Motosport

Nije samo stvar u tome što Turčin trenutno ima 24 boda više. To je samo jedna od više sitnica koje bi mogle činiti razliku. Ali uopće ne moraju.

Prije dvije godine je Alvaro Bautista s Ducatijem pobijedio na prvih 11 utrka sezone, pa je na kraju Rea svejedno osvojio naslov s ogromna 165 boda prednosti. Ove godine bi pristao i na to da ima samo jedan bod više. I mogli bi sad razglabati o tome da šesterostruki prvak Rea možda više nije onaj stari Rea, no zapravo je „problem“ u Topraku Razgatliogluu. Koji definitivno nije Alvaro Bautista. A uz to mu još i nekoliko drugih stvari ide u prilog.

Da se sad ne vraćamo u stoljeće sedmo, osvrnimo se kratko samo na posljednje tri europske runde; u Barceloni, Jerezu i Portimau. Tu je odvoženo ukupno 8 utrka, a Razgatliouglu je pobijedio tri puta, dok je Rea slavio dva puta, od čega jednom u Superpole utrci (u Barceloni) koja nosi 12, a ne 25 bodova. Uz to, Razgatliouglu je i dva puta bio drugi, a Rea samo jednom.

Osim toga, trenutna razlika od 24 boda u korist Razgatlioglua bi vjerojatno bila bitno veća, možda i dvostruka, da Turčin u tom periodu nije imao i dosta peha. Tako je u drugoj utrci u Barceloni, u trenutku kad je vodio, morao odustati zbog kvara, za što su, dakako, okrivili elektroniku. A u drugoj utrci u Portimau je imao poprilično bizaran pad kad mu se u brzom zavoju odlomio prednji blatobran i zavrtio zajedno s prednjom gumom. A kako karbon ne drži poput gume, prednji kraj je „pustio“ i Razgatlioglu je izletio iz kadra, i to u trenutku kad se s Reom borio za vodstvo.

Rea je tu pobijedio i tako se vratio u igru, iako se već činilo da je sve izgubljeno kad je ranije te nedjelje pao na kišnoj Superpole utrci, i to već u prvom krugu. Nikad nije lako biti vodeći u tim uvjetima, no Rea je jednostavno morao forsirati. I za razliku od Razgatliouglua, to njegovo odustajanje je ipak njegova krivnja, a ne stvar peha.

Jasno, moglo bi se raspredati i o tome da njegov Kawasaki ove godine možda nije dovoljno konkurentan, ili barem previše uškopljen time što mu ne žele vratiti 500 o/min. I doista, teško se oteti dojmu da Rea cijedi maksimum iz Ninje, ali tko kaže da ne vrijedi isto i za Razgatliouglua i njegovu Yamahu R1. Isto tako, iako se Rea muči sa svojom Showa prednjom vilicom na ulasku u zavoje, tu opet možda nije problem u Rei, ili Showi, nego možda u Razgatlioglu, koji je najbolji baš na kočenjima. Uz to, ne boji se ni kontakta. Tako je i Jerezu u pokušaju napadu na Reu prvo poprilično jako udario u njega, a i drugi puta je Turčin bio samo napola unutra, ali je svejedno prošao. A još je agresivniji bio u Portimau. Da im motocikli imaju oplate od metala umjesto od karbona, između njih dvojice bi i doslovno frcale iskre.

I gdje smo sad? Na putu za Argentinu. Kad su tamo posljednji put vožene utrke 2019. godine, Rea je pobijedio dva puta i jednom bio drugi. To je dobar omen za njega. Ali i Razgatlioglu je tada bio u sve tri utrke treći, a u ono vrijeme nije bio ni izbliza takav goropadnik kao danas. Hoćemo reći da mu staza u Argentini očito odgovara, a i trend je na njegovoj strani.

24 bodova prednosti je istovremeno i puno i, zapravo, ništa. Kad bi, recimo, Razgatlioglu u prvoj utrci u Argentini pao, a Rea pobijedio, već bi imao taj presudan jedan bod viška. Ali tu već neutemeljeno nagađamo. Baš kao što možemo samo nagađati hoće li okupljanje u Argentini biti možda i posljednje ove sezone. Naime, nakon toga je u kalendaru ostala još samo jurnjava u Indoneziji, na stazi Mandalika, koja u ovom trenutku još nije ni sasvim izgrađena, a kamoli homologirana.

Utoliko će biti zanimljiviji i možda presudni njihovi obračuni u Argentini. Guma je okrugla i sve je moguće. Pritom nimalo ne vjerujemo da u Argentini Razgatlioglu može rastegnuti svoju prednost na 62 boda, što bi mu bilo dovoljno da postane prvak na licu mjesta, neovisno o tome hoće li se voziti utrka u Mandaliki, ali svakako smo sve bliže tome da doznamo ime Superbike prvaka za 2021. I možda to, po prvi put u posljednjih 7 godina, neće biti Rea. A opet, ne bi se kladili protiv njega. Rea je najbrži tek kad ga se pritisne. Pitajte Bautistu.

TRENUTNI POREDAK
(nakon utrka u Portimau)

1. T. Razgatlioglu – Yamaha – 478
2. J. Rea – Kawasaki – 454
3. S. Redding – Ducati – 424
4. M. R. Rinaldi – Ducati – 249
5. A. Locatelli – Yamaha – 249
6. M. VD Mark – BMW – 211
7. A. Lowes – Kawasaki – 199
8. G. Gerloff – Yamaha – 193
9. A. Bautista – Honda – 174
10. A. Bassani – BMW – 169

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

S dvije pobjede u dva uzastopna vikenda, Bagnaia je otkinuo 22 boda od prednosti koju je imao Quartararo. No to je, zapravo, taman malo premalo.

Joan Mir će i sam priznati da od njegove obrane naslova neće biti ništa. Nade su i dosad visjele o tankoj niti, koja je gotovo pukla nakon utrke u Misanu. Prošao je ciljem peti, u sendviču između Marca Marqueza i Jacka Millera te nekih 6 sekundi iz trećeg Bastianinia, koji je tako u svojoj rookie sezoni, kao treći vlasnik dvije godine starog Ducatiju došao do prvog podija. S time da je u tom zadnjem krugu Mir prešao preko granica staze, pa je kažnjen pomicanjem na šestu poziciju, iza Australca koji se mučio s vibracijama stražnje gume. Tako se minus Mira rastegnuo na 67 bodova. Istina, još je 100 bodova u igri, ali nemoguće je uopće zamisliti da bi vozač Suzukija mogao pobijediti na barem tri od preostale 4 utrke nakon što na dosadašnjih 14 nije slavio nijednom.

I tako Bagnaia ostaje jedini konkurent Fabiu Quartararou. Razmak između njih dvojice se u posljednje dvije utrke smanjio sa 70 na 48 bodova. Još uvijek je to dosta, ali neki će reći da je bitan trend. A Bagnia je definitivno u uzlaznoj putanji. Nakon što je u Aragonu u posljednja tri kruga odolio sedmerostrukom napadu osmerostrukog svjetskog prvaka Marca Marqueza, i tako došao do svoje prve MotoGP pobjede, Bagnaia je samo tjedan dana kasnije slavio i u Misanu. Ovaj put nije bilo izravnog obračuna na stazi, ali tvornički vozač Ducatija je stoički izdržao pritisak nadolazećeg Quartararoa, koji je straga imao medium umjesto soft stražnje gume, pa mu je za kraj utrke ostalo više resursa. Na kraju ih je dijelilo manje od 4 desetinke sekunde. Hoće li ih na kraju sezone dijeliti i samo nekoliko bodova? Teško.

Realno, da Bagnaia ima ovih 48 bodova zaostatka, a da nije pobijedio na dvije posljednje utrke, vjerojatno bi mislili da je pitanje prvaka riješeno. Ovako nam perspektivu malo kvari taj subjektivan osjećaj da je Bagnaia trenutno nedodirljiv. No, sve i da u nastavku sezone nakon svake dvije utrke otkine ta 22 boda prednosti, još uvijek bi na kraju bio kratak 4 boda.

Isto tako, ako si samo malo proširimo horizont i gledamo zadnje tri utrke, onda je prednost Quartararoa čak i malo porasla jer je u tom periodu on osvojio 53, a Bagnaia 52 boda. A slično je i ako gledamo zadnjih pet utrka, odvoženih nakon ljetne pauze. Quartararo je tu skupio 78, a Bagnaia 77 bodova.

Uglavnom, Bagnaia je u situaciji kad mu realno neće biti dovoljno da samo završava pred Quartararoom nego mora nastaviti pobjeđivati i nadati se da će Francuz koji put i pogriješiti pod pritiskom. A i to mu vjerojatno ne bi bilo dovoljno. Jer čak i ako uzmemo najoptimističniji scenarij za Bagnaiu, onaj po kojem bi on pobijedio na sve 4 preostale utrke, što je apsolutno nerealno, a Quartararo bi jednom pogriješio i ostao bez bodova, Francuzu bi za potvrdu naslova bila dovoljna dva druga i jedno treće mjesto, ili pak pobjeda, jedno treće i jedno četvrto mjesto. A realno, trebat će mu i manje od toga.

Trenutni poredak MotoGP:

1. F. Quartararo – Yamaha – 234 boda
2. F. Bagnaia – Ducati – 186
3. J. Mir – Suzuki – 167
4. J. Zarco – Ducati – 141
5. J. Miller – Ducati - 140

Otprilike jednako sporo se topi prednost vodećih i u ostale dvije klase. Najneizvjesnije je u kategoriji Moto2 gdje se prednost Remmyja Gardnera, u odnosu na rookie timskog kolegu Raula Fernandeza, spustila na 34 boda. Za razliku od Quartararoa, Gardner nema pravo na pogrešku, jer bi mu se onda s eventualnom pobjedom Fernandez sasvim približio. A baš kao i Bagnaia, i Fernandez je pobijedio na posljednje dvije utrke, i to sa svježe operiranom desnom šakom, no Gardner je oba puta bio drugi, tako da je izgubio samo 10 bodova. Ako pak gledamo zadnjih pet utrka nakon ljetne stanke, Gardner je osvojio 87, a Fernandez 84 boda.

Trenutni poredak Moto2:
1. R. Gardner – Kalex – 271
2. R. Fernandez – Kalex – 237
3. M. Bezzecchi – Kalex – 190
4. S. Lowes – Kalex – 140
5. A. Canet – Boscoscuro - 119

U klasi Moto3 je uvijek najmanje zahvalno bilo što predviđati. Rookie Pedro Acosta (KTM) ima obećavajućih 42 boda zalihe, no na toj ga distanci sad prate čak dvojica vozača. Denis Foggia (Honda) je pobijedio na posljednje dvije utrke te se bodovno izjednačio sa Sergiom Garciom (GasGas). Nema sumnje da je Foggia u naletu, dok su Acosta i Garcia malo pali u formi nakon ljetnih praznika. Tako je u posljednjih 5 utrka Acosta osvojio 52, Garcia 58, a Foggia 82 boda. Dakle, Talijan sustiže Acostu kao brzi vlak, ali ima i tu nezgodnu naviku da ili završava na podiju ili ostaje bez bodova. Tako je u dosadašnjem dijelu sezone već šest puta upisao nulu, dok se to Acosti dogodilo samo jednom. Osim toga, iako je rookie, Acosta je među tom trojicom nekako psihički najstabilniji.

Trenutni poredak Moto3:
1. P. Acosta – KTM – 210
2. D. Foggia – Honda – 168
3. S. Garcia – GasGas – 168
4. R. Fenati – Husqvarna – 134
5. J. Masia – KTM - 122

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Morbidelli odmah ide u tvorničku momčad, a na njegovu satelitsku Yamahu dolazi Dovizioso, koji je potpisao ugovor za ostatak ove i cijelu iduću sezonu.

Sad je i službeno potvrđeno ono što se već neko vrijeme zna. Nakon što je iznenada ostalo upražnjeno Vinalesovo mjesto, Franco Morbidelli je dobio prekomandu iz satelitske momčadi Petronas u tvorničku momčad Yamahe. Dogodilo bi se to već i nešto ranije, da se Morbidelli nije oporavljao od operacije koljena, a donekle u cijeloj priči iznenađuje što nije dobio ugovor samo za ostatak ove i iduću sezonu, nego je s tvorničkom momčadi Yamahe potpisao skroz do kraja 2023.

Paralelno s time, Yamaha je za ostatak ove i cijelu iduću sezonu potpisala ugovor s 35 godišnjim Andreom Doviziosom, koji dolazi na mjesto Morbidellija u satelitsku momčad Petronas, gdje će ga dočekati Rossi. Dovizioso će od Morbidellija naslijediti „stari“ M1, a iduće godine će voziti novi Yamahin motocikl, tvorničkih specifikacija.

Inače, Dovizioso je već nastupao s Yamahom 2012. godine, vozeći za satelitsku momčad Tech3. Te je sezone bio šest puta treći i završio je kao 4. u ukupnom poretku, prije nego je 2013. otišao u Ducati, s kojim je tri puta postao viceprvak, ali se nije mogao dogovoriti za 2021. Nakon toga je objavio da će pauzirati jednu sezonu, no u međuvremenu je malo testirao Apriliju, pa sad dobio priliku da na preostalih 5 utrka nastupi s Yamahom. Taj raniji start će mu omogućiti da se navikne na motocikl bitno drugačije filozofije i tako pripremi za iduću sezonu. A onda, tko zna!?

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Baš kao i zemljak Rossi, i Cairoli ima 9 titula svjetskog prvaka, ali bitna razlika je tome da on trenutno lovi i svoju desetu.

Jasno, bitna razlika je i u tome što Rossi ima 42 godine, dok će Cairoli kroz koji dan proslaviti tek 36. rođendan, pa ako možda više i nije na vrhuncu karijere, svakako još nije ni daleko odmakao od toga. Uostalom, u trenutku kad je objavio da na kraju ove sezone prekida svoju MXGP karijeru, Cairoli zaostaje samo 29 bodova za vodećim Timom Gajserom na Hondi i ima tek bod manje od Romaina Febvrea na Kawasakiju. Dakle, u sjajnoj je formi, no istovremeno je u momčadi KTM-a nastala velika gužva. Jeffrey Herlings ima samo 5, a Jorge Prado Garcia 11 bodova manje od njega i vrijeme je svakako na njihovoj strani.

Uglavnom, u svojoj oproštajnoj izjavi Cairoli je poručio da će se do kraja sezone boriti za naslov prvaka, ali da osjeća kako je vrijeme da stane, te da mu sve oko njega govori da je donio pravu odluku. Cairoli vozi svoju 18 sezonu, s time da je svjetsku karijeru započeo s Yamahom 2004. godine, te već iduće sezone osvojio naslov svjetskog MX2 prvaka, što je ponovio i 2007., da bi 2009. osvojio i prvi naslov u kraljevskoj MX1 klasi, koja se danas vodi kao MXGP.

Za 2010. godinu je iz redova Yamahe prešao u KTM i s njima iz prvog pokušaja osvojio novi naslov svjetskog prvaka i onda ih dodao još četiri uzastopna, oduševivši i time što je pobjeđivao s 350 SX-F motociklom, dok su njegovi protivnici bili na 450-icama. Uglavnom, od 2009. do 2014. je nanizao 6. uzastopnih naslova u kraljevskoj klasi, pa onda 2017. još jednom postao prvak.

Rossi je nedavno izjavio da nije otišao na vrhuncu karijere zato što nije želio da kasnije za nečim žali, u smislu da ga jednog dana ne bi mučilo kako je možda propustio priliku. Tony Cairoli očito misli da neće imati za čime žaliti, a to će vrijediti još i više ako u svojoj zadnjoj sezoni osvoji 10 naslov prvaka. Uh, to bi doista bio odlazak sa stilom.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

U čast 60. obljetnice ulaska u GP prvenstvo, Yamaha je sportske modele R1, R7, R3 i R125 predstavila u posebnim bojama, odnosno u World GP 60th Anniversary izdanju.

Razlike u odnosu na standardne modele svode se samo na „speed block“ crvene grafike, izvedene u stilu Yamahinih natjecateljskih GP strojeva iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. U skladu s time, uz bijelo-crvenu kombinaciju boja oplata, ti World GP 60th Anniversary modeli imaju crveni prednji blatobran i žutu podlogu “natjecateljskog broja“, a priču zaokružuju zlatni naplatci i poseban amblem.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

U dvoboju s Reaom, vozač Yamahe je za koji milimetar presjekao zavoj. Kontraverznom odlukom, 4 sata kasnije, oduzeta mu je pobjeda.

Riječ je o spornom pravilu koje je preuzeto iz MotoGP-a, a za koje je „zaslužan“ Moto2 vozač Augusto Fernandez. On je 2019. u Misanu, u posljednjem krugu, namjerno otišao široko, kroz asfaltiranu izletnu zonu, kako bi prenio više brzine kroz zavoj i na idućem kočenju (uspješno) napao Di Giannantonia. Augustu Fernandezu tu pobjedu nisu oduzeli, ali su nakon toga uveli pravilo da se onaj vozač koji prijeđe preko granica staze (u izravnoj borbi) u posljednjem krugu kazni spuštanjem za jednu poziciju u konačnom poretku utrke.

Vratimo se sad Razgatliogluu. Trebao je to biti savršen vikend za turskog vozača, koji je u Magny Course došao bodovno izjednačen s Reaom, te tog istog Reu u izravnim dvobojima tri puta pobijedio. Ili se tako barem činilo. Naime, četiri sata nakon što je kao prvi prošao ciljem u nedjeljnoj jutarnjoj Superpole utrci, Razgatlioglu je kažnjen spuštanjem na drugu poziciju, pa je tako pobjeda pripala Rei. To automatski znači da se i bodovni zaostatak Rea u ukupnom poretku smanjio na 7 bodova.

A sve zbog toga što je Turčin u zadnjem krugu te Superpole utrke sa svojom Yamahom u zavoju broj 11 s unutarnje strane prešao preko bijele crte i mrvicu nagazio zeleno obojani dio asfalta (vidi donji screenshot). Rea je bio odmah iza njega, što znači da se radilo o izravnoj borbi za poziciju. Prema pravilima Razgatlioglu je za taj prekršaj, iako se doslovno radilo o milimetrima, kažnjen pomicanjem za jednu poziciju unatrag.

No, takve se odluke ne donose automatski, što pokazuje i činjenica da su rezultati prekrojeni tek četiri sata kasnije (odnosno, sat vremena nakon što je završila i glavna nedjeljna utrka). Takve kazne propisuje sudački panel i sve se na kraju može svoditi i na slobodno sudačko uvjerenje. Vidjelo smo to već nekoliko puta i u MotoGP-u.

I dojma smo da su se na to slobodno sudačko uvjerenje i sad mogli pozvati. Naime, Razgatlioglu tim minimalnim presijecanjem staze ne da nije ništa dobio, nego ga je na kočenju za idući zavoj Rea prestigao. Dakle, nakon tog prekršaja Razgatlioglu je ionako izgubio jednu poziciju, a na prvo mjesto se vratio koji zavoj kasnije, kad je čisto prošao ispred Reae na Kawasakiju.

Iako mu je u krugu za hlađenje Rea sportski čestitao na žestokoj borbi, po dolasku u „parc ferme“ je, čini se, došapnuo svojoj momčadi da trebaju provjeriti snimku (vjerujemo da bi u suprotnom slučaju Razgatlioglu učinio isto). Dakle, suci nisu vidjeli ništa sve dok se momčad Kawaskija nije žalila. I tu nije sporno da je odluka koja su donijeli u skladu s pravilima, ali pitanje je da li je ta rigidnost u duhu (moto)sporta. Nadamo se da se tih nekoliko bodova na kraju ipak neće pokazati ključnim u borbi za naslov prvaka, ali se isto tako nadamo da će se do zadnje utrke, možda i zadnjeg zavoja, Razgatlioglu boriti za svoju prvu, a Rea za svoju sedmu titulu. Neka pobjedi najbolji i neka to ne bude za zelenim stolom.

Taj uzbudljivi i sporni posljednji krug Superpole utrke u Magny-Coursu možete pogledati OVDJE.

TRENUTNI POREDAK:

1. Razgatlioglu – Yamaha – 370 bodova
2. Rea – Kawasaki – 363
3. Redding – Ducati 298
4. Locatelli – Yamaha – 186
5. Lowes – Kawasaki – 176

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Aprilia je došla do prvog MotoGP podija, prvi put je 6 različitih marki bilo u top 6, a moglo bi se to pokazati i prijelomnom utrkom u pohodu Quartararoa na titulu svjetskog prvaka.

Nakon što je započeo vikend padom u petak pri 274 km/h, Marc Marquez je padom i završio svoj nastup u Silverstoneu, i to već u prvom krugu nedjeljne utrke. Prvi međusobni kontakt su imali zavoju broj 7, a onda je u 9. zavoju Marquez imao osjećaj da će Jorge Martin otići preširoko, pa mu se odlučio ubaciti s unutarnje strane. No Martin se uspio vratiti na putanju i tu je došlo do sudara te pada obojice (gornja fotografija), poslije čega je Marquez priznao svoju krivicu.

Ipak, Marquez u ovoj svojoj povratničkoj sezoni nije ključna figura, a ovaj vikend nije čak bio ni najbrži vozač u svojoj momčadi, jer je odlično jurio Pol Espargaro. Nakon što je osvojio „pole position“, Pol je vodio prva tri kruga utrka ispred svog starijeg brata Aleixa Espargaroa na Apriliji. Bila je to jedinstvena priča koja nije mogla potrajati, jer se prema naprijed probijao Quartarao na tvorničkoj Yamahi. On je preuzeo vodstvo u petom krugu i nakon toga je, na putu do 5. pobjede ove sezone, nametnuo ubitačan ritam kojeg nitko nije mogao pratiti.

U toj početnoj jurnjavi, Pol Espargaro je malo prebrzo potrošio gume, pa je postupno potonuo do pete pozicije, što je svejedno njegov daleko najbolji rezultat otkad je za upravljačem Repsol Honde. Istovremeno, njegov brat Aleix Espargaro se nije predovao. Čak je u posljednjem krugu razmišljao o tome gdje napasti Rinsa sa Suzukijem i preoteti mu drugu poziciju. Zbog toga nije dobro čuvao leđa, pa se ispred njega na kraju trećeg sektora probio Jack Miller s tvorničkim Ducatijem. No, Aleix Espargaro mu je sjajnim manevrom odmah uzvratio istom mjerom i ipak prošao ciljem treći, osiguravši tako Apriliji prvi podij u MotoGP klasi.

Osvajanjem drugog mjesta, Rins je došao do prvog podija ove sezone, dok njegov timski kolega i aktualni svjetski prvak Mir nije bio ni blizu podija. Na početku su se i on Bagnaia, kao dotad bodovno izravnati na drugom mjestu ukupnog poretka, držali i dosta dobro, ali onda su upali u probleme s gumama. Mir je imao muke s prednjom gumom i završio je deveti, dok je Bagnaia potonuo tek na 14. mjesto, kriveći za to tehničke probleme sa stražnjom gumom.

S tom dvojicom tako nisko u poretku, pobjednik Quartararo je učinio veliki korak prema osvajanju naslova. Šest utrka prije kraja sezone, vozač tvorničke Yamahe ima čak 65 bodova više od Mira na Suzukiju, dok vozači Ducatija, Zarco i Bagnaia, zaostaju 69, odnosno 70 bodova.

MotoGP
(trenutni poredak nakon 12 od 18 utrka)

1. F. Quartararo – Yamaha – 206 bodova
2. J. Mir – Suzuki – 141
3. J. Zarco – Ducati – 137
4. F. Bagnaia – Ducati – 136
5. J. Miller – Ducati – 118

Iako su tu bodovni razmaci ipak nešto manji, i u klasi Moto2 bi se utrka u Silverstoneu mogla pokazati presudnom. Australac Remmy Gardner je znao da je Marco Bezzechi uzeo mekšu gumu i zato je mislio da će imati lakši posao u završnici, no ispalo je da se svejedno trebao boriti s njim do samog kraja. Gardner je ipak slavio četvrtu pobjedu ove sezone, ispred Bezzecchija i Jorgea Navarra, koji je sa Boscoscuro motociklom došao do svog prvog podija u skoro dvije godine. Istovremeno, rookie Raul Fernandez je pao i tako u borbi za naslov izgubio korak s timskim kolegom Gardnerom. Umjesto dosadašnjih 19, sada ih dijele 44 boda.

Moto2

(trenutni poredak nakon 12 od 18 utrka)
1. R. Gardner – Kalex – 231 bod
2. R. Fernandez – Kalex – 187
3. M. Bezzecchi – Kalex – 179
4. S. Lowes – Kalex – 127
5. A. Canet – Boscoscuro – 92

Slično kao i u klasi MotoGP, gdje su po prvi put na prvih 6 mjesta bili motocikli 6 različitih proizvođača, i u klasi Moto3 su na prve četiri pozicije bili motocikli sve četiri uključene marke. A ne događa se često i da sva mjesta na podiju pripadnu talijanskim vozačima. Među njima je najviše razloga za slavlje imao veteran Romano Fenati, koji je s Husqvarnom bio najbrži na baš svakom treningu, pa je svoju dominaciju potvrdio i na utrci. Drugi je s KTM-om završio Antonelli, kojem još nije zarasla slomljena ruka, dok je treće mjesto osvojio Foggia, koji se tako potvrdio kao najbolji vozač Honde ove sezone, skupivši dosad 6 podija, s time da na ostalih 6 utrka nije osvojio ni boda. Četvrti je ciljem prošao rookie Guevara s GasGasom, a neobično je zanimljiva bila borba za 10. mjesto. U toj su skupini bila i dvojica ukupno vodećih, s time da se u zadnjem krugu puno bolje snašao Acosta s KTM-om, koji je osvojio bodove za 11. mjesto, dok je Garcia s GasGasom ostao bez ijednog boda. Tako je Acosta povećao svoju prednost na 46 bodova i na dobrom je putu da već u svojoj prvoj (i zadnjoj) Moto3 sezoni postane svjetski prvak

Moto3
(trenutni poredak nakon 12 od 18 utrka)

1. P. Acosta – KTM – 201 bod
2. S. Garcia – GasGas – 155
3. R. Fenati – Husqvarna – 132
4. D. Foggia – Honda – 118
5. J. Masia – KTM - 105

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Nakon utrka u Mostu dijelila su ih samo tri boda. Nakon Navarre više nijedan. A sve bliže je i Redding, koji vozi svoje posljednje utrke za Ducati.

Kolovoz je donio itekako zanimljiv raspored utrka za Superbike prvenstvo. Naime, dva natjecateljska vikenda odrađena su na češkom Mostu i španjolskoj Navarri, kao stazama koje dosad nisu bile u kalendaru. Dakle, Rea (Kawasaki) tu nema obilje natjecateljskog iskustva niti terabajte podataka, što je bila prilika za njegove izazivače. Svejedno, Rea je tijekom kolovoza, na ukupno šest odrađenih utrka na te dvije staze, skupio 5 podija. Problem je samo što nijednom nije pobijedio. A Razgatlioglu (Yamaha) i Redding (Ducati) jesu. I to svaki po tri puta, dok su na ostale tri utrke stajali na podiju.

Inače, Razgatlioglu je već bio u ukupnom vodstvu, s 2 boda viška nakon Doningtona, no Rea je ponovo stvorio prednost trostrukim slavljem u Aseenu. Nakon Mosta, na kojem je skupio dvije pobjede i jedno drugo mjesto, Turčin se primakao na samo tri boda zaostatka za Britancem, a onda je red došlo okupljanje na stazi Navarra.

U subotnjoj utrci, pobijedio je Redding, drugi je bio Rea i treći Razgatlioglu, a identičan je raspored bio u nedjeljnoj superpole utrci. No za glavnu nedjeljnu utrku je Razgatlioglu namjestio nišanske sprave. U početku su se sva trojica borila za vodstvo, zajedno sa sve boljim Locatellijem (Yamaha), dok Razgatliouglu nije preuzeo vodstvo i održao ga do kraja. Rea je držao drugu poziciju, ali mu je u 17 krugu pobjegao prednji kraj te je umalo pao, što je omogućilo Reddingu da mu se sasvim približi, a idućem krugu i preuzme drugu poziciju.

Na kraju je Redding prošao ciljem s nešto više od sekunde zaostatka za Razgatliogluoom, dok je treći Rea kasnio skoro 4 sekunde. Time se Razgatlioglu bodovno sasvim izjednačio s Reom i preuzeo vodstvo ukupnom poretku na ime toga što je ove sezone pobijedio u 5 glavnih utrka, a Rea u četiri. No, možda priča ne staje samo na toj dvojici. Naime, Redding je prije Mosta i Navarre bio izvan igre, s 81 bodom zaostatka, a sad je to i više nego prepolovio, na 37 bodova minusa. Budući iduće godine prelazi na BMW, Redding ima i razlog više da se na preostalih 6 natjecateljskih utrka dodatno dokaže i bude izravno uključen u borbu za naslov prvaka.

TRENUTNI POREDAK:

1. T. Razgatlioglu – Yamaha – 311
2. J. Rea – Kawasaki – 311
3. S. Redding – Ducati – 273
4. A. Lowes – Kawasaki – 169
5. A. Locatelli – Yamaha - 151

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com