Motosport

Je li bolje imati goluba u ruci (Pramac Ducati) ili dva vrapca na grani (LCR Honda)?

Johann Zarco je trenutno peti ukupnom poretku, ali to znači da je tek četvrti u poretku vozača Ducatija. Isto tako, Francuz je dosad skupio impresivnih 19 podija u MotoGP-u, ali još uvijek nema nijednu jedinu pobjedu. Čak ni u sprint utrci, a vremena nema napretek jer ušao je u 34 godinu života. I zbog te mu poodmakle životne dobi u Ducatiju vjerojatno nude produžetak ugovora za još samo jednu sezonu, a i to samo ako tako odluči… Marco Bezzecchi.

Dakle, situacija je ovakva. Zarco se ne može odlučiti hoće li ostati na tvorničkom Ducati motociklu za 2024., i tako si osigurati još samo jednu sezonu u MotoGP-u, ili potpisati ugovor s Hondom i produžiti si karijeru za još dvije sezone u momčadi LCR, navodno uz dvostruko veću godišnju plaću. Što znači da bi s Hondom zaradio kakvih četiri puta više, no morao bi voziti RC213V koji trenutno nije konkurentan, ali je opasan po život, a nitko ne zna hoće li biti sličan i iduće godine.

Teška je to dilema, u razrješavanju koje bi mu mogao itekako pomoći Marco Bezzecchi. On mora donijeti odluku koja se ne tiče samo njega, nego i Zarcoa i Ducatijevih satelitskih momčadi Pramac, VR46 i Gresini, te Hondine satelitske momčadi LCR. Stvar je u tome da Marco Bezzecchi može birati hoće li za 2024. ostati u momčadi VR46 i voziti godinu dana stari motocikl ili će ostaviti svoju ekipu iza sebe (što ne bi želio) te samo sa svojim „crew chiefom“ prijeći u momčad Pramac Ducati na mjesto Zarcoa i tako voziti najnoviji tvornički motocikl (što bi volio).

E sad, kad bi se Bezzecchi odlučio za prelazak u Pramac, svi bi bili sretni, pa vjerojatno čak i Zarco, koji se tako više ne bi mučio dilemom ostati ili otići, jer je više ne bi ni imao. Jedina opcija bi mu bila da potpiše ugovor s Hondom. S takvom odlukom Bezzecchija bio bi itekako sretan i njegov od Yamahe otpisani prijatelj Morbidelli, koji bi onda došao na njegovo mjesto u momčad VR46. Ali zadovoljna bi bila i Dorna, jer bi tako Gresini Ducati umjesto tog istog Morbidellija (a kao zamjenu za Di Giannantonia) mogao angažirati Jake Dixona, pa bi se tako ispunio (televizijski) uvjet da je u MotoGP klasi barem jedan Britanac. Zanimljivo, za dolazak Dixona u Gresini pregovara njegov menadžer Frankie Carchedi, koji je ujedno i „crew chief“ u toj istoj momčadi i to baš u onoj strani garaže koju bi trebao okupirati Dixon. Skoro pa nepotizam.

U tom slučaju bi raspored spomenutih momčadi izgledao ovako:

Pramac Ducati: J.Martin / M. Bezzecchi
VR46 Ducati: L.Marini / F. Morbidelli
Gresini Ducati: A. Marquez / J. Dixon
LCR Honda: T. Nakagami / J. Zarco

Ako pak se Bezzecchi odluči ostati sa svojom provjerenom ekipom u Rossijevoj momčadi VR46, a šanse za to su otprilike 50%, onda se daljnji rasplet događaja komplicira i raspored momčadi bi mogao izgledati otprilike ovako:

Pramac Ducati: J.Martin / J. Zarco
VR46 Ducati: L.Marini / M. Bezzecchi
Gresini Ducati: A. Marquez / F. Morbidelli ili J. Dixon
LCR Honda: T. Nakagami / J.Dixon ili A. Ogura ili T. Arbolino ili…

U Silverstoneu se Aleix Espargaro s Aprilijom poput metka probijao kroz poredak i režirao preokret u zadnjem krugu.

Nakon što je u petak dominirao po suhom i hladnom vremenu, obilna kiša za vrijeme kvalifikacija mu je poremetila planove, pa je Aleix Espargaro krenuo u utrku s tek 12. pozicije. I svejedno pobijedio! Službena statistika kaže da još tamo od Turske 2006. godine i Melandrija, koji je krenuo s tek 16. pozicije, nitko nije pobijedio s tako lošeg startnog mjesta, barem kad su utrke po suhom u pitanju. Ali opet, staza u Silverstoneu nije bila sasvim suha, jer je u drugom dijelu utrke mjestimice padala lagana kišica, koja je Espargarou vjerojatno i olakšala posao.

Aleix Espargaro se već u prvom krugu probio do 6. mjesta, nakon čega se uspješno obračunao s timskim kolegom Vinalesom, Binderom na KTM-u i Alexom Marquezom na prošlogodišnjem Ducatiju. Do druge pozicije dolazi u 6. krugu, kad je ispred njega, a u zavjetrini Bagnaie, pao Bezzecchi kojem je na kočenju brutalno zablokirala prednja guma. Nakon toga je Espargaro samo slijedio Bagnaiau, što se činilo posebno dobrom odlukom u drugom dijelu utrke, kad je zbog spomenute mjestimične kiše, aktualni svjetski prvak morao prvi ulijetati u zavoje i na slick gumama pipati koliko je još gripa ostalo na stazi.

A onda je u samoj završnici kišica prestala, što je ohrabrilo Aleixa Espargaroa za uspješan napad točno na polovici zadnjeg kruga. Lucidni Bagnaia se nakon toga nije našao u situaciji za konkretan protuudar, a nije želio ni riskirati pad, pa je tako samo mirno prošao ciljem dvije desetinke iza Espargaroa. Bila je to druga MotoGP pobjeda i za Apriliju i Espargaroa, nakon zajedničkog premijernog slavlja u Argentini prošle godine, te tek drugi poraz Ducatija ove sezone, nakon što je Rins s LCR Hondom pobijedio u Teksasu.

U Silverstoneu su u istom kadru s Espargaroom i Bagnaiaom ciljem prošli i treći Binder, te četvrti Oliviera, na satelitskoj Apriliji, čiji je proboj možda i impresivniji od onog Esparagaroa. Naime, Portugalac je u utrku krenuo kao tek 16., nakon prvog kruga je bio 13, a sredinom utrke je kaskao za više od 5 sekundi, da bi to srezao na zaostatak od samo 0,75 sekundi pri prolasku kroz ciljnu crtu. Uz to, Vinales je s drugom tvorničkom Aprilijom završio kao peti, a Raul Fernandez s drugom RNF Aprilijom kao deseti, pa tako nema sumnje da je to bio daleko najbolji MotoGP vikend za marku iz Noale.

Istovremeno, bio je to još jedan loš MotoGP vikend za dvije preostale japanske marke. Yamahe su se još i solidno držale u prvoj polovici utrke, ali onda su oba vozača bila prisiljena skrenuti u boks i presjesti na motocikl s kišnim gumama. Morbidelli zato jer je uništio prednju slick gumu, a Quartararo zbog toga što je razbio motocikl pri sudaru s Marinijem. Na kraju su završili 14. i 15., dok je Honda ostala bez bodova nakon što je dosta suzdržani Marc Marquez pao u trenutku kad je držao tek 11. poziciju. Tako ostaje zabilježeno da Marc Marquez ove godine još nije završio nijednu nedjeljnu utrku. Pao je i njegov brat Alex, ali mlađi Marquez je zato imao razloga za slavlje u subotu, kad je pobijedio na Sprint utrci s Gresini Ducatijem.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon 9 od 20 utrka)

1. P. Bagnaia – Ducati – 214
2. J. Martin – Ducati - 173
3. M. Bezzecchi – Ducati – 167
4. B. Binder – KTM – 131
5. J. Zarco – Ducati – 122
6. A. Espargaro – Aprilia – 107
7. L. Marini – Ducati – 107
8. J. Miller – KTM – 90
9. A. Marquez – Ducati – 75
10. M. Vinales – Aprilia - 74

Nije mala stvar kad ugovor s Hondom raskine jedini vozač koji im je donio pobjedu u posljednje dvije godine.

Alex Rins je tek ove sezone došao u momčad LCR Honda i odradio samo 6 vikenda prije teškog prijeloma noge. Ipak, i to skromno iskustvo mu je bilo dovoljno da pobijedi s Hondom, ali i napravi kopernikanski obrat te potpiše ugovor s Yamahom za iduću sezonu. Jednostavno je iskoristio stavku u svom dvogodišnjem ugovoru koja mu je omogućavala da se već nakon jedne sezone rastane s LCR Hondom, ako dobije mjesto u nekoj od tvorničkih momčadi. Srećom po njega pa je Yamaha baš tražila zamjenu za kronično indisponiranog Morbidellija.

Čini se da je to kombinacija koja obećava, jer klasičan stil vožnje kojeg gaji Rins odgovara karakteristikama Yamahe. Tome u prilog idu i njegovi rezultati s koncepcijski sličnim Suzukijem, s kojim je Rins na kraju prošle sezone pobijedio na dvije od tri posljednje MotoGP utrke, posljednje uopće za tog proizvođača. Ipak, tu postoji rizik za obje strane. Za Yamahu je rizik u tome što su potpisali ugovor s trenutno teško ozlijeđenim vozačem i nitko ne može predvidjeti hoće li se u potpunosti oporaviti. Za Rinsa je rizik u tome što M1 trenutno nije dovoljno konkurentan motocikl, ali on barem, za razliku od Honde, ne pokušava ozlijediti vozača. Osim toga, upravo to što su Rinsa ukrali Hondi pred nosom pokazuje da se u Yamahi ipak ne mire s trenutnom situacijom i teže napretku. A Rins bi im mogao donijeti i iskustvo i brzinu, te tako ubrzati i Quartararoa.

Za pretpostaviti je da će Rinsa u momčadi LCR naslijediti Iker Lecuona (gornja fotografija), to više što će ga baš on, a ne Stefan Bradl, mijenjati na utrci u Silverstoneu. Što nije mala stvar, jer Lecuona je tog vikenda trebao nastupati za tvorničku momčad na Hondi itekako važnoj utrci 8h Suzuke. Lecuona je prošle sezone bio dio te momčadi koja je odnijela pobjedu, s time da svoj kruh inače zarađuje u Superbike prvenstvu. U prilog Lecuoni ide i to što iza sebe ima i dvije MotoGP sezone, s momčadi Tech 3 KTM, kao i činjenica što nema baš puno onih koji su i ovom trenutku spremni predati svoj životopis Hondi. Što je i razumljivo, jer po onom što smo vidjeli u dosadašnjem dijelu sezone, RC213V je napola motocikl, a napola katapult, koji kao da iz čistog kaprica lansira svoje vozače u one rjeđe slojeve atmosfere.

S time da bi se u redovima Honde moglo otvoriti i još pokoje radno mjesto. Tako postoje priče da je i Joan Mir, koji se već nekoliko puta ozlijedio ove sezone, pregovarao s momčadi Gresini, ali on ipak vozi za tvorničku momčad Repsol Honda, pa tako nema izlaznu klauzulu u ugovoru, kao što je to slučaj s njegovim bivšim timskim kolegom Rinsom. No pravi debakl bi nastao kad bi Marc Marquez godinu prije kraja raskinuo svoj ugovor. A to više uopće nije nerealna mogućnost, bilo da si nekako nađe mjesto na nekom drugom motociklu, ili jednostavno odluči da mu je bolje i pauzirati iduću sezonu, nego se i dalje lomiti na Hondi.

Tu se onda Hondi teoretski nudi iz Yamahe otpušteni Morbidelli, a možda i čak i Zarco, ako dođe do pretumbacija u momčadi Pramac Ducati, što ne djeluje baš previše realno. Svoje mjesto pod suncem kraljevske klase traže i Moto2 vozači Arbolino i Dixon, ali Hondi za hvatanje koraka trebaju iskusni MotoGP vozači. To je i razlog što će na drugom motociklu LCR Honde vjerojatno ostati Nakagami, koji vozi alibi sezonu, u smislu da (sasvim atipično za sebe) ne pada, ali je zato spor. Njega je trebao zamijeniti zemljak Ai Ogura, ali taj se Japanac tek vraća u formu nakon ozlijede šake i čini se da mu se ionako ne žuri presjedati s pitomog Kalexa u klasi Moto2 na eksplozivan Hondin MotoGP motocikl.

Usput budi rečeno, nakon 5 pobjeda sa Suzukijem i ovogodišnje pobjede s Hondom u Teksasu, Rins bi s Yamahom mogao postati prvi vozač koji je slavio na tri različite marke MotoGP motocikala. Ali samo ako ga na tom putu možda već ove sezone ne prestigne Vinales, koji trenutno vozi Apriliju, a pobijedio je na Suzukiju i Yamahi, ili Miller koji je pobijedio na Hondi i Ducatiju, a sad traži sreću za upravljačem KTM-a.

Čini se da je jedan od najvažnijih komadića vozačke slagalice za 2024. konačno pao. Ne znamo samo na koje točno mjesto.

U KTM-u su ga molili i uvjeravali da ostane u Moto2 klasi (gdje vozi za Red Bull KTM Ajo) još jednu sezonu, ali nakon što je u razmaku od 15 dana pobijedio u Mugellu i Sachsenringu te bio treći u Assenu, iznimno talentirani Španjolac i nije mogao drugačije nego za 2024. otići u MotoGP klasu. S KTM-om ili bez njega. Naime, Pedro Acosta je ugovorom vezan uz KTM za iduću sezonu, ali samo ako mu ponude mjesto u MotoGP momčadi. Rok za to je istekao 30. lipnja, nakon čega je mogao slobodno pregovarati s drugim MotoGP momčadima, u kontekstu čega se spominjala i Repsol Honda.

Ipak, po izjavi koju je Francesco Guidotti, vođa momčadi KTM-a, dao talijanskom portalu GPone, to je očito bila prilika koju nisu smjeli propustiti. On tvrdi da su iskoristili tu opciju u ugovoru i tako „zakaparili“ Acostu za iduću sezonu. Pitanje je samo na čije mjesto dolazi. U tvorničkoj momčadi KTM-a Binder i Miller imaju ugovore do kraja iduće sezone, što znači da bi Acosta trebao završiti na GasGas Tech 3 motociklu. Tamo i Pol Espargaro i Augusto Fernandez imaju ugovor samo do kraja ove sezone, ali stvari nisu tako jednostavne.

Pol Espargaro se teško ozlijedio već u petak na otvaranju sezone u Portimau i odonda se nije vratio utrkivanju. Bilo bi doista okrutno da ga tako ranjenog i bez ijedne odvožene utrke već sad odbace za iduću sezonu, posebno ako uzmemo u obzir koliko je pridonio razvoju KTM-a, prije nego što je 2021. i 2022. proveo za upravljačem Repsol Honde. Augusto Fernandez pak vozi sasvim solidnu rookie sezonu, a već je i 4. mjestom u Le Mansu pokazao da zaslužuje ostati u MotoGP-u. Osim toga, glavnim ljudima KTM-a i momčadi Tech 3 su puna usta hvale za Fernandeza, no čini se da će baš on morati otići, iako i nema kamo, kako bi ostavio mjesto Acosti.

Ili možda neće biti baš tako? Naime, Guidotti je izjavio da će biti iznenađenje u koju momčad Acosta dolazi. A kako uopće ne bi bilo iznenađenje da završi u momčadi GasGas, znači li to da bi Miller mogao biti preseljen k Herveu Poncharalu kako bi se u tvorničkoj momčadi KTM-a našlo mjesta za Acostu? Takvo kompliciranje nam se ne čini vjerojatnim. Ipak, izjava Guidottija ponovo ostavlja malu nadu da bi iduće godine KTM mogao imati i treću momčad, onu u bojama Husqvarne (u kojoj bi se onda moglo naći mjesta čak i za Marca Marqueza), iako je Carlos Ezpeleta nedavno jasno obznanio da Dorna nije zainteresirana za povećanje broja motocikala na startnoj rešetki. Kako je to već običaj, KTM će službenu i konačnu informaciju vrlo vjerojatno objaviti na svojoj domaćoj utrci na Red Bull Ringu, koja je na rasporedu početkom druge polovice kolovoza. No Acosta predstavlja toliko zanimljivu temu da ćemo kroz neslužbene informacije bitno jasniju sliku steći i puno prije toga.

Sve je izvjesnije kako bi Marcu Marquezu ovo mogla biti zadnja sezona s Hondom. Ali ima li alternative?

Puno je toga rečeno između utrke u Sachsenringu i Assenu, ali dvije su stvari možda najindikativnije kad je u pitanju potencijalan raskid između Marca Marqueza i Repsol Honde već ove sezone, iako ih ugovor veže do kraja 2024. Prvo, Alberto Puig, kao vođa tvorničke momčadi, izjavljuje da Honda ne želi zadržavati u svojim redovima vozača koji tamo ne želi biti. Kao drugo, Marc Marquez na izravna pitanja nije izrijekom odgovarao da će i 2024. biti s Hondom, nego se izmotavao da zajedno s Hondom radi na budućnosti.

Pritom postoji teorija da će Marquez pričekati testiranja nakon utrke u Misanu, kako bi isprobao prototip motocikla za 2014. i nakon toga donijeti konačnu odluku. Međutim, to se ima zbiti tek sredinom rujna i dotad bi moglo biti kasno jer je za očekivati da će tad sva MotoGP mjesta za 2024. godinu biti popunjena. Ako mu se tada ne svidi novi RC213V, Marquez bi eventualno mogao pauzirati tijekom 2024., ali to je luksuz kojeg si vjerojatno ne može priuštiti. Ne nakon što je veći dio od prethodne 3 i pol sezone propustio zbog ozljeda. Osim toga, Marquez je ušao duboko u 31. godinu života i jednostavno nema vremena čekati te vozački hrđati.

Čini nam se da je najjednostavnije (ali ne i najizglednije) rješenje da se Marc Marquez pridruži bratu Alexu u talijanskoj momčadi Gresini. Tu je Fabio DiGiannantonio ionako na izlaznim vratima, a i rabljeni Desmosedici se Marcu vjerojatno čini nemjerljivo privlačnijim od nove Honde. No Ducati o toj poziciji već pregovara s Arbolinom, koji se bori za naslov u Moto2 klasi, te indisponiranim Morbidellijem, koji želi raskrstiti s Yamahom, kao i Yamaha s njim. Jasno, u nekoj normalnoj situaciji spomenuta dvojica ne bi imali šanse kraj Marqueza, ali tko zna u kakvom je on vozačkom stanju? Konačno, ove sezone zbog raznih ozljeda još nije odvozio nijednu jedinu nedjeljnu utrku. Osim toga, Marqueza bi raskid s Hondom financijski skupo koštao, a istovremeno bi trebao dramatično spustiti svoju cijenu ako želi voziti za satelitsku momčad.

Druga i puno razvikanija mogućnost je da prijeđe u redove KTM-a, ali šanse za takav transfer su od prije koji dan bitno smanjene. Naime, postojala je teorija da bi KTM, koji uz tvorničku momčad ima i satelitsko-tvornički tim Tech3 GasGas, mogao osnovati i treću momčad pod imenom Husqvarne. Time bi ubili dvije muhe jednim udarcem, jer bi se našlo mjesta i za Marqueza i za talentiranog Acostu, koji je njegov svojevrsni nasljednik, a više ne želi biti u klasi Moto2. No Carlos Ezpeleta je nakon Assena izjavio da Dorna za iduću sezonu ne planira povećanje broja momčadi. To još ne znači da Marquez ne može završiti na KTM-u, barem onom u bojama GasGasa, na mjestu Augusta Fernanandeza, koji je i više nego solidan MotoGP rookie, ali nema ugovor za iduću sezonu. No čak i ako Fernandezu daju neopravdani otkaz, neće li na to mjestu ipak staviti iznimno perspektivnog Acostu? S time da je baš danas posljednji dan u kojem mu mogu ponuditi mjesto u MotoGP pogonu, nakon čega Acosta može početi pregovarati s konkurencijom. A KTM ga ne želi izgubiti.

Aprilia? Teoretski moguće, Marc Marquez bi vrlo vjerojatno bio zainteresiran. Ipak, Massimo Rivola je otklonio tu mogućnost, tvrdeći da vozači tvorničke momčadi, kao i satelitskog tima RNF, imaju ugovore i za iduću sezonu. S druge strane, Raul Fernandez ni u svojoj drugoj MotoGP sezoni ne uspijeva potvrditi talent, a i Maverick Vinales nije nastavio s uzletom kojeg je pokazao prošle sezone. Dakle, Marc Marquez bi mogao uskočiti na mjesto jednog od njih, posebno sad kad se nudi po diskontnoj cijeni. To bi dodatno utvrdilo status Aprilije kao velikog MotoGP igrača s ambicijama za osvajanje titule, no problem je u tome što je Rivola duša od čovjeka, pun razumijevanja, i kao takav bi itekako teška srca dao otkaz bilo kome iz spomenutog dvojca.

Yamaha? Hm, šanse su skoro pa nikakve. Em za Marqueza to ne bi bio neki skok unaprijed, em je Lin Jarvis svojedobno rekao da (zbog višegodišnjeg sukoba s Rossijem) nijedan Marquez neće nikad voziti Yamahu. A to je bio odgovor kad su ga novinari svojedobno pitali o mogućem transferu Alexu Marqueza, pa možete samo misliti kakvo onda mišljenje ima o njegovom starijem bratu. Ah da, uvijek postoji mogućnost da iduće godine ostane u Hondi i odradi ugovor od kraja. Možda još sad nije tako, no uskoro će šanse za baš takvim raspletom događaja rasti sa svakim novim danom bez nekog drugog dogovora za Marca Marqueza.

Uz to što opskrbljuje sve klase Superbike prvenstva, Pirelli ulazi i u GP prvenstvo, umjesto Dunlopa.

Pirelli će od početka 2024., pa barem do kraja 2026. godine, biti ekskluzivni dobavljač guma za klase Moto2 i Moto3, ali i za JuniorGP prvenstvo (bivši CEV), kao i najznačajnije talent kupove, odnosno Red Bull Rookies Cup, Asia Talent Cup, Northern Talent Cup i MiniGP. I pritom će im isporučivati svoje „serijske“ Diablo Superbike slick gume, koje može kupiti svatko, a s njima Pirelli već pokriva sve klase unutar Superbike svjetskog prvenstva.

To je prva promjena dobavljača guma otkad postoje klase Moto2 i Moto3, s time da je Dunlop i davno prije toga imao skoro pa monopol u klasama 125 i 250. Riječ je o potencijalno tektonskoj promjeni, jer će proizvođači okvira sad morati nastaviti razvoj u smjeru zahtjeva i kvalitete koje imaju „serijske“ Pirelli gume, a koje bi trebale biti bitno drugačije od Dunlopovih guma stvorenih strogo za te klase. S jedne strane, to bi u klasi Moto2 moglo pomoći Boscoscuru da dokine dominaciju Kalexa, no možda će Kalex, s obzirom na resurse koje ima na raspolaganju, još i povećati razmak.

Zato je sigurno da oni vozači koji žele u skoroj budućnosti prijeći u klasu MotoGP sad nemaju više što čekati. Bilo bi gubljenje vremena da se iduće godine privikavaju na nove Pirelli gume, pa tek nakon toga prijeđu u MotoGP gdje ih čeka novo privikavanje. Acosta je već potvrdio da iduće godine prelazi u MotoGP, Arbolino ima istu želju, baš kao i Dixon koji je netom došao do svoje prve pobjede, a Ogura se sad više ne bi trebao nećkati oko toga želi li već iduće godine zamijeniti Nakagamija na LCR Hondi.

U MotoGP klasi je Michelin ekskluzivni dobavljač guma barem do kraja 2026. godine. A to što dugo očekivanu novu prednju gumu planiraju staviti u opticaj (tek) 2025. godine, daje naslutiti kako Francuzi žele ostati u MotoGP-u i nakon toga. Sve kad bi Pirelli i imao ambicije ući u MotoGP, to bi bilo bitno teže i daleko skuplje za ostvariti, jer teško da bi Diablo Superbike gume mogle zadovoljiti kriterije (i opterećenja) bitno tvrđih prototipova od 300 KS iz „kraljevske klase“.

Od 2010. naovamo Marc Marquez nije nijednom izgubio u Sachsenringu. Ali uvijek postoji prvi put. Možda baš ovaj vikend.

Bilo je to još u vrijeme kad je Marc Marquez vozio u klasi 125, i to Derbi. Pobijedio je u Sachsenringu, pa onda to ponovio dva puta u klasi Moto2 i još osam puta u MotoGP-u. Ukupno 11 pobjeda u Sachsenringu, stazi na kojoj od 2010. naovamo nijednom nije izgubio, iako nije baš svake godine pobijedio. Naime, 2020. se utrka za VN Njemačke nije vozila (a Marquez je ionako bio ozlijeđen), a 2022. je, netom prije te utrke, odlučio prekinuti sezonu i otići na četvrtu operaciju ruke, pa je mogao pobijediti Quartararo.

Može li ove godine, odnosno ovog vikenda, Marc Marquez nastaviti niz u Sachsenringu? Hm, pa tu je uspio pobijediti i 2021. godine kad je bio u puno gorem fizičkom stanju. Ali tad je imao i bolji (ili samo manje loš?) motocikl. Sad je fizički puno bolje, iako nije još na 100%, ali nikad prije nije vozio toliko nekonkurentnu Hondu RC-213V.

Jedan od razloga dosadašnje dominacije Marqueza na ovoj stazi je taj što je riječ o lijevom krugu, a u lijevim zavojima je Marquez nenadmašan. Međutim, ovogodišnja Honda izuzetno loše skreće. Okvir kojeg im je isporučio Kalex pokazao se boljim u „stop&go“ Le Mansu, ali i lošijim u fluidnom Mugellu. Čini se da s tim okvirom motocikl lošije skreće u onim malo dužim zavojima, kakvih u Sachsenringu ne nedostaje. I zato ne bi iznenadilo da ovaj put Marc Marquez u garaži ima jedan motocikl s Kalex okvirom i drugi motocikl s onim originalnim Hondinim.

Budući da je dosad uglavnom itekako uvjerljivo pobjeđivao na toj stazi, ne bi nas začudilo da i s tako deficitarnim motociklom slavi na subotnjoj Sprint utrci. Međutim, u tri MotoGP vikenda koje je ove sezone odradio (ozlijedio se u Portugalu, pa vratio tek u Le Mansu), uspio je završiti sve tri sprint utrke, ali je zato u sve tri nedjeljne GP utrke pao. To samo potvrđuje da mora cijelo vrijeme riskirati preko svake mjere kako bi bio iole brz. I dok mu to u subotnjoj Sprint utrci može proći, u dvostruko dužoj nedjeljnoj GP utrci su šanse da u tom forsiranju pogriješi i padne otprilike dvostruko veće. I zato se u nedjeljnoj utrci u Sachcsenringu ovaj put sigurno ne bi kladili na njega. Ali ne bi bili baš ni toliko ludi da se kladimo protiv.

Dosad je rekord bio 363,6 km/h, što je 101 metar u sekundi. Sad su u Mugellu dvojica išli još brže od toga. I nisu dosegli blokadu.

Prošle godine je Jorge Martin u Mugellu postavio novi brzinski MotoGP rekord, dohvativši s Pramac Ducatijem 363.6 km/h, odnosno točno 101 m/s. Nije se uopće činilo nemogućim da ove godine na toj istoj stazi netko nadmaši rekord Španjolca, no tu smo već u graničnoj zoni gdje se mora puno toga poklopiti. Recimo, na ovogodišnjoj nedjeljnoj utrci u Mugellu im je vjetar puhao u prsa i to ih je sprječavalo da obore rekord, ali su zato u subotnjoj Sprint utrci uvjeti bili skoro idealni.

Bradu Binderu je svakako pomoglo i to što je aktualni KTM RC16 još snažniji od prethodnika, ali važan preduvjet što je na Sprint utrci dohvatio novi brzinski rekord od 366,1 km/h (101,69 m/s) vidimo i u tome što je na razini cijelog kruga bio taman toliko brz da ne bude baš na samom čelu kolone, nego u borbi za 5. mjesto. To mu je onda omogućilo da uhvati zavjetrinu nekolicine vozača ispred sebe i tako, uz manji otpor zraka, iscijedi još po koji kilometar na sat. S time da je Binder otkrio kako pritom nije ušao u blokadu, što znači da bi teoretski KTM mogao ići i brže.

Može li se i preko 370 km/h? Pa sad se to više ne čini daleko. Iannone je 2016. u Mugellu postavio rekord s 354,9 km/h, Dovizioso je to 2019. dignuo na 356,4, pa na 356,7 km/h. Zarco je u Kataru 2021. išao 362,4 km/h, a isto toliko je koji mjesec kasnije postigao Binder u Mugellu, da bi 2022. Jorge Martin dohvatio već spomenutih 363,6 km/h. Dakle, za očekivati je da se progresija može nastaviti i iznad tog novog rekorda od 366,1 km/h Bindera i KTM-a, ali to ipak postaje sve teže i teže, jer se otpor zraka ne povećava linearno, nego s kvadratom brzine. Prema našoj gruboj računici, za porast maksimalne brzine MotoGP motocikla s aktualnih 366 na okruglih 370 km/h trebalo bi iz pogonskog agregata dodatno izvući još barem kakvih 10-ak konjskih snaga.

Top lista maksimalnih brzina (MotoGP)

1. Brad Binder - Tissot Sprint, Mugello 2023 - KTM - 366.1 km/h
2. Enea Bastianini - Tissot Sprint, Mugello 2023 - Ducati - 364.8 km/h
3. Jorge Martin - Race, Mugello 2022 – Ducati - 363.6 km/h
= Maverick Vinales - Tissot Sprint, Mugello 2023 - Aprilia - 363.6 km/
= Fabio Di Giannantonio - Race, Mugello 2023 - Ducati - 363.6 km/h
6. Johann Zarco - FP4, Katar 2021 - Ducati - 362.4 km/h
= Brad Binder - FP3, Mugello 2021 - KTM - 362.4 km/h
= Brad Binder - Q2, Mugello 2023 - KTM- 362.4 km/h
= Johann Zarco - Tissot Sprint, Mugello 2023 - Ducati - 362.4 km/h
= Jack Miller - Tissot Sprint, Mugello 2023 - KTM - 362.4 km/h
= Brad Binder - Warm Up, Mugello 2023 - KTM - 362.4 km/h