Motosport

Na prvu izgleda praktično isto, ali Burgman 400 je moderniziran i usklađen s novim normama.

Kad je dizajn u pitanju, razlika je u tome što obnovljeni Burgman 400 ima LED prednja i stražnja svjetla, koja izgledaju isto, ali ipak atraktivnije. Osim toga, sad je opremljen i kontrolom proklizavanja, koja se može i isključiti, a tu je i Suzuki Easy Start System, s kojim tipku elektrostartera trebate samo kratko dodirnuti, ne i držati. Serijska oprema uključuje i putno računalo, podesivi oslonac za leđa vozača, 12V utičnicu u desnom pretincu za rukavice i parkirnu kočnicu.

Ono što je najvažnije, kad negdje tijekom ljeta stigne na tržište, novi Burgman 400 će zadovoljavati Euro5 norme i u to je ime jednocilindraš dobio dvije svjećice u novoj glavi, a promijenjeni su i klip, brizgaljke i katalizator. Deklarira se 30 KS pri 6.300 o/min, što znači da je izgubljena 1 KS u odnosu na prethodnika, dok je težina porasla s 215 na 218 kg.

Motorcycle rental:
rentamotorcycle.motopuls.com

U obranu dvostrukog naslova prvaka Suzuki ide s evolucijom prošlogodišnjeg motocikla i sponzorskim Monster naljepnicama.

Prošle godine, Joan Mir je postao MotoGP prvak, Rins je završio ukupno treći, te su, dakako, bili i najbolja MotoGP momčad, ali tek treći u poretku konstruktora, kao posljedica toga što nemaju satelitsku momčad. To bi se moglo promijeniti, ali tek za 2022. godinu, a do onda im ostaje braniti dva osvojena naslova i to bez Davidea Brivia, dosadašnjeg vođe momčadi, koji nije mogao odoljeti zovu Formule 1.

I bez Brivia, Suzuki ostaje na istom tragu, to više što je sad prvi među jednakima vođa MotoGP projekta i genijalni inženjer Shininchi Sahara. Dakle, umjesto riskantne igre pokušaja i promašaja, GSX-RR je i za 2021. podvrgnut samo evoluciji, baš kao što je to bio slučaj svaki put u proteklih nekoliko godina. S time da ovaj put moraju i dodatno paziti da nešto ne pokvare, odnosno da ne naruše iznimnu izbalansiranost motocikla.

Prošle godine su se mučili samo na kvalifikacijama, jer motocikl toliko nježno opterećuje gume da ih, kad su nove, ne može opteretiti u tolikoj mjeri u kojoj to može konkurencija. Zbog toga su prečesto Mir i Rins imali loše startne pozicije, te su se morali probijati kroz poredak. Ali ta ista nježnost prema gumama im se redovito vraćala pred kraj utrke kad su im obično gume bile u boljem stanju nego drugima. Dakle, kvaka 22 je u tome da poboljšaju držanje nove gume na kvalifikacijama, ali da se to istovremeno pretjerano ne odrazi na potrošnju guma tijekom utrke. Što je dosta teško zbog zakona o spojenim posudama.

Suzukiju svakako ide u prilog što je zamrznut razvoj agregata za 2021. (iako je Guintoli priznao da već testira verziju četverocilindraša za 2022.), pa su tako i manje šanse da pogriješe ili da ih netko u bitnome nadmaši. A i dolazak nove Michelinove prednje guma je odgođen tek za 2022. godinu, pa i po tom pitanju ostaje status quo, koji najviše odgovara upravo Suzukiju i Yamahi. Naime, pokazalo se da motocikl s rednim agregatima bolje funkcioniraju s novom i ljepljivijom stražnjom gumom, koja je uvedena prošle godine, dok su V4 motocikli s njom ispali iz balansa i čekaju tu novu i ljepljiviju prednju gumu da se stvari vrate u ravnotežu.

Iako je imao pravo staviti jedinicu na svoj motocikl, Joan Mir ostaje vjeran broju 36, ali je zato svoje prezime na kacigi i kombinezonu pretvorio u M1R. Čini se da ide hladne glave u obranu naslova, te tvrdi da on nije favorit, nego samo „čovjek kojeg treba pobijediti“. A prvi među onima koji ga imaju na nišanu je njegov timski kolega Alex Rins, koji je prošle godine ostao kratak za samo 19 bodova, iako je propustio prve dvije utrke zbog ozljede ramena zadobivene na prvim kvalifikacijama.

Službena testiranja u Kataru su upravo u tijeku, tako da tek treba vidjeti kako će GSX-RR izgledati na prvoj utrci. No ove grafike se neće mijenjati, pri čemu je zadržana prošlogodišnja plavo-srebrna kombinacija, u čast motocikla s kojim su se prije 60 godina uključili u svjetsko prvenstvo. Novost predstavljaju sponzorske naljepnice Monstera, a budući da taj isti Monster ionako otprije sponzorira i oba vozača, to se čini samo kao logično produbljivanje suradnje. S obzirom na veličinu tih naljepnica, za pretpostaviti je da Team Suzuki Ecstar i ove godine ima relativno skroman MotoGP proračun, veći samo od onog tvorničke momčadi Aprilije.

 Dodatne fotografije s prezentacije momčadi i prvog dana testiranja u Kataru pogledajte u donjoj galeriji. 

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Promijenili su 550 dijelova da bi novi model Hayabuse što više sličio starom, a bio bolji od njega. Ne i snažniji.

Nosač stražnjeg kraja je novi i lakši, ali aluminijski okvir je ostao isti, dok je KYB ovjes samo dorađen u odnosu na drugu generaciju Hayabuse. Dakle, nema poluaktivnog ovjesa, ali to je zato jer inženjeri Suzukija nisu željeli komplicirati stvari, nego stvoriti motocikl koji će biti učinkovit i što manje skup. Iz istog razloga, na njemu nećete naći ni varijabilno otvaranje ventila kao na GSX-R-u 1000, ni krilca, kao na MotoGP motociklima. Kažu, nije bilo potrebno.

I baza agregata je ostala ista kao na drugoj generaciji ovog motocikla, što znači da i novi Hayabusa broji 1.340 ccm, ali su svi unutarnji organi i pokretni dijelovi promijeni. U Suzukiju priznaju da su eksperimentirali i s turbopunjačom, ali su od toga odustali jer je svugdje, osim na dugačkim ravnicama, razvijanje snage bilo previše brutalno.

Dopuštamo da se taj podatak još promijeni, ali prve neslužbene informacije govore o 187,4 KS pri 9.700 o/min. Podsjetimo, prethodni model je razvijao 197 KS pri 9.500 o/min, no u Suzukiju tvrde da novi agregat daleko bolje razvija snagu i da zato ova treća generacija Hayabuse ubrzava bolje od svojih prethodnika. Maksimalna brzina? Tvrde 299 km/h, kao što to već japanski proizvođači i ograničavaju svoje projektile u skladu s džentlmenskim ugovorom koji je 2000. stupio na snagu baš zbog Hayabuse prve generacije, koja je s lakoćom probijala granicu od 300 km/h.

Deklarirana težina je 264 kg, što je 4 kg više nego na prethodniku, tako da uopće nije loše što je novi model opremljen Brembo Stylema kliještima. Tu je i obilje modernih pomagala koja uključuju „pametni“ ABS, kontrole proklizavanja, propinjanja na stražnji kotač i kočenja motorom te dvosmjerni quickshifter, ali i sustav za pomoć pri kretanju uzbrdo i tempomat, kao i mogućnost da sami sebi postavite neko ograničenje maksimalne brzine.

Jasno, Hayabusu uvelike određuje dizajn, oko kojeg se lome koplja još otkad je 1999. godine prva generacija stigla na tržište. U Suzukiju ni tu nisu željeli previše toga mijenjati, nego su samo odradili evoluciju (vidi gornju fotografiju). Pritom su sve linije potpuno nove i nešto manje zaobljene nego na prethodniku, a cijela priča započinje šiljatijim LED prednjim svjetlom i LED pokazivačima smjera integriranim u usisnike zraka. Novo je i stražnje svjetlo, koje potpuno drugačije nego na dosadašnjim modelima i sasvim sigurno predstavlja dizajnerski element o kojem će se najviše raspravljati.

Više informacija o Hayabusi treće generacije moći ćete pročitati u idućem broju Moto Pulsa, a u međuvremenu bacite oko na dodatne fotografije u donjoj galeriji.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Nakon 8 godina u ulozi vođe Suzukijeve momčadi, te netom osvojenog vozačkog i momčadskog naslova, Davide Brivio napušta Suzuki u potrazi za novim izazovima, vjerojatno u Formuli 1.

Kakvo iznenađenje! Davide Brivio je odlučio da neće produžiti ugovor sa Suzukijem. Zajedno su bili 8 godina i pod njegovim se vodstvom Suzuki uspješno vratio u MotoGP te prošle sezone osvojio dvostruku krunu. Iako je Joan Mir taj koji je postao prvak, a u kombinaciji s Alexom Rinsom osvojio i momčadski naslov, nema nikakve sumnje da im je upravo Davide Brivio popločao put do uspjeha.

Kao Talijan, Davide Brivio je uspio savršeno primiriti mediteranski mentalitet većeg dijela Suzukijeve garaže sa sklonošću pretjeranoj disciplini i perfekcionizmu japanskih inženjera. Taj sklad je svojevremeno malo narušilo angažiranje Iannonea, no Brivio osim toga skoro da i nije donio pogrešnu odluku, dajući prednost mladim vozačima pred etabliranim zvijezdama. I Vinalesa i Mira je nakon samo jedne Moto2 sezone pozvao izravno u tvorničku momčad i to mu se isplatilo, posebno u ovom potonjem slučaju.

Utoliko više iznenađuje što Brivio odlazi, u potrazi za novim izazovima izvan svijeta MotoGP, a navodno je riječ o menadžerskoj poziciji u Renaultovoj momčadi Formula 1, koja će se odsad zvati Alpine. „Odjednom mi se ponudio novi profesionalni izazov i prilika, i odlučio sam to prihvatiti. Bila je to teška odluka. Najteže će mi biti ostaviti ovu grupu divnih ljudi, s kojima sam započeo ovaj projekt kad se Suzuki vratio u prvenstvo“ izjavio je Brivio.

Osim po uspjehu sa Suzukijem, Davide Brivio će ostati zapamćen i kao čovjek koji je, u apsolutnoj tajnosti, preoteo Rossija Hondi i doveo ga u Yamahu. U Suzukiju sad imaju nezahvalan posao da nađu čovjeka koji će pokušati popuniti cipele Davidea Brivia, jednog od simpatičnijih likova u MotoGP paddocku, posebno kad su vođe momčadi u pitanju.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Posebna Legend Edition serija dostupna je u čak 7 pobjedničkih kombinacija boja, s kojima su vozači Suzukija osvajali titule prvaka u kraljevskoj klasi.

Suzuki za 2021. još nije predstavio nijedan noviteti, ali se donekle iskupio izbacivanjem posebne Legend Edition serije, s kojom žele dodatno profitirati od činjenica da je Joan Mir upravo osvojio MotoGP naslov. I dok bi predstavljanje motocikla u ovogodišnjim MotoGP bojama još bilo i za očekivati, u Suzukiju su se ipak dodatno potrudili te pripremili grafike u stilu svih sedam pobjedničkih motocikala s kojima su, od 1976. godine naovamo, osvajali naslove u kraljevskoj klasi.

Jasno, ta serija se ne bazira na MotoGP motociklu GSX-RR, nego na cestovnom superbikeu GSX-R 1000 s 202 KS, s time da je ipak riječ o onoj ekstremnijoj R verziji, koja u seriji dolazi s naprednom Showa vilicom, opletenim kočionim crijevima, pametnim ABS-om, kontrolom proklizavanja, „launch controlom“, quickshifterom, podesivim hvatištem stražnje vilice...

Uz to, Legend Edition modeli su u seriji bogatiji za Akrapovič ispušni top i poklopac stražnjeg sjedala, no ono što doista čini razliku su te šampionske boje, pa krenimo redom.

1976. i 1977. Barry Sheene
Legendarni Britanac Barry Sheene ne samo da je prvi vozač Suzukija koji je osvojio naslov u kraljevskoj klasi, nego je jedini kojem je to uspjelo dva puta. I zato su u ovoj ediciji čak dvije kombinacije boje u stilu njegovih motocikala, pri čemu nam je ona verzija s fotografije na vrhu ovog članka ipak malo draža.

1981. Marco Lucchinelli
Nakon što je Kenny Roberts tri godine zaredom slavio s Yamahom, Talijan Marco Lucchinelli mu je uspio uzeti mjeru te je s 5 pobjeda odnio svoj prvi i jedini naslov prvaka, dok je Randy Mamola s drugim Suzukijem bio viceprvak.

1982. Franco Uncini
Za 1982. je Marco Lucchinelli otišao u Hondu, pa je u prvi plan skočio njegov zemljak Franco Uncini, koji je s 5 pobjeda uvjerljivo osvojio titulu.

1993. Kevin Schwantz
Trebalo je proći punih 11 godina prije negoli je Suzuki osvojio novi naslov. Nakon dobrog starta sezone, Schwantz je iz utrke u utrku lagano gubio korak, no Rainey je u Misanu slomio vrat i to je vozaču Suzukija otvorilo put ka titulu. Danas Schwantz važi za vjerojatno najveću legendu Suzukija svih vremena, a kultne su i boje, koje su na ovaj GSX-R 1000 kopirane bez spominjanja duhanskog sponzora.

2000. Kenny Roberts jr.
Kenny Roberts mlađi, sin legendarnog Kenny Robertsa, je kao tvornički vozač Suzukija osvojio naslov prvaka 2000. godine, u pretposljednjoj sezoni klase 500.

2020.
Nakon punih 20 godina čekanja, Suzuki je ponovo prvak, ovaj put u klasi MotoGP, i to zaslugom Joan Mira. Iako je Španjolac pobijedio samo jednom, uspjelo mu je osvojiti titulu već u drugoj MotoGP sezoni. Ako gledamo sve kategorije, to mu je ujedno bila tek 5. sezona u svjetskom prvenstvu, a i Marquez i Rossi su svoje prve titule u kraljevskoj klasi osvojili tek u 6. sezoni.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

U uzbudljivoj pretposljednjoj utrci sezone Mir je sa Suzukijem mirno došao do titule svjetskog prvaka.

Nakon što je tjedan dana ranije konačno zgrabio svoju prvu MotoGP pobjedu u karijeri, ali i već sedmi podij, Joan Mir je ove nedjelje u Valenciji mirno priveo stvari kraju. Ušavši u tu pretposljednju utrku sezone sa zdravih 37 bodova više od Quartararoa i Rinsa, kao prvih od ukupno 5 progonitelja, Mir nije trebao ništa riskirati. I zato je hladne glave odvozio mirnu utrku. Ne računamo li dva pada na početku sezone i kišnu utrku u Le Mansu, to sedmo mjesto mu je najslabiji ovogodišnji rezultat na suhom asfaltu, ali je istovremeno bilo i više nego dovoljno da osvoji naslov. To više što je Quartarao pao i na toj drugoj utrci u Valenciji, dok je Mirov timski kolega Rins prošao ciljem kao četvrti u trenutku kad mu je nasušno trebala pobjeda.

I Francu Morbidelliju je trebala pobjeda da ostane u igri za naslov, ali trebao mu je uz to i jedan strašno loš rezultat Rinsa, što se nije dogodilo. No, Talijanu nije preostalo ništa nego krenuti na sve ili ništa i to je doista učinio, vodeći s Petronas Yamahom praktično od početka do kraja. Nikako se samo nije mogao otarasiti Millera na Pramac Ducatiju, koji je čekao zadnji krug da napadne. Uslijedio je uzbudljivi završni obračun s nekoliko pretjecanja nakon čega je Morbidelli prošao ciljem samo 9 stotinki sekunde ispred Millera. Treći je, kao i prije tjedan dana bio Pol Espargaro, s time da su dobar dan KTM-a potvrdili Binder i Oliviera kao 5. i 6. Dovizioso je ponovo bio 8, a između njega i desetog Vinalesa, ugurao se Aleix Espargaro s Aprilijom.

Zahvaljujući svojoj trećoj pobjedi ove sezone, Morbidelli se probio na drugu poziciju u ukupnom poretku, te bi on i Rins na preostaloj utrci u Portimau trebali odlučiti pitanje viceprvaka. Pritom su Mir i Rins već potvrdili osvajanje momčadskog naslova, a Suzuki bi mogao doći i do trostruke krune, jer su u poretku konstruktora bodovno izjednačeni s Ducatijem.

Iako ovo svakako nije bila normalna sezona, to više što se Marc Marquez ozlijedio na samom početku, Mir je u potpunosti zaslužio tu titulu svjetskog prvaka. Taj 23-godišnjak s Mallorce je u svjetsko prvenstvo ušao tek nedavno, odnosno 2016. godine, da bi već 2017. postao Moto3 prvak, i onda 2018. vozio jednu Moto2 sezonu tek toliko da popuni vrijeme, znajući da ga 2019. čeka mjesto u Suzukiju. Ostalo je povijest, u kojoj će Mir itekako ostati zapisan, između ostalog i po tome što je Suzukiju donio prvi naslov u kraljevskoj klasi nakon točno 20 godine i Kenny Roberts Juniora. Ostaje još za vidjeti u Portimau hoće li Mir ostati i jedini vozač u povijesti kraljevske klase sa samo jednom pobjedom u sezoni.

MotoGP ukupni poredak (nakon 13 utrka):
1. J. Mir – Suzuki – 171 bodova
2. F. Morbideli – Yamaha - 142
3. A. Rins – Suzuki - 138
4. M. Vinales – Yamaha – 127
5. F. Quartararo – Yamaha – 125
6. A. Dovizioso – Ducati – 125

Za razliku od MotoGP-a, u dvije slabije klase još ništa nije riješeno, s time da je Enei Bastianiniju i osvajanje 6. mjesta bilo dovoljno da se za još pola koraka približi osvajanju naslova. Naime, iako je prošao ciljem samo 8 desetinki sekunde iza pobjednika, Luca Marini je ipak završio kao tek 5. i tako samo malo smanjio svoj zaostatak, koji sad iznosi 18 bodova. Istovremeno, Sam Lowes je još u subotu ozlijedio ruku, da bi u nedjelju junački stisnuo zube i prošao ciljem kao 14. te osvojio 2 boda, što znači da sad zaostaje 14 bodova za Bastianinijem, s time da ipak nije baš realno očekivati kako će se oporaviti u ovih nekoliko dana do utrke u Portimau. U teoretskim kombinacijama za naslov je ostao Bezzecchi zahvaljujući tome što je ciljem prošao treći, samo dvije desetinke iza pobjednika Martina, a između njih dvojice bio je „rookie“ Garzo, kojem je to drugo mjesto rezultat karijere.

Moto2 ukupni poredak (nakon 14 utrka):
1. E. Bastianini – Kalex – 194
2. S. Lowes – Kalex- 180
3. L. Marini – Kalex – 176
4. M. Bezzecchi – Kalex – 171
5. J. Martin – Kalex - 150

U Moto3 klasi se situacija dodatno zakomplicirala. Istina, Vietti i Masia su ispali iz svih kombinacija, ali zato se, pomalo iznenadno, u igri vratio Tony Arbolino. On je konačno došao do prve pobjede ove sezone, a pomoglo mu je i to što su se na podij, između njega i ukupno vodećeg Arenasa, ugurali Garcia i Fernandez, dok je istovremeno Ogura bio tek 8. sa skoro 10 sekundi zaostatka. To znači da je uoči posljednje utrke u Portimau Arenas povećao svoju prednost u odnosu na Oguru s 3 na 8 bodova, no tu je sad i Arbolino na dostižnih 11 bodova zaostatka.

Moto3 ukupni poredak (nakon 14 utrka):
1. A. Arenas – KTM – 170
2. A. Ogura – Honda – 162
3. T. Arbolino – Honda – 159
4. J. Masia – Honda – 133
5. C. Vietti – KTM - 137

Već idućeg vikenda, odnosno 22. studenog, portugalska staza Portimao će biti poprište posljednjih utrka ove sezone. Završne obračune možete pratiti na Sportklub televiziji.

Ako je Ducati imao loš vikend, onda je onaj od Yamahe bio katastrofalan. Suzuki je istovremeno briljirao na prvoj od dvije utrke u Valenciji.

Joan Mir je do dolaska u Valenciju već iza sebe imao krasan niz stajanja na pobjedničkim postoljima, a i imao je i malo ali slatko u vodstvo u ukupnom poretku. Nedostajala mu je samo pobjeda da zaokruži priču. Nakon prvog od dva vikenda u Valenciji ima i to, a i njegovo vodstvo se, dvije utrke prije kraja sezone, baš krasno rastegnulo.

S time da Mir do te prve pobjede nije želio doći pod svaku cijenu. Nakon dobrog starta utrke, oba vozača Suzukija su na iznimno zavojitoj stazi Ricardo Tormo iskoristili okretnost i oštrinu svog motocikla da kroz spori zavoj broj 11 obiđu Pola Espargaroa na KTM-u. Nakon toga je Mir samo strpljivo slijedio timskog kolegu Rinsa, bez da ga je previše agresivno napadao. No, svakako ga je pritiskao, što je rezultiralo time da je na ulasku u već spomenuti zavoj broj 11 Rins pogriješio kod ubacivanja u stupanj niže i otišao preširoko. Mir je istog trenutku iskoristio tu priliku i provukao se u vodstvo, pa iako nije uspio daleko pobjeći, njegova pobjeda ni u jednom trenutku nije bila upitna. Rins je istovremeno čvrsto držao peto mjesto i bila je to prva dvostruka pobjeda Suzukija još od 1982. godine,

Pol Espargaro ponovo nije uspio stići do svoje prve pobjede, no sa samo 1,2 sekunde zaostatka je još jednom potvrdio koliko je KTM napredovao ove sezone. Isto tako, Nakagami ponovo nije došao do svog prvog podija, ali je osvajanjem još jednog četvrtog mjesta s LCR Hondom potvrdio koliko je on napredovao, baš kao Oliviera, koji je s Tech3 KTM-om prošao ciljem kao peti. Miller je osvajanjem 6. mjesta bio najbolji vozač Ducatija, dok je Dovizioso završio kao tek 8, što znači da je pao na 6. mjesto u ukupnom poretku.

Općenito je to bio još jedan loš vikend za Ducati, ali katastrofalan za Yamahu. Prvo su (preblago) kažnjeni oduzimanjem bodova u konkurenciji konstruktora i momčadi zbog toga što je otkriveno da su na prve dvije utrke sezone koristili ispušne ventile koji ne odgovaraju specifikacijama. Taj šlamperaj zaslužuje jedan poseban osvrt, to više što je uzrokovao i probleme s pouzdanošću, pa je izravno zbog toga Vinales uoči utrke morao posegnuti i za šestim pogonskim agregatom. U ovoj skraćenoj sezoni je dozvoljeno koristiti samo 5 agregata, zbog čega je Vinales morao krenuti iz boksa, te su se već samim time bitno smanjile njegove šanse za osvajanje naslova.

Fabio Quartararo je cijeli vikend bio neraspoložen, a onda je u utrci pao, pa se podigao i osvojio samo 2 boda za četrnaesto mjesto. I Morbidelli se, nakon sjajne pobjede na prošloj utrci, sad mučio u Valenciji i završio kao tek 11, dok se Rossi, nakon pauze zbog koronavirusa, vratio utrkivanju, ali mu se ugasio motor te je morao odustati.

Zahvaljujući svim tim peripetijama, Mir sad ima velikih 37 bodova više od Quartararoa i svog timskog kolege Rinsa, u trenutku kad je još samo 50 bodova u igri. To znači da mu je za tjedan dana na istoj stazi dovoljno završiti na bilo kojoj stepenici pobjedničkog postolja pa da tako već utrku prije kraja potvrdi osvajanje naslova prvaka. Vinales je sad 41 bod u minusu, dok Morbidelli i Doviozioso sa 45 bodova zaostatka jedva da još imaju i puke teoretske šanse.

MotoGP ukupni poredak (nakon 12 utrka):
1. J. Mir – Suzuki – 162 bodova
2. F. Quartararo – Yamaha – 125
3. A. Rins – Suzuki - 125
4. M. Vinales – Yamaha – 121
5. F. Morbideli – Yamaha - 117
6. A. Dovizioso – Ducati – 117

I dok se pitanje prvaka u klasi MotoGP počelo razrješavati, u klasi Moto2 se situacija dodatno zakomplicirala. Odnedavno ukupno vodeći Sam Lowes je pao u trenutku dok je držao drugu poziciju. To je olakšalo put do pobjede Marcu Bezzecchiju, koji je time zadržao barem teoretske šanse za osvajanje naslova. Martin i Gardner su prošli ciljem kao drugi i treći, dok se Enea Bastianini osvajanjem četvrtog mjesta vratio na vrh ukupnog poretka. Konačno je i Marini bio solidan te je osvojio 6. mjesto, što znači da je i on još uvijek u igri za naslov, ali trebao bi na preostale dvije utrke doista briljirati, što s obzirom na njegovu trenutnu formu ne djeluje baš izvjesno.

Moto2 ukupni poredak (nakon 13 utrka):
1. E. Bastianini – Kalex – 184
2. S. Lowes – Kalex- 178
3. L. Marini – Kalex – 165
4. M. Bezzecchi – Kalex – 155
5. J. Martin – Kalex - 125

Lijepo su se zakuhale stvari i u klasi Moto3. Vietti je katapultiran sa svog KTM-a u ranoj fazi utrke, zbog čega je ukupno vodeći Arenas morao naglo zakočiti, pa se u njega zaletio Lopez. Arenas se uspio dovući do boksa gdje su mu osposobili motocikl, nakon čega se s nekoliko krugova zaostatka vratio na stazu i čak ometao svog glavnog konkurentu Oguru, prije nego je dobio crnu zastavu. Ogura je utrku završio kao treći i tako se, iako nema još nijednu jedinu pobjedu, na samo tri boda približio Arenasu. Do svoje prve pobjede u karijeri je konačno došao Raul Fernandez, dok je kao drugi ciljem prošao Sergio Garcia.

Moto3 ukupni poredak (nakon 13 utrka):
1. A. Arenas – KTM – 157
2. A. Ogura – Honda – 154
3. C. Vietti – KTM - 137
4. T. Arbolino – Honda – 134
5. J. Masia – Honda - 133

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Druga utrka u Aragonu nije bila napeta kao prva, ali je imala svoje junake, a Quartararo, Vinales i Dovizioso definitivno nisu među njima.

Prije tjedan dana je na istoj stazi bilo napeto do zadnjeg zavoja, a sad je u Aragonu bilo eksplozivno samo na početku. Na ulasku u zavoj broj 2 je Binder srušio i sebe i Millera, da bi do petog zavoja pao i Nakagami, koji je u tom trenutku vodio, nakon što je dan ranije osvojio prvi pole-postion. Kao što sam priznaje, Japanac se slomio pod pritiskom, a Honda je kasnije ostala i bez Alexa Marqueza, koji je prije tjedan završio kao drugi, a i ovaj put je u trenutku pada bio u prvih 5.

Franco Morbidelli je nakon posrtanja Nakagamija preuzeo vodstvo te preostalih 99% utrke odvozio u stilu Jorgea Lorenza, što znači da se nije ni osvrtao dok je njegova prednost pomalo rasla. Rins ga je jedno vrijeme izbliza slijedio, ali - nakon prošlotjedne pobjede - vozač Suzukija nije mogao bolje od drugog mjesta. Morbidelli se kasnije našalio da je doručkovao dinamit, no vjerojatno mu je na putu do druge pobjede ove sezone ipak više pomoglo to što je za svoju Petronas Yamahu odabrao srednje tvrdu smjesu guma, što mu je dalo odlučnu prednost u završnici utrke u odnosu na Rinsa, koji je jurio na gumama mekše smjese.

Time su Morbidelli i Rins ostali aktivni u borbi za naslov prvaka, ali nisu baš dramatično smanjili svoj zaostatak za ukupno vodećim Mirom, budući da je on završio kao treći, sa skoro 6 sekundi zaostatka. Zapravo, Mir je i s te najniže stepenice pobjedničkog postolja sad još koji centimetar bliži dohvaćanju naslova prvaka zahvaljujući tome što su njegovi glavni konkurenti poprilično podbacili. Vinales se brani da je pogriješio u odabiru soft guma i završio je kao 7., dok je Quartararo prošao ciljem odmah iza njega, sa skoro 15 sekundi zaostatka za timskim kolegom Morbidellijem. To definitivno nije način da se dohvati naslov prvaka, no što onda tek reći za Doviziosa, koji je bio tek nesretni trinaesti, žaleći se na performanse Ducatija, loš odabir guma i „arm pump“.

Zato se nije previše žalio Zarco, koji je s prošlogodišnjim Desmosedicijem osvojio 5. mjesto i bio uvjerljivo najbolji vozač Ducatija, a razloga za zadovoljstvo su imali i u KTM-u. Da, Binder je pao na samom početku, ali zato je Pol Espargaro završio četvrti, Oliviera šesti, dok je Lecuona ciljem prošao kao deveti.

Uglavnom, Mir sa svojim Suzukijem ima 137 bodova na kontu, dok Quartararo, nakon dvije loše utrke u Aragonu, kasni 14 bodova. Vinales je u minusu od 19 bodova, Morbidelli je preskočio Doviziosa i ima 25 bodova manje od Mira, a šanse još postoje i za Rinsa, s 32 boda manje od Mira u trenutka kad je još 75 bodova na stolu. S time da se imaju još za odvoziti dvije utrke u Valenciji i jedna u Portimau, što su zavojite staze koje bi trebale ići daleko više u prilog vozača Suzukija i Yamahe, nego Doviziosa i njegovog Ducatija.

MotoGP ukupni poredak (nakon 11 utrka):
1. J. Mir – Suzuki – 137 bodova
2. F. Quartararo – Yamaha – 123
3. M. Vinales – Yamaha – 118
4. F. Morbideli – Yamaha - 112
5. A. Dovizioso – Ducati – 109

U klasi Moto2 je Sam Lowes bio još i bolji nego prethodni vikend i tako režirao jednu od dosadnijih utrka u ovoj inače uzbudljivoj sezoni. Di Giannantonio je na Speed Up cijelo vrijeme držao drugu poziciju, ali mogao je samo izdaleka promatrati kako Britanac pobjeđuje već treći put u nizu. Time je Lowes preuzeo i vodstvo ukupnom poretku od Bastianninina, koji je s više od 10 sekundi zaostatka prošao ciljem kao treći te je sad u minusu od 7 bodova. Istovremeno, Luca Marini je, nakon pada prije tjedan dana, ovaj put bio tek jedanaesti, dok je njegov timski kolega i drugu utrku u Aragonu završio u pijesku te tako izgubio realne šanse da se bori za naslov prvaka.

Moto2 ukupni poredak (nakon 12 utrka):
1. S. Lowes – Kalex- 178
2. E. Bastianini – Kalex – 171
3. L. Marini – Kalex – 155
4. M. Bezzecchi – Kalex – 130
5. J. Martin – Kalex - 105

Utrka klase Moto3 je bila jedina doista uzbudljiva, čak i ako je pobjednik bio isti kao i prije tjedan dana. Španjolac Masia je prošlog vikenda postao stoti različiti pobjednik za upravljačem Honde, a sad je Hondi donio i 800. pobjedu u svim GP klasama, prošavši ciljem samo 5 stotinki sekunde prije Sasakija na KTM-u. Treći je bio Toba, još jedan Japanac na još jednom KTM-u, dok je Arenas bio četvrti i tako još mrvicu povećao prednost u ukupnom poretku jer je Vietti završio peti, a Agura tek deveti, bez obzira na to što je imao manje od sekunde zaostatka za pobjednikom.

Moto3 ukupni poredak (nakon 12 utrka):
1. A. Arenas – KTM – 157
2. A. Ogura – Honda – 138
3. C. Vietti – KTM - 137
4. J. Masia – Honda - 133
5. T. Arbolino – Honda – 121

Nakon tri radna, sad slijedi i jedan slobodan vikend pa onda okupljanje u Valenciji. S time da je s obzirom na razmjere pandemije ipak donekle upitno hoće li se te tri posljednje utrke doista i održati. Ako neće, onda bi prvacima postali oni koji su sad na vrhu ukupnog poretka, a to znači da bi MotoGP titulu odnio Mir, iako on nema još nijednu pobjedu u toj klasi. No, nadajmo se da će se obećanja Ezpelete ostvariti i da će se utrke u Valenciji i Portimau odvoziti kako je i planirano.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com