Motosport

Profesionalni pilot iz Bocvane i tvornički vozač Yamahe ovogodišnji je Dakar prerano završio zbog brutalnog pada. Ali prije nego je bio prisiljen odustati, pokušao je svejedno nastaviti.

Ross Branch je bio drugi najbrži na petoj etapi ovogodišnjeg relija Dakar, što znači da je na idućoj etapi morao i startati kao drugi i to na ruti koju su prethodnog dana razrovali automobili i kamioni. U tom je razgaženom pijesku naletio na nešto pri 150 km/h. Ross je odletio u jednom, a njegova tvornička Yamaha u drugom smjeru. Ljubaznošću Monster Energyja prenosimo vam intervju s jednim od najzanimljivijih karaktera na reliju Dakar.

„Bilo je teško! Teško od prvog dana, znaš? Nikad nisam bio spremniji. Naporno sam trenirao i radio cijelu godinu. Yamaha je uložila puno truda, a ja sam došao na reli Dakar pun samopouzdanja i velikih nadanja. Od početka sam krenuo na glavu i imao sam stvarno dobrih nekoliko dana prije nesreće.

Što se dogodilo na toj 6. etapi?

„Bilo je tu malo nesreće, da budem iskren. Mislim da je to bila loša sreća. Dobro sam završio petu etapu, pa sam među prvima krenuo na šestu etapu. A to je bilo prvi put da su organizatori promijenili raspored. Dakle, ono što je bila peta etapa za automobile, bila je šesta etapa za motocikliste (i obrnuto, op. ur). Malo je teško to za objasniti, ali zbog toga smo vozili po ruti koju su već razrovali automobili. Podloga je bila uništena, puna velikih rupa, stijena i ostalih opasnosti koje je bilo nemoguće uočiti kada vozite tako brzo. Pogodio sam rupu i poletio u zrak pri više od 150 km/h. Mislim da je to bila samo loša sreća. Danilo Petrucci - koji je pobijedio na petoj etapi i tako jedini krenuo ispred mene - pao je na istom mjestu. Sretan sam što sam u jednom komadu. Kuk mi je loše, a noga također. Hodam, pričam i sretan sam što živim da bih se borio još jedan dan!“

„Motocikl je bio jako razbijen. Pao sam se s otprilike 150 km/h, a nisam ni vidio da dolazi opasnost - tako da nisam imao vremena reagirati ili zakočiti. Odletio sam u jednom smjeru, a motocikl u drugom. Pao sam na kuk i poderao mišić u bedrima. Nastalo je unutarnje krvarenje koje je blokiralo živac na bedrenoj arteriji! Sretan sam što nisam ništa slomio.“

Pokušao si nastaviti, ali previše je boljelo…

Zvuči ludo, ali prva sam pomislio da bi mogao voziti sedmu etapu. Duboko u svom srcu nadao sam se da će otkazati cijelu šestu etapu zbog svih tih padova i poteškoća koje su svi imali. Navečer samo osjetio bol, ali sam se osjećao dovoljno snažno da ponovno sjednem na motocikl. Cijeli je tim uložio toliko truda i stvarno sam želio nastaviti. Sedma etapa je zapravo išla jako dobro. Veći dio jutra bio sam peti, a onda sam na kraju završio 12. što i nije tako loše. Ali stopalo mi je utrnulo, a živac je bio blokiran od sve te krvi u nozi - i liječnici su mi savjetovali da odustanem ako se želim vratiti zdrav na idući Dakar. Ionako sam nakon pada bio van konkurencije u ukupnom poretku.

Kako se pripremiti za tako nešto?

„Pokušavam ne razmišljati o riziku i zapravo mislim da to trenutno predstavlja mali problem u mom pristupu utrkivanju, jer pokušavam malo previše forsirati, umjesto da mislim o cijeloj utrci, pa na kraju napravim nekoliko glupih pogrešaka. Jasno da ne želite razmišljati o najgorim stvarima, a sigurno me i dobar rezultat s pete etape dodatno motivirao. Nažalost, kada doživite ovakvu nesreću, počnete razmišljati 'pa možda sam trebao još malo usporiti' i počnete se tući po glavi - ali ja se trudim da to ne činim."

Kako se prosječna osoba može pripremiti da bude spremna za Dakar?

“Iskreno, 90% je u vašoj glavi. Psihički morate biti toliko jaki da se borite protiv Dakara. Većinom se u kampu budimo između 2.30 i 4.00 ujutro - to je stvarno rani početak nakon vrlo dugih i intenzivnih prethodnih dana. Fizički, nakon što uđete u rutinu da budete tako dugo na motociklu, vaše se tijelo navikne na to - zato je gomilanje kilometara prije relija vrlo važno. Kad je umor u pitanju, izuzetno je teško biti tako fokusiran tako dugo. To kratko vrijeme dok ste u krevetu ne možete se kvalitetno naspavati jer je u kampu velika buka. Dakle, čak i ako fizički niste najsposobnija osoba, ali ste mentalno spremni, onda imate kapacitet da se borite protiv Dakara.”

Konačno, otkud nadimak „The Kalahari Ferrari“?

„To dolazi iz Bocvane! Mještani prevoze svoje stvari magarcem i kolima te to zovu Kalahari Ferrari. Kod nas je jako poznata Toyota 1000 Desert utrka, koja se vozi kroz pustinju Kalahari. Jedne noći kada sam se tamo utrkivao, jedan od mještana mi je prišao i rekao: "Ti si najbrži Kalahari Ferrari kojeg smo ikada vidjeli!" Stavili su me na magareća kola i pokazali koliko brzo mogu ići - i bilo je stvarno super i posebno. Ime mi se nekako zadržalo otad. Ima zabavno značenje, a to što dolazi od lokalnog stanovništva mi puno znači!”

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Iako je od samog početka trebao biti “francuski Rossi”, tek je dolaskom u MotoGP klasu potvrdio svoj talent i postao prvim francuskim prvakom u kraljevskoj klasi.

U nastavku vam prenosimo tekst Monster Energyja o trnovitom i uzbudljivom putu Fabia Qaurtaroroa od debitanta u klasi Moto3 od kojeg se previše očekivalo, do svjetskog MotoGP prvaka.

Od 'kandidata za naslov' kada je 2015. debitirao u Moto 3 klasi, do MotoGP svjetskog prvaka za 2021., u svojoj prvoj godini s MotoGP timom Monster Energy Yamaha: Fabio Quartararo je nevjerojatan talent s inspirativnom pričom o uspjehu.

Već u prvoj godini u Monster Energy Yamaha MotoGP Teamu, Fabio Quartararo je pokazao nevjerojatnu brzinu, zrelost i herojsku upornost kako bi osigurao naslov Svjetskog MotoGP prvaka. Pozivamo vas da se osvrnete s nama na El Diablovo putovanje do vrha Grand Prix utrka.

Quartararo je bio vrlo cijenjeno ime već na početku svoje Grand Prix karijere. U Moto3 klasu ušao je 2015. sa samo 15 godina, a budući da je 2013. i 2014. bio prvak u juniorskom FIM CEV Moto3 prvenstvu, Francuza su od samog početka smatrali prijetnjom. Impresionirao je od samog početka i već je stajao na pobjedničkom postolju u svojoj drugoj utrci, na Circuit of The Americas. Ponovio je taj podvig u Assenu nakon što je osvojio „pole position“ u Jerezu i Le Mansu. Nažalost, ozljeda gležnja u kasnije u sezoni zaustavila je njegov napredak, ali je ipak završio kao deseti ukupnom poretku.

2016. godine je zauzeo trinaesto mjesto s Leopard Racing Timom u Moto3 klasi, a taj je plasman ponovio 2017. godine s momčadi Paginas Amarillas HP40 u Moto2 prvenstvu, ponovno bez postolja. Međutim, to je bilo dovoljno da se preseli u tim Speed Up Racing za svoju sljedeću sezonu.

Te je 2018. godine napravio je velike korake u Moto2 prvenstvu i šire. Uzeo je svoju prvi „pole“ u srednjoj kategorije, a onda i pobijedio u Barceloni. Nakon toga je osvojio i drugo mjesto u Assenu te na kraju zauzeo plasman među 10 najboljih u konačnom poretku. A u kolovozu 2018. je objavljeno da će se Quartararo 2019. godine pridružiti Francu Morbidelliju u novoosnovanom satelitskom timu, Petronas Yamaha SRT. Veliki izazov – ali Francuz je bio spreman za to.

Ono što je uslijedilo u 2019. godini nije bilo ništa manje od izvanrednog. El Diablo je želio pokazati onima koji su sumnjali u njega za što je stvarno sposoban. Ušutkao je sve oni koji su sumnjali u njega s nevjerojatnih sedam postolja i šest pole positiona. Također je završio sezonu kao rookie godine, pobjednik u konkurenciji vozača nezavisnih momčadi te bio peti u ukupnom poretku MotoGP prvenstva.

Ipak, nije mu uspjelo ostvariti i prvu pobjedu, pa mu to postaje ključna meta za 2020. godinu. Unatoč promjenama kalendara zbog globalne pandemije Covida-19, nije morao dugo čekati. Quartararo je dominirao u Jerezu u srpnju, te je otvorio prvenstvo dvostrukom pobjedom. U Barceloni je ostvario treću pobjedu, ali nije uspio tu formu nastaviti do kraja sezone. Ipak, u ukupno 14 MotoGP utrka, osigurao je devet startova iz prvog redu, od čega četiri s prva startne pozicije. Bilo je jasno da francusko čudo od djeteta ima brzinu, pa je nakon toga trebao samo raditi na konstantnosti kako bi došao do svoje prve titule.

U 2021. godini Quartararo je ispunio svoja dva sna u jednoj sezoni: slijedeći stope svog idola Valentina Rossija, pridružio se tvorničkom MotoGP Monster Energy Yamaha timu i postao svjetski MotoGP prvak. I izgledalo je kao da je to napravio od šale.

Posljednje riječi idu prvaku: "Još uvijek ne mogu vjerovati! Ne mogu ni govoriti... Osjećaj je nevjerojatan. Možda ću kasnije moći više pričati. Upravo sada, živim svoj san! Dobar je osjećaj imati i obitelj sa sobom.

"Naravno da ovo nije bio način na koji sam želio da Peccov vikend završi, ali sretan sam što je dobro. Sada smo svjetski prvaci. Nemam riječi i nemam više tekućine u tijelu da plačem. Osjećaj je tako dobar, ali ne mogu ni opisati što sada osjećam. Biti na postolju s velikim dijelom svoje obitelji i obitelji iz MotoGP-a - nemam riječi.

"MotoGP prvenstvo postoji već dugi niz godina i biti prvi Francuz koji je došao do titule je nevjerojatno. Također sam sretan zbog Yamahe. Od 2015. godine nisu osvojili naslov, a danas smo ga opet osvojili. To je nevjerojatan osjećaj!"

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com