Motosport

Iako sportski motocikl nisu nikad bili brži, morali smo malo olabaviti kriterije da bi skupili njih 5 dostojnih ovog izbora. Više informacija o njima doznajte u aktualnom broju Moto Pulsa.

#5 Bimota KB4 – 142 KS @ 10.000 o/min, 189 kg (suha težina)

Prava sportska Bimota mora biti egzotična i izgledati pomalo čudno, a upravo to je slučaj s novim modelom KB4. Jedino „normalno“ kod ovog motocikla je to što ga pokreće Kawasakijev četverocilindrični agregat iz sport-touringa Ninja 1000 SX. S time da se u ovom slučaju ispred njega ne nalazi hladnjak, nego je on smješten u rep motocikla, s pripadajućim ventilatorom, do kojeg se zrak provlači kroz velike bočne kanale koji se protežu od nosa motocikla. Sve to kako bi se prednji kotač sasvim približio agregatu te tako i s dugačkom stražnjom vilicom dobio kompaktni osovinski razmak od 1.390 mm. Za cijenu bolje nemojte ni pitati, no računajte da će biti debelo, debelo iznad 30 tisuća eura.

#4 Yamaha R7 – 73,4 KS @ 8.750 o/min, 188 kg

R7 nije nasljednik onog superbike R7 modela s prijelaza tisućljeća, ali nije ni samo MT-07 u atraktivnim oklopima. Naime, u paketu dolazi i napredniji te sportski podešen ovjes, žustrije kočnice i sportska ergonomija sa spuštenim upravljačem. Sa svim tim su usklađene i karakteristike okvira, a pridodana je klizna spojka, što u kombinaciji s mokrom težinom od 188 kg obećava užitak pri jurnjavi kroz zavoje. Tu bi od pomoći mogao biti dvocilindrični agregat, poznat po tome kako fino povuče na srednjim brojevima okretaja, nemojte samo očekivati da ćete na ravnicama obarati brzinske rekorde. Najavljena je cijena od 75.490 kn, što je možda i malo manje nego što smo očekivali, čak i ako se prije 15-ak godina za sličnu svotu mogao kupiti četverocilindrični R6 sa 125 KS. Ali to su bila neka sasvim druga vremena.

#3 Honda CBR 1000 RR-R Fireblade – 218 KS @ 14.500 o/min, 201 kg

Izvana je drugačiji samo po ovim slavljeničkim bojama za posebnu 30th Anniversary verziju, no Fireblade bi za 2022. trebao biti još i žešći. Gotovo rekordnih 218 KS nije ni trebalo mijenjati, ali bi se promjenama na usisu i ispuhu trebalo dobiti još bolje razvijanje snage, dok bi ubrzanja u cijelom rasponu trebala biti još i utoliko žešća što je završni prijenos bitno skraćen, zaslugom stražnjeg lančanika koji broji 43 umjesto 40 zuba. Dorađena je i elektronika, kako bi kontrola proklizavanja radila preciznije.

#2 Triumph Street Triple RR – 180 KS @ 10.750 o/min, 199 kg

Na prvu bi se moglo učiniti da je Speed Triple RR zalutao u ovu konkurenciju, ali ako se našlo mjesta za Bimotu, onda ga svakako ima i za ovaj Triumph. Dakle, ne dajte da vas zavara njegov neo-retro poluoklop, niti da vas obeshrabri to što je nastao na temelju sportskog nakeda. Trocilindrični Speed Triple RR ima sportsku ergonomiju, karbonske oplate, poluaktivni Öhlins ovjes, Brembo Stylema kliješta, konkretnih 180 KS i manje od 200 kg. Sve u svemu, nemate opravdanja da s ovim britanskim sportašem ne budete suludo brzi. Nažalost, i cijena mu je sportska. Traži se 158.500 kn.

#1 Ducati Panigale V4 – 215,5 KS @ 13.000 o/min, 198,5 kg

Drugačija su krilca na nosu, koja generiraju downforce od 37 kg pri 300 km/h, a pridodana su i dva proreza s donje strane oplata za bolje hlađenje. Uz to, V4 agregat se sad i bolje podmazuje, te ima i 1,5 KS više, što uz promjene na prijenosnim omjerima i aerodinamici rezultira porastom maksimalne brzine za 5 km/h. Dorađena je ergonomija, dok su elektronska pomagala još naprednija u svom radu, a verzija V4 S, opremljena poluaktivnim Öhlins ovjesom, ima i novu prednju vilicu. To je sve, navodno, dovoljno za skidanje cijele sekundu po krugu. Osnovi model košta 199.990 kn, dok je V4 S dostupan za 240.990 kn, a kompletan test ovog motocikla moći ćete pročitati u 184. broju Moto Pulsa. Naš kratak video test već sad možete pogledatiOVDJE..

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

KTM je Hondi preoteo prošlogodišnjeg pobjednika, a to je samo početak priče o onom što bi trebao biti itekako neizvjestan reli Dakar.

Rally Dakar kreće već 1. siječnja 2022., i ponovo povezuje ogromna pustinjska bespuća Saudijske Arabije. S time da će već prvog dana odraditi 614 km, ali od toga samo 19 km otpada na brzinski ispit, da bi 2. siječnja počeo ozbiljan posao. A sve će, nakon 13 etapa i jednog dana odmora, završiti 14. siječnja u Jeddahu, gdje sve i započinje. Kroz to vrijeme bi trebali odraditi ukupno 8 tisuća kilometara, od čega otprilike 4.300 km otpada na brzinske ispite s mjerenjem vremena.

Već je zbog dužine te utrke na zahtjevnom terenu, koji krije mnoge zamke, apsolutno nemoguće bilo što predviđati. A situaciju dodatnu komplicira i to što je većina tvorničkih momčadi barem djelomično promijenila svoje vozače, pri čemu se najvažniji transfer odnosi na to da je prošlogodišnji pobjednik Kevin Benavides prešao iz redova Honde na KTM. Honda je samo donekle uzvratila udarac tako što je na mjesto Argentinca dovela iskusnog Čilenca Pabla Quintanillu, iz redova KTM-u sestrinske Husqvarne.

Uz njega, Honda u svojim redovima i dalje ima Amerikanca Rickyja Brabeca, pobjednika iz 2020. i viceprvaka 2021., a ostao je i Čileanac Jose Ignacio Cornejo, koji je prošle godine odustao pred sam kraj, u trenutku kad je bio u vodstvu. Pomalo iznenađujuće, za Hondu će ponovo nastupiti i Joan Barreda, koji je nesumnjivo brz i rekorder po broju etapnih pobjeda, ali još nikad na kraju relija nije bio plasiran bolje od petog mjesta. Prošle godine je morao odustati nakon što je, ni ne trepnuvši, projurio pokraj stanice za nadolijevanje goriva i onda ostao bez benzina.

Uglavnom, iako Honda ima i Brabeca i Corneja koji se itekako mogu boriti za pobjedu, ipak se teško oteti dojmu da je KTM blagi favorit. Naime, uz to što su Hondi preoteli prošlogodišnjeg pobjednika Kevina Benavidesa, za tvorničku KTM momčad i dalje nastupaju Australac Toby Price i Austrijanac Matthias Walkner, obojica bivši pobjednici.

No snaga KTM je u brojevima, odnosno u činjenici da, zapravo, ako računamo i ostale brendove, imaju tri tvorničke momčadi. I to sve tri s jakim imenima. Tako je prekomandu u momčad GasGas dobio bivši pobjednik Sam Sunderland, koji je prošle godine bio treći, a Britancu će timski kolega biti Australac Daniel Sanders, koji je prošle godine iz prvog pokušaja završio četvrti. Istovremeno, boje Husqvarne će braniti uzbudljivi Amerikanac Skyler Hawks, koji je prošle godine prodao sve što ima, osim brdskog bicikla, kako bi nastupio na reliju Dakar, te je kao privatnik završio na visokom petom mjestu u ukupnom poretku. Dakle, u redovima KTM-a i njegovih sestrinskih momčadi su četiri od petorice najboljih na kraju prošlogodišnjeg iznimno uzbudljivog relija Dakar.

Ima li onda Yamaha uopće šanse kraj Honde, KTM-a i njegovih satelitskih brendova? Za početak, za pretpostaviti je da su riješili tehnički problem zbog kojeg je prošle godine odustalo svih 5 njihovih vozača. Osim toga, čini se da je Adrien Van Beveren sad konačno potpuno zdrav, a iako već četiri puta zaredom nije uspio završiti reli, ipak je riječ o vozaču koji je prije koju godinu bio doista nadomak pobjede, dok nije naletio na kamen skriven u pijesku. Uz Francuza, tu je i Ross Branch, profesionalni pilot iz Bocvane, koji je prošle godine bio u borbi za pobjedu sve dok nije morao odustati zbog kvara i svakako je brz. Tko zna, možda ugodno iznenadi i Amerikanac Andrew Short, iako se on tek treba nametnuti kao elitni vozač.

Uglavnom, potencijalnih pobjednika doista ne nedostaje, a tu je još i dosta njih koji bi mogli dobaciti barem do pobjedničkom postolja. Među njih svakako spada Lorenzo Santolino, koji je prošle godine završio kao šesti, unutar sat vremena zaostatka za pobjednikom, a na raspolaganju ima potpuno novi motocikl tvorničke momčadi Sherco. Hero Motosport je pred sam početak relija ostao bez Franca Caimija, koji je došao iz tvorničke momčadi Yamahe, ali se nedavno ozlijedio, tako da će se i ove godine pouzdati u Portugalca Joaquima Rodriguesa, koji ima potencijala progurati se duboko u top 10.

Ne sumnjamo da će bljesnuti i neko novo ime, a biti će zanimljivo pratiti i dosadašnjeg MotoGP vozača Danila Petruccija, kao pridruženog član momčadi KTM-a. Talijan je samo koji dan prije starta slomio kost u gležnju, ali tvrdi da ga to neće spriječiti da ostvari svoju životnu želju i nastupi na reliju Dakar.

Dakako da ni ove godine nema hrvatskog natjecatelja, dok će Slovenija ponovo moći navijati za Simona Marčiča, koji je prošle godine bio 36. ukupno, a odličan 5. u konkurenciji Original by Motul, u kojoj nastupaju vozači bez pomoći mehaničara. U toj istoj klasi će nastupiti i srpski pedesetogodišnji veteran Gabor Saghmeister, kojem je to već 14. reli Dakar.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

I vi možete biti Toprak Razgatlioglu! Zapravo, ne možete, ali možete kupiti jednu od replika njegovog trkaćeg R1, s kojim je osvojio naslov Superbike prvaka.

Jasno, ta replika nije ista kao i Toprakov natjecateljski motocikl, ali svakako je riječ o vrhunskoj alatki za stazu. To više što motocikl sastavlja Crescent Racing, odnosno radionica momčadi s kojom je Toprak Razgatlioglu postao prvak.

Ukupno će sastaviti 21 primjerak, u čast 2021. godine i osvajanja naslova, a svaki od njih će imati 205 KS na stražnjem kotaču i težiti manje od 175 kg sa svim tekućinama. Tom bitnom povećanju snage i smanjenju težine uvelike pridonosi i Akrapovič ispušni sustav, ali tu su i kovani Marchesini naplatci, kao i natjecateljska upravljačka jedinica s pripadajućim ožičenjem te kontrolom proklizavanja, kočenja motorom i propinjanja na stražnji kotač.

Replika dolazi i s Öhlins ovjesom, i to onim tvorničkih specifikacija, kao i natjecateljskim Brembo kočnicama. Tu je još i pregršt drugih detalja iz Yamahina GYTR natjecateljskog asortimana, kao i autogram Topraka Razgatliouglua i Paula Denninga kao vlasnika momčadi. Kupnjom se dobiju i dvije VIP propusnice za neke od Superbike utrka, kao i jednodnevni tečaj podešavanja i vožnje motocikla. Yamaha taj posebni model prodaje isključivo online, a svoj toliko žuđeni primjerak možete rezervirati OVDJE.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Uz iznimno mnoštvo trkaćih dijelova, uključujući i u potpunosti karbonski rep, tu su i grafike koje je osmislio Aldo Drudi, Rossijev prijatelj i dizajner njegovih kaciga.

Primopredaja se zbila na EICMA sajmu u Milanu, na kojem se Rossi pojavio prvi put, u sklopu Yamahina događanja „One More Lap“ tijekom kojeg su se obožavatelji mogli još jednom oprostiti od njega. Uz već spomenuti karbonski rep motocikla, i dakako karbonske oplate, taj unikatni R1 ima i poseban spremnik goriva zapremine 22 l, Marelli upravljačku jedinicu i još silnu hrpu dijelova iz Yamahinog GYTR asortimana namijenjenog natjecateljima.

Nije da mu je dosad nedostajalo motocikala za trening, no s tim će poklonom Rossi moći doista kvalitetno nastaviti s jednom od svojih omiljenih razbibriga u vidu treniranja na stazi Misano. Inače, sad kad se povukao u vozačku mirovinu, Rossi će biti vlasnik svoje MotoGP momčadi koja će koristiti motocikle Ducatija, s kojim je potpisan ugovor na iduće tri sezone, no djeluje izvjesno da bi nakon toga mogao započeti suradnju s Yamahom.

Uostalom, s Yamahom će već od iduće godine izravno surađivati u Moto2 klasi, gdje će uz svoj već dokazano uspješan VR46 Racing Team imati na brizi i novu Yamaha VR46 Master Camp momčad, kroz koju će Yamaha moći probrati i „uzgajati“ talentirane vozače te ih eventualno bezecirati za MotoGP. S tim da će Rossi samo načelno voditi te dvije Moto2 i jednu MotoGP momčad, jer će taj posao prepustiti drugima, a on uživati u odmoru i utrkivanju automobilima.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Yamaha je prije svega vizualno, a onda i tehnički, obnovila popularni XSR 700 i njegovu XTribute varijantu.

Dizajnerske promjene se prvenstveno svode na novo prednje svjetlo, koje je bitno plosnatije od dosadašnjeg te je uz to i LED tehnologije. Tu su sad i ukrasni bočni poklopci hladnjaka tekućine, na koje se nadovezuju i LED pokazivači smjera, a LCD instrumenti su istureniji i tako više u vidnom polju. Boje su inspirirane onima s dvotaktnog RD-a 350 LC, dok je hvaljeni četvrotaktni dvocilindraš usklađen s Euro5 normama i sad razvija 73,4 KS. Prednji diskovi su narasli do promjera od 298 mm, a dorađena je i prednja vilica.

Istovremeno je predstavljena i XTribute verzija (donja fotografija), čije su kombinacije boja za 2022. inspirirane onima s modela XT 500 iz 1981. godine. Kao i dosad, XTribute se od osnovnog modela razlikuje po upravljaču s poprečnom prečkom, drugačijim osloncima za noge, grubljim Pirelli gumama, plosnatijem sjedalu i gumenim zvončićima na prednjoj vilici. Više o svemu doznajte u idućem broju Moto Pulsa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Posljednja utrka sezone, na novoj stazi u Indoneziji, nije donijela preokret. Rea je bio nepobjediv, ali Razgatlioglu je potvrdio osvajanje svog prvog naslova prvaka.

Prvi put je to, pomalo senzacionalno, uspjelo Benu Spiesu 2009. godine. Sad je Toprak Razgatlioglu postao tek drugi vozač u povijesti koji je s Yamahom osvojio naslov. I ne samo to, Toprak je najzaslužniji i što je Yamaha osvojila i konstruktorski naslov, tijesno ispred Ducatija, a rookie timski kolega Andrea Locatelli je vrijedno pomagao u tome da Pata Yamaha osvoji i momčadsku titulu.

Tako je prekinut rekordni niz od 6 uzastopnih naslova prvaka Jonathana Reae. U iznimno zanimljivoj sezoni, Rea se nije predavao do samog kraja. Uoči dolaska na potpuno novu i zavojitu indonezijsku stazu Mandalika, vozač Kawasakija je imao 30 bodova zaostatka i realno male šanse za osvajanje sedme titule, koje su dodatno splasnule kad je monsun poplavio stazu uoči subotnje utrke. Iako je ta utrka prebačena na nedjelju, ona je ipak došla na mjesto sprint utrke, koja je otkazana, što znači da je Rea imao jednu priliku manje da preokrene situaciju u svoju koristi.

S druge strane, iako si je samo kakvim padom mogao zakomplicirati situaciju, Razgatlioglu nije taktizirao. Na prvoj nedjeljnoj utrci se borio za vodstvo sve do 8 krugova prije kraja, kada se majstorski spasio od pada, ali je pritom potonuo na treću poziciju. Rea je u tom trenutku bio drugi, ali je ubrzo potom prošao Reddinga i, da je tako ostalo, pitanje prvaka ne bi još bilo riješeno. No Turčin je dodao gas, prestigao Reddinga te se u zadnjem krugu još i sasvim približio Rei, koji je tako odnio samo Pirovu pobjedu. Naime, Topraku je i drugo mjesto bilo taman u bod dovoljno da odmah počne slaviti naslov svjetskog Superbike prvaka.

Druga nedjeljna utrka je zbog jakog pljuska nekoliko puta odgađana, pa onda ipak, kad se kiša malo smirila, odvožena u skraćenom formatu od 12 krugova. U zanimljivom međusobnom obračunu, Rea je s Kawasakijem ipak pobijedio Reddinga u njegovoj posljednjoj utrci na Ducatiju, dok je Vd Mark s BMW-om bio bolji od novog prvaka Razgatlioglua u borbi za treće mjesto. Tom Sykes, svjetski prvak iz 2013. godine, je tu svoju posljednju utrku svjetskog Superbike prvenstva završio kao peti.

I tako je, nakon 37 utrka odvoženih tijekom 13 natjecateljskih vikenda, Razgatlioglu skupio 13 bodova više od Reae, s time da su obojica ostvarili po 13 pobjeda. Scott Redding im je jedini uspijevao parirati, skupivši 7 pobjeda i više od 500 bodova, dok su svi ostali bili daleko iza. Ipak, tu treba izdvojiti Locatellija, koji je kao rookie, u posljednji tren preskočio Rinaldija i završio prvenstvo kao četvrti u ukupnom poretku, čak i ako nijednom nije pobijedio ili bio drugi.

Jasno, Rea je već najavio da iduće sezone želi vratiti svoju krunu, ali i Razatglioglu se prijeti da će ići na pobjedu u baš svakoj utrci. A nakon toga možda konačno završi u MotoGP prvenstvu, u kojem su ga mnogi vidjeli već iduće sezone. Doduše, i Rea je stalno bio u kombinacijama za prelazak u MotoGP, pa je svejedno odolio svim pozivima.

KONAČAN POREDAK

1. T. Razgatlioglu – Yamaha – 564
2. J. Rea – Kawasaki – 551
3. S. Redding – Ducati – 501
4. A. Locatelli – Yamaha – 291
5. M. R. Rinaldi – Ducati – 282
6. M. VD Mark – BMW – 262
7. G. Gerloff – Yamaha – 228
8. A. Lowes – Kawasaki – 213
9. A. Bassani – Ducati – 210
10. A. Bautista – Honda – 195

Novi TMAX preuzima tehniku od prethodnika, ali bi uz potpuno novi dizajn trebao nuditi i više sportskog užitka i čistog luksuza.

Iako je TMAX sedme generacije bio doista odličan, na tržištu je proveo samo dvije godine. Za 2022. na njegovo mjesto dolazi novi TMAX, koji je odmah lako prepoznatljiv svojim bitno agresivnijim dizajnom. Promijenjen je praktično svaki element plastičnih oplata, kao i svaki element LED rasvjetnih tijela, a cjelina je pomalo šokantna, kako smo kod to Yamahe u posljednje vrijeme već i nekako navikli.

Tehnika nije u bitnome mijenjana, ali promjene na ciklistici i ergonomiji bi trebale garantirati drugačiji i više sportski užitak vožnje. Tako novi TMAX ima niži i ravniji upravljač, duže sjedalo i dužu podnicu, kako bi vozač bio malo više nagnut prema naprijed. Osim toga, ovjes je nešto tvrđe podešen i trebao bi pružiti bolji osjećaj za prednji kraj, a tu su i lakši naplatci, nastali po „spin forged“ proceduri, koja je debitirala na modelu MT-09.

Komanda gasa je sad potpuno elektronska, bez čeličnog užeta, dok je redni dvocilindraš ostao isti te i dalje razvija 47,6 KS pri 7.500 o/min. To znači da s ovim sportskim skuterom mogu upravljati i oni koji imaju položenu A2 kategoriju.

Važnu novost predstavlja to što je TMAX konačno opremljen pravim TFT instrumentima povezivim s pametnim telefonom, a na njima je, uz pretplatu, moguće prikazivati i Garmin navigaciju. Kao i dosad, u seriji dolazi beskontaktni ključ, a novost je da se poklopac goriva otvara elektronski. Vjetrobran se mora podešavati ručno, ali je sad drugačije oblikovan te bi trebao stvarati manji šum vjetra.

U čast prvog TMAX modela iz 2001. godine, novi je TMAX dostupan i u žarko žutoj boji (uz plavu i sivu varijentu), dok su u nešto diskretnijim koloritima raspoložive Tech MAX verzije. One su dva kilograma teže i bogatije opremljene, pa se tako vjetrobran podešava elektronskim putem, a moguće je (ručno) podešavati i stražnji ovjes. Osim toga, Tech MAX u seriji ima i grijane ručke i sjedalo, tempomat, svjetleće prekidače i još koji dekorativni detalj.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Čak i ako su rekordne, brojke su suhoparne i ne mogu opisati veličinu Valentina Rossija. Ali svejedno mogu potvrditi da je najveći svih vremena.

Rossi je u Valenciji odvozio svoju posljednju utrku u karijeri, koja se protegnula na rekordnih 26 sezona. I dakako da to nije njegov jedini rekord. Donosimo vam njih nekoliko najvažnijih ili možda najzanimljivijih, plus pokoju triviju.

Rossi je odvozio rekordne 432 utrke, što znači da je nastupio na čak 44,3% od svih u povijesti održanih natjecateljskih vikenda, u dosadašnje 73 Grand Prix sezone. U međuvremenu je propustio samo 7 utrka zbog ozljeda. Drugi je Dovizioso 331 utrkom, odnosno 34%. U Formuli 1 je rekorder Kimi Raikkonen s 345 utrka.

Rekorder je s 89 pobjeda u kraljevskoj klasi, drugi je Giacomo Agostini sa 68. Rekorder je i sa 199 podija u kraljevskoj klasi, a drugi je Jorge Lorenzo sa 114 podija.

S titulama u kategorijama 125, 250, 500 i MotoGP, Rossi je jedini koji osvojio naslove u 4 klase. Zapravo, u 3,5 klase ako uzmemo u obzir da je MotoGP nasljednik klase 500.

Rossi je jedan od samo dvojice vozača koji su u kraljevskoj klasi osvojili titule i za upravljačem dvotaktnog (Honda) i četverotaktnog motocikla (Honda i Yamaha). Uz njega, to je uspjelo samo Giacomu Agostiniju (MV Agusta i Yamaha).

Rossi je jedan od samo dvojice vozača koji su u kraljevskoj klasi osvojili uzastopne titule za upravljačem dva različita motocikla (2003. Honda i 2004. Yamaha). Uz njega, to je uspio još samo Eddie Lawson 1998. i 1989. godine (Yamaha / Honda)

Rossi je jedini pobijedio na dvije uzastopne utrke s dva različita motocikla. 2003. godinu je zaključio pobjedom na Hondi, a 2004. otvorio slavljem na Yamahi.

Tijekom GP karijere vozio je utrke na 38 različitih staza, a na njih 29 je pobijedio, što je rekord. Drugi na tom popisu je Mick Doohan, koji je pobijedio na 24 različite staze.

Prošlo je rekordnih 16 godina i 351 dana od njegove prve pobjede u kraljevskoj klasi u Doningtonu 2000. do zadnje pobjede u Assenu 2017. Prvi do njega je Alex Barros sa 11 godina i 204 dana. Ako gledamo podije u kraljevskoj klasi, onda se radi o 20 godina i 87 dana, što je također rekord. Ako gledamo sve tri klase, onda je razmak između prvog i posljednjeg podija čak 23 godine i 355 dana.

S tadašnjih 38 godina i 129 dana, Rossi je u Assenu 2017. postao tek 7. najstariji pobjednik u kraljevskoj klasi. Ipak najstariji je pobjednik s MotoGP motociklom. Drugi na tom popisu je Troy Bayliss koji je imao 37 godina i 213 dana kada je kao zamjena nastupio na utrci i Valenciji 2006. i pobijedio Ducatijem.

Rossi je posljednji put na podiju stajao prošle godine u Jerezu, no još mu se tamo u Brnu 2008. posljednji put dogodilo da nije bio najstariji na pobjedničkom postolju. Tada je stariji od njega bio Loris Capirossi.

Tijekom karijere, Rossi je dijelio podij s čak 55 vozača. Samo s trojicom od njih nije imao to zadovoljstvo da barem jednom stoji na višoj stepenicu od njih. To su Alex Rins, Fabio Quartararao i, nećete vjerovati, Stefan Bradl. Doduše, bio je to ujedno i jedini MotoGP podij Bradla.

Natjecateljski broj 46, kojeg je učinio planetarno poznatim, naslijedio je od svog oca Graziana, koji je odnio 3 pobjede u klasi 250. Prvu od njih na Gorbniku 1979. godine, dakle samo nekoliko mjeseci nakon što se rodio Valentino.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com