Usporedni testovi

Sam Lowes je promijenio prvenstvo i klasu, ali ne i stare navike, a jednako često je padao i dvostruki SBK prvak.

Ne može se poreći da je Sam Lowes konstantan. 2021. je pao 17 puta, 2022. i 2023. po 16 puta, a ove godine je ponovo skupio 17 padova. No prije je to bilo u Moto2 klasi, a sad u Superbike prvenstvu. Britanac se može „pohvaliti“ i time da je 18 puta pao s MotoGP motocikla, kad je 2017. vozio Apriliju, a onda se 2018. vratio u Moto2 klasu i posrnuo čak 27 puta tijekom te sezone.

S obzirom na tu neslavnu statistiku, i činjenicu da je ove godine bio „rookie“ u Superbike klasi, ne čudi što je završio na vrhu tog poretka. Ali zato iznenađuje što je s njim, sa 17 padova, izjednačen i dvostruki Superbike prvak Alvaro Bautista. To samo potvrđuje koliko se ove godine mučio s Panigaleom V4 R, u pokušaju da obrani titulu.

Pritom su Sam Lowes i Alvaro Bautista bili klasa za sebe, jer su idući vozači na listi skupili po 10 padova, što nije malo, ali je ipak bitno manje od 17. Među tom trojicom su Alex Lowes, brat blizanac Sama Lowesa, Tarran Mackenzie i Andrea Locatelli. Istovremeno, Toprak Razgatlioglu je pao samo dva puta, i to na treninzima u Misanu i Magny Courseu. S time da ga je potonji pad koštao teške ozlijede i propuštanja dva natjecateljska vikenda, što je onda malo odgodilo njegovu drugu proslavu osvajanja titule svjetskog Superbike prvaka, ovaj put za upravljačem BMW-a.

Na bazi standardnog retro modela R 12 NineT predstavili su café racer dizajniran u stilu kultnog BMW-a R 90 S.

R 90 S je 1973. postao prvi BMW-ov serijski motocikl koji je prebacio 200 km/h, a o kakvom je sportašu bila riječ potvrđuje i to što je pobijedio na Isle of Manu i Daytoni, te osvojio prvo AMA Superbike prvenstvo. Uz to, originalni R 90 S (donja fotografija) je bio i nemjerljivo atraktivniji od ičeg što je BMW dotad proizveo, pa ne čudi da su mu sad već drugi put odali počast.

Prvi put je to bilo 2013. godine kad su predstavili Concept Ninety, kao najavu za serijske retro modele R nineT. Sad su kao podlogu uzeli aktualni model R 12 nineT i tvrde da taj novi model nazvan R 12 S u sebi ima još i više R 90 S duha nego što je to imao Concept Ninety. Jasno, na tom putu nisu mogli drugačije nego R 12 S obojati u prepoznatljivu narančasto-srebrnu kombinaciju i staviti poluoklop u istom tonu, a koji se zakreće zajedno s upravljačem.

Uz sve to, R 12 S je u seriji opremljen i brojnim elementima koji se za standardni R 12 moraju nadoplatiti. Među tim detaljima se posebno ističu Option 719 žbičani kotači te u crno obojana prednja vilica i upravljač, a tu je i poklopac sjedala suvozača koji podsjeća na rep tog povijesnog modela R 90 S.

Uglavnom, popis serijske opreme je doista bogat, a iako se tehnički podaci ne spominju, spremni smo pretpostaviti da bokser agregat od 1.170 ccm razvija 109 KS, baš kao i kod modela R 12 nineT. S time da je R 12 S vjerojatno za koji kilogram teži od njegovih 220 kg.

Ducati je predstavio novu generaciju Streetfightera V4, sad u potpunosti baziranu na Panigaleu V4.

Iako su već imali žestokih nakeda sa superbike genima, što je ponajviše vrijedilo baš za dosadašnji Streetfighter V4, u Ducatiju tvrde da nikad prije veza između motocikala iz te dvije kategorije nije bila tako bliska kao u slučaju novog Panigale V4 i također novog Streetfightera V4. U osnovi, razlika je tome što Streetfighter V4 ima drugačije i bitno reducirane oplate te viši i širi upravljač. Sve ostalo je praktično isto.

To svakako vrijedi i za Desmosedici Stradale V4 agregat od 1.103 ccm koji, istina, kod Streetfightera V4 ima 2 KS manje, ali to je samo zbog razlike u usisu. A i s tih je 214 KS pri 13.500 o/min za 6 KS moćniji od dosadašnjeg Streetfightera V4, te uz to za 4 KS nadmašuje BMW M 1000 R.

Streetfighter V4 od Panigalea V4 preuzima novi i još lakši aluminijski okvir, kao i stražnju vilicu, koja više nije jednoruka, ali je zato lakša i optimizirane čvrstoće, te uvelike pridonosi ukupnom smanjenju težine motocikla za 4 kg. Istovremeno, Streetfighter V4 ima nova aero krilca s kojima se potisak prema dolje povećava s dosadašnjih 28 na aktualnih 45 kg pri brzini od 270 km/h. U paketu s tim aero dodatkom dolazi i novi dizajn, koji nije bitno drugačiji, ali je dorađen u odnosu na prethodnika.

Nova su i Brembo Hypure kočiona kliješta, koja Streetfighter također preuzima od Panigalea, baš kao i najnaprednija elektronska pomagala, koja predviđaju što bi se moglo dogoditi u idućem trenutku, pa tako mogu još brže reagirati. Osnovni Streetfighter V4 teži 191 kg bez goriva i dolazi sa Showa BPF prednjom vilicom, dok Sachs isporučuje monoamortizer te amortizer upravljača. Streetfighter V4 S je dodatna 2 kg lakši, na ime Li-ion baterije i kovanih naplataka, a bogatiji je i za Öhlins poluaktivni ovjes.

Stefan Pierer traži 3 mjeseca da restrukturira KTM i otpiše glavninu duga, u suprotnom prijeti bankrot.

Prije nego je prije više od tri desetljeća preuzeo KTM, te od male bankrotirane tvrtke stvorio ogromnu kompaniju, koja proizvodi tisuću motocikala dnevno (!), Stefan Pierer je bio majstor u spašavanju problematičnih poduzeća. To iskustvo će mu sad dobro doći, jer je KTM grupacija upala u velike financijske dubioze. U aktualnom broju Moto Pulsa smo napisali da je KTM završio u narančastom, no u međuvremenu se situacija otežala do te mjere da možemo reći da je austrijska kompanija, koja u svom vlasništvu ima i Husqvarnu, GasGas te većinski udio MV Aguste, iz narančastog ušla u crveno, i to skoro do same blokade.

Nakon što im nije uspio plan da dobiju kredit od par stotina milijuna eura, i tako krenu u rješavanje dugova, Stefan Pierer tvrdi da sad nakratko idu u „pitbox“, ali zapravo želi reći da traže „time out“ od 3 mjeseca. Tijekom tog vremena bi se trebali dogovoriti s dobavljačima da otpišu većinu duga, koji se u međuvremenu popeo blizu milijarde eura. Uz to, planiraju na neko vrijeme zaustaviti proizvodnju u matičnim pogonima, kako bi se smanjili nagomilani viškovi motocikala na skladištima i u prodajnim salonima, a to će svakako rezultirati i novim otpuštanjima radnika u Austriji. Viškovi su nastali jer su se u planiranju proizvodnje vodili pojačanom potražnjom za vrijeme pandemije i neposredno iza nje, no ti su trendovi u međuvremenu splasnuli, a čini se da ih je posebno pogodilo smanjenje prodaje u SAD-u.

Jedna od mogućih opcija je da indijski Bajaj, koji u suradnji s Piererom već drži znatan dio udjela, postane i većinski vlasnik KTM grupacije i ubrizga potrebne stotine milijuna eura. Iako je to u cijeloj priči sad manje važno, svakako ostaje za vidjeti kako će se sve to odraziti i na motosport program, budući da je KTM involviran u skoro sve discipline. Već su bitno reducirali svoj angažman za nadolazeći reli Dakar, a tvrde da će iduće godine svakako nastupati u MotoGP-u, no realno je za očekivati da će smanjiti proračun. Sreća je što dobar dio tog proračuna ionako pune sponzori, prije svega Red Bull, koji je u simbiozi s KTM u svim granama motosporta. Red Bull se čak spominjao i kontekstu financijskog spašavanja KTM-a, ali su oni to u međuvremenu demantirali.