Motosport

Dva dana nakon što je Bagnaia obranio titulu, u Valenciji su održana prva testiranja za 2024., neobično zanimljiva.

U prvim krugovima za upravljačem Desmosedicija momčadi Gresini, Marc Marquez je djelovao dosta rezervirano. Jedva da je koljenom i strugnuo po asfaltu. Zapravo, podsjećao je na Valentina Rossija kad je on prije 13 godina, također na testiranjima u Valenciji, odradio prve krugove s Ducatijem. Ali neće to biti ista priča. Prije prvog povratka u boks, Marquez je dodao gas i odvozio doista brzi krug. Kad se vratio u garažu, jednostavno nije mogao sakriti osmjeh. Laknulo mu je.

Na kraju dana Marquez je bio 4. najbrži, s manje od 2 desetinke sekunde zaostatka za Vinalesom, i na nekih pola sekunde od rekorda kruga. I to ne baš u idealnim uvjetima, na hladnom asfaltu i s izraženim vjetrom. A sigurno je mogao i brže, ali je zadovoljan doživljenim, zaključio dan nakon 49 odvoženih krugova, što znači da je, od prve dvadesetorice, odradio najmanje krugova. Itekako obećavajući početak novog poglavlja u karijeri Marca Marqueza i razlog da se zabrinu Bagnaia, Martin i ostatak društva.

Uz Marqueza, najviše je pažnje privukao novi Moto2 prvak Acosta, za upravljačem KTM-a u momčadi GasGas. Iako mu je to bio prvi dan s MotoGP motociklom, već je tamo negdje od drugog kruga djelovao kao da godinama vozi u kraljevskoj klasi. Igrao se s motociklom, atraktivno proklizavao kroz pretposljednji zavoj i ostavio daleko bolji dojam nego što to sugerira suhoparan podataka da je bio 18. najbrži.

Nakon tri godine na brzom Ducatiju, Luca Marini je isprobao problematičnu Repsol Hondu i odradio dan vrlo dobro, bez većih problema. Završio je čak u top 10, odnosno 2 mjesta ispred timskog kolege Mira, dok je Johann Zarco, novi vozač momčadi LCR Honda, bio 17 najbrži. Mjesto ispred njega je završio Morbidelli, koji je nakon loše sezone s Yamahom, naslijedio Zarcoa na Pramac Ducatiju, dok je Morbidellija naslijedio Alex Rins, koji je prvi dan s Yamahom završio kao 19., ali treba uzeti u obzir da je još uvijek ozlijeđen. Sad slijedi dvomjesečna stanka, da bi početkom veljače započela višednevna testiranja u Maleziji, koja su uvijek ključna u pripremi nove sezone.

Uoči zadnje utrke, kad je još 37 bodova na stolu, Bagnaia ima 21 bod prednosti. I puno i malo, ali svakako više nego manje.

Nakon Sprint utrke u Kataru, Jorge Martin je prepolovio svoj zaostatak sa 14 na 7 bodova. U nedjelju je imao realne šanse preuzeti vodstvo ukupnom poretku, ali je zbog, čini se, loše stražnje gume završio deseti, dok je Pecco Bagnaia prošao ciljem kao drugi, iza pobjednika Di Giannantonia koji, ironijom sudbine, nema angažman za iduću sezonu. U svakom slučaju, Bagnaia dolazi u Valenciju s 21 bodom više od Martina, što mu daje nemalu taktičku prednost, ali ne smije se opustiti.

Pretpostavimo da će Martin pobijediti i na sprint i na glavnoj utrci, što nije nezamislivo jer mu je to uspjelo već 4 puta ove godine. Hoće li mu to biti dovoljno za osvajanje naslova? Teško, jer Martin itekako ovisi o tome gdje će završiti Bagnaia. Štoviše, Bagnaia može postati prvak već nakon subotnje Sprint utrke, ako pobijedi, a Martin ne bude barem drugi. Ipak, realnije je da se pitanje odluke premjesti za nedjelju. A u tom bi slučaju, sve da i Martin pobijedi na obje utrke, Bagnaia i s trećim mjestom na glavnoj utrci postao prvak, čak i da nije osvojio ni boda u Sprintu. Istina, tad bi imali isti broj bodova, ali bi Bagnaia (p)ostao svjetski prvak zbog jedne pobjede više u glavnim utrkama.

Bagnaia bi postao prvak i da na Sprint i na nedjeljnoj utrci završio kao peti, jer bi tad ponovo bili bodovno izjednačeni. A postoje i gotovo bezbrojne druge kombinacije, koje se i dodatno multipliciraju ako uzmemo u obzir opcije da Martin možda neće pobijediti na jednoj ili na obje utrke. U svakom slučaju, Jorge Martin mora ići na sve ili ništa, prenijeti neizvjesnost na nedjeljnu utrku i nadati se da će Bagnaia podbaciti. Podsjetimo, prošle godine je Bagnaia došao u Valenciju s prednošću od 23 boda, pa onda s dosta grča završio kao tek deveti, iako mu Quartararo nije predstavljao ni izbliza takvu opasnost kao što je to slučaj s Jorgeom Martinom. Uostalom, nastupaju na istom motociklu, samo u različitim bojama. Nadajmo se da će u Valenciji imati i gume iste kvalitete.

P.S.
Samo tri puta se dogodilo da dođe do preokreta u posljednjoj utrci, od toga je to dva puta bilo Valenciji i oba puta je kraći kraj izvukao Rossi. 2006. godine, kad je pao, pa je titulu osvojio Hayden, i kontroverzne 2015. godine, kad je morao krenuti sa zadnjeg mjesta i gledati kako mu ispred nosa titulu odnosi Lorenzo.

Atraktivni su, lagani, dvocilindrični i plešu na rubu zakonskog maksimuma od 48 KS. I svi su novi za 2024.

Kako i priliči A2 kategoriji, krećemo od slova A, a o svakom od ovih noviteta doznajte više u idućem izdanju Moto Pulsa, s izuzetkom Aprilije 457, koja je predstavljena već u aktualnom broju.

APRILIA RS 457 – 47,6 KS i 175 kg

Za ulazak u A2 kategoriju, Aprilia je pripremila vizualno upečatljiv RS 457, a za njega i dvocilindrični agregat s 47,6 KS, što je zakonski maksimum za A2 kategoriju. No zakonski maksimum kaže i to da omjer snage i težine ne smije biti veći od 0,272 KS po kilogramu, što znači da A2 motocikl s 47,6 KS smije imati najmanje 175 kg. I Aprilia je postigla upravo tu vrijednost, što znači da RS 457 najjači i najlakši što uopće smije biti.

BENELLI TORNADO 500 – 47,6 KS i 186 kg

Tornado 500 nije baš oluja iz vedra neba, jer je nastao na bazi prije godinu dana predstavljenog nakeda TNT, ali svakako iznenađuje žestinom, prije svega vizualnom, s istaknutim LED dnevnim svjetlima. A atraktivan dizajn je potkrijepljen i kvalitetnim talijanskim komponentama, odnosno Marzocchi upside-down vilicom i Brembo radijalnim kliještima. Bez obzira na to, očekuje se da će biti među povoljnijima u ovoj klasi.

BENELLI TORNADO 400 – 47,6 KS i 172 kg (suha)

Ne nije greška, Benelli doista ima dva noviteta u kategoriji A2 sportaša. Zapravo ima i tri, ako računamo da su istovremeno predstavili i Tornado 300, koji također ima 2 cilindra, ali mu je maksimum na 35 KS. Zato je Tornado 400 s 47,6 KS izjednačen i sa zakonskim maksimumom i s Benellijem 500, od kojeg odskače i jednorukom stražnjom vilicom. Ipak, amortizacija je nešto jednostavnija, a umjesto Brembo kliješta tu su ona marke Nissin.

HONDA CBR 500 R – 47,6 KS i 191 kg

CBR 500 R možda nije potpuno nov model, ali je bitno promijenjen za 2024. Uz nove i „dvoslojne“ oplate, tu su i bolja LED svjetla, Showa prednja i potpuna nova stražnja vilica, Nissin kliješta, lakši kotači… CBR 500 R je od 2024. bogatiji i za TFT instrumente povezive s mobitelom, te kontrolu proklizavanja.

KAWASAKI NINJA 500 – 45 KS i 171 kg

Novi Ninja 500 zapravo broji 451 cc, ali i to je za 52 ccm više od prethodnika s oznakom 400. Ipak, maksimum je ostao na 45 KS, navodno u želji da se dobije više okretnog momenta, s time da je Ninja 500 s deklariranih 171 kg najlakši motocikl u ovom društvu. Mehanički se oslanja na Ninju 400, ali je sve zapakirano u još atraktivniji dizajn, s novim LED svjetlima koja podsjećaju na ona s modela ZX-6R. Varijanta SE ima upečatljivije kombinacije boja, LED pokazivače smjera i beskontaktni ključ. Više o Ninji 500, te svim ovim i brojnim drugim novitetima za 2024. pročitajte u nadolazećem broju Moto Pulsa.

Razgatlioglu nije smio isprobati BMW, ali dvodnevna testiranja u Jerezu su svejedno bila itekako zanimljiva.

Iako nisu bili svi prisutni, većina Superbike vozača je imalo samo jedan slobodan dan nakon završetka sezone, prije nego su na istoj stazi Jerez odradili prva testiranja u pripremi za 2024. A za tu 2024. ne samo da stupaju na snagu nova pravila, nego i neke od najvećih zvijezda presjedaju na druge motocikle.

Nažalost, Yamaha i Razgatlioglu se nisu mogli dogovoriti, pa će tako Toprak prvi kontakt s BMW-om imati tek u prosincu. Istovremeno, u Yamahi, dakako, nisu imala baš ništa protiv toga što je Kawasaki dozvolio da Jonathan Rea odmah isproba R1. I Rea je bio brz, odnosno treći najbrži, taman ispred svog dojučerašnjeg timskog kolega Lowesa, koji je ostao na Kawasakiju. Rea je izjavio da je R1 izuzetno lako upravljiv motocikl, s kojim možda nije najlakše doći do granice mogućeg, ali zato ulijeva povjerenje i tjera te da juriš.

Na tim testiranjima u Jerezu je prve službene krugove nakon 4 godina prisilne pauze odradio Andrea Iannone. Nakon što je pao na doping kontroli, Iannone se mogao samo rekreativno baviti motociklizmom, a kako za njega u MotoGP-u više nema mjesta, tako se nakon isteka te suspenzije skrasio na Panigaleu V4 R momčadi GoEleven i odmah završio kao 5. najbrži, pun pozitivnih dojmova. I Rinaldi je bio sretan nakon debija s momčadi Motocorsa, dok istovremeno, poslije godina provedenih na tom satelitskom Ducatiju, Axel Bassani nije baš bio brz u svojim prvim krugovima s tvorničkim Kawasakijem.

Nakon što je u nedjelju obranio titulu Superbike prvaka, Bautista je testiranja odradio u nešto ležernijem tonu, privikavajući se na balast od 7 kg, kojeg će po novim pravilima o kombiniranoj težini morati imati na svom Ducatiju. Inače, najbrži na testiranjima bio je Remy Gardner, koji se sprema za svoju drugu Superbike sezonu, dok je drugo najbolje vrijeme, s tvorničkim Panigaleom V4 R, ostvario rookie Nicolo Bulega, koji je 2023. postao Supersport prvak za upravljačem Panigalea V2.