Motosport

U tek drugom vikendu s BMW-om, Razgatlioglu je došao do dvije spektakularne pobjede. Ali ni Bautista se ne predaje, dok Bulega kolo vodi.

Već je u debiju s BMW-om u Phillip Islandu bio na podiju, a sad je Toprak Razgatlioglu u Barceloni otišao jedan korak dalje, i to dva puta. U subotnjoj utrci je kasnio 4 sekunde za Bulegom, ali ga je svejedno sustigao i onda prestigao u zadnjem krugu. Bila je to prva pobjeda BMW-a u glavnoj utrci još otkad je 2013. Chaz Davies slavio u Nurburgringu.

Nedjeljna Superpole utrka je bila još spektakularnija. Razgatlioglu se sad za pobjedu borio s Bautistom, ali nije ga mogao proći u zadnjem krugu. Sve do razmjerno brzog zadnjeg zavoja u kojem je replicirao slavno pretjecanje iz 2009. godine, kad je Rossi na tom mjestu prošao Lorenza u MotoGP utrci. Taj zavoj se standardno prolazi u trećoj brzini, ali Toprak je pri napadu na Bautistu ipak ubacio skroz u drugu, kako bi dobio još bolje ubrzanje na izlazu. Bautista je očekivao taj napad, ali nije do kraja zatvorio vrata da ga Toprak ne sruši. Ipak, Turčin ga je potjerao na prljavi dio staze, pa je Bautistu do ciljne crte prestigao i Iannone.

U glavnoj nedjeljnoj utrci je Bautista konačno došao na svoje, pobijedivši timskog kolegu Bulegu s 2 sekunde prednosti, dok je sa 7 sekundi zaostatka Toprak Razgatlioglu prošao ciljem kao treći. U toj nedjeljnoj utrci u Barceloni je do svojih prvih bodova s Yamahom konačno došao Rea, osvojivši 8. mjesto sa 17 sekundi zaostatka.

TRENUTNI POREDAK:

1. N. Bulega – Ducati – 87 bodova
2. A. Bautista – Ducati – 75
3. A. Lowes – Kawasaki – 75
4. T. Razgatlioglu – BMW – 71
5. A. Iannone – Ducati - 51

Bautista će ovog vikenda osvojiti titulu za 2023., pa dobiti balast za 2024. Jer od ponedjeljka vrijede nova pravila.

Zadnje Superbike utrke sezone voze se ovog vikenda u Jerezu (od 27. do 29. listopada) i biti će to definitivno kraj jedne ere, ako ne i dvije. Naime, Razgatlioglu će se oprostiti od Yamahe, jer odlazi na BMW, a na njegovo mjesto dolazi šesterostruki Superbike prvak, pa će tako Rea u Jerezu voziti svoje posljednje zajedničke utrke s Kawasakijen. Biti će to kraj najuspješnije suradnje u povijesti tog prvenstva.

Pa iako se novi (stari) svjetski Superbike prvak ima službeno potvrditi tek zadnjeg vikenda sezone, nema nikakve sumnje da je Bautista i ove godine dominirao. Tome u prilog svakako ide i to što Ducati ima najbrži i najsnažniji motocikl, ali i to što Bautista uz višak talenta ima i manjak kilograma, pa je tako još i više neuhvatljiv, posebno na ubrzanjima.

Kako bi se ta prednost Bautiste barem malo reducirala, za 2024. su najavljena nova SBK pravila, a ovdje ćemo se pozabaviti samo s dvije, tri najzanimljivije stavke. Tako minimalna težina motocikla ostaje 168 kg, ali uvodi se dodatnih 80 kg, kao neka referentna vrijednost težine vozača s kompletnom zaštitnom opremom. Ako su vozač i motocikl ispod sume ta dva broja (248kg) dobit će balast, pri čemu će se svaki kilogram manjka množiti s koeficijentom 0,5. Tvrde da će tako i oni najlakši vozači, tipa Bautista, dobiti samo nekih 5 do 6 kg balasta, iako su možda oni sami i 30 kg lakši od najtežih vozača.

Važno je i to što koljenasto vratilo (radilica), po novim pravilima za 2024. može biti 20% olakšano u odnosu na serijski motocikl. Dosad se radilica smjela olakšati samo 3% i izgleda da se time ide u prilog Yamahi i Kawasakiju, koji već dugi niz godina nisu razvijali agregate svojih Superbike modela. To bi im trebalo osigurati žustrija ubrzanja, ali i sve motocikle učiniti okretnijima, s izuzetkom Panigalea V4 R, kod kojeg se radilica ionako okreće unatrag i tako poništava žiroskopski efekt kotača. Istovremeno, po novim pravilima se više neće smanjivati maksimalan dozvoljeni broj okretaja tijekom sezone, nego će se odrediti cjelogodišnje vrijednosti za svakog proizvođača, no kako konkretne brojke nisu objavljene, onda ih ne možemo komentirati. Zato se zna da će se kapacitet spremnika goriva smanjiti s 24 na 21 litru. Iako to vrijedi za sve proizvođače, realno bi se manjak benzina trebao više osjetiti na onim motociklima koji razvijaju veću snagu, pa onda, barem teoretski, troše i (još) više goriva.

Nakon više od desetljeća pauze, na pobjedničkom MotoGP motociklu će ponovo biti broj 1. U čemu je stvar?

Posljednji put smo broj 1 gledali 2012. godine, i to na Hondi, kad je Casey Stoner u svojoj posljednjoj sezoni pokušavao obraniti naslov prvaka. Nakon toga je titule uglavnom osvajao Marc Marquez, koji sa svoje Honde nije nikad skidao broj 93, baš kao što je Lorenzo 2016. ostao s brojem 99, a i Mir i Quartararo su svoje (neuspjele) obrane naslova odradili pod standardnim brojevima 36 odnosno 20.

Nekad je bilo jedino normalno, i zapravo posebna čast, da nakon osvajanje naslova prvaka iduće godine voziš sa zasluženim brojem 1 na nosu motocikla. Tako se recimo teško uopće sjetiti Micka Doohana s bilo kojim drugim brojem. No onda je na scenu stupio Rossi, koji se toliko sljubio s numerom 46 da nije ni razmišljao o preuzimanju jedinice i to je onda postao trend. S time da taj trend ima i financijsku pozadinu, jer sve MotoGP zvijezde imaju svoj standardni broj otisnut na kapama, majicama i svemu ostalom što se prodaje u njihovo ime.

No proizvođači motocikala itekako žele vidjeti broj 1 na svom stroju i u Ducatiju su sigurno itekako sretni što je Pecco Bagnaia u obranu prošle godine osvojenog naslova odlučio krenuti upravo s tim počasnim brojem, a ne standardnih 63. I imat će u Ducatiju dvostruko zadovoljstvo, jer će i Superbike prvak Alvaro Bautista voziti s jedinicom, umjesto s brojem 19. No u Superbike prvenstvu je to i uobičajeno jer je Rea godinama imao broj 1 na svom Kawaskiju, a Razgatlioglu je prošle sezone žestoko jurio (i još žešće kočio) s jedinicom na svojoj Yamahi R1.

Inače, Ducati je svoje tvorničke MotoGP i Superbike momčadi za 2023. zajednički predstavio u Madonni di Campiglio, a bila je to i prva službena prigoda za Eneu Bastianinija u tvorničkim bojama. Pa dok tako Bautista ostaje jedina (ali velika) nada da će Panigale V4 R i iduće godine imati broj 1, u MotoGP momčadi sad imaju dva itekako jako vozačka imena koja s otprilike jednakim pobjedničkim ambicijama ulaze u novu sezonu. Što je za Ducati blagoslov koji bi se lako mogao pretvoriti i u prokletstvo.

Donedavni MotoGP vozač i etapni pobjednik na reliju Dakar, iduće godine debitira u svjetskom Superbike prvenstvu.

U svojoj 33. godini, Danilo Petrucci će biti rookie u Superbike prvenstvu i to vozeći za momčad Barni s kojom je i započeo međunarodnu karijeru. S njima je 2011. postao viceprvak u Superstock 1000 prvenstvu, nakon čega je ušao u MotoGP na nekonkurentnom Ioda motociklu i započeo trnoviti put koji ga je 2019. godine doveo skroz u tvorničku momčad Ducatija. Te iste godine je odnio i briljantnu prvu MotoGP pobjedu, kad je kao Talijan na Ducatiju slavio na talijanskoj stazi Mugello, i to nakon što je u zadnjem krugu nadmudrio Dovoziosa i Marqueza.

2021. je imao neuspješnu sezonu za upravljačem Tech 3 KTM, ali je tako dobio priliku da nastupi na ovogodišnjem reliju Dakar, gdje se pokazao toliko brzim da je čak pobijedio na jednoj etapi. Ove sezone je branio boje Ducatija u Superbike klasi MotoAmerica prvenstva i tu postao viceprvak na njemu nepoznatom teritoriju, da bi nakon toga iznenadno mijenjao Joana Mira u Tajlandu, te se zaljubio u Suzukijev MotoGP motocikl.

Kako je odlučno krenuo u MotoAmerica prvenstvu, tako se još proljetos pojavila opcija da iduće godine završi u tvorničkoj Superbike momčadi Ducatija, rame uz rame novom prvaku Bautisti. Na kraju je u toj momčadi ipak ostao Rinaldi, pri čemu je pregovarački hendikep Petruccija vjerojatno bila njegova težina od 80-ak kilograma žive vage. Kao takav je sušta suprotnost perolakom Bautisti i ne bi bilo koristi od razmjene podataka, a čini se da su se u Ducatiju brinuli i kako će zbog te svoje težine Petrucci previše trošiti stražnju gumu, baš kao što je to bio njegov problem i u MotoGP-u. Ipak, sad je potvrđeno da će simpatični Talijan doista debitirati s Panigaleom V4R u Superbike prvenstvu, samo što će to ostvariti kroz povratak u privatnu momčad Barni Ducati, za koju je potpisao ugovor na godinu dana.

Sva trojica su popadala u Magny Courseu, s time da je Bautista optužio Reu da ga je namjerno srušio, dok Razgatlioglu tvrdi da je to jedini način da se zaustavi Ducati.

U subotu je Bautista imao sreće. Naime, Rea je pao u šikani pri kraju drugog kruga u pokušaju da prati vodećeg Razgatlioglua, da bi i sam Razgatlioglu pao samo pola kruga kasnije, kad mu se protresla Yamaha na kočenju. S time da se Razgatlioglu vratio na stazu kao 23. i probio se do 11. mjesta, dok je Rea završio s krugom zaostatka. Tako je Bautista, koji ovaj put nije bio favorit, relativno lako došao do pobjede, ispred Reddinga na BMW-u i Bassanija na privatnom Ducatiju, te tako povećao svoju prednost u ukupnom poretku na 56 bodova u odnosu Reu i 58 bodova u odnosu na Razgatlioglua.

Ni Superpole utrka nije loše prošla za Bautistu. Istina, pobijedio je Razgatlioglu s Yamahom, ali Španjolac je završio kao drugi, nakon što je u uzbuldjivom zadnjem krugu dva puta prošao Reu. A onda je došla glavna nedjeljna utrka. Kao i u posljednjem krugu Superpole utrke, Rea je u ranoj fazi utrke baš u zavoju broj 13. napao Bautistu, pri čemu je došlo do kontakta te je Španjolac pao i odustao.

Bila je to evidentna pogreška vozača Kawasakija, koji nije dobro pripremio taj napad, za što je dobio relativno blagu „long lap“ kaznu. I s njom je na kraju završio kao peti te tako skupio 11 bodova više od Bautiste kojeg je srušio. Pribrojite tome da je Razgatlioglu pobijedio te tako svoj zaostatak sveo na samo 30 bodova i biti će vam jasno zašto je Bautista nakon utrke bio izrazito ljut, te je čak tvrdio da ga je Rea namjerno srušio. Takva teza je svakako pretjerana, iako je s druge strane Rea za svoju neopreznost mogao (i trebao) biti konkretnije kažnjen.

Kasnije se u „paddocku“ Rea ispričao Bautisti, a smirivanju napetosti bi trebala pridonijeti i izjava Razgatlioglua koji je ustvrdio da je baš u tom zavoju broj 13. bila i jedina prilika da na francuskoj stazi prođeš Bautistu, a da ti on odmah ne uzvrati istom mjerom na izlasku iz zavoja, koristeći superiornu snagu i ubrzanje Ducatija.

Inače, u Magny Courseu je Superbike karavana tek ušla u drugi dio sezone, te ih očekuje još pet rundi, s ukupno 15 utrka. Dakle, između njih trojice je sve još sasvim otvoreno, a iduće okupljanje je u Barceloni, od 23. do 25. rujna.

TRENUTNI POREDAK

1. A. Bautista – Ducati – 332 boda
2. T. Razgatlioglu – Yamaha – 302
3. J. Rea – Kawasaki – 285
4. M. R. Rinaldi – Ducati – 167
5. A. Locatelli – Yamaha - 166

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Posljednja utrka sezone, na novoj stazi u Indoneziji, nije donijela preokret. Rea je bio nepobjediv, ali Razgatlioglu je potvrdio osvajanje svog prvog naslova prvaka.

Prvi put je to, pomalo senzacionalno, uspjelo Benu Spiesu 2009. godine. Sad je Toprak Razgatlioglu postao tek drugi vozač u povijesti koji je s Yamahom osvojio naslov. I ne samo to, Toprak je najzaslužniji i što je Yamaha osvojila i konstruktorski naslov, tijesno ispred Ducatija, a rookie timski kolega Andrea Locatelli je vrijedno pomagao u tome da Pata Yamaha osvoji i momčadsku titulu.

Tako je prekinut rekordni niz od 6 uzastopnih naslova prvaka Jonathana Reae. U iznimno zanimljivoj sezoni, Rea se nije predavao do samog kraja. Uoči dolaska na potpuno novu i zavojitu indonezijsku stazu Mandalika, vozač Kawasakija je imao 30 bodova zaostatka i realno male šanse za osvajanje sedme titule, koje su dodatno splasnule kad je monsun poplavio stazu uoči subotnje utrke. Iako je ta utrka prebačena na nedjelju, ona je ipak došla na mjesto sprint utrke, koja je otkazana, što znači da je Rea imao jednu priliku manje da preokrene situaciju u svoju koristi.

S druge strane, iako si je samo kakvim padom mogao zakomplicirati situaciju, Razgatlioglu nije taktizirao. Na prvoj nedjeljnoj utrci se borio za vodstvo sve do 8 krugova prije kraja, kada se majstorski spasio od pada, ali je pritom potonuo na treću poziciju. Rea je u tom trenutku bio drugi, ali je ubrzo potom prošao Reddinga i, da je tako ostalo, pitanje prvaka ne bi još bilo riješeno. No Turčin je dodao gas, prestigao Reddinga te se u zadnjem krugu još i sasvim približio Rei, koji je tako odnio samo Pirovu pobjedu. Naime, Topraku je i drugo mjesto bilo taman u bod dovoljno da odmah počne slaviti naslov svjetskog Superbike prvaka.

Druga nedjeljna utrka je zbog jakog pljuska nekoliko puta odgađana, pa onda ipak, kad se kiša malo smirila, odvožena u skraćenom formatu od 12 krugova. U zanimljivom međusobnom obračunu, Rea je s Kawasakijem ipak pobijedio Reddinga u njegovoj posljednjoj utrci na Ducatiju, dok je Vd Mark s BMW-om bio bolji od novog prvaka Razgatlioglua u borbi za treće mjesto. Tom Sykes, svjetski prvak iz 2013. godine, je tu svoju posljednju utrku svjetskog Superbike prvenstva završio kao peti.

I tako je, nakon 37 utrka odvoženih tijekom 13 natjecateljskih vikenda, Razgatlioglu skupio 13 bodova više od Reae, s time da su obojica ostvarili po 13 pobjeda. Scott Redding im je jedini uspijevao parirati, skupivši 7 pobjeda i više od 500 bodova, dok su svi ostali bili daleko iza. Ipak, tu treba izdvojiti Locatellija, koji je kao rookie, u posljednji tren preskočio Rinaldija i završio prvenstvo kao četvrti u ukupnom poretku, čak i ako nijednom nije pobijedio ili bio drugi.

Jasno, Rea je već najavio da iduće sezone želi vratiti svoju krunu, ali i Razatglioglu se prijeti da će ići na pobjedu u baš svakoj utrci. A nakon toga možda konačno završi u MotoGP prvenstvu, u kojem su ga mnogi vidjeli već iduće sezone. Doduše, i Rea je stalno bio u kombinacijama za prelazak u MotoGP, pa je svejedno odolio svim pozivima.

KONAČAN POREDAK

1. T. Razgatlioglu – Yamaha – 564
2. J. Rea – Kawasaki – 551
3. S. Redding – Ducati – 501
4. A. Locatelli – Yamaha – 291
5. M. R. Rinaldi – Ducati – 282
6. M. VD Mark – BMW – 262
7. G. Gerloff – Yamaha – 228
8. A. Lowes – Kawasaki – 213
9. A. Bassani – Ducati – 210
10. A. Bautista – Honda – 195

Nakon četiri dosta uspješne sezone s Yamahom, nizozemski vozač mijenja radno mjesto za 2021.

Objava da Michael van der Mark prekida suradnju s Yamahom svakako jest iznenađenje, ali nije i senzacija. Naime, Yamaha je nedavno u momčad dovela mladog Topraka Razgatlioglu u kojeg vjerojatno polažu veće nade za budućnost nego u Nizozemca. Pozicija moći se vjerojatno dodatno okrenula u koristi Turčina kad je ovaj u Phillip Islandu pobijedio odmah u svojoj prvoj utrci s Yamahom.

Van der Marku su u međuvremenu ponudili novi ugovor, ali je zbog ekonomske situacije vezane uz koronavirus ponuđeni iznos bio manji od onog čemu se Nizozemac nadao. S druge strane, BMW ne može štedjeti ako želi da im tek nedavno pokrenuti Superbike projekt uspije i očito su imali dovoljno papirnatih argumenata da nagovore Van der Marka na novi izazov.

Danas 27-godišnji Van der Mark je bio svjetski Supersport prvak 2014. godine, nakon čega je s Hondom ušao u Superbike prvenstvo. 2017. je prešao u redove Yamahe, te je 2018. godine odnio dvostruku pobjedu u Doningtonu i tako postao prvi Nizozemac koji je slavio u Superbikeu. Te je godine završio kao treći u ukupnom poretku, dok je prošle godine završio četvrti, s još jednom Superbike pobjedom.

Za momčad BMW-a trenutno voze Tom Sykes i Eugene Laverty i tek trebamo doznati tko će od njih dvojice ostati bez posla za 2021. Isto tako, u Yamahi će vjerojatno pričekati da se odradi prvih nekoliko utrka nastavka sezone prije nego donesu odluku o zamjeni za Van der Marka, s time da je među potencijalnim kandidatima i spomenuti Tom Sykes.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Redding nije samo brz na jeziku. Bivši MotoGP vozač, i aktualni britanski Superbike prvak, je žestoko započeo karijeru u svjetskom Superbike prvenstvu. Može li novi vozač tvorničke momčadi Ducatija iznenaditi Reu? Na prvom i dosad jedinom okupljanju u Phillip Islandu je u sve tri utrke bio treći te zasjeo na drugo mjesto u ukupnom poretku.

Koliko su slični Ducati Panigale V4R na kojem si prošle godine osvojio britanski naslov i Ducati V4 R na kojem ćeš voziti ove sezone?

Mislim, to su isti motori. U svjetskom prvenstvu su bolje gume, ispuh je drugačiji jer može biti glasnije, pa je i veća brzina, a može se i više toga podešavati elektronikom. U principu, sve je malo bolje, ali osnova svega je ista.

Što misliš o Rei, svom novom timskom kolegi Daviesu, ali i ostalim glavnim konkurentima?

Ne želim zvučati bahato, ali da budem iskren, znam da ih mogu pobijediti. Ne bih se prihvatio ovog izazova da znam da ne mogu pobijediti. Neće nam biti lako jer imamo Jonathana Rea, petostrukog svjetskog prvaka s istim motorom i istim timom s kojim je započeo.

Znači, biti ćeš ozbiljna prijetnja u lovu na Superbike titulu?

Da, ljudi zaboravljaju da sam do prošle godine bio najmlađi vozač ikada koji je osvojio utrku svjetskog prvenstva. (2008. je u Donington Parku Redding je pobijedio u klasi 125cc s 15 godina i 170 dana). Borio sam se za Moto2 titulu, i izgubio je zbog ozljede. Borio sam se za podije u MotoGP-u i to sa motorima koji nisu bili sposobni za te rezultate. 2018. je s Aprilijom mene bila čavao u lijesu. Rekao sam svom menadžeru: "Nađi mi novi motor i ekipu koja je sposobna za pobjedu i dopusti mi da dokažem tebi i svima da mogu pobijediti“. Vjerujem da sam još uvijek dobar i pun sam samopouzdanja. Dajte mi dobar motor i pokazat ću vam da mogu ostvariti dobre rezultate.

Ducati nije osvojio SBK titulu već desetljeće.

Ja želim biti taj - to bi puno značilo i meni i njima. A i otvorilo bi mi nova vrata. Prošle godine su s Bautistom mogli nekoliko stvari napraviti drugačije kako bi osvojili titulu, ali što je tu je. Neće biti lako, ali znam da imam dobru priliku. Osjećam da Ducati vjeruje u mene, da mogu pobjeđivati s njima i da mi čuvaju leđa.

Svojim karakterom mnoge podsjećaš na Scotta Russella, Carla Fogartyja, Colina Edwardsa i Maxa Biaggia. Kako gledaš na to?

Da, karakterno sam malo opak. U MotoGP-u sam bio malo zatomljen, ali u britanskom Superbikeu su mi dali da radim što god hoću, i to je unijelo energiju u utrke. Gledateljima i vozačima se svidjelo, a i momčadi. Mislim da je bit utrka u tome. Mi ne smijemo biti roboti kojima se govori što i kada treba reći, a što ne. Trebamo biti iskreni, i zabaviti se. Želim to sa sobom donijeti u svjetsko prvenstvo. Mislim da to i žele. Žele brze vozače, koji zabavljaju na stazi i izvan nje. Na kraju dana, znam da sam zabavljač i želim to i ispuniti. Imam zanimljiv karakter i prijatelje zanimljivog karaktera, tako da si odgovaramo. Teško radim tijekom tjedna, vikendom se utrkujem i uživam u tome koliko god mogu.