Vikend odredišta

U subotu je Marc Marquez u Jerezu pao, pa svejedno pobijedio. U nedjelju je samo pao, i to u pokušaju da slijedi brata Alexa.

Zapravo, i subotnjoj Sprint utrci je pratio brata Alexa, te kao i on, nije skrenuo u boks kad je počela padati kiša. Ali Marc Marquez je imao tu sreću u nesreći što je odmah potom pao u zadnjem zavoju, nakon čega se dovitljivo sjetio prijeći preko staze i po travi doći do ulaska u „pitlane“, što mu je omogućilo da se ipak relativno na vrijeme prebaci na rezervni motocikl s kišnim gumama. Pridodajte tu još prstohvat njegove magije, koju redovito pokazuje na klizavom asfaltu, i eto senzacije u stilu da je Marc Marquez pao u utrci, a svejedno pobijedio. Ali takvo što je moguće samo kad utrku režira kiša.

U nedjelju nije bilo kiše, već je bilo krasno vrijeme, što znači da onaj tko jednom padne, pa bio to i Marc Marquez, ne može računati na pobjedu. Posebno kraj ovakvog Alexa Marqueza. Mlađi brat je još u petak pokazao da je brži od drugih na suhom asfaltu te je tako u nedjeljnoj utrci brzo preuzeo vodstvo. Marc ga je pokušao slijediti, ne toliko da bi pobijedio, nego da pobjegne ostalima, ali ni on nije mogao pratiti taj ritam, te je izletio sa staze Jerez u brzom zavoju broj 11.

Nakon svega, analitičan Marc Marquez je izjavio da je sigurno on sam pogriješio, iako telemetrija pokazuje da nije učinio ništa krivo. Međutim, isto tako tvrdi da ove godine jednostavno ne vozi prirodno, te da na novom Ducatiju GP26 nema pravi osjećaj za prednji kraj, kao što to nemaju ni drugi vozači tog motocikla (doduše, za njih je isto vrijedilo i prošle godine).

Uglavnom, plan mu je pronaći bolji osjećaj za prednji kraj, ali bez da zbog toga izgubi nešto na brzini. I to mora učinit brzo, jer se zaostatak gomila. Sad već sad kasni 44 boda za Bezzecchijem, koji je u Jerezu prvi put ove sezone bio poražen u nedjeljnoj utrci, no vozač Aprilije je na visokih 95% učinka, jer je ciljem prošao kao drugi. Te nedjelje nitko nije mogao ništa Alexu Marquezu, koji je slavio baš kao i prošle godine na toj stazi, što je ujedno i prva pobjeda za GP26, kojeg vozi i Fabio Di Giannantonio. On pak je ciljem prošao treći te je u ukupnom poretku i dalje najbolje plasirani vozač Ducatija. Slijedi okupljanje u Le Mansu, gdje će MotoGP vozači juriti od 8. do 10. svibnja.

TRENUTNI POREDAK
(nakon utrke u Jerezu)
1. M. Bezzecchi – Aprilia – 101
2. J. Martin – Aprilia – 90
3. F. Di Giannantonio – Ducati – 71
4. P. Acosta – KTM – 66
5. M. Marquez – Ducati – 57
6. R. Fernandez – Aprilia – 54
7. A. Marquez – Ducati – 53
8. A. Ogura – Aprilia – 48
9. F. Bagnaia – Ducati – 34
10. E. Bastianini – KTM – 30

Predstavljena je nova generacija Dunlop ScootSmart guma, koje bi trebale biti još bolje u svakom pogledu, a posebno po kiši i pri kočenju.

Nakon čak 14 godina na tržištu, ScootSmart pneumatici za skutere dobivaju nasljednika, jednostavno nazvanog ScootSmart 2. Kako je i dalje riječ o gumi namijenjenoj i onima koji skuter koriste tijekom cijele godine, ne čudi da je ScootSmart 2 bogatiji silikom, koja bi trebala poboljšati prianjanje gume i na suhom i na mokrom asfaltu, i to u širokom rasponu temperatura.

Uz samo smjesu gume, promijenjene su i šare, koje bi trebale bolje odvoditi vodu, a prednja guma pridonosi i skraćivanju zaustavnog puta za nekih 10%, dok bi se stražnja guma trebala još i sporije trošiti. ScootSmart 2 guma se proizvodi za naplatke promjera od 10 do 16 inča i kreće u prodaju u drugom kvartalu ove godine, te će do kraja 2026. biti dostupna u čak 75 dimenzija. To znači da pokriva čak 84% modela skutera, pa nije valjda da neće odgovarati baš vašem.

Na talijanskoj stazi Modena testirali smo potpuno novi Hypermotard, koji je lakši, snažniji i još luđi od svog prethodnika.

I iz aviona se vidi da je ovo i dalje Hypermotard, no riječ je o potpuno novom modelu za 2026., koji rešetkastu konstrukciju ima samo ispod repa, dok se naprijed nalazi aluminijski monocoque, s V2 agregatom kao središnjim nosivim elementom. S time da je i taj agregat od 890 ccm potpuno nov za Hypermotard, a pokreće sad već kompletnu paletu Ducatijevih V2 modela, od Panigalea preko Monstera, Streetfightera i Multistrade sve do avanturističkog motocikla DesertX.

S deklariranih 120,4 KS pri 10.750 o/min, Hypermotard V2 ima 6,4 KS više od prethodnog Hypermotarda 950, a uz to i bitno ljepše radi u onoj dosad kritičnoj zoni ispod 3.000 o/min. Na visokim režimima vrtnje je iznimno eksplozivan, te je tako u nižim stupnjevima prijenosa teško zadržati prednji kotač u kontaktu s podlogom. Mjenjač je, u kombinaciji s quickshifterom, odličan u jurnjavi, a i Brembo kočnice su itekako na visini zadatka,

U testiranoj verziji SP, Hypermotard je čak 14 kg lakši od prethodnika, pa s tih svojih 177 kg (bez goriva) doista munjevito mijenja smjer. Prednji kraj odlično drži putanju, dok Öhlins ovjes pridonosi čvrstoći motocikla na natjecateljskoj stazi, šteta je samo što u onim dubokim nagibima osloncima za noge počnete strugati po asfaltu. U Ducatiju tvrde da to ne bi trebao biti problem pri vožnji cestom, no nismo to imali prilike provjeriti jer su cjelodnevno testiranje organizirali isključivo na stazi Modena, u blizini istoimenog talijanskog grada. Ako je suditi po toj pisti, i ovaj novi Hypermotard ostaje najžešći supermoto na tržištu, s time da u vožnji malo podsjeća i na kakav iznimno hiperaktivan sportski naked.

Za razliku od prethodnika, novi Hypermotard nema dezmodromsko upravljanje ventilima, pa se oni podešavaju tek svakih 45.000 km, a redovito održavanje je i utoliko lakše što se promjena ulja vrši svakih 15.000 km ili svake 2 godine. Takva ušteda u eksploataciji vam dobro dođe jer je početna investicija doista velika. Naime, novi Hypermotard V2 u ovakvoj verziji SP košta čak 21.590 eura, s time da osnovna verzija (bez Öhlinsa, kovanih naplataka, Li-ion baterije…) košta 17.190 eura, što je poprilična razlika. Više detalja o ovom uzbudljivom novitetu moći ćete doznati u testu koji ćemo objaviti u 205. broju Moto Pulsa, prije čega će uslijediti i kratak video test.

Uz nova pravila i nove motocikle, 2027. donosi i brojne te tektonske transfere vozača. Tvorničke momčadi mijenjanju Acosta, Quartararo, Martin, Bagnaia, a to je samo početak

Kako se približava prva europska utrka, ona u Jerezu, tako su i iz dana u dan sve veće šanse da počnu službene objave o tome tko je s kojom MotoGP momčadi potpisao ugovor za iduću sezonu. S time da je većina stvari po tom pitanju već odavno riješena, ali to nije objavljeno, jer MotoGP momčadi prvo žele završiti teške pregovore s tvrtkom Liberty Media, oko rasporeda financijskog kolača, a tek će nakon toga početi objavljivati imena vozača za iduću sezonu.

Iznimka od toga je momčad Aprilia, koja je još uoči početka sezone, odnosno prije nego su zapeli gore spomenuti pregovori, potvrdila produženje ugovora s Bezzecchijem za 2027. i 2028. Uz to, od ranije se zna da Zarco i Moreira ostaju u satelitskoj momčadi LCR Honda i za 2027., a i Razgatlioglu ima ugovor s Pramac Yamahom. To je skoro 100% sigurno, iako ne treba isključiti mogućnost da Honda povuče Moreiru u tvorničku momčad, a isto učini i Yamaha s Razgatliogluom.

U svakom slučaju, biti će tu transfera neviđenih razmjera i po pitanju kvantitete i kvalitete. Kad su u pitanju ona najzvučnija vozačka imena i tvorničke momčadi, praktično je sigurno da Quartararo dolazi u Hondu, Martin u Yamahu, Acosta u Ducati, a Alex Marquez u KTM, dok Bagnaia seli u Apriliju.

Jasno, iznenađenja su moguća, poput onog da Marc Marquez, ako ne zalijeći rame, ode u vozačku mirovinu na kraju ove sezone i tako oslobodi itekako poželjno mjesto na tvorničkom Ducatiju. Ipak, daleko veća nepoznanica vezana je uz momčad Tech3, za koju se ni ne zna hoće li nastaviti suradnju s KTM-om ili će se dogovoriti s Hondom. U kontekstu toga, nemoguće je iole predvidjeti tko će za njih voziti iduće sezone (trenutno su to Vinales i Bastianini).

Ostaje i za doznati tko će od veterana ispasti iz MotoGP prvenstva, pri čemu su glavni kandidati Morbidelli, Rins i Binder, a pitanje je što će biti i s Millerom. Iz Moto2 prvenstva bi trebali stići Alonso (u tvorničku momčad Honde) i Holgado (u Gresini Ducati), ali popis ne mora stati samo na njima.

U donjoj tablici donosimo najvjerojatniji raspored vozača po timovima za 2027. One vozače koji mijenjanju momčad za iduću sezonu otisnuli smo debelim slovima, a uz sve smo stavili i postotak, kao našu procjenu koliko je vjerojatno da baš taj vozač završi baš u toj momčadi.

APRILIA RACING
Marco Bezzecchi (100%) / Francesco Bagnaia (85%)

TRACKHOUSE MOTOGP TEAM (Aprilia)
Raul Fernandez (80%) / Joan Mir (60%)

DUCATI LENOVO TEAM
Marc Marquez (99%) / Pedro Acosta (99)%

PERTAMINA ENDURO VR46 RACING TEAM
Fabbio Di Giannantonio (80%) / Fermine Aldeguer (90%)

BK8 GRESINI RACING MOTOGP (Ducati)
Enea Bastaianini (70%) / Daniel Holgado (60%)

RED BULL KTM FACTORY RACING
Alex Marquez (80%) / Maverick Vinales (50%)

RED BULL KTM TECH 3
???? / ????

MONSTER ENERGY YAMAHA MOTOGP
Jorge Martin (90%) / Ai Ogura (70%)

PRIMA PRAMAC YAMAHA
Toprak Razgatlioglu (95%) / Jack Miller (50%)

HONDA HRC CASTROL
Fabio Quartararo (90%) / David Alonso (60%)

LCR HONDA
Johann Zarco (100%) / Diogo Moreira (100%)