Vikend odredišta

Rossi ima 9 titula svjetskog prvaka, Marquez još uvijek 8, ali već ove nedjelje bi se trebali izjednačiti.

Da bi Marc Marquez tijekom nadolazećeg GP vikenda na japanskoj stazi Motegi i teoretski potvrdio osvajanje titule, sedme u MotoGP klasi i devete ukupno, po čemu bi se izjednačio s Valentinom Rossijem, trebao bi osvojiti 3 boda više od svog brata Alexa. S obzirom da se voze dvije utrke, subotnja Sprint i nedjeljna GP utrka, mogućih kombinacija za takav rasplet događaja je doista mnogo, ali jedno je sigurno: Marc Marquez tu titulu može potvrditi tek u nedjelju.

To je za Marca Marqueza tek prva od potencijalnih šest meč lopti, ali djeluje sasvim realno da bi je mogao odmah iskoristiti. U dosadašnjih 16 vikenda, Marc je u njih 12 skupio barem 3 boda više od svog brata, koji mu je jedini preostali konkurent za titulu, iako i on samo u teoriji. Uz to, Marc je u Motegiju tri puta pobijedio u MotoGP-u i nijednom nije bio lošiji od 4. mjesta, a Alex tu nikad nije bio bolji od 13. pozicije.

Po svemu dosad viđenom, realno je očekivati da do potvrde nove titule Marc dođe pobjedom, koja bi mu bila jubilarna 100. u svim klasama. Rossi broji 115 pobjeda, ali on više nije u igri, a Marc Marquez će i iduće godine voziti za tvorničku momčad Ducatija, s ambicijom da u toj 2026. dođe i do jubilarne 10. titule, 8. u kraljevskoj klasi. Time bi izjednačio rekord Giacoma Agostinija, koji ni sa svojim rekordom od 122 pobjede više ne djeluje sasvim siguran od ovako goropadnog Marqueza.

Uz „downforce“, ima i „ground effect“, kao i neutral ispod prve brzine, te apsolutno sulude performanse.

R verzija Panigalea V4 postoji prvenstveno da bi Ducati imao što bolji motocikl za Superbike prvenstvo, a tek onda je tu i želja da se zadovolji i oni najzahtjevnije kupce, koji su to zadovoljstvo spremni skupo platiti. S time da je najnoviji i najbrži Ducatijev projektil nastao na bazi prije godinu dana predstavljene nove generacije modela Panigale V4 i V4 S, što ujedno znači da je ovo prvi Panigale R koji nema jednoruku stražnju vilicu. Ali to mu je lako oprostiti kad vidite što sve ima.

Za početak, tu je samo za tu verziju konstruiran Desmosedici Stradale R agregat od 998 ccm, koji isporučuje 218 KS pri 15.500 o/min. Dostatno za maksimalnu brzinu od 318,4 km/h, što se povećava na čak 330,6 km/h ako se ugradi natjecateljski ispušni sustav, s kojim vrhunac raste na 235 KS, odnosno 239 KS ako se koristi posebno ulje.

Panigale V4 R ima i poseban mjenjač, kod kojeg je neutral smješten ispod prve brzine i zaključan, tako da u njega ne možete ubaciti slučajno. Iako mjenjač nije isti, to je rješenje kakvo se koristi u MotoGP prvenstvu, a na istom tragu su sad još veća aero krilca, kao i usisnici s donje bočne strane oplata. Zahvaljujući baš njima, ovaj Panigale je prvi serijski model koji stvara „ground effect“, odnosno podtlak ispod motocikla kad je on u dubokom nagibu, omogućujući tako još veće brzine prolaska kroz zavoj. Jasno, tu su i najmodernija elektronska pomagala, koja će vam itekako dobro doći na ovako sumanuto snažnom i suludo brzom motociklu.

Nakon dužeg izbivanja, u ponudu se vraća Yamaha WR 125R, u obnovljenom i redizajniranom izdanju.

Kao i njegov istoimeni prethodnik, WR 125R je svestrani motocikl, koji je svakodnevno upotrebljiv u gradu, a istovremeno sposoban na terenu. U prilog potonjem idu i žbičani naplatci pravog off-road promjera od 21 cola sprijeda i 18 cola straga, na koje se montiraju umjereno grube Dunlop gume. Uz to, WR 125R ima i KYB upside-down vilicu promjera 41 mm, koja osigurava hod prednjeg kotača od pozamašnih 215 mm, a ABS je aktivan samo na prednjem disku, što je također u skladu sa zahtjevima off-road vožnje.

Novi WR 125R pokreće dobro poznati tekućinom hlađeni agregat, s varijabilnim otvaranjem ventila, koji u ovom slučaju oslobađa 14,5 KS pri 10.000 o/min i 11,3 Nm pri 6.500 o/min, uz deklariranu potrošnju od 2,3 l/100 km. Minimalističko prednje svjetlo je LED izvedbe, baš kao i pozicijsko svjetlo, smješteno malo iznad njega, a iza prednje maskice nalaze se multifunkcionalni LCD instrumenti, koji se preko aplikacije MyRide mogu povezati s pametnim telefonom. Sjedalo je postavljeno na 875 mm, a masa motocikla, sa svim tekućinama, iznosi 138 kg.

Francuz je morao čekati točno 10 godina da ponovo postane svjetski prvak. Ovaj put za upravljačem Kawasakija.

Kad je Romain Febvre, kao rookie, 2015. godine senzacionalno osvojio MXGP titulu s Yamahom, činilo se da će ih skupljati kao na traci. I nije da nije bio blizu, kao 2021. i 2023., kad je s Kawasakijem postao viceprvak, ali valjda je trebalo proći točno 10 godina da ponovo bude svjetski prvak u kraljevskoj klasi. U međuvremenu bi mu sezonu često puta pokvarile ozlijede, ali ne i ovaj put.

Kako je to posljednjih godina u brutalnom MXGP-u najčešće slučaj, titulu osvoji onaj, od njih cirka petorice tradicionalno najboljih, koji najmanje utrka mora propustiti zbog ozljeda. A Febvre ove godine nije propustio nijednu utrku, za razliku od Herlingsa, Renauxa i posebno Gajsera. Prošlogodišnji prvak Jorge Prado pak mu nije predstavljao nikakvu prepreku, jer on ove sezone nastupa u američkom AMA prvenstvu.

Ali ne radi se samo o izbjegavanju ozljeda, nego je Febvre cijelu sezonu odvozio na visokom nivou. Zapravo, nije imalo nijedan loš vikend, a skupio je 5 ukupnih pobjeda, uz 12 pobjeda u pojedinačnim vožnjama. Jedini koji ga je mogao pratiti bio je belgijski rookie Lucas Coenen s KTM-om, koji je bio u igri za osvajanje naslova sve do zadnje runde u Australiji. Međutim, tamo je Febvreu i četvrto mjesto u prvoj vožnji dostajalo da i teoretski potvrdi osvajanje titule. A onda se druga utrka nije ni vozila, zbog nemogućih uvjeta.

Za Kawasaki je to prva titula prvaka u modernoj četverotaktnoj eri, a to je u kraljevskoj klasi ujedno i prva titula za nekog vozača na Dunlop gumama u ovom tisućljeću, odnosno od 2000. godine. Pritom je Febvre na skoro svim utrkama koristio Dunlopove Geomax MX14 gume, koje su osmišljene prvenstveno za pješčane podloge, ali njemu je bilo najbitnije to što su odlično držale na startu, kad treba krenuti preko metalne mrežice. Što samo pokazuje koliko je danas dobar start važan, a često i presudan.

KONAČAN POREDAK:

1. R. Febvre – Kawasaki – 956
2. L. Coenen – KTM – 917
3. G. Coldenholf – Fantic – 678
4. R. Fernandez – Honda – 620
5. J. Herlings – KTM - 608