Obično su mjesec kolovoz i utrka u Brnu bili rezervirani za potpisivanje novih ugovora i eventualne zvučne prelaske vozača. Ovaj puta bi mnogo toga moglo biti poznato već u nadolazećim tjednima. Naime, situacija je dosta uzavrela. Rossi, Lorenzo, Stoner i Pedrosa imaju osigurana radna mjesta samo do kraja ove sezone. Daleko od toga da su jedini koji nemaju ugovor za iduću godinu, ali njihove odluke o tome gdje će nastaviti budućnost imaju najveću težinu.

I nemaju previše vremena za razmišljanje. U prednosti će biti onaj tko prvi stavi potpis na ugovor, to više što sve miriše na to da nekima od njih od produživanja postojećeg ugovora više odgovara mijenjanje momčadi. To ne predstavlja stres samo vozačima, nego i čelnicima najboljih momačadi.

Tako Lin Jarvis, direktor Yamaha Racinga, tvrdi da bi želio zadržati i Rossija i Lorenza, no čak i da mu to uspije, pitanje je kuda bi onda smjestio Bena Spiesa kojem je za iduću sezonu bilo obećano mjesto u tvorničkoj momčadi. Možda mu mjesto oslobodi Lorenzo koji cijeloj ovoj zavrzlami pristupa s najmanje emocija i tvrdi da o svemu odlučuje njegov menadžer. Drugim riječima, spreman je otići tamo gdje mu ponude najviše novca, što je pokazao i prošle godine kada se s Yamahom borio za naslov, a istovremeno je navodno ozbiljno pregovarao s Hondom, samo su oni tada bili malo preškrti.

Bez obzira na to što ne osjeća duboku intimnu povezanost s Yamahom, za pretpostaviti je da bi Lorenzo ipak mogao produžiti ugovor. Odnosno, veće su šanse da će to učiniti on nego Rossi. Talijanu je dosad bilo lijepo s Yamahom i službeno tvrdi da mu to i dalje ostaje prva opcija za budućnost, ali... Karijera se polako primiče kraju, a još nije vozio za Ducati. Najveća talijanska zvijezda na talijanskom motociklu, pokušajte zamisliti takav rasplet. I sam priznaje da mu takve priče gode, jedina je prepreka u tome što tamo trenutno stanuje Stoner.

No ni to nije nerješivi problem. Za Stonera se već skoro godinu dana ionako tvrdi da će prijeći na Hondu, odnosno te su špekulacije aktualne od onog trenutka kada je njegov tadašnji šef i bliski prijatelj Livio Suppo otišao k Japancima. Mnogi su spremni ustvrditi kako je Suppo prije svega trebao biti oficir za vezu, odnosno mamac koji će Stonera privući Hondi koja još od 2006. nije osvojila naslov.

Znači li to da su u Hondi sasvim digli ruke od Pedrose? Doista, teško je zamisliti da bi njih dvojica mogli biti u istoj momčadi, to više što prgava Pedrosina narav ne bi podnijela status druge violine. No, ima li druge mogućnosti? Ne baš. Razumljivo je stoga što pokazuje znakove nervoze (a za njega je pravo čudo ako pokazuje bilo kakve osjećaje) kada mora pričati o tome kako još nije započeo pregovore s Hondom. Podsjetimo, Pedrosa je Hondino dijete, donio im je tri naslova prvaka u slabijim klasama, ali se na naslov u najjačoj klasi već predugo čeka. Ima li Honda dovoljno strpljenja ili su Pedrosini HRC dani već davno odbrojani?

Osim vjernosti Hondi, Pedrosi u prilog ide i to što je glavni sponzor momčadi španjolski Repsol. No, Repsolu nije uvjet da u tvorničkoj momčadi bude baš Pedrosa, može to biti i neki drugi brzi Španjolac. A takvih je puno, recimo Lorenzo ili bilo koji drugi mladi i perspektivni španjolski vozač koji svake godine u slabijim klasama rastu kao gljive posle kiše.

U svakom slučaju, trenutno su čak četvorica najjačih MotoGP vozača bez ugovora, a samo su tri jake momčadi. Jedan od njih morat će izvući deblji kraj, a nekako slutimo da će to biti Pedrosa. Pitanje je samo može li njegov ego prihvatiti status drugog vozača ili će svoju sreću morati potražiti negdje drugdje. Jasno, uvijek postoji i mogućnost da se ništa neće promijeniti i da će svi ostati na svojim ovogodišnjim pozicijama, no nekako slutimo da se to neće dogoditi. Stvorila se kritična masa nemira, vrijeme je da se krene.