Motosport

Nakon strašnog pada na nedjeljnom warm-upu, Marquezu se vratio problem s dvostrukim vidom, zbog kojeg je propustio kraj prošle sezone.

Možda će zvučati malo neumjesno s obzirom na njegove probleme s vidom, ali nesretni Marc Marquez nikako da ugleda svjetlo na kraju tunela. Nakon što je zbog loma ruke i ozljede živca u ramenu propustio praktično cijelu 2020. i početak prošle sezone, Marc je bio na bolovanju i na posljednje dvije utrke 2021. zbog problema s dvostrukim vidom, nakon pada i udarca glavom na hard-enduro treningu. Time mu se vratila paraliza živca u oku, što je ozljeda koju je imao prije desetak godina, na kraju svoje prve Moto2 sezone. Ovaj put nije trebala operacija, ali Marquez se polako oporavljao skoro cijele zime, pa iako se uspio solidno pripremiti za start ove sezone, u zraku je visjelo pitanje hoće li mu se vratiti ta ozljeda nakon nekog novog pada i udarca glavom.

Nažalost, odgovor na to pitanje smo dobili smo već drugog natjecateljskog vikenda. Za vrijeme nedjeljnog warm-up treninga na novoj stazi Mandalika, Marc Marquez je ima strašan pad (video tog pada možete pogledati OVDJE, na web stranicama Sport Klub televizije). Iako se uspio sam podići na noge, bio je vidno ošamućen, a liječnički pregled je ukazao na potres mozga, zbog čega Španjolac nije vozio utrku.

Na povratnom letu iz Indonezije, Marc Marquez je ima probleme s dvostrukim vidom, nakon čega je prvo odradio pregled u Barceloni, a onda i u Madridu, koji su potvrdili da se vratila paraliza očnog živca. Iz priopćenja bi se dalo zaključiti kako je ozljeda ovaj put blaža, ali pred Marquezom je period mirovanja i djeluje poprilično izvjesno da će propustiti utrku u Argentini, a odmah potom i okupljanje na svojoj omiljenoj stazi u Teksasu. Za pretpostaviti je da će ga do daljnjega mijenjati Stefan Bradl, testni vozač Honde, a za nadati se da Marcu Marquezu zbog ponavljanje te ozlijede neće biti ugrožen nastavak karijere, te da će se vratiti utrkivanju što je prije moguće. Bez njega jednostavno nije isto.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Hm, Hawk 11 će sigurno privlačiti poglede, no može li ovaj neo-retro café racer, nastao na bazi Africe Twin, privući i kupce?

Ako može Triumph s modelom Speed Triple 1200 RR i MV Agusta s modelom Superveloce 800, zašto ne bi Honda mogla isto s nadolazećim novitetom Hawk 11? Pa ideja je dobra, i nema sumnje da Hawk 11 podsjeća na hvaljeni koncept koji je Honda prije nekoliko godina predstavila u Milanu. Ali taj je koncept bio baziran CB-u 1000R s četverocilindričnim agregatom od 146 KS, dok Hawk 11 ima dvocilindraša iz Honde Africa Twin. Zapravo, s tim putnim endurom, kao i tourerom NT 1100, ovaj novitet dijeli čak i okvir.

Iako te brojke nisu deklarirane, jer Hawk 11 još nije i službeno predstavljen, za pretpostaviti je da će sa spomenutom braćom dijeliti i 102 KS pri 7.500 o/min. Što je dovoljno za nadahnutu vožnju, ali ipak bitno manje od onog što nudi neo-retro CB 1000R, a od kojeg će Hawk 11 vrlo vjerojatno biti skuplji. Istina CB 1000R nema nikakav poluoklop, a kamoli jedan ovako lijepi, no danas se od takvih motocikala očekuje da imaju i pregršt sportskog duha, a dvocilindraša Africe Twin ipak odlikuje linearno razvijanje snage, ne i eksplozivnost.

U svakom slučaju, Hawk 11 se dizajnom, a posebno performansama, neće moći mjeriti s trocilindričnim konkurentima u vidu Supervelocea sa 147 i Speed Triplea 1200 RR sa 180 KS. I da, u Hondi se nikad nisu libili ploviti kontra struje, no u ovom slučaju se ipak nameće priprosto pitanje: ne bi li od toga što su na bazi jednog putnog endura krenuli raditi café racer bilo puno lakše i logičnije da su samo stavili ovakav poluoklop na neo-retro CB 1000R? Tako bi dobili jeftiniji, lakši i snažniji motocikl i samim time konkurentniji model. Ili smo to mi samo u svojoj priprostosti promašili bit?

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Po uzoru na originalni model iz 1969. godine, Honda je predstavila potpuno novi Dax, koji se tako, nakon 4 desetljeća, vraća na europsko tržište.

Izvana je lako prepoznati da je riječ o novom modelu, ali ST125 Dax stilski doista vjerno slijedi originalne ST50 i ST70 Dax modele iz 1969. godine. Svi prepoznatljivi detalji su tu, od malih kotača preko obilja kroma i podignutog ispušnog sustava do za Dax tako tipičnog okvira od prešanog čelika izvedenog u obliku slova T.

Ipak, novi ST125 Dax ima i LED rasvjetu i LCD instrumente, kao i ABS sustav te disk kočnice. Naplatci od 12 cola preuzeti su od mini-streetfightera MSX 125 Grom, dok je položeni zrakom hlađeni agregat „donirao“ Super Cub C125. Njegovih 9,4 KS pri 7.000 o/min ne obara s nogu, ali zato jednostavnosti upotrebe pridonosi to što je mjenjač sa 4 brzine uparen s automatskom centrifugalnom spojkom. A u današnje vrijeme nipošto nije nevažno ni što se deklarira prosječna potrošnja samo 1,6 l/100 km.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Honda je doradila i oplemenila gradski Neo Sports Café naked, bez odlaska u ekstreme.

Glavnu novost predstavlja Showa SFF-BP upside-down vilica promjera 41 mm, koja je praktično identična onoj s modela CB 650R, ali drugačije podešena. Osim toga, jednocilindrični agregat je sad uparen s kliznom spojkom, što bi trebalo povećati sigurnost i užitak u sportskoj vožnji, dok bi nova presvlaka sjedala trebala pridonijeti udobnosti.

Jednocilindrični agregat od 286 ccm ima veći katalizator kako bi zadovoljio Euro5 norme, te razvija 31 KS pri 9.000 o/min i 27,5 Nm pri 7.750 o/min. To je na razini dosadašnjih brojki, dok je težina motocikla neznatno porasla sa 143 na 144 kg.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Iako sportski motocikl nisu nikad bili brži, morali smo malo olabaviti kriterije da bi skupili njih 5 dostojnih ovog izbora. Više informacija o njima doznajte u aktualnom broju Moto Pulsa.

#5 Bimota KB4 – 142 KS @ 10.000 o/min, 189 kg (suha težina)

Prava sportska Bimota mora biti egzotična i izgledati pomalo čudno, a upravo to je slučaj s novim modelom KB4. Jedino „normalno“ kod ovog motocikla je to što ga pokreće Kawasakijev četverocilindrični agregat iz sport-touringa Ninja 1000 SX. S time da se u ovom slučaju ispred njega ne nalazi hladnjak, nego je on smješten u rep motocikla, s pripadajućim ventilatorom, do kojeg se zrak provlači kroz velike bočne kanale koji se protežu od nosa motocikla. Sve to kako bi se prednji kotač sasvim približio agregatu te tako i s dugačkom stražnjom vilicom dobio kompaktni osovinski razmak od 1.390 mm. Za cijenu bolje nemojte ni pitati, no računajte da će biti debelo, debelo iznad 30 tisuća eura.

#4 Yamaha R7 – 73,4 KS @ 8.750 o/min, 188 kg

R7 nije nasljednik onog superbike R7 modela s prijelaza tisućljeća, ali nije ni samo MT-07 u atraktivnim oklopima. Naime, u paketu dolazi i napredniji te sportski podešen ovjes, žustrije kočnice i sportska ergonomija sa spuštenim upravljačem. Sa svim tim su usklađene i karakteristike okvira, a pridodana je klizna spojka, što u kombinaciji s mokrom težinom od 188 kg obećava užitak pri jurnjavi kroz zavoje. Tu bi od pomoći mogao biti dvocilindrični agregat, poznat po tome kako fino povuče na srednjim brojevima okretaja, nemojte samo očekivati da ćete na ravnicama obarati brzinske rekorde. Najavljena je cijena od 75.490 kn, što je možda i malo manje nego što smo očekivali, čak i ako se prije 15-ak godina za sličnu svotu mogao kupiti četverocilindrični R6 sa 125 KS. Ali to su bila neka sasvim druga vremena.

#3 Honda CBR 1000 RR-R Fireblade – 218 KS @ 14.500 o/min, 201 kg

Izvana je drugačiji samo po ovim slavljeničkim bojama za posebnu 30th Anniversary verziju, no Fireblade bi za 2022. trebao biti još i žešći. Gotovo rekordnih 218 KS nije ni trebalo mijenjati, ali bi se promjenama na usisu i ispuhu trebalo dobiti još bolje razvijanje snage, dok bi ubrzanja u cijelom rasponu trebala biti još i utoliko žešća što je završni prijenos bitno skraćen, zaslugom stražnjeg lančanika koji broji 43 umjesto 40 zuba. Dorađena je i elektronika, kako bi kontrola proklizavanja radila preciznije.

#2 Triumph Street Triple RR – 180 KS @ 10.750 o/min, 199 kg

Na prvu bi se moglo učiniti da je Speed Triple RR zalutao u ovu konkurenciju, ali ako se našlo mjesta za Bimotu, onda ga svakako ima i za ovaj Triumph. Dakle, ne dajte da vas zavara njegov neo-retro poluoklop, niti da vas obeshrabri to što je nastao na temelju sportskog nakeda. Trocilindrični Speed Triple RR ima sportsku ergonomiju, karbonske oplate, poluaktivni Öhlins ovjes, Brembo Stylema kliješta, konkretnih 180 KS i manje od 200 kg. Sve u svemu, nemate opravdanja da s ovim britanskim sportašem ne budete suludo brzi. Nažalost, i cijena mu je sportska. Traži se 158.500 kn.

#1 Ducati Panigale V4 – 215,5 KS @ 13.000 o/min, 198,5 kg

Drugačija su krilca na nosu, koja generiraju downforce od 37 kg pri 300 km/h, a pridodana su i dva proreza s donje strane oplata za bolje hlađenje. Uz to, V4 agregat se sad i bolje podmazuje, te ima i 1,5 KS više, što uz promjene na prijenosnim omjerima i aerodinamici rezultira porastom maksimalne brzine za 5 km/h. Dorađena je ergonomija, dok su elektronska pomagala još naprednija u svom radu, a verzija V4 S, opremljena poluaktivnim Öhlins ovjesom, ima i novu prednju vilicu. To je sve, navodno, dovoljno za skidanje cijele sekundu po krugu. Osnovi model košta 199.990 kn, dok je V4 S dostupan za 240.990 kn, a kompletan test ovog motocikla moći ćete pročitati u 184. broju Moto Pulsa. Naš kratak video test već sad možete pogledatiOVDJE..

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

KTM je Hondi preoteo prošlogodišnjeg pobjednika, a to je samo početak priče o onom što bi trebao biti itekako neizvjestan reli Dakar.

Rally Dakar kreće već 1. siječnja 2022., i ponovo povezuje ogromna pustinjska bespuća Saudijske Arabije. S time da će već prvog dana odraditi 614 km, ali od toga samo 19 km otpada na brzinski ispit, da bi 2. siječnja počeo ozbiljan posao. A sve će, nakon 13 etapa i jednog dana odmora, završiti 14. siječnja u Jeddahu, gdje sve i započinje. Kroz to vrijeme bi trebali odraditi ukupno 8 tisuća kilometara, od čega otprilike 4.300 km otpada na brzinske ispite s mjerenjem vremena.

Već je zbog dužine te utrke na zahtjevnom terenu, koji krije mnoge zamke, apsolutno nemoguće bilo što predviđati. A situaciju dodatnu komplicira i to što je većina tvorničkih momčadi barem djelomično promijenila svoje vozače, pri čemu se najvažniji transfer odnosi na to da je prošlogodišnji pobjednik Kevin Benavides prešao iz redova Honde na KTM. Honda je samo donekle uzvratila udarac tako što je na mjesto Argentinca dovela iskusnog Čilenca Pabla Quintanillu, iz redova KTM-u sestrinske Husqvarne.

Uz njega, Honda u svojim redovima i dalje ima Amerikanca Rickyja Brabeca, pobjednika iz 2020. i viceprvaka 2021., a ostao je i Čileanac Jose Ignacio Cornejo, koji je prošle godine odustao pred sam kraj, u trenutku kad je bio u vodstvu. Pomalo iznenađujuće, za Hondu će ponovo nastupiti i Joan Barreda, koji je nesumnjivo brz i rekorder po broju etapnih pobjeda, ali još nikad na kraju relija nije bio plasiran bolje od petog mjesta. Prošle godine je morao odustati nakon što je, ni ne trepnuvši, projurio pokraj stanice za nadolijevanje goriva i onda ostao bez benzina.

Uglavnom, iako Honda ima i Brabeca i Corneja koji se itekako mogu boriti za pobjedu, ipak se teško oteti dojmu da je KTM blagi favorit. Naime, uz to što su Hondi preoteli prošlogodišnjeg pobjednika Kevina Benavidesa, za tvorničku KTM momčad i dalje nastupaju Australac Toby Price i Austrijanac Matthias Walkner, obojica bivši pobjednici.

No snaga KTM je u brojevima, odnosno u činjenici da, zapravo, ako računamo i ostale brendove, imaju tri tvorničke momčadi. I to sve tri s jakim imenima. Tako je prekomandu u momčad GasGas dobio bivši pobjednik Sam Sunderland, koji je prošle godine bio treći, a Britancu će timski kolega biti Australac Daniel Sanders, koji je prošle godine iz prvog pokušaja završio četvrti. Istovremeno, boje Husqvarne će braniti uzbudljivi Amerikanac Skyler Hawks, koji je prošle godine prodao sve što ima, osim brdskog bicikla, kako bi nastupio na reliju Dakar, te je kao privatnik završio na visokom petom mjestu u ukupnom poretku. Dakle, u redovima KTM-a i njegovih sestrinskih momčadi su četiri od petorice najboljih na kraju prošlogodišnjeg iznimno uzbudljivog relija Dakar.

Ima li onda Yamaha uopće šanse kraj Honde, KTM-a i njegovih satelitskih brendova? Za početak, za pretpostaviti je da su riješili tehnički problem zbog kojeg je prošle godine odustalo svih 5 njihovih vozača. Osim toga, čini se da je Adrien Van Beveren sad konačno potpuno zdrav, a iako već četiri puta zaredom nije uspio završiti reli, ipak je riječ o vozaču koji je prije koju godinu bio doista nadomak pobjede, dok nije naletio na kamen skriven u pijesku. Uz Francuza, tu je i Ross Branch, profesionalni pilot iz Bocvane, koji je prošle godine bio u borbi za pobjedu sve dok nije morao odustati zbog kvara i svakako je brz. Tko zna, možda ugodno iznenadi i Amerikanac Andrew Short, iako se on tek treba nametnuti kao elitni vozač.

Uglavnom, potencijalnih pobjednika doista ne nedostaje, a tu je još i dosta njih koji bi mogli dobaciti barem do pobjedničkom postolja. Među njih svakako spada Lorenzo Santolino, koji je prošle godine završio kao šesti, unutar sat vremena zaostatka za pobjednikom, a na raspolaganju ima potpuno novi motocikl tvorničke momčadi Sherco. Hero Motosport je pred sam početak relija ostao bez Franca Caimija, koji je došao iz tvorničke momčadi Yamahe, ali se nedavno ozlijedio, tako da će se i ove godine pouzdati u Portugalca Joaquima Rodriguesa, koji ima potencijala progurati se duboko u top 10.

Ne sumnjamo da će bljesnuti i neko novo ime, a biti će zanimljivo pratiti i dosadašnjeg MotoGP vozača Danila Petruccija, kao pridruženog član momčadi KTM-a. Talijan je samo koji dan prije starta slomio kost u gležnju, ali tvrdi da ga to neće spriječiti da ostvari svoju životnu želju i nastupi na reliju Dakar.

Dakako da ni ove godine nema hrvatskog natjecatelja, dok će Slovenija ponovo moći navijati za Simona Marčiča, koji je prošle godine bio 36. ukupno, a odličan 5. u konkurenciji Original by Motul, u kojoj nastupaju vozači bez pomoći mehaničara. U toj istoj klasi će nastupiti i srpski pedesetogodišnji veteran Gabor Saghmeister, kojem je to već 14. reli Dakar.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Marc Marquez je prošle godine s MotoGP motocikla pao čak 22 puta, ali je zapravo jedan hard-enduro pad stavio pod znak upitnika nastavak njegove karijere.

Do tog pada je došlo uoči pretposljednje utrke u Portimau, koju je morao propustiti, kao i onu završnu u Valenciji te važna zimska testiranja u Jerezu. Radi se o ozljedi očnog živca, zbog čega je imao problema s dvostrukim vidom, baš kao što je to bio slučaj 2011. godine. Tada je morao ići na operaciju i nastavak njegove karijere je bio pod velikim znakom upitnika.

Slično je bilo sada, ali čini se da je situacija ipak manje kritična. Kako je bilo i planirano, Marc Marquez je uoči Božića odradio važan kontrolni pregled, nakon kojeg je odlučeno da se nastavlja s konzervativnom terapijom. To znači da, barem zasad, operacije neće biti, jer očito procjenjuju da će oko samo zacijeliti. Važno je i to da Marquez može nastaviti s fizičkim treninzima, u nadi da će, nakon nekoliko uzastopnih zima u kojima se oporavljao od operacija oba ramena i desne ruke, u iduću sezonu konačno ući fizički spreman.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Najtrofejniji živući natjecatelj se na idućem TT Isle of Manu vraća na Hondu. S CBR-om je ostvario više od polovice svojih pobjeda.

Od 20 pobjeda Honde CBR 1000 RR na Isle of Manu, 12 ih je ostvario legendarni John McGuinness, koji je ukupno slavio 23 puta. Više pobjeda od njega, njih 26, skupio je samo pokojni Joey Dunlop. Sam John McGuinness nam je u intervju za vrijeme Isle of Mana 2019. godine izjavio „…bilo bi lijepo da dostignem njegov broj TT pojeda i onda odem u penziju. Iako znam da bi me Irci ubili zbog toga“.

Ali u trenutku tog intervjua je već bilo poprilično jasno da McGuinness vrlo vjerojatno neće dostići Dunlopa. Presudila je tome teška ozljeda još tamo iz 2017. godine, nakon čega je prekinuo svoju uspješnu suradnju s Hondom, pa potpisao ugovor s Norton. Međutim, 2018. nije mogao voziti jer se još nije dovoljno oporavio, a 2019. je u obje utrke odustao zbog tehničkog kvara. 2020. i 2021. je trebao voziti Kawasaki, ali to se nije dogodilo jer je cjelokupno događanje bilo oba puta otkazano zbog pandemije.

A sad je McGuinness s Hondom Racing UK ponovo dogovorio suradnju u godini okruglih brojeva. Naime, 2022. se slavi 30. rođendan Firebladea, ali i 50. rođendan Johna McGuinnessa, koji će uz to voziti i svoju stotu TT utrku. Jasno, ako sve prođe po planu.

Prije toga će, za zagrijavanje, nastupiti i na utrci North West 200, na kojoj je i zadobio tu tešku ozljedu iz 2017. Timski kolega će mu biti Glenn Irwin, koji je sa CBR-om skupio već 10 pobjeda u Superbike prvenstvu, ali nikako da dočeka svoj debi na TT-u.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com