Vikend odredišta

Predstavljamo skoro 100 noviteta za 2024., a već smo vozili možda i možda najiščekivanijeg među njima.

Kao u neka dobra stara vremena, EICMA sajam u Milanu je obilovao premijerama za iduću sezonu, među kojima ima i dosta sportskih modela. Na taj dio priče otpada itekako značajan dio novog izdanja Moto Pulsa, a tu su odmah i prve impresije iz vožnje potpuno novog BMW-a R 1300 GS, kao jednog od najvažnijih i najočekivanijih noviteta.

Testirali smo i Benelli TRK 702, koji je u rujnu stigao na tržište, te s atraktivnim dizajnom i isto takvom cijenom odmah postao najprodavaniji motocikl u Italiji. Tu je i test neočekivano zabavnog i okretnog Suzukija GSX-8S, noviteta za 2023., kao i recenzija prestižne Honde X-ADV, koja nije savršena, ali svejedno konkurira za titulu najboljeg skutera na svijetu. Sve to, i još puno više, možete pronaći u 193. izdanju Moto Pulsa, koje je stiglo na kioske.

Slegli su se dojmovi, pa je vrijeme da proglasimo novitete koji bi se jednog dana mogli pamtiti kao prijelomni, ili tako nešto.

DUCATI HYPERMOTARD 698 MONO

U redu, teško da će jednocilindrični Hypermotard sa svojih 77,5 KS dramatično promijeniti svijet, ali učinit će ga zabavnijim mjestom. Uz to, ovaj supermoto mogao biti i simbolički itekako značajan za Ducati, jer je za očekivati da na istoj jednocilindričnoj osnovi nastane lagani i sposobni enduro model, a možda budućnost donese i kakav naked ili žuđeni sportski Supermono. U svakom slučaju, Ducati je s ovim novitetom bacio rukavicu u lice KTM-u, a usput je Hypermotard 698 Mono u RVE verziji odnio i titulu najljepšeg motocikla EICMA sajma.

HONDA CB 650 R & CBR 650 R E-CLUTCH

Jasno da se Hondine četverocilindrične 650-ice ne bi našle na ovom popisu samo na temelju toga što su lagano obnovljene i redizajnirane za 2024. Međutim, Hondini inženjeri očito imaju fetiš na mjenjače, pa su osmislili E-Clutch, odnosno elektronsku spojku, kao jednostavniju alternativu njihovom DCT mjenjaču s dvije spojke. S lijeve strane upravljača i dalje postoji klasična poluga spojke, koju možete koristiti, ali i ne morate, čak ni kod kretanja s mjesta, jer će elektronika obaviti posao umjesto vas. Sve što morate je klasičnom polugom mjenjača ubacivati u višu ili nižu, s time da tu možete birati između 3 stupnja tvrdoće. E-Clutch je dio asortimana dodatne opreme za ta dva modela i povećava težinu za 2 kg.

ITALJET DRAGSTER 559 TWIN

Možda se i ne bi trebali nadati previše, jer prije godinu dana su po istom principu predstavili Dragster 500 GP, koji očito neće u proizvodnju. Ali ništa zato, jer novi Dragster 559 Twin izgleda još strašnije. Dvocilindrični agregat od 550 ccm smješten je u rešetkastom okviru i uparen sa 6 brzinskim mjenjačem, završni lanac je riješen lancem, a naprijed su Brembo radijalna kliješta, upside-down vilica promjera 48 mm te aerodinamična krilca. I bilo bi to impresivno i za kakav motocikl, a ovo je (ipak) skuter, najekstremniji kojeg je svijet dosad vidio.

KAWASAKI Z7 HYBRID & NINJA 7 HYBRID

Može li Ninja 7 Hybrid s (ukupno) 69 KS krenuti s mjesta brže od Ninje ZX-10R s 203 KS? U Kawasakiju tvrde da može, ako ste u Sport-Hybrid i uključili ste tzv. e-boost, koji dođe kao svojevrsni električni turbo. Uzmite samo u obzir da e-boost možete koristiti samo u intervalima od 5 sekundi. No i inače elektromotor pomaže benzincu od 451 ccm, a to čini još i više u Eco Hybrid modu. A tu je još i EV mod, u kojem do određene brzine i na kraće udaljenosti ide samo na električni pogon, tako da punica ne čuje kad ste se vratili kući. Baterija od 1,3 kWh je ispod sjedala i ne može se puniti preko utičnice, ali ovo je svejedno prvi ozbiljan motocikl na hibridni pogon, koji bi u intervalima od 5 sekundi trebao juriti kao „desetka“, a ostatak vremena trošiti gorivo kao 250-ica.

YAMAHA XSR 900 GP

U redu, tehnika je poznata, jer aluminijski okvir i trocilindrični agregat sa 119 KS preuzima od nakeda MT-09. Ali baš to je odlično, jer je predstavlja garanciju za odlične vozne osobine. A sve je utoliko zanimljivije što XSR 900 GP nije samo retro verzija spomenutog nakeda, nego istovremeno dođe i kao njegova sportska varijanta. Upravljač je dovoljno nizak da su vam zbog toga opterećene ruke, ali zato nostalgični oklopi (donji dio se može doplatiti) sigurno pružaju zaštitu od vjetra. Uglavnom, nemamo ništa protiv scramblera i café racera, ali nadamo se da će se jednog dana XSR 900 GP pokazati prekretnicom, nakon koje su retro motocikli počeli odavati počast kultnim sportskim motociklima iz 80-ih godina prošlog stoljeća. Više o ovim novitetima (i još njih 70-ak drugih) predstavljenima na EICMA sajmu u Milanu, pročitajte u novom broju Moto Pulsa.

Dva dana nakon što je Bagnaia obranio titulu, u Valenciji su održana prva testiranja za 2024., neobično zanimljiva.

U prvim krugovima za upravljačem Desmosedicija momčadi Gresini, Marc Marquez je djelovao dosta rezervirano. Jedva da je koljenom i strugnuo po asfaltu. Zapravo, podsjećao je na Valentina Rossija kad je on prije 13 godina, također na testiranjima u Valenciji, odradio prve krugove s Ducatijem. Ali neće to biti ista priča. Prije prvog povratka u boks, Marquez je dodao gas i odvozio doista brzi krug. Kad se vratio u garažu, jednostavno nije mogao sakriti osmjeh. Laknulo mu je.

Na kraju dana Marquez je bio 4. najbrži, s manje od 2 desetinke sekunde zaostatka za Vinalesom, i na nekih pola sekunde od rekorda kruga. I to ne baš u idealnim uvjetima, na hladnom asfaltu i s izraženim vjetrom. A sigurno je mogao i brže, ali je zadovoljan doživljenim, zaključio dan nakon 49 odvoženih krugova, što znači da je, od prve dvadesetorice, odradio najmanje krugova. Itekako obećavajući početak novog poglavlja u karijeri Marca Marqueza i razlog da se zabrinu Bagnaia, Martin i ostatak društva.

Uz Marqueza, najviše je pažnje privukao novi Moto2 prvak Acosta, za upravljačem KTM-a u momčadi GasGas. Iako mu je to bio prvi dan s MotoGP motociklom, već je tamo negdje od drugog kruga djelovao kao da godinama vozi u kraljevskoj klasi. Igrao se s motociklom, atraktivno proklizavao kroz pretposljednji zavoj i ostavio daleko bolji dojam nego što to sugerira suhoparan podataka da je bio 18. najbrži.

Nakon tri godine na brzom Ducatiju, Luca Marini je isprobao problematičnu Repsol Hondu i odradio dan vrlo dobro, bez većih problema. Završio je čak u top 10, odnosno 2 mjesta ispred timskog kolege Mira, dok je Johann Zarco, novi vozač momčadi LCR Honda, bio 17 najbrži. Mjesto ispred njega je završio Morbidelli, koji je nakon loše sezone s Yamahom, naslijedio Zarcoa na Pramac Ducatiju, dok je Morbidellija naslijedio Alex Rins, koji je prvi dan s Yamahom završio kao 19., ali treba uzeti u obzir da je još uvijek ozlijeđen. Sad slijedi dvomjesečna stanka, da bi početkom veljače započela višednevna testiranja u Maleziji, koja su uvijek ključna u pripremi nove sezone.

Uoči zadnje utrke, kad je još 37 bodova na stolu, Bagnaia ima 21 bod prednosti. I puno i malo, ali svakako više nego manje.

Nakon Sprint utrke u Kataru, Jorge Martin je prepolovio svoj zaostatak sa 14 na 7 bodova. U nedjelju je imao realne šanse preuzeti vodstvo ukupnom poretku, ali je zbog, čini se, loše stražnje gume završio deseti, dok je Pecco Bagnaia prošao ciljem kao drugi, iza pobjednika Di Giannantonia koji, ironijom sudbine, nema angažman za iduću sezonu. U svakom slučaju, Bagnaia dolazi u Valenciju s 21 bodom više od Martina, što mu daje nemalu taktičku prednost, ali ne smije se opustiti.

Pretpostavimo da će Martin pobijediti i na sprint i na glavnoj utrci, što nije nezamislivo jer mu je to uspjelo već 4 puta ove godine. Hoće li mu to biti dovoljno za osvajanje naslova? Teško, jer Martin itekako ovisi o tome gdje će završiti Bagnaia. Štoviše, Bagnaia može postati prvak već nakon subotnje Sprint utrke, ako pobijedi, a Martin ne bude barem drugi. Ipak, realnije je da se pitanje odluke premjesti za nedjelju. A u tom bi slučaju, sve da i Martin pobijedi na obje utrke, Bagnaia i s trećim mjestom na glavnoj utrci postao prvak, čak i da nije osvojio ni boda u Sprintu. Istina, tad bi imali isti broj bodova, ali bi Bagnaia (p)ostao svjetski prvak zbog jedne pobjede više u glavnim utrkama.

Bagnaia bi postao prvak i da na Sprint i na nedjeljnoj utrci završio kao peti, jer bi tad ponovo bili bodovno izjednačeni. A postoje i gotovo bezbrojne druge kombinacije, koje se i dodatno multipliciraju ako uzmemo u obzir opcije da Martin možda neće pobijediti na jednoj ili na obje utrke. U svakom slučaju, Jorge Martin mora ići na sve ili ništa, prenijeti neizvjesnost na nedjeljnu utrku i nadati se da će Bagnaia podbaciti. Podsjetimo, prošle godine je Bagnaia došao u Valenciju s prednošću od 23 boda, pa onda s dosta grča završio kao tek deveti, iako mu Quartararo nije predstavljao ni izbliza takvu opasnost kao što je to slučaj s Jorgeom Martinom. Uostalom, nastupaju na istom motociklu, samo u različitim bojama. Nadajmo se da će u Valenciji imati i gume iste kvalitete.

P.S.
Samo tri puta se dogodilo da dođe do preokreta u posljednjoj utrci, od toga je to dva puta bilo Valenciji i oba puta je kraći kraj izvukao Rossi. 2006. godine, kad je pao, pa je titulu osvojio Hayden, i kontroverzne 2015. godine, kad je morao krenuti sa zadnjeg mjesta i gledati kako mu ispred nosa titulu odnosi Lorenzo.