Motosport

Avanturistički Norden 901 zaživio je i u verziji Expedition, pogodnijoj za daleka putovanja, i to po asfaltu i van njega.

Kao i kod osnovne verzije, u igri je potpuno podesivi WP ovjes, ali je hod produžen na 240 mm na oba kotača. Uz to, Expedition je u seriji bogatiji za grijane ručke i sjedalo, kao i veći vjetrobran, drugačije štitnike agregata, kao i centralni oslonac, s kojim se, između ostalog, olakšava i podmazivanje lanca na putovanjima.

U seriji dolaze i mekani bočni koferi zapremine 36 litara te mogućnost bežičnog povezivanja pametnog telefona s TFT instrumentima i prikazivanja navigacije. KTM-ov dvocilindraš od 889 ccm broji nepromijenjenih 105 KS pri 8.000 o/min, a težina bez goriva je 214,5 kg, što je za 10,5 kg više od osnovnog modela, u odnosu na kojeg Expedition verzija ima bitno atraktivnije boje i grafike.

Kao u dobra stara vremena, Superbike sezona započinje već zadnjeg vikenda veljače, utrkama u Phillip Islandu.

Pandemija je iza nas, pa se okupljanje u Phillip Islandu moglo vratiti u svoj tradicionalan termin. Zahvaljujući tome, može se i doslovno reći da novo Superbike prvenstvo započinje točno tamo gdje je ono prošlo završilo prije samo tri mjeseca – u Phillip Islandu. Uz to, i kratak popis glavnih favorita je identičan onom od prošle godine.

Bautista je osvojio naslov 2022. s Ducatijem, Razgatliouglu je u tome uspio 2021. s Yamahom, a Rea je 2020. došao do svoje šeste uzastopne titule s Kawasakijem. Njih trojica su prošle sezone bili klasa za sebe unutar Superbike klase i nemamo razloga vjerovati kako će ove godine biti bitno drugačije, bez obzira na to što su i Bautista i Rea već zašli u veteranske godine. Zasad ne djeluje da su im se tvornički vozači BMW-a i Honde uspjeli približiti, bez obzira na to što mogu koristiti tzv- super-koncesije.

Jasno, svi su motocikl unaprijeđeni za predstojeću sezonu, a tri su modela novo homologirana. To vrijedi za Ducati Panigale V4 R i BMW 1000 RR, koji su i u serijskom izdanju dorađeni za 2023., ali Kawasakiju je nekako uspjelo homologirati drugačiji ZX-10RR, s varijabilnim usisnim kanalima. Zahvaljujući tome, Ninja bi trebao imati više okretnog momenta na srednjim brojevima okretaja, ali Rea se žali da mu i dalje nedostaje previše snage u odnosu na Panigale.

Svih pet tvorničkih momčadi je ostalo na istim vozačkim postavama za 2023. godine, ali došlo je do zanimljivih promjena među satelitskim timovima. Najzanimljivije su prinove na satelitskim Yamaha R1, koje će voziti trojica rookie vozača s bogatim GP životopisom. U momčadi GYTR GRT to su Dominique Aegerter, kao dvostruki Supersport prvak i Remy Gardner, kao Moto2 prvak iz 2021. i prošlogodišnji MotoGP vozač. Uz njih, u rookie momčad GMT94 je ušao bivši Moto2 vozač i prošlogodišnji Supersport viceprvak Lorenzo Baldassarri.

Garrett Gerloff je sa satelitske Yamahe prešao na satelitski BMW, a iz MotoAmerica prvenstva dolazi dvostruki MotoGP pobjednik Danilo Petrucci, koji će voziti Ducati Panigale V4 R momčadi Barni. Zanimljivo je da se u prvenstvo vraća i Tom Sykes, Superbike prvak iz 2013. godine, koji se kroz satelitsku momčad Puccetti ponovo domogao Ninje „desetke“.

Predviđeno je da se ove sezone odradi 12 natjecateljskih vikenda, no još uvijek je u kalendaru samo 11 potvrđenih postaja.

KALENDAR ZA 2023.

24.-26.02. – Phillip Island (Australija)
03.-05.03 – Mandalika (Indonezija)
21.–23.04 – Assen (Nizozemska)
05.-07.05 – Barcelona (Španjolska)
02.-04.06. – Misano (Italija)
30.6.-2.7. – Donigton (Velika Britanija)
28.-30.07. – Most (Češka)
08.-10.09 – Magny-Course (Francuska)
22.-24.09 – Aragon (Španjolska)
29.9.-1.10 – Portimao (Portugal)
13.-15.10. – San Juan (Argentina)

Uz maskicu na nosu, nova Sport verzija Chiefa ima i sportski ovjes te kočnice, a može se i mrvicu dublje nagnuti.

Po očitom uzoru na Harley-Davidson modele Low Rider S i ST, a za razliku od Dark Horse verzije Chiefa, na osnovi koje je nastao, Sport Chief ima Kayaba upside-down vilicu, dvostruke prednje diskove, Brembo radijalna kočiona kliješta i Fox stražnje amortizere 25 mm dužeg hoda. Ovim potonjim se ne povećava samo udobnost, nego se i podiže cijeli motocikl, a to bi trebalo rezultirati i mogućnošću dubljeg naginjanja u zavojima. No deklariranih 29,5˚ je za samo jedan stupanj više od onog što vrijedi za Chief Dark Horse, a istovremeno je Sport, s deklariranih 311 kg, za 7 kg teži od njega.

Za zrakom hlađeni V2 agregat od 1.890 ccm se deklarira 88 KS, popraćenih sa162 Nm pri 2.900 o/min, kao što je to slučaj i kod ostalih Cheif modela. Stražnji cilindar se deaktivira kod stajanja na mjestu, a serijska oprema uključuje TFT instrumente osjetljive na dodir, 3 mape razvijanja snage, tempomat, beskontaktni ključ i USB utor. Cijena bi se mogla kretati oko 25.000 eura, s time da se Sport Chief nudi u tri boje te uz popriličnu paletu dodatne opreme.

Uz sličnu kombinaciju boja, tu je i nova kombinacija vozača, kao i drugačiji RC213V. No je li motocikl s predstavljanja momčadi u Madridu i onaj kojeg ćemo doista gledati u 2023?

Ovo je sezona istine za Hondu u MotoGP-u. Nakon što na kraju prošle godine nisu imali nijednog vozača u Top 10, te su završili kao uvjerljivo posljednji u poretku konstruktora, za 2023. bi trebali okrenuti ne samo jedan, nego nekoliko novih listova. No čini se da im listanje zapinje. Nakon prva dva dana na nedavnim testiranjima u Maleziji, Marc Marquez je imao lijepe riječi samo na ime svoje fizičke forme. Što je važno jer se čini da ozljeda ruke, koja ga je mučila od 2020. godine, sad uglavnom iza njega. Tek je na kraju trećeg dana smogao snage prozboriti koju pozitivnu riječ na ima Hondina motocikla. Ali je i priznao da su još daleko od konkurencije, a i motocikl s kojim je završio ta testiranja izgleda blizak onom kojeg je testirao prošle jeseni u Valenciji. I s kojim je tad bio potpuno nezadovoljan.

I dok se ne možemo upustiti u dubinsku tehničku analizu, posebno onog što ne možemo ni vidjeti, izvana je RC213V nov, ali i djeluje samo kao evolucija onog s kojim je Marquez završio prošlu sezonu. Gledano iz polukosa, centralni usisnik za zrak djeluje još veći (i obliji), a „pravilo palca“ nam govori da je to na tragu izvlačenja dodatne snage. Karbonska krilca na nosu sad djeluju nekako još više obješena, što u teoriji znači da bi trebala kreirati veći „downforce“ u zavojima.

Tome da motocikl bude bolje „zalijepljen“ u dubokom nagibu trebali bi pridonijeti i difuzori s donje strane bočnih oplata (taman preko njih ide natpis Honda), što je evolucija rješenja kojeg su kopirali od Ducatija već krajem prošle sezone. No sve to ne mora biti tako na motociklu s kojim će ući u novu sezonu, jer su u Maleziji testirali nekoliko aero paketa, uključujući i onaj gdje umjesto tog bočnog difuzora dolaze bitno šire donje bočne oplate, što je rješenje kopirano od Aprilije.

Rep motocikla bi zato mogao biti točno onakav kakvog ćemo gledati na utrkama. Uz „stegosaurus“ krilca, itekako važnu novost predstavlja to što (i) Honda sad ima Akrapovič ispušni sustav. S time da gornji „prigušivač“ poprilično strši iz repa, ali i udovoljava pravilima jer se ne proteže preko vanjskog oboda stražnje gume. Zanimljivo je što RC213V koji je predstavljen na prezentaciji momčadi u Madridu ima i aluminijsku stražnju vilicu, ali i to je možda samo privremeno rješenje. Naime, uz aluminijsku Kalex stražnju vilicu s kojom su završili prošlu sezonu, u Maleziji su testirali i vlastite aluminijske vilice starijeg datuma, a dakako da imaju i karbonske verzije. Prema riječima Marca Marqueza, u performansama nema osjetnije razlike, ali aluminijska vilica ipak daje bolji osjećaj.

Uz novi motocikl, Marc Marquez će imati i novog timskog kolegu. Joan Mir je svjetski prvak iz 2020. godine i prilično je sigurno kako se ne bi našao na Hondi da se Suzuki nije odlučio povući iz prvenstva. Iako period privikavanja na sasvim drugačiji stroj nije dao neke spektakularne rezultate, vjerojatno Mira veseli spoznaja da je na testiranjima u Sepangu bio samo desetinku sporiji od Marqueza. Doduše, to znači da je bio i skoro sekundu sporiji od tamo najbržeg Marinija na prošlogodišnjem Ducatiju.

Nova Raid varijanta Trailmax gume namijenjena je onim vozačima avanturističkih motocikala koji često skreću na off-road dionice.

Dok je popularan Trailmax Meridian namijenjen vozačima koji samo povremeno silaze s asfalta na teren, nova Trailmax Raid guma ima oznaku 50/50, što znači da je u podjednakoj mjeri dizajnirana za cestovnu i off-road vožnju. Krojene po mjeri avanturističkih motocikala srednje zapremine, kao i velikih putnih endura. Trailmax Raid gume bi se trebale pokazati itekako sposobnim u off-road vožnji, ali i biti dobre za odrađivanjem dugačkih „touring“ dionica na asfaltu, na kojem bi ih trebalo odlikovati i dobro držanje po mokrom. Za početak će biti dostupne tri dimenzije prednje gume, kojima se pokrivaju naplatci od 19 i 21 cola, te šest dimenzija stražnje gume, za naplatke promjera 17 i 18 cola. Prodaja kreće već od prvog ožujka.

Prednje gume:
110/80 R19
120/70 R19
90/90-21

Stražnje gume:
130/80-17
140/80-17
150/70 R17
170/60 R17
140/80-18
150/70 R18

Ima 80 KS i vrti se preko 15.000 o/min. Kawasaki Ninja ZX-4R pokazuje da Japanci ipak nisu izgubili smisao za ludost.

Dugo se šuškalo o njemu, ali zvučalo je predobro da bi bilo istina, pa onda još i gotovo nemoguće da bi mogao zadovoljiti Euro5 norme. Ali Ninja ZX-4R doista postoji i ove jeseni stiže u Europu.

Provrt i hod cilindara su praktično identični onom iz modela ZXR 400 oprije 30 godina, ali riječ je o potpuno novom četverocilindričnom stroju od 399 ccm koji razvija 77 KS, odnosno 80 KS ako se računa Rai-Air efekt. Pritom u Kawasakiju još ne specificiraju na kojem se režimu vrtnje to postiže, ali otkrivaju da se ZX-4R vrti preko 15.000 o/min.

Taj maleni četverocilindraš je fiksiran u čeličnom okviru, na kojeg se s prednje strane nadovezuje Showa SFF-BP vilica, dok je straga banana vilica. Da stvar bude bolja, uz osnovni model ZX-4R odmah su pripremljene i dvije opremljenije verzije, pa tako ZX-4RSE i ZX-4RR imaju još bolju inačicu prednje vilice i obostrani quickshifter, a RR ima i Showa BFRC-lite stražnji amortizer.

Dizajnom je sličan dvocilindričnom Ninji 400, uz tu lako uočljivu razliku da ZX-4R ima veliki usisnik zraka ispod vjetrobrana. Pritom s težinom od 188 kg i nije dramatično lakši od modernih superbikea, a prije nego ove jeseni stigne na europsko tržište, ostaje za doznati kolika će mu biti cijena. Sve ostale tehničke podatke pročitajte u Moto Puls Katalogu 2023, koji uskoro stiže na kioske.

Ima tu i noviteta s potencijalnih 240 KS ili 320 km/h, ali i jedna kineska jurilica kao bonus.

Ono čega nema su neki potpuno novi sportski modeli renomiranih proizvođača, ali već smo se navikli da (ne samo) u tom segmentu evolucija ima prednost pred revolucijom. No bitno je da se napredak nastavlja, na ovaj ili onaj način. Ne mogavši se odlučiti kako ih rangirati, poredali smo ih po abecedi, a više informacija o svakom od ovih noviteta možete pronaći u 188. broju Moto Pulsa.

Aprilia RS 660 Extrema – 100 KS @ 10.500 o/min, 180 kg

Kao dosad najekstremnija verzija RS-a 660, najprodavanijeg sportskog motocikla u Europi, Extrema ima SC Project ispušni sustav s karbonskim ispušnim topom, a zbog njega je morao biti modificiran i spojler s donje strane agregata. S time da je i on kod Extreme izrađen od karbona, baš kao i prednji blatobran. U Apriliji tvrde da je takav RS mršaviji za 3 kg, što znači da je na pragu toga da se spusti ispod 180 kg, sa svim tekućinama.

BMW M 1000 RR – 212 KS @ 14.500 o/min, 192 kg

Bavarci nisu dirali četverocilindrični agregat s 212 KS, ali je obnovljeni M 1000 RR svejedno još brži, s maksimumom postavljenim na 314 km/h, umjesto dosadašnjih 306 km/h. Za taj porast bi trebala biti najzaslužnija nova karbonska krilca, koja pružaju manji zračni otpor, a istovremeno generiraju još veći „downforce“ i na ravnici i kroz zavoje. Ako vam se cijena od 36.343 eura čini visokom, čekajte da dođemo do iduća dva modela na ovom abecednom popustu.

Ducati Panigale V4 R – 218 KS @ 15.500 o/min, 193,5 kg

Nakon dvije godine pauziranja, R verzija Panigalea se za 2023. u obnovljenom izdanju vraća na tržište, kao najekstremniji model Ducatija. V4 agregat od 998 ccm razvija 218 KS, a kao da to nekom nije dovoljno, s Akrapovič ispušnim sustavom potencijali rastu na 237 KS, nakon čega se s posebnim Shell uljem može iscijedi čak 240,5 KS. Već bi s time mogli biti konkurentni u Superbike prvenstvu, kojem je ova specijalka i namijenjena, ali se usput, baš kao i BMW M 1000 RR. može i registrirati za cestu. S time da će vas, do registracije, Panigale V4 R koštati 46.990 eura.

MV Superveloce 1000 Serie Oro – 208 KS @ 13.000 o/min, 194 kg (suha)

Strogo tehnički gledano, Superveloce 1000 je zapravo baziran na nakedu, ali ergonomijom, pojavom i vrhuncem od 208 KS, ovo je ipak sportski motocikl. I to kakav. Tvrde da može dohvatiti maksimalnih 320 km/h, pri kojima se generira „downforce“ od 39 kg zaslugom krilaca od karbona, a od istog su materijala izrađene i doista atraktivne retro-futurističke oplate. Tu su i karbonski poklopci prednjih diskova, lijevani stražnji kotač sa žbicama i ispušni sustav kakvog se ne bi posramile ni najbolje crkvene orgulje. Za cijenu se ni ne pita ako nemate barem 50 tisuća eura „za baciti“.

Yamaha R 125 – 15 KS @ 10.000 o/min, 144 kg

Četverotaktne 125-ice nikad neće nadmašiti one dvotaktne iz prve polovice 90-ih, ali nova Yamaha R 125 svakako predstavlja vrhunski pokušaj. Redizajn je rezultirao još atraktivnijim motociklom, dok tehnika predstavlja vrhunac za tu klasu, s varijabilnim upravljanjem ventila, kliznom spojkom i TFT instrumentima, između ostalog. Još da su u igri nešto šarenije grafike i miris dvotaktola…

BONUS

Kove 400 RR – 68 KS @ 13.500 o/min, 160 kg

Možda i zato jer Europi nikad nisu bili namijenjeni, japanski četverocilindrični motocikl iz klase 400 imaju gotovo kultni status. Zapravo, i tridesetak godina kasnije ima onih koji se kunu da bi ih istog trena kupili, samo kad bi ih Japanci vratili u ponudu. Dok se takvo što ne dogodi, a vrlo vjerojatno neće, zanimljivu alternativu predstavlja tibetanski Kove 400 RR. Štoviše, s deklariranih 68 KS pri 13.500 o/min, taj četverocilindraš, barem na papiru, premašuje i japanske originale. Sve to je još i zapakirano u stilu kakvog Ducatija, pa nam ostaje samo za nadati se da će barem cijena biti kineska.

Proslavljajući titulu MotoGP i Superbike prvaka, Ducati je predstavio i dvije Panigale V4 verzije iz ograničene serije, s bojama (i brojevima) u čast pobjedničkih motocikala Bagnaie i Bautiste.

Nazivi su im dugi kao ponedjeljak, ali zato jasno opisuju o čemu je riječ. Panigale V4 Bagnaia 2022 World Champion Replica i Panigale V4 Bautista 2022 World Champion Replica nastali su u povodu proslave prve MotoGP titule od 2007. godine, zaslugom Pecca Bagnaie, i prve Superbike titule od 2011. godine, zaslugom Alvara Bautiste. U skladu s time možete birati grafike u stilu pobjedničkog motocikla Bagnaie ili pak pobjedničkog motocikla Bautiste, pri čemu će svaka verzija biti proizvedena u ograničenoj seriji od 260 komada, u čast 1926. godine, kad je osnovan Ducati.

U paketu dolazi i vlastoručni potpis novog svjetskog prvaka na spremniku goriva (koji je kod verzije Bautista od četkanog aluminija), a tu su i posebni gornji trokuti s laserski ugraviranim rednim brojem. Uz to što na njima nema mjesta za suputnika, te posebne verzije imaju i suhu spojku, za 2 kg lakši Akrapovič ispušni sustav (homologiran za cestu), Brembo Stylema R kliješta i MCS glavni cilindar, kao i natjecateljski vjetrobran te podesive oslonce za noge izrađene iz jednog komada aluminija. A tu su i karbonski dijelovi, koji uključuju prednji i stražnji blatobran, usisnike za kočiona kliješta, poklopac alternatora, toplinski štit cijevi ispušnog sustava, te štitnik stražnje vilice (u kombinaciji s titanom). Dobije se i poseban prekrivač, kao i telemetrijski sustav, a možete doplatiti za otvoreni karbonski poklopac suhe spojke.