnjavaju zašto riskiraju glavu pri 320 km/h

Treninzi su već počeli, a od subote, prvog lipnja, kreće i utrkivanje notornom stazom na otoku Isle of Man. Ljubaznošću Monster Energyja, prenosimo vam razmišljanja dvojice vozača koji su obilježili TT utrke u ovom tisućljeću. Veteran John McGuinness nakon teške ozlijede započinje novu avanturu s Nortonom, dok se bitno mlađi Michael Dunlop ipak vraća utrkivanju nakon što je prošle godine izgubio brata. Obojica ganjaju rekord njegova strica Joeyja Dunlopa, koji je skupio 26 TT pobjeda prije nego je smrtno stradao.

Krajem svibnja svake godine, čim ljetno sunce počinje grijati, ponavlja se ista priča za probrane motocikliste. Kao i obično, jure 320 km/h. Na javnim cestama Isle of Mana. Izbjegavaju kamene zidove, rubnike i sve ostalo što možete zamisliti na cesti. Bez ikakve sumnje; ovo nije obična utrka.

Godišnji Isle of Man Tourist Trophy - skraćeno TT - održava se na prijelazu iz svibnja u lipanj i od svoga začetka 1907. predstavlja apsolutni vrhunac motociklističkog utrkivanja na cesti; jedinstveni ispit za vozače i motocikle.

Dok je većina staza duga do 5km i sadrži 10 do 20 zavoja, TT Snaefell Mountain Course je nešto drugačija. Jedan krug te TT staze proteže se na 60,7 kilometara i ima 219 zavoja.

Deveterostruki svjetski prvak Valentino Rossi posjetio je otok tijekom utrke TT 2009. i svjedočio kako John McGuinness, danas pobjednik na 23 TT utrke, ruši rekord kruga, ali i pobjeđuje u Superbike kategoriji 2009. godine. U vremenu samo 1:46.07 prevalio je 363 km. To je ekvivalent utrci od Londona do Liverpoola, Pariza do Brussela, ili od New Yorka do Washingtona. Sve to za manje od dva sata, uz dva odlaska u boks i na stazi obrubljenoj listopadnim drvećem.

Prije odlaska s otoka Isle of Man, Rossi je novinarima podijelio svoja zapažanja: "Napravio sam krug na Isle of Man na motociklu, i sada mi je jasno zašto ljudi ovo vole. Jer je j**** - nevjerojatno. Ali nažalost, preopasno je. Ponekad su vozači ludi. Isle od Man je jako zahtjevna utrka. Ako napraviš pogrešku - možda ti je zadnja."

I dok je TT bilo ludo iskustvo za kralja utrka poput Rossija, pobjednik McGuinness ima drugačiji pogled: "Mi nismo ludi i nemamo želju za smrću, ili nešto glupo slično tome. Utrkujemo se na TT-u jer to želimo. Ja želim pomicati granice sebe i motocikla koliko god mogu, i sigurno se vratiti kući.“

"TT me još uvijek oduševljava, čak i nakon svih tih godina utrkivanja. Uvijek me nešto motivira; vremena kruga, vrijeme, brzina, ljudi - potpuno je unikatno. To je kao običan posao pri 320 km/h, ali mi to radimo. To je način života... . Strogo specijalizirani posao kojeg samo nas nekoliko to može dobro raditi.

"Kada sam bio mlađi, uhvatio bi trajekt kako bi sjedio u travi i gledao kako motocikli lete stazom - tada sam sanjao kako ću jednoga dana biti na startu. I danas osjećam to uzbuđenje. I ove godine će biti isto - ne samo zato jer mislim da je ovo moje vrijeme nakon ozljede. Kada sam kotrljao po stazi na utrci North West 200 2017. mislio sam da ću umrijeti. Sve za što sam radio je nestalo. Bio sam u komadićima, ali sada sam izliječen i nitko nije gladan poput mene."

Nema sumnje da je McGuinness pun motivacije da prebaci nogu preko Nortonovog superbikea motocikla i dokaže da je i dalje najbolji. Ali suočiti će se s opakom konkurencijom. A ne trebate je tražiti dalje od Michaela Dunlopa. U posljednjih 10 godina nitko nema rezultate na Mountain Courseu kao 29-godišnji Sjeverni Irac.
Najmlađi je član motociklističke dinastije koja uključuje i najuspješnijeg vozača u TT povijesti, Michaelovog ujaka Joeyja Dunlopa koji je pobijedio 26 puta. Ponekad se čini da bi TT bez Dunlopa bio nezamisliv za navijače; no to se umalo dogodilo ove godine. Michaelov ujak Joey, njegov otac Robert i nedavno njegov brat William su poginuli u nesrećama - iako se ni jedna nije dogodila na TT.

Nakon tragične pogibije starijeg brata Williama, prošloga srpnja, Michael Dunlop je uzeo stanku na neodređeno. Spremio je stvari, otišao kući i nije se popeo na motor do kraja godine. Morao je, razumljivo, na prvo mjesto staviti dobrobit sebe i svoje obitelji.

Nakon duge tišine, u ožujku je procurila vijest da će se Michael ipak vratiti na Isle of Man TT ove sezone; s BMW-ovom tvorničkim timom i vlastitom momčadi MD Racing. No, povratak utrkama nije shvaćen olako.

“Dugo sam razmišljao o povratku,” objašnjava Michael. “Nismo još sigurni koji je plan nakon North Westa i TT-a. Postaje mi sve teže naći motiva za sve te cestovne utrke. Ali TT nisam mogao zaobići. Za mene ne postoji veća utrka i sezona mi ovisi o njoj. Ne bih se ni vraćao da ne mislim da mogu pobijediti. Bilo je to teško razdoblje, morao sam se maknuti i smiriti se.“

“Ovo je nova godina i nov motocikl, a ja volim izazove. Uvijek postoji nešto na TT-u što želiš poboljšati i na čemu ćeš raditi tako da je teško napraviti listu stvari po kojima je ova godina posebna. Možeš puno planirati uoči TT-a, jer su ta dva tjedna jurnjave tako teška. Sve treba funkcionirati savršeno. Kad si na stazi, ostajete samo ti i motocikl, ali ostatak vremena tu je sto i jedna stvar koju treba napraviti."

Rekordi su se rušili na TT-u 2018. Britanac Peter Hickman je osvojio Senior TT utrku s najbržim krugom od 16 minuta i 42.778 sekundi, što odgovara prosječnoj brzini od 217.989 km/h. Sprema li nam TT 2019 nova iznenađenja, saznat ćemo uskoro.

Priča McGuinnessa i Dunlopa priča su mali dio onog što ovu utrku čini toliko posebnom i razlog tome što više od 40.000 ljudi tijekom ta dva tjedna migrira na mali otok Irskog mora da bi pratili TT.

No, s druge strane – tamo iza vizira – sve je kao i obično, pri 320 km/h

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Čekanje je gotovo i spektakl je ponovno počeo. Isle of Man TT utrke za 2018. pokreće i Monster Energy, čijom ljubaznošću vam i prenosimo ovaj tekst.

Sljedeća dva tjedna će vozači davati pun gas i suprotstaviti se ozloglašenoj planini Snaefell u pokušaju da uđu u povijest motosporta. Niste čuli za to? Definitivno ste trebali. Razmislite o "stazi" od 60,72 km, koja se sastoji isključivo od privremeno zatvorenih javnih prometnica. Bez šljunčanih izletnih zona, bez zaštitne ograde, bez druge šanse. Umjesto toga tu su kameni zidovi, ulična rasvjeta i uske avenije koje su prilagođene vožnji do škole pri 30 km/h, a ne Superbike motociklima koji postižu 320km/h. Sve to na otoku usred Irskog mora. Tvornički motocikli protiv privatnika u borbi za pobjedu na ultimativnoj uličnoj utrci.

Događanje je u podijeljeno na treninge i natjecateljski tjedan. Ovaj potonji započinje 2. lipnja, kada se vozi 6 krugova RST Superbike trke. U istinskom TT stilu, ta velika utrka pri otvaranju biti će zasjenjena samo još važnijom finalnom utrkom - Pokerstars Senior TT. A između toga će biti gomila akcije. Voze se utrke u pet odvojenih klasa; Superbike, Supersport, Superstock, Lightweight Supertwins i električna klasa TT Zero.

Međutim, 2018. je dosta turbulentna godina za TT; najuspješniji živući vozač, John McGuinness, nažalost, ponovo neće voziti zbog ozljede. Dosad je pobijedio u 23 utrke, s time da je i prošle godine bio prisiljen odustati nakon pada na utrci Northwest 200. Zbog greške na ECU-u njegove Honda Fireblade, i gubitka kontrole nad gasom, McGuinness je bio zbačen s motocikla pri više od 120 km/h.

Popis ozljeda bio je opsežan. Složeni prijelom donjeg dijela desne noge, četiri polomljena pršljena i tri slomljena rebra. McGuinness je morao nositi vanjski fiksator na desnoj nozi kako bi olakšao ponovni rast kosti. Njegov povratak na utrku TT 2018 bio je izuzetno blizu, imao je u džepu ugovorom s Nortonom, međutim novi prijelom u oslabljenoj nozi je srušio nade za „Morcambe Missilea“.

"Živcira me jer sam bio tako blizu cilja, otprilike tjedan ili dva daleko od toga da budem spreman. Da je TT par tjedana kasnije to bi bila druga priča ", objasnio je McGuinness. „Noga je ponovno pukla na mjestu prvoga prijeloma.“

"U početku kada su stavili fiksator, nije srastala kost, nego sam usput polomio originalnu frakturu i tako držao deset mjeseci. Kirurzi se nikada nisu zabrinuli oko toga, ali jesu zabrinuti oko vrha kosti koju regeneriraju, pa su ponovno razbili kost na vrhu i onda je vratili nazad tako što su ju istezali 1mm dnevno.

"Imao sam magnetnu rezonancu, TT skeniranje, sve to na originalnom prijelomu u studenom i rekli su da je to u redu. Kad sam se oslobodio fiksatora lagano sam hodao i potom se u potpunosti oslanjao na nogu punom težinom, a nakon šest dana na odmoru, iz nekog razloga, opet se desio prijelom na istom mjestu. Nije potpuni prijelom, samo minimalno naprsnuće na prednjoj strani. Kirurg je rekao da ne razumije zašto se to dogodilo i da se to dogodilo samo dva puta u 16 godina!

"Imam nekoliko usputnih poslića, malo posla sa [Michael] Dunlopom, i sasvim malo sa Nortonom, a također ću raditi neke stvari za Isle Of Man. Ne smeta mi sve to, ali još uvijek želim uživati, ići u Peel i jesti sladoled sa svojom obitelji i prijateljima. Uvijek sam to radio i uvijek ću to raditi, samo što ću ovog puta biti malo opušteniji! Imam posla sa Nortonom, pa ću bez sumnje biti zauzet i u kaosu, ali ja to apsolutno volim, tako da nemam pritužbi."

Agonija čekanja i iscjeljenja je nešto sa čim je dobro upoznat i njegov konkurent Ian Hutchinson, koji ima 16 pobjeda na TT-u. Kao četvrti na listi pobjednika TT-a, te jedini vozač koji je ikada osvojio pet TT trka u jednom tjednu, Hutchinsona su također pratile povrede u velikome dijelu karijere.

38-godišnjak se borio s ponovljenim povredama i slomljenim kostima uz nevjerojatnu odlučnost, a u posljednjih sedam godina je imao četiri puta fiksatore na svojoj lijevoj nozi. McGuinness je nedavno prošao isti proces.

"Uspjeh donosi novi uspjeh, a kad ga imate, to je jedini razlog zbog kojeg se nastavljate natjecati. Isto vrijedi i za moje ozljede na neki način ", rekao nam je Hutchi. "Jedini razlog da se vratite na utrke poslije nesreća je da opet pobijedite. To se ne razlikuje ovaj puta od 2010. godine, stvarno ne gledam na ozljedu kao na prepreku, već samo nešto na čemu moram raditi i učiniti da dođem do uspjeha."

Hutchinson se također vraća na Isle of Man sa osvježenjem u paddocku. Nakon što je prešao iz BMW Tyco momčadi s kojom se utrkivao od 2016. godine, uzjahat će tvornički pripremljenu Hondu CBR1000RR Fireblade SP2.

"Zaista se veselim startu sa Honda Racingom; to je novi izazov i novi početak za mene ", nastavio je Hutchi. "Prije deset godina sam se vozio sa ovim timom, a 2009./2010. sam vozio za momčad Padgetts Honda i tada sam u tjedan dana dohvatio pet TT pobjeda u tjednu, tako da jako dobro poznajem Fireblade. Honda ima puno iskustva na TT-u."

Usprkos tome što se tek oporavio od ozljeda, Hutchi će morati voziti najbolje moguće. Kralj cestovnih trka, Michael Dunlop će bez sumnje biti u ozbiljnoj formi i sigurno će se dati u potjeru za pobjedama – do sada ima 15 pobjeda i 19 podija.

Ovaj vozač iz Sjeverne Irske se utrkuje u četiri od pet klasa i vraća se na Isle of Man nakon pobjede na seniorskom TT-u 2017. Kao čovjek koji ne priča mnogo, sadašnji rekorder u ostvarenoj brzini kruga (prosjek od 133.962mph, odnosno 215,6 km/h) i netko tko više voli da njegova vožnja govori umjesto njega, Dunlop nam je jednostavno objavio svoje ambicije za TT 2018: "Ja nisam na TT natjecanju da bih osvojio drugo mjesto, to je mjesto za prvog gubitnika - ja sam odlučan u naumu da odradim svoj posao i osvojim pobjedu za sebe i momčad Tyco."

Ukoliko želite saznati više o svemu tome, kliknite na https://www.iomtt.com/, a uvijek atraktivne akcijske fotografije pogledajte u donjoj galeriji

Nakon još jedne teške ozlijede noge, Ian Hutchinson se samo želi vratiti na motocikl. I pobijediti!

Ian Hutchinson iza sebe ima 16 TT pobjeda, a 2012. je postao prvi čovjek koji je u dva tjedna utrkivanja na Isle of Manu uspio ubilježiti čak pet pobjeda. No, samo nekoliko mjeseci kasnije ga na je Silverstoneu udario drugi vozač nakon čega su njegova lijeva noga i gležanj podvrgnuti nizu od skoro 30 operacija. Hutchinson se vratio i ostvario još 8 pobjeda, no prošle godine je na TT-u pri nekih 210 km/h pukla prednja guma na njegovu BMW-u, pri čemu je ponovo teško ozlijedio istu nogu i nakon novih operacija dobio vanjske fiksatore. Malo nakon davanja ovog intervjua, kojeg prenosimo ljubaznošću Monster Energyja, Ian Hutchinson je skinuo te fiksatore i uspješno odradio prva testiranja uoči ovogodišnjih TT utrka.

Kako se osjećaš?

Osjećam se dobro, samo sam zaglavio sa onim što imam - sa zacementiranom nogom. Svi dijelovi koji su bili slomljeni sada su zacijelili, ali morao sam ostaviti gips na nozi zbog povrede zgloba i to je dio koji mi oduzima vrijeme. Ovo je drugi put da imam lom kosti na istom dijelu noge, tako da je zbog toga oporavak malo sporiji. Radio sam redovite rendgen snimke noge, kako bih pratio napredak, ali mislim da sad moram biti strpljiv i držati nogu fiksiranu što je duže moguće. Još uvijek se nadam da ću se moći utrkivati i činim sve što mogu da se pripremim na vrijeme.

Jesi li zaista odlučan u tome da ne dozvoliš da te TT savlada?

Ne bih to tako nazvao. Nakon prve ozljede sam puno toga stavio na kocku da dođem do točke na kojoj sam bio – sposoban pobijediti - i nisam osjećao da mi samo utrkivanje vraća dovoljno da se opravdava taj moj napor. Morao sam se vratiti i pobijediti! U ovom trenutku mogu biti zadovoljan s osvojenih 16 TT pobjeda, ali znam da još uvijek mogu više. Vodio sam onog dana kada se to dogodilo u Senior utrci prošle godine, tako da znam da su te pobjede negdje u meni. Samo želim nastaviti pokušavati sve dok ne dođem do toga.

Kako izgleda tvoj raspored dnevnih treninga?

Očigledno da je malo ograničen, ali mogu voziti bicikl, bilo u teretani ili na otvorenom, a mogu koristiti i stroj za veslanje. Nastojim raditi i čučnjeve s utezima. Sve to kako bih mogao nositi punu težinu na nogama, jer se nisam mogao osloniti punom težinom na nogu sedam mjeseci, tako da su mi oslabili mišići u nogama.

Da li je prelazak na Hondu bio lagan izbor?

Kada su mu prvi put dali tu ponudi, bilo je već kasno tog dana i nije mi se to činilo kao opcija. Rekli su mi na početku da, ako ne za 2018. godinu, možda bismo mogli napraviti nešto zajedno 2019. Zaista sam cijenio cijeli njihov pristup. Dali su mi vremena da razmislim i vratili su se nakon nekoliko dana. Što sam više razmišljao o tome, više sam shvaćao da je to nešto što sam htio napraviti. To nije bila neposredna odluka, ali kada sam se odlučio, bio sam zadovoljan izborom.

Što je s testiranjima?

Neću puno testirati. Nadam se da ću voziti North West 200, a tamo - ovisno o vremenu – možete puno voziti. I to velikim brzinama i na cesti, a baš to je ono što mi treba. Nadam se da ću nakon toga moći odraditi i tjedan s testiranjima na Isle of Manu, i tu napredovati prije nego počnu utrke.

Kakvim bi rezultatom na ovogodišnjem TT-u bi bio zadovoljan?

Dok ovako sjedim, s vanjskim fiksatorom na nogom, sa štakama, a samo mjesec dana prije TT utrka, teško je nešto predvidjeti. Sada samo radim na tome da dignem formu i da budem u stanju utrkivati se. Nakon svega što sam prošao do sada, znam da mogu opet da doći u stanje u kojemu mogu pobjeđivati, ali za sada mi je samo cilj vratiti se na motocikl.

Dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.

Naelektrizirani Mugen Shinden, sedmi po redu, ide po petu pobjedu na „električnom“ TT Isle of Manu.

Iza imena Mugen se, u manjoj ili većoj mjeri, zapravo skriva Honda, koja tako već godinama skuplja iskustvo u razvoju doista ekstremnih natjecateljskih elektro modela Shinden. Oni su stvorenih isključivo za pobjedu na TT Zero utrci, koja se održava u sklopu sveopće TT Isle of Man jurnjave.

Financijski gledano, vrijednost svakog Shindena je otprilike jednako neprocjenjiva kao i ona Hondinog MotoGP motocikla, od kojeg je ovaj elektrocikl u nekim elementima čak i napredniji. Primjerice, dok Honda RC213V tek od ove sezone koristi karbonsku stražnju vilicu, Mugen Shinden uz to ima i karbonski okvir, a Showa navodno razvija i karbonsku prednju vilicu.

Već po tradiciji, drugi dio imena se odnosi na generaciju Shindena, pa tako ovogodišnji model ima i oznaku Nana, što će reći da je sedmi u nizu. Prve dvije godine ih je u TT Zero utrci pobjeđivao u međuvremenu ugasli MotoCzysz, nakon čega je Mugen nanizao četiri uvjerljive pobjede. Ne treba sumnjati da će početkom lipnja dohvatiti i jubilarnu petu, to više što legendarni John McGuinnes i brzi Bruce Anstey imaju svaki po dvije pobjede s Mugenom, ove godine im se u momčadi pridružuje i Lee Johnston.

Ako vremenske neprilike to dopuste, ove godine bi električni Mugeni prvi put mogli prebaciti prosjek od 120 mph, što znači da bi trebali juriti prosječnom brzinom većom od 193 km/h. A tu se onda i prebacivanje prosjeka od 200 km/h više ne čini nedohvatljivim. Inače, najveći je problem da se prilikom jurnjave krugom od 60 km ne isprazne baterije, pa tako obično tek u samoj završnici kruga, kad vide da imaju dovoljno rezerve, vozači krenu punom brzinom.

U kontekstu toga veseli što iz Mugena najavljuju da će izvući dodatni potencijala iz baterija, dok maksimalne vrijednosti od 163 KS i 210 Nm ostaju iste kao i prošle godine. Zato je nova aerodinamika, koja bi trebala pospješiti odvođenje topline od uljem hlađenog elektromotora, ali i smanjiti otpor zraka, pri čemu se posebno ističu nazubljeni rubovi bočnih oplata, koji vjerojatno umanjuju turbulencije.

Ako želite vidjeti i čuti kako su Anstey i Mugen prošle godine osvojili TT Zero, otvorite ovaj kratak VIDEO.

Po dvije pobjede Hutchinsona i Dunlopa, predaja Guya Martina, troje mrtvih i ukupna pobjeda Hickmana.

Ovogodišnji TT Isle of Man prošao je u znaku lošeg vremena, ali i borbe dvojice prekaljenih titana i vječitih neprijatelja. Od četiri glavne utrke (trebalo ih je biti pet, ali je druga Supersport utrka otkazana) Michael Dunlop i Ian Hutchinson su odnijeli po dvije pobjede.

Michael Dunlop (gornja fotografija) je već znao prirediti slične iznenađenja, pa je tako ovaj put dokazano najbrži BMW S 1000 RR odlučio zamijeniti za novi i neprovjereni Suzuki GSX-R 1000. Sav rizik njegov odluke vidio se već u prvoj utrci RST Superbike u koju je dobro krenuo i mjestimice vodio, ali vrlo brzo i odustao, olakšavši tako Hutchinsonu (donja ftografija) i BMW-u put do prve pobjede, 5 sekundi ispred Hickmana s još jednim BMW-om i Harrisona na Kawasakiju.

U Monster Energy Supersport TT 1 utrci je Michael Dunlop bio bolje sreće i odnio uvjerljivu pobjedu sa svojom provjerenom Yamahom R6, ispred Hilliera na Kawasakiju i Hickmana na Triumphu, dok je Michaelov brat William Dunlop završio kao 4., a Hutchinson tek 5. Ipak, uslijedila je RL360 Quantim Superstock TT utrka u kojoj je Hutchinson bio nedostižan Hickmanu i Knnenu, sva trojica na BMW motociklima, dok je Michael Dunlop sa Suzukijem bio 6. najbrži, što za njega nije bila baš najbolja najava konačnog obračuna na završnoj i najvažnijoj utrci Pokerstars Senior TT.

Hutchinson je krenuo bolje od Dunlopa, ali je pao pri velikoj brzini u 2. krugu i pritom slomio zdjelicu. Zbog tog je incidenta utrka prekinuta, a u ponovljenoj utrci, skraćenoj na 4 kruga, Dunlop je odmah stvorio vodstvo i do kraja utrke ga pomalo povećao, pobijedivši sa Suzukijem GSX-R 1000 s 10,6 sekundi prednosti, pri čemu su drugo i treće plasirani bili isti oni koji i u prvoj Superbike utrci, dakle Hickman na BMW-u i Harrison na BMW-u.

Moglo bi se tako učiniti da je dvoboj između Hutchinsona i Dunlopa prošao neriješeno, s time da je Dunlop, koji dakako vozi na Dunlopu, ipak pobijedio u onoj najvažnijoj utrci. No, Hutchinson nakon ove godine broji ukupno 16, a Dunlop 15 pobjeda. Osim toga, u ukupnom poretku za 2017. Hutchinson je u četiri spomenute utrke osvojio bod više od Dunlopa, s time da je najviše bodova ipak skupio Hickman, s tri druga i jednim trećim mjestom.

Možda se pitate gdje su tu Honde. John McGuinness se teško ozlijedio na prethodnoj cestovnoj utrci i zbog ozljede propustio TT, dok je povratnik Guy Martin pao već praktično na samom početku cijelog događanja kada je pri ulasku u zavoj shvatio da mu je mjenjačka kutija „puna neutrala“. Fizički je bio relativno dobro, no od tog se pada psihički nije oporavio i na kraju je čak odustao od Pokerstars Senior TT utrke, nastupivši tek na TT Zero utrci s elektociklima, gdje je s Mugenom završio kao drugi, ali s velikim zaostatkom za Ansteyjem na istom motociklu.

Nažalost, TT Isle of Man je i ove godine bio okrutan. Davey Lambert (48), Jochem van den Hoek (28) i Alan Bonner (33) ostavili su živote na nemilosrdnoj i 60 km dugačkoj stazi, na kojoj je prosječna brzina debelo veća od 200 km/h. Ako želite vidjeti koliko u svemu tome treba imati sreće i spretnosti bacite pogled na ovaj kratak VIDEO.

(foto: www.iomtt.com)

Nakon godine pauziranja, najpopularniji TT vozač se vraća. S njim i McGuinnessom, Honda ima „dream team“.

Nakon što je 2015. preživio težak pad na cestovnoj utrci Ulster Grand Prix, i ozlijedio kralježnicu, Guy Martin je prošle godine apstinirao od moto utrka. Doduše, za to je vrijeme srušio brzinski rekord na zidu smrt, te pokušao oboriti i apsolutni brzinski rekord s Triumphovim streamliner motociklom, a uspješno je završio i sjevernoamerički mountain-bike maraton Tour Divide. No, na TT Isle of Manu ga nije bilo i činilo se kao da ga više neće ni biti.

I zato nije mala stvar da se 2016. ipak vraća, a iznenađenje je to veće što će nakon dugogodišnjeg angažmana sa Suzukijem, pa onda šurovanjem s BMW-om, ovaj put nastupati na novoj Hondi Fireblide SP2. I to za Hondinu službenu momčadi u kojoj ostaje John McGuinness, najuspješniji živući TT vozač i jedini koji se svojom popularnošću može mjeriti s Martinom.

Dok je veteran McGuinness dosad slavio 23 puta te ga do rekorda pokojnog Joeyja Dunlopa dijele tri pobjede, Guy Martin je na TT Isle of Man podiju stajao 15 puta, ali nijednom na najvišoj stepenici. Iako realno gledajući ne spada nužno u onaj baš najuži krug favorita, s Hondom će imati dobru priliku, vjerojatno i posljednju šansu, da konačno ode do kraja. Čak i ako ne uspije, s njim će TT Isle of Man biti još zanimljiviji, a u planu je da nastupi i na jednako ludim utrkama North West 200, Southern 100 i Ulster Grand Prix.