Pretplata

Ništa nije službeno objavljeno, a i djeluje pomalo šokantno, no pouzdani izvori javljaju da je Francuz već potpisao ugovor s Hondom.

Prošle sezone su bitno ohladili odnosi između Fabia Quartararoa i vodećih ljudi Yamahine momčadi. Njima nisu dobro sjele kritičke izjave Francuza, a njemu potpuno novi M1, prvi Yamahin MotoGP s V4 agregatom. Uglavnom, šanse da produži ugovor s Yamahom su se činile mizerne, ali malo tko je očekivao da će Quartararo i prije prvih pravih testiranja za 2026. potpisati novi ugovor za 2027. i 2028. I to baš s Hondom, od svih marki!

Jasno, ništa od toga nije ni izbliza službeno potvrđeno, ali priču je objavio portal motosport.com, koji se može smatrati prilično pouzdanim izvorom. S time da se Quartararo, spominjao i u nekim drugim kombinacijama, no možda je presudilo to što je Honda u drugom dijelu prošle sezone pokazala znatan napredak i ostavila Yamahu na samom začelju. Što za blisku budućnost ne mora ništa značiti, jer te 2027. se mijenjanju pravila i trebat će razviti potpuno nove motocikle, s 850 umjesto 1000 ccm, te s Pirelli umjesto Michellin gumama. Nemoguće je predvidjeti tko će od proizvođača smiješati pravu recepturu.

Quartararo je bio tek osrednji Moto2 vozač kad ga je Yamaha 2019. uvela u klasu MotoGP. S njima je 2021. osvojio titulu prvaka, a sve je izgledalo obećavajuće i do sredine 2022., no tu je Yamaha skrenula s pravog puta i rezultati su postajali sve lošiji. Kako bi ga zadržali u svojim redovima, obećali su razviti motocikl s V4 agregatom, što su i učinili, te su u ugovoru za 2025. i 2026., navodno, upisali cifru od 12 milijuna eura po sezoni. To znači da je Quartararo trenutno najbolje plaćeni MotooGP vozač, ali to se nije pokazalo presudnim za nastavak suradnje. Jer sve da i nije postigao dogovor s Hondom (što tek treba biti potvrđeno), Quartararo bi potpisao ugovor s nekim drugim. Mostovi su se porušili davno prije, a utoliko će biti zanimljivije pratiti kako će Quaratraro tijekom 2026. odrađivati otkazni rok u Yamahi. Bila bi to ionako duga godina za obje strane, a s ovim navodnim iznimno ranim potezom Quartararoa biti će još i duža. Ali barem i jedni i drugi znaju na čemu su.

Posljednja etapa je trebala biti samo stvar formalnosti. A onda su samo dvije sekunde preokrenule pobjednika.

Nakon što ga je u završnici relija uspio taktički nadmudriti, Amerikanac Ricky Brabec (Honda), ušao je u posljednju etapu s prednošću od 3 minute i 20 sekundi u odnosu na Luciana Benavidesa (KTM). Kako je bila riječ o jednostavnoj etapi, u trajanju od samo 105 km, Benavides je imao samo minimalne šanse za preokret, ali nije želio odustati. Isto tako, Ricky Brabec je pobjedu držao čvrsto u rukama, ali onda je na 98. kilometru, samo 7 km prije kraja etape, pogriješio u navigaciji i krivo skrenuo.

Benavides je prošao ciljem kao drugi najbrži, sa 6 sekundi sporijim vremenom od timskog kolege Caneta. Brabec je nakon te greške bio tek 10 najbrži, s 3 minute i 28 sekundi zaostatka za Canetom, odnosno 3 minute i 22 minute zaostatka za Benavidesom. Kad se sve to zbroji i oduzme, Luciano Benavides je pobijedio sa samo 2 sekunde prednosti! S time da je i on sam pogriješio u zadnja dva zavoja i umalo pao, te tako skoro ispustio pobjedu iz ruke.

Dakle, nakon 14 brzinskih ispita, tijekom kojih se skupilo skoro 5 tisuća kilometara i 50 sati čistog utrkivanja, o pitanju pobjednika odlučivale su samo dvije pišljive sekunde. Dakako, da je to najmanji razmak između prve dvojice u povijesti ovog relija, a zanimljivo je da je time Luciano Benavides oborio dosadašnji rekord baš svog brata Kevina Benavidesa, koji je 2023. u završnu etapu ušao s 12 sekundi zaostatka za Priceom i onda pobijedio s 45 sekundi prednosti.

Inače, dok je Lucianu Benavidesu ta pobjeda ujedno i prvi podij uopće na reliju Dakar, stariji brat Kevin Benavides je pobijedio 2021. s Hondom te 2023. s KTM-om, no u međuvremenu se teško ozlijedio te se ove godine prebacio za upravljač automobila. I tu je pomogao da se ispiše povijest. Naime, na sedmoj etapi je on s buggyjem pobijedio u kategoriji Challenger, a istog dana je Luciano bio najbrži od vozača motocikala te se tako po prvi put u povijesti tog relija dogodilo da dva brata pobijede istog dana.

Spomenimo da je Slovenac Toni Mulec dobro odradio posljednju etapu i zadržao sjajno 9. mjesto u ukupnom poretku, te ujedno pobijedio u Rally 2 kategoriji. Čestitamo!

KONAČAN POREDAK:
1. L. Benavides – KTM – 49h:00'.41“
2. R. Brabec – Honda - + 2“
3. T. Schareina – Honda - +25'.12“
4. S. Howes – Honda - +56.'41“
5. D. Sanders – KTM - + 1h:03'.15“
6. A. Van Beveren – Honda - +1h:04'.46“
7. I. Cornejo – Hero - +1h:39'.50“
8. R. Branch – Hero - +2h:49'.15“
9. T. Mulec – KTM - +2h:57.18“
10. P. Campbell – Honda - +3h:01'.55“

Nakon 12 godina i pet titula svjetskog prvaka s Hondom, slovenski as Tim Gajser okreće novi list.

Honda je čekala najduže što je mogla, odnosno do samog posljednjeg dana 2025. godine, da i službeno objavi kako Slovenac Tim Gajser više neće biti u njihovoj MXGP momčadi za 2026. Tako se raskida jedna od najdužih i najplodonosnijih suradnji u povijesti MXGP prvenstva. Gajser je s Hondom proveo cijelu svoju dosadašnju karijeru u svjetskom prventvu, osvojivši jednu titulu u klasi MX2 i četiri u kraljevskoj klasi u MXGP. S time da je to bila toliko dobra kombinacija čovjeka i stroja da je titula, zapravo trebalo biti i više, ali nekoliko sezona su obilježili i teške ozljede.

Slovenac je nedavno ušao u 30. godinu života, a iako to u trenutku dok ovo pišemo još nije službeno potvrđeno, prilično je jasno da je Gajser odlučio prihvatiti ponudu Yamahe, koja s vozačem njegova kalibra želi prekinuti već čitavo desetljeće dugačak post. Naime, Yamaha nije imala MXGP prvaka od 2015., kad im je titulu, i to kao tadašnji „rookie“, donio Romain Febvre, koji je i aktualni MXGP prvak, s Kawasakijem. Te iste 2015. je Tim Gajser osvojio MX2 titulu, da bi 2016. godine, i on kao „rookie“, odmah osvojio i prvi MXGP naslov. Nakon toga je osvajao MXGP titule i 2019., 2020. i 2022. godine.

Honda je 2025. obranila čast i time izgubila dio koncesija za 2026. No, je li to uopće problem?

U protekle dvije godine je sve bila stacionarno. Ducati je bio jedini u najrestriktivnijem razredu A, u kojem koncesija, zapravo, i nema, Aprilia i KTM su bili u C razredu, a japanske marke Honda i Yamaha u posljednjem D razredu koncesija, što im je, praktično, omogućavalo i razvoj i testiranje motocikala bez većih ograničenja. Za 2026. se taj ustaljeni poredak mijenja, jer je zbog boljih rezultata u 2025. Honda pomaknuta iz D u C razred koncesija.

U razredu C su one marke koje su zadnjih godinu dana skupile između 35 i 60% od maksimalno mogućih bodova u konkurenciji konstruktora. A Honda je taman dodirnula tih 35%. Štoviše, da je Marini, kao u toj utrci najbolje plasirani vozač Honde, na zatvaranju sezone u Valenciji bio 8., Honda bi bila na 34,89%, odnosno malo ispred praga od 35%. Ali Marini je završio baš kao 7. i tako je Honda završila sezonu s 35,01% od maksimalno mogućeg zbroja konstruktorskih bodova. Pa, iako taj napredak u razred više znači da će u 2026. imati manje povlastica u razvoju i testiranju motocikla, u Hondi su svejedno proslavili to što se konačno miču iz „magareće klupe“. Time su obranili čast, a istovremeno neće previše toga izgubiti u idućoj sezoni.

Naime, glavna prednost D razreda, u kojem i dalje ostaje Yamaha, je mogućnost razvijanja pogonskog agregata tijekom sezone. Međutim, za Hondu zabrana razvoja agregata stupa na snagu tek od prve utrke iduće sezone, što znači da još stignu pripremiti novi agregat za 2026., za razliku od Ducatija, Aprilije i KTM-a. Štoviše, oni su razvoj agregata morali zamrznuti još na početku 2025, što znači da će koristiti iste V4 strojeve s kojima su nastupali prošle sezone. Osim toga, kako 2027. stupaju na snagu nova pravila, s agregatima zapremine smanjene s 1.000 na 850 ccm, tako Honda, sve i da smije, ne bi još dugo razvijala postojeći V4 stroj. Od proljeća, najkasnije ljeta, svi će se proizvođači ionako sasvim prebaciti na razvijanje potpuno novih motocikala za 2027.

Za Hondu ne bi trebao biti preveliki problem ni to što će umjesto 10 moći koristiti 8 agregata tijekom 2026., kao ni to što nakon prve utrke sezone mogu samo jednom mijenjati aerodinamiku, a ne dva puta, kao dosad. Zapravo su puno veće restrikcija vezane uz testiranje, jer više ne mogu imati privatna testiranja na bilo kojoj stazi, nego moraju nominirati tri staze, na kojima ne mogu više testirati stalni MotoGP vozači, nego samo testni vozači. Uz to, tijekom godine mogu na testiranjima potrošiti 220 guma umjesto 260. Ali zadržavaju pravo za šest „wildcard“ nastupa tijekom sezone, pa mogu i na taj način kompenzirati klasična testiranja. To više što Honda ima i doista respektabilan testni tim, u kojem su dojučerašnji MotoGP vozači Aleix Espargaro i Takaaki Nakagami, plus starosjedioc Stefan Bradl.

Sve u svemu, s obzirom da skroz do kraja ove zime još mogu razvijati postojeći V4 agregat, te da će se od ljeta ionako u potpunosti posvetiti razvoju novog motocikla od 850 ccm, prelazak iz magareće klupe, odnosno D razreda koncesija u C razred, im svakako služi na čast, a ne košta ih skoro ništa. S time da smo već sad sasvim sigurni kako će za 2027. dodatno napredovati u B razred, ne zato što mislimo da će Honda toliko poboljšati svoje rezultate da se popne iznad granice od 60%, već zbog toga što će za tu 2027. svi proizvođači biti premješteni u taj B razred, kako bi imali iste uvjete u prvoj sezoni s potpuno novim motociklima od 850 ccm.

SBK iduće godine gubi Topraka Razgatlioglua, ali će biti bogatiji za tri vozača iz MotoGP „paddocka“, koji zajedno imaju 25 GP pobjeda.

Topraka će biti nemoguće nadomjestiti, i u cijelom SBK prvenstvu i u BMW garaži, ali zato će u suprotnom smjeru krenuti dva MotoGP vozača i jedan iz klase Moto2, s time da i on ima nešto iskustva s MotoGP-om. A sve to je i službeno objavljeno gotovo istovremeno, dva dana nakon MotoGP vikenda u japanskom Motegiju i SBK vikenda u Aragonu.

Iako je mogao odabrati i Superbike Yamahu, Portugalac Miguel Oliviera je potpisao ugovor s BMW-om, gdje će dijeliti garažu s već ranije potvrđenim Petruccijem. Inače, Oliviera ima 17 GP pobjeda, od čega njih 5 otpada na klasu MotoGP i sve su ostvarene s KTM-om, od 2019. do 2022. godine. Nakon toga je dvije godine bio za upravljačem satelitske Aprilije, a trenutno vozi za momčad Pramac Yamaha. Kako baš u tu momčad iduće godine dolazi Razgatlioglu, ispada da su Portugalac i Turčin jednostavno zamijenili mjesta.

S Olivierom i Petruccijem, BMW ima potpuno nove Superbike vozače za 2026., a isto vrijedi i za tvorničku momčad Honde. Već se od ranije zna da s Lecuonom i Viergeom neće nastaviti suradnju, a sad je i službeno potvrđeno da su ugovor s Hondom potpisali Britanac Jake Dixon, koji je skupio 6 pobjeda u klasi Moto2, i Tajlanđanin Somkait Chantra, koji ima dvije Moto2 pobjede. Iako je Chantra prošlu Moto2 sezonu završio na tek 12. mjestu, svejedno je 2025. napredovao na mjesto Nakagamija u MotoGP momčad LCR Honda. Dosad je skupio samo 2 boda i zato bi ga iduće godine trebao zamijeniti Brazilac Moreira, ali je Chantra, kao Tajlanđanin, ipak previše važan Hondi, tako da mu pružaju priliku za iskupljenje u Superbike prvenstvu.

I Dixon ima nešto iskustva iz kraljevske klase, jer je 2021. vozio dvije MotoGP utrke kao zamjena u momčadi Petronas Yamaha, a prije svega toga je bio viceprvak u britanskom Superbike prvenstvu. Zanimljivo je da su i Iker Lecuona i Xavi Vierge sa sličnim Moto2 i MotoGP referencama došli u Hondinu Superbike momčad 2022. godine, ali odonda su skupili samo nekoliko podija. Svejedno su se dobro snašli za 2026., pa će tako Lecuona biti na tvorničkom Ducatiju, a Vierge na tvorničkoj Yamahi.

Ovo više nije koncept, nego serijski elektro motocikl koji do kraja 2025. kreće u proizvodnju, kao alternativa benzincima klase 700.

W dolazi od razvojnog slogana „Be the Wind“, N dolazi od naked, a 7 je oznaka za klasu benzinaca kojoj bi ovaj električni motocikl trebao biti alternativa. S time da se za tekućinom hlađeni elektromotor deklarira nominalnih 24,5 KS (18 kW), što je naizgled daleko od te klase 700, ali navodno je u igri i vršnih 67 KS, kao i čak 100 Nm okretnog momenta. Vozačima iz A1 kategorije će se nuditi i model prigušen na 15 KS (11 kW).

Li-ion baterije su integrirane u motocikl, što znači da ih ne možete odnijeti na punjenje, ali zato su kompatibilne s CCS2 brzim punjačima za automobile, pa bi za punjenje s 20 do 80% kapaciteta trebalo dostajati samo pola sata. Preko kućnog punjača 6kVA bi se te iste baterije za manje od tri sata mogle napuniti od 0 do 100%, a prema mjerenjima Honde, to bi trebalo biti dovoljno za 130 km vožnje.

WN7 teži 217 kg, što i nije puno za električni motocikl, a može se pohvaliti jednorukom stražnjom vilicom, remenskim završnim prijenosom, TFT instrumentima od 5 inča, LED svjetlima… Više tehničkih podataka biti će objavljeno početkom studenog, tijekom EICMA sajma u Milanu.

Polubrat Valentina Rossija je nakon MotoGP utrke u Silverstoneu otišao testirati za utrku 8h Suzuke te se pritom teško ozlijedio.

Odmah nakon što je bio kažnjen sa 16 sekundi zbog preniskog pritiska u stražnjoj gumi na MotoGP utrci u Silverstoneu, Luca Marini je poletio za Japan, kako bi tamo testirao tvornički pripremljen Fireblade i nakon toga odlučio hoće li nastupiti na utrci 8h Suzuke. Nažalost, drugog dana testiranja je imao težak pad koji je rezultirao brojnim ozljedama, uključujući i iznimno opasni penumotoraks, što znači da ima zraka između desnog plućnog krila i rebara. To je slična ozljeda onoj koju je u Kataru zadobio Jorge Martin.

Marini je pri padu slomio i prsnu kost, kao i lijevu ključnu kost, iščašio je lijevi kuk, te ozlijedio ligamente u lijevom koljenu. Stabiliziran je te ostaje u Japanu na promatranju tako dugo dok ne bude proglašen spremnim za putovanje, a to, s obzirom na penumotoraks, vjerojatno neće biti skoro. Inače, Marini vrlo rijetko pada. Kao vozač tvorničke momčadi Honda, cijele prošle godine je pao samo 4 puta, a u aktualnoj MotoGP sezoni baš nijednom, te je jedini vozač koji je završio sve utrke. To će se sad, nažalost, promijeniti.

Inače, kako se 8h Suzuke vozi taman negdje u ljetnoj stanci MotoGP prvenstva, brojni su vozači to iskoristili za nastup na toj utrci. Marinijev polubrat Valentino Rossi je tamo pobijedio, a isto je uspjelo prošle godine Johannu Zarcou s Hondom. Prije koji dan je Yamaha objavila da će po prvi put od 2019. imati svoju tvorničku momčad na 8h Suzuke, u kojoj će nastupiti i Jack Miller, koji ove godine u MotoGP-u nastupa za tim Pramac Yamaha.

Slovenska i svjetska motokros zvijezda zbog teške ozlijede ostaje bez šansi za osvajanje nove MXGP titule.

Tim Gajser je skupio 5 titula, od čega čak 4 u kraljevskoj klasi MXGP, a bio je na dobrom putu da osvoji još jednu. Na prvih 6 natjecateljskih vikenda je sjajno krenuo u sezonu i držao vodstvo u ukupnom poretku, koje je u jednom trenutku iznosilo i 50 bodova, no na MXGP utrci u Švicarskoj je ozlijedio rame.

Originalni plan je bio da propusti samo utrke u Portugalu, ali rehabilitacija nije davala rezultata, te su liječnici na kraju došli do zaključka da je potrebna operacija ramena. Iako se ne zna koliko će mu vremena trebati da se vrati utrkivanju, tvornički vozač Honde je svjestan da će zbog zgusnutog kalendara propustiti mnoštvo utrka i da tako ostaje bez svih šansi za osvajanje naslova. Inače, nakon Portugala, vodstvo u ukupnom poretku preuzeo je Romain Febvre s Kawasakijem.