Motosport

Jorge Lorenzo je debitirao u bojama Ducatija. Na raspolaganju bi mu trebao biti još brutalniji Desmosedici.

Iako je ugovor s Yamahom od njega tražio zavjet šutnje samo do prvog dana ove godine, Jorge Lorenzo je uspio izdržati još tih dvadesetak dana i iskoristiti službeno predstavljanje momčadi kako bi početi hvaliti Ducati. Tako je izjavio da mu je na post sezonskom testiranju u Valenciji trebalo nekoliko krugova da se privikne na Desmosedici, i da je taj motocikl u praktično svemu drugačiji od Yamahe M1, s kojom je proveo praktično cijelo desetljeće, ali da su prvi dojmovi itekako pozitivni.

Tvrdi da ga je najviše impresioniralo silovito ubrzanje u 5. i 6. stupnju prijenosa, a čini se da ga u tom dijelu čekaju i dodatna iznenađenja budući je istom prilikom Claudio Domenicali, prvi čovjek Ducatija, izjavio da su pronašli neko radikalno rješenje te razvijaju potpuno novi V4 agregat, koji bi trebao biti još snažniji od dosadašnjeg. A i dosad je bio snažniji od konkurencije.

Isto tako, vođa momčadi i tehnički guru Gigi Dall'Igna je svojim izjava sve samo ne i službeno potvrdio kako eksperimentiraju i s potpuno novim te bitno drugačijim oplatama, koje bi trebale nadoknaditi barem dio aerodinamičnog potiska izgubljenog zabranom krilaca na nosu. Zbog čuvanja tajne, te oplate vjerojatno nećemo vidjeti do prve utrke u Kataru.

Inače, pridošlog Lorenza je u momčadi Ducatija dočekao Andrea Dovizioso, koji je prošle godine u Maleziji došao do svoje druge MotoGP pobjede te vjeruje kako bi mu predstojeća sezona mogla biti najbolja u karijeri. Lako moguće, posebno ako Desmosedici doista bude toliko drugačiji i bolji kao što su to najavili.

Dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.

Najvažnija promjena na tvorničkim M1 motociklima je što jedan od njih ima broj 25 umjesto 99.

Yamaha je svoju MotoGP momčad za predstojeću sezonu još jednom predstavila u centrali glavnog sponzora Movistar u Madridu. Tom prilikom je službeno predstavljen i novi M1, iako nas ne bi čudilo da se na kraju pokaže kako su zapravo bile predstavljene samo nove grafike, s tamnijom varijantom plave boje i još većim logom tvrtke Movistar.

Naime, predstavljeni M1 je sasvim sličan prošlogodišnjem modelu, dakako bez zabranjenih aerodinamičnih krilaca, a istovremeno postoje indikacije da je Yamaha na privatnim testiranjima u Sepangu imala drugačije oblikovani motocikl.

Uglavnom, lako je moguće da će ovako izgledati motocikl koji će koristiti na službenim predsezonskim testiranjima, dok će na privatnim testiranjima, daleko od očiju javnosti, testirati drugačije oplate koje bi trebale barem djelomično kompenzirati zabranu aerodinamičnih krilaca. Konačnu verziju bi mogli ugledati tek uoči otvaranja sezone u Kataru.

Kad je tehnika u pitanju, Rossi tvrdi da nema dramatičnih novosti i da se sve svodi na sitna poboljšanja u brojnim područjima, dok čelnici momčadi žele ostaviti dojam kako su promjene dramatičnije od toga.

Dakako, najvažnija novost za idući sezonu predstavlja to što će umjesto Jorge Lorenza timski kolega Valentinu Rossiju biti Maverick Vinales, koji je odmah najavio da već od prve utrke s Yamahom neće igrati samo na pobjedu, nego i na osvajanje naslova. Njegov mladenački optimizam vjerojatno proizlazi i iz toga što se već pokazao vraški brzim na Yamahi, pa je tako bio najbrži na post sezonskim testiranjima u Valenciji, a navodno je bio brži od Rossija i na kasnijim privatnim testiranjima u Sepangu. Na istoj stazi će se krajem siječnja održati i prva runda službenih zimskih testiranja.

Dodatne fotografije motocikla i vozača pogledajte u donjoj galeriji.

Prvi put je premašena brojka od tisuću padova, pri čemu su MotoGP vozači padali trećinu više nego prošle sezone.

Padovi imaju i svoju tamnu stranu. Ove godine je u jednom od njih smrtno nastradao Luis Salom, a gotovo da i nema vozača koji nije ubilježio i neku ozljedu. No, padovi su i sastavni dio ovog sporta, konačni dokaz da moderni gladijatori voze do krajnjih granica. Jasno, padovi su i nešto što svatko od vozača želi izbjeći, posebno u utrci, no nisu svi jednako umješni u tome.

Gledajući sve tri GP klase, tijekom 2016. je prvi put premašen neslavni rekord od tisuću padova. Konkretno, statističari su ubilježili 1.062 pada, što je porast od nekih 9% u odnosu na prošlu godinu. Iako od toga samo 288 padova otpada na MotoGP vozača, baš u kraljevskoj klasi bilježimo porast padova za čak trećinu.

Odnosno, umjesto 12 padova po natjecateljskom vikendu, ove godine ih je u prosjeku ubilježeno 16. Istina, bilo je i puno više kišnih utrka, no u Moto3 klasi je istovremeno ubilježeno 409 padova, odnosno samo jedan više nego prošle sezone, a i Moto2 kategorija bilježi tek blagi rast i broji 364 pada.

Zbog čega se onda u MotoGP padalo toliko više? Uz spomenute vremenske neprilike, kao logični razlog se nameće prelazak na Michelinove gume, koje su od vozača tražile dosta privikavanja. Posebno je ćudljiva bila prednja guma, koja je znala popustiti sasvim iznenada, čak i ako motocikl nije bio u punom nagibu. Drugi razlog bi mogla biti unificirana elektronska pomagala, koja više nisu tako sofisticirana kao dosad, pa onda i manje pomažu vozaču.

Bilo kako bilo, bolji poznavatelji prilika vjerojatno neće biti iznenađeni time što je od MotoGP vozača najviše padao Cal Crutchlow. Britanac je s privatnom Hondom ove sezone dograbio čak dvije pobjede, ali je između toga ubilježio 26 padova. Isto tako, nije preveliko iznenađenje da je drugi na toj listi još jedan ovogodišnji pobjednik Jack Miller, koji je izgubio ravnotežu 25 puta. Njih dvojica su bili izvan svake konkurencije.

No, moglo bi vas iznenaditi da treće mjesto po broju padova, zajedno s Yonny Hernandezom, drži novi svjetski prvak Marc Marquez, koji je posrnuo čak 17 puta, u prosjeku skoro jednom po svakoj utrci. No, stvar je u tome da bi on uglavnom pao onda kad je to bilo najmanje važno. Naime, dok se trećina ukupnog broja MotoGP padova dogodila za vrijeme same utrke, Marquez je tijekom utrke pao samo 3 puta, od čega dvaput (Phillip Island i Sepang) nakon što je već osigurao naslov. Prije toga je pao samo u Le Mansu, a i onda se podigao i završio u bodovima.

Kad su staze u pitanju, najviše se padalo u Phillip Islandu, čak 90 puta tijekom vikenda, što je gotovo dvostruko više nego prošle godine, čemu je sigurno pridonijelo i loše vrijeme. Samo su u tamošnjem Honda zavoju, gdje je posrnuo i Marquez, ubilježena 34 pada. To je jednako ukupnom broju padova u Mugellu i austrijskom Red Bull Ringu, gdje su suci uz stazu imali najmanje posla.

Gledamo li sve klase, onda kolonu padavičara predvodi Sam Lowes, koji je točno 30 puta oštetio svoj Moto2 motocikl, a iduću godinu će se, vjerujemo jednako predano, za istu titulu boriti za upravljačem Aprilijinog MotoGP stroja. I zapamtite, oni padaju da vi ne bi morali.

Nakon što je Rossi slavio na Monza reliju, Marquez je pobijedio američku zvijezdu u američkoj disciplini.

Svaki MotoGP vozač koji drži do sebe redovito trenira na dirt track motociklu, a to svakako vrijedi za dva najveća rivala. Pritom Rossi organizira privatne dirt track utrke na svojem imanju, dok je Marquez jedan od inicijatora oživljavanja dvoranskog Superprestigio natjecanja koje se kraj svake godine, u moto sezoni kiselih krastavaca, održava u Barceloni.

I kako to kod Marqueza obično biva, ne zanima ga ništa osim pobjede i to ne protiv bilo koga nego protiv američkih specijalista za tu američku disciplinu. 2014. je u tome i uspio, ali tada nije bilo ozlijeđenog Bakera, velike zvijezde te grane motosporta te bivšeg američkog (a po njima onda i svjetskog) dirt track prvaka.

U prvoj utrci zagrijavanja je bio brži njegov brat Alex, no nakon toga je Marquez bio nepobjediv i lako slavio u konkurenciji Moto2, Moto3 i Superbike vozača. Tada je uslijedio završni obračun s drugom skupinom vozača iz klase Open, koje je predvodio Brad Baker.

Sve se imalo riješiti u jednoj finalnoj utrci u kojoj je Marquez preuzeo vodstvo već u prvom krugu i nametnuo ritam kojeg Baker nije uspijevao pratiti. I ne samo to, drugo mjesto je zauzeo bivši Moto2 prvak Elias i pitanje bi li Baker završio i kao treći da u posljednjem krugu, i u izravnom dvoboju, nije pao Supermoto prvak Chareyre. Osim pobjednika Marqueza i drugoplasiranog Eliasa, u velikom finalu su nastupila i dva Moto2 vozača, pri čemu je Simeon završio kao četvrti, dok je Schrotter bio šesti.

Možda je takvom razvoju lagano pripomoglo i to što je Baker, čini se, imao manjih problema sa svojim motociklom, dok je Honda, kad ga već ne mogu odgovoriti od tog natjecanja, Marquezu pripremila vrhunski CRF. No, to ne mijenja na stvari da je trenutno najbolji MotoGP vozač pobijedio dirt track specijaliste i tako na najbolji način završio za njega ionako odličnu godinu.

S novim izmjenama, MotoGP vozače očekuje dugo toplo ljeto. Ali prije toga četiri utrke u pet tjedana.

Dorna je izmijenila ranije objavljeni kalendar MotoGP utrka za 2017., prebacivši okupljanje u Njemačkoj dva tjedna ranije, odnosno u prvi vikend srpnja. Tako će umjesto dva puta po tri tjedna odmora, MotoGP vozači između utrke u Njemačkoj i Češkoj imati godišnji odmor u trajanju čak 5 tjedana.

Na takvim praznicima gotovo da bi im mogli pozavidjeti i prosvjetni radnici, no to ima i drugu stranu medalje, budući se zgusnuo središnji dio sezone u kojem će u pet tjedana odraditi 4 utrke. Taj dio započinje 4. lipnja utrkom u Mugellu, nakon čega je idućeg tjedna utrka u Barceloni, pa slijedi vikend odmora i onda uzastopne utrke u Nizozemskoj i Češkoj. Bilo kakva teže ozljeda na početku tog ciklusa može vozaču uvelike pokvariti cijelu sezonu.

Osim toga, revidirani kalendar pokazuje da su pod znakom upitnika utrke u Velikoj Britaniji i Maleziji, no daleko od toga da postoji realna mogućnost da se neće održati. Sa Sepangom je nedavno potpisan novi ugovor, tako da je fiksiranje Malezije vjerojatno samo stvar formalnosti, dok je nešto veća problematika prisutna oko utrke u Silverstoneu.

Naime, prava na utrku za VN Britanije su prije nekoliko godina Silverstoneu preoteli vlasnici staze Circuit od Wales, koji su nastavili održavanje utrka u Silverstoneu tako dugo dok ne naprave svoju stazu. No, stalno nove zavrzlame upućuju na to da od te nove staze neće biti ništa, što otvara mogućnost da se Dorna ponovo izravno dogovori s vlasnicima staze u Silverstoneu. Druga mogućnost je da vlasnici nesuđene staze Circuit of Wales pokušaju utrku preseliti u Donington, pod uvjetom da ta staza u međuvremenu zadovolji visoke MotoGP kriterije.

Kalendar MotoGP utrka za 2017.

26.03. VN Katara Losail International Circuit
09. 04. VN Argentine Termas de Río Hondo
23. 04. VN Amerika Circuit of The Americas
07. 05. VN Španjolske Circuito de Jerez
21. 05. VN Francuske - Le Mans
04. 06. VN Italije - Autodromo del Mugello
11. 06 VN Katalonije - Barcelona - Catalunya
25. 06. VN Nizozemske - TT Circuit Assen
02. 07. VN Njemačke - Sachsenring
06. 08. VN Češke - Automotodrom Brno
13. 08. VN Austrije - Red Bull Ring - Spielberg
27. 08. VN Velike Britanije - Silverstone Circuit
10. 09. VN San Marina & Riminija - Misano World Circuit Marco Simoncelli
24. 09. VN Aragonije - MotorLand Aragón
15. 09. VN Japana - Twin Ring Motegi
22. 10. VN Australije - Phillip Island
29. 10. VN Malezije - Sepang International Circuit
12. 11. VN Valencije - Comunitat Valenciana - Ricardo Tormo

Jonathan Rea je sa Superbike motociklom na zajedničkim testiranjima u Jerezu bio brži od MotoGP vozača.

Istina, aktualni svjetski prvak je u tom trenutku na svom Kawasakiju imao Pirellijevu stražnju gumu za kvalifikacije, a bilo je i prehladno da Michelinove MotoGP gume dosegnu optimum. Isto tako, svojim kratkim ravninama staza u Jerezu ne daje priliku MotoGP motociklima da ispolje svu svoju brutalnu snagu, a treba priznati i to da na tim testiranjima nije bilo nikog iz Movistar Yamahe, Repsol Honde ili tvorničke momčadi Ducatija.

Međutim, sve dosad nabrojano ne čini ništa manje impresivnim najbrže vrijeme koje je na zajedničkim MotoGP i Superbike testiranjima Jonathan Rea ostvario na svom Kawasakiju Ninja ZX-10RR. Jer njegovih je 1:38.721 za 15 tisućinki sekunde brže od vremena s kojim je Rossi ove godine bio najbrži na MotoGP kvalifikacijama, odnosno za 14 tisućinki sekunde brže od službenog rekorda staze kojeg je 2015. postavio Lorenzo. Doduše, Lorenzo se te godine spustio i ispod 1:38, ali to smo mogli i prešutjeti.

Treba spomenuti i to da je s normalnim gumama Rea jurio 1:39.5 što je pola sekunde brže od najbržeg Rossijevog kruga u ovogodišnjoj MotoGP utrci. No, nije samo Rea bio brz. Iza vozača Kawasakija i Bautiste na MotoGP Ducatiju, treći najbrži je bio Davies na Superbike Ducatiju, pa slijedi Baz na prošlogodišnjem MotoGP Ducatiju, pa Sykes na Kawasakiju, pa Barbera na ovogodišnjem Desmosediciju, pa Aleix Esparagaro na MotoGP Apriliji, a onda i povratnik Melandri s Ducatijem, kao četvrti Superbike vozač među osmoricom najbržih.

Treba li na temelju svega toga donositi senzacionalne zaključke? Ne, MotoGP motocikli su u konačnici sigurno brži. Ali ovo je još samo jedna potvrda da su im bitno manje skupocjeni tvornički Superbike motocikli iznenađujuće blizu. A pritom treba uzeti u obzir da su u Jerezu Superbike vozači testirali modele za 2017., koji moraju biti još sličniji serijskim motociklima nego što je to dosad bio slučaj.

P.S.

Ovo je još samo jedna potvrda da neki MotoGP vozači možda i ne bi trebali biti MotoGP vozači, dok bi Rea to svakako trebao biti. Ali neće. 

Vinales je u svom prvom kontaktu s Yamahom M1 odmah bio najbrži na testiranjima u Valenciji.

Ovogodišnje dvodnevno testiranje nakon posljednje utrke sezonu u Valenciji bilo je zanimljivije nego inače. Naime, za iduću sezonu je znatan broj vozača promijenio momčadi i marku motocikala i bila je to prva prilika da neke jake igrače prvi put vidimo na njima novoj i nepoznatoj mašineriji.

Glavna zvijezda je trebao biti Jorge Lorenzo (gornja fotografija), koji je mogao prvi put isprobati Ducatijev MotoGP motocikl. Prvi dan je odradio i bolje od očekivanja, završivši kao treći najbrži, u sendviču između Rossija i Marqueza. Drugi dan je uspoređivao ovogodišnji Desmosedici s onim za iduću sezonu, a iako je skinuo dodatne tri desetinke sekunde, na kraju je bio tek solidan osmi, sa zaostatkom od nepunih 8 desetinki, odnosno 4 desetinke za novim timskim kolegom Doviziosom, koji je bio treći najbrži.

Tako je Lorenza uspio zasjeniti Maverick Vinales, koji je nakon dvije godine sa Suzukijem imao prvu priliku probati Yamahu M1 i odmah je bio najbrži. Prvi dan je bio samo dvije stotinke brži od Rossija, dok je drugi dan još ubrzao i pobjegao Marqueza za nepune dvije desetinke. Istina, još uvijek je bio pola sekunde sporiji od vremena kojeg je nekoliko dana ranije Lorenzo odvozio na kvalifikacijama, ali je na kraju dana svejedno bio tri četvrtine sekunde brži od Rossija.

Dobro je startao i Iannone, koji je u svojoj premijeri sa Suzukijem bio četvrti najbrži, ali je drugog dana zabilježio i čudan pad na samom početku kočenja, baš kao i njegov timski kolega i novajlija Rins, koji je pritom udario u ogradu i ozlijedio kralježnicu, srećom bez težih posljedica. Slično je bilo i u Apriliji, gdje je Aleix Espargaro bio 9. najbrži, dok je njegov timski kolega Sam Lowes završio u bolnici već prvog dana testiranja.

Za razliku od Rinsa i Lowesa, koji su imali bolno MotoGP krštenje, druga dva dojučerašnja Moto2 vozača su se odlično snašli. Folger je završio taman unutar prve desetorice i sekunde zaostatka za najbržim, dok je aktualni Moto2 prvak Zarco, koji također vozi Tech 3 Yamahu, bio odmah do njega.

S dosta zanimanja se pratilo koliko će brz biti KTM-ov motocikl s dvojicom bivših vozača Tech 3 Yamahe. Na kraju rezultati nisu bili spektakularni, no Pol Espargaro je imao solidan početak s KTM-om zaostavši manje od 2 sekunde, dok je Bradley Smith kasnio 2,5 sekunde. Polu Espargarou je, baš kao i Lorenzu, ali Vinalesu(?), Yamaha zabranila davanje izjave, dok je Smith poručio kako je zadovoljan potencijalima koje nudi KTM RC16.

Inače, Marquez je isprobavao novi agregat Honde, s promijenjenim intervalima paljenja, dok je Rossi studirao novu evoluciju Yamahina agregata. Nijedan ni drugi nisu mogli sakriti da su pomalo razočarani doživljenim ubrzanjima, ali i da u određenim područjima ima nekih pomaka nabolje. Do kraja studenog i propisanog zimskog odmora slijedi još jedna rudna privatnih testiranja na kojima neće sudjelovati Lorenzo jer za to nije dobio dozvolu Yamahe čiji je službeno zaposlenik do kraja ove godine.

U galeriji možete pogledati rezultate drugog dana testiranja u Valenciji, ali i prve fotografije Vinalesa (#25) na Yamahi, Iannonea (#29) na Suzukiju, Smitha (#38) na KTM-u i Aleixa Espargaroa (#41) na Apriliji.

Marquez ga je sustizao u završnici, no Lorenzo je zadnju utrku s Yamahom odradio u svom stilu.

Nakon što čak 11 uzastopnih utrka nije bio čak ni blizu pobjede, Lorenzo je posljednju utrku sezone, i posljednju za upravljačem Yamahe, odradio baš u svom robotiziranom stilu. U Valenciji je bio najbrži na kvalifikacija, glatko poveo u utrci i, ne pogriješivši putanju za centimetar, u svakom od prvih 20 krugova povećavao svoju prednost za barem koju desetinku.

Ipak, u svemu tome je imao i malo sreće. Naime, Marquez je zbog tehničkih problema na startu prvi krug završio na petom mjestu. Nakon toga je, na zavojitoj stazi koja ne pruža previše prilika za pretjecanje, neuobičajeno dugo čekao rasplet dvoboja Rossija i Iannonea ispred njega. Kada se 10 krugova prije kraja Marquez konačno probio na drugu poziciju, Lorenzo je već imao velikih 5,4 sekundi prednosti.

No, Lorenzo je dotad već poprilično potrošio stražnju gumu, dok se Marquez, s potrošenih 2/3 goriva, riješio balansa koji ga je dotad sprječavao da vozi na maksimumu. Uslijedila je potjera u kojoj se Marquez u prosjeku za pola sekunde po krugu približavao Lorenzu. Na kraju mu je ipak ponestalo krugova, i Lorenzo je mogao slavljem završiti karijeru na Yamahi i započeti avanturu s Ducatijem.

Dodatni razlog za zadovoljstvo Lorenzo je vjerojatno našao u tome što je Iannone, u svojoj posljednjoj utrci s Ducatijem, pobijedio Rossija u borbi za treće mjesto. Peti je ciljem prošao Suzuki u rukama Vinalesa, koji će iduće godine zamijeniti Lorenza u Yamahi, dok se Pol Espargaro, 6. mjestom oprostio od Tech 3 Yamahe. On će iduće godine voziti za KTM, koji je u Valenciji imao svoju natjecateljsku karijeru. Mika Kallio se solidno držao na početku utrke, njegov najbrži krug je bio 2 sekunde sporiji od onog Lorenza, no KTM je vrlo brzo upao u tehničke probleme. Navodno je bio problem sa senzorom (uvijek je tako) i na kraju je sve završilo odustajanjem.

U Moto2 konkurenciji je novi, stari prvak Zarco pobjedom raskrstio s tom klasom. U prvom dijelu utrke se borio s Luthijem, Rinsom i Morbidellijem, a onda suvereno otišao naprijed. Luthi je na kraju bio bolji od Morbidellija te prošao ciljem drugi, potvrdivši time i utješnu titulu viceprvaka, dok je Lowes pobijedio Rinsa u dvoboju za četvrto mjesto. Potonja će dvojica, baš kao i prvak Zarco te Folger, iduće godine preseliti u MotoGP, dok Luthi i Morbidelli ostaju u Moto2 klasi kao glavni favoriti za osvajanje naslova.

Način na koji je Južnoafrikanac Brad Binder došao do pobjede u Valenciji ne ostavlja mjesta ni trunčici sumnje da je sasvim zasluženo Moto3 prvak. Nakon što je ranije ove sezone u Jerezu startao sa zadnje pozicije i svejedno pobijedio, ovaj put je u ranoj fazi utrke potonuo s 22. mjesto, pa se probio do druge pozicije, pa pogriješio, pa se s 4. pozicije sjurio naprijed i pobijedio Mira za samo 56 stotinki sekunde, dok je Migno bio dodatne 25 stotinke sporiji. Iduće sezone Binder prelazi u klasu Moto2 gdje će voziti novi KTM-ov motocikl.

Rezultate svih utrka možete pogledati u donjoj galeriji.

KONAČNI POREDAK

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 298
2. V. Rossi – Yamaha – 249
3. J. Lorenzo – Yamaha – 233
4. M. Vinales – Suzuki – 202
5. A. Dovizioso – Ducati - 171
6. D. Pedrosa – Honda – 155
7. C. Crutchlow – Honda – 141
8. P. Espargaro – Yamaha – 134
9. A. Iannone – Ducati – 112
10. H. Barbera – Ducati – 102

MotoGP konstruktori
1. Honda – 369
2. Yamaha – 353
3. Ducati – 261
4. Suzuki – 208
5. Aprilia - 101

Moto2
1. J. Zarco – Kalex – 276
2. T. Luthi – Kalex – 234
3. A. Rins – Kalex – 214
4. F. Morbidelli – Kalex- 213
5. S. Lowes – Kalex – 175

Moto3
1. B. Binder – KTM – 319
2. E. Bastianini – Honda – 177
3. J. Navarro – Honda – 150
4. F. Bagnaia – Mahindra – 145
5. J. Mir – KTM – 144

Moto3 konstruktori

1. KTM - 382
2. Honda – 350
3. Mahindra – 211
4. Peugeot - 55