Motosport

Dunlop se s Panigaleom V2 dodatno potvrdio kao najuspješniji TT vozač svih vremena. Loris Majcan je odustao u prve dvije utrke.

Prošle godine je prestigao svog slavnog ujaka Joeyja Dunlopa i bilo je samo pitanje trenutka kad će Michael Dunlop rekordan broj pobjeda zaokružiti na jubilarnih 30. Umalo mu je to uspjelo već na prvoj ovogodišnjoj utrci, onoj u klasi Superbike. Kako je Peter Hickman na kvalifikacijama pao pri nekih 220 km/h, i pritom se ozlijedio, glavni konkurent Dunlopu bio je Davey Todd. U napetoj utrci, taj je dvojac, nakon 1 sat i 8 minuta utrkivanja, dijelilo samo 1,3 sekunde, u korist Todda.

No, samo nekoliko sati kasnije vozila se utrka klase Supersport, kojom Michael Dunlop dominira proteklih godina. S time da je prvi put vozio Ducati, odnosno Panigale V2, što mu očito nije predstavljalo neki problem, pa je pobijedio s 11 sekundi prednosti u odnosu na Deana Harrisona na Hondi CBR 600 RR. Tako je već u ponedjeljak, prvog natjecateljskog dana, Michael Dunlop došao do te 30 pobjede, što znači da je dosad pobijedio na praktično svakoj trećoj utrci na kojoj je nastupio, i to sad već na motociklima sedam različitih proizvođača.

Već danas (utorak), Dunlop ima dvije nove prilike dodatno poboljšati tu statistiku, jer se voze utrke u klasama Superstock i Supertwin. U Superstocku bi trebao nastupiti i naš Loris Majcan, koji je dan ranije, i na Superbike i na Supersport utrci, odustao zbog tehničkih problema.

Nepobjedivi Ben Birchall ostaje bez svog brata Toma kao suvozača-balansera, a istovremeno za 2024. dobiva opaku konkurenciju.

Malo je reći da braća Birchall, i to stariji brat Ben kao vozač, te mlađi brat Thomas kao suvozač, dominiraju TT Isle of Man utrkama u Sidecar konkurenciji. Zapravo, iako su i četiri puta bili svjetski Sidecar prvaci, daleko su poznatiji baš po tim svojim sjajnim rezultatima na Manu.

Od 2013. naovamo, pobijedili su 14 puta, a uz to su obilježili još samo tri odustajanja. Prvi su prebacivali granice prosječne brzine od 117, 118, 119 i 120 mph, a ove godine, su uz nove dvije pobjede, ubilježili i novi rekord, vozeći taj zastrašujući krug Isle of Mana prosječnom brzinom od 120,645 mph, odnosno 194,2 km/h. Da bi sve to moglo biti moguće, predano su radili na razvoju svog LCR prikoličara, pa su čak agregat iz Honde CBR 600 RR uparili s mjenjačem koji ima dodanu i sedmu brzinu, kako bi prijenosni omjeri bili bolje prilagođeni tamošnjim zastrašujuće dugačkim ravnicama.

Ipak, dvije ovogodišnje pobjede na Isle of Manu bi im mogle biti i posljednje zajedničke. Naime, suvozač, odnosno balanser, Tom Birchall je objavio da je umoran od svih napora koje pripreme donose na razini cijele godine, te se povlači iz aktivnog utrkivanja. Njegov brat Ben je najavio da će početkom 2024. objaviti ime novog suvozača, te će nastaviti potjeru za rekordom od 17 Sidecar TT objeda koje drži Dave Molyneux.

Ben Birchall je svakako glavni favorit za 2024., bez obzira što će na TT Isle of Manu po prvi put voziti i Todd Ellis, u paru sa svojom suvozačicom Emmanuelle Clement (donja fotografija). Ta je britansko-francuska kombinacija osvojila svjetsku Sidecar titulu u prošle dvije sezone, s time da su 2023. u tijesnoj borbi za naslov bili bolji baš od braće Birchall. Ali TT utrke su ipak nešto sasvim drugo i dok Todd Ellis pohvata sve konce, Ben Birchall bi već mogao dohvatiti spomenuti rekord Molyneuxa.

Malo tko je to očekivao, ali Michael Dunlop bi brojem pobjeda već do kraja tjedna mogao nadmašiti svog legendarnog strica Joeyja.

Do prošlog tjedna Michael Dunlop je brojao 21 TT pobjedu na Isle of Manu i moglo se očekivati da će jednog dana, ako nastavi povremeno pobjeđivati u Supertwin i Supersport 600 kategorijama, po broju pobjeda stići svog strica. Naime, legendarni Joey Dunlop ih je do svoje tragične smrti skupio 26. Ali nitko nije očekivao da će Michael Dunlop taj rekord sustići (a možda i prestići) već ove godine. Za takvu što je trebao bitno podići formu u klasama 1000 i još nadmašiti Petera Hickmana, koji je s BMW-om posljednjih godina bio gotovo nepobjediv.

I upravo to je Michael Dunlop i učinio. U redu, to što je ovogodišnji TT otvorio pobjedom odmah na onoj prvoj utrci i nije bilo toliko iznenađenje, jer se radilo o klasi Supersport 600, u kojoj je vozio vlastitim rukama pripremljenu Yamahu R6. Ali Michael Dunlop je pobijedio Hickmana i utrci klase Superbike, što mu je prvo slavlje na „tisućicama“ od 2018. oborivši pritom i rekord utrke za skoro cijelu minutu. Time je došao do svoje 23. pobjede i tako se izjednačio s Johnom McGuinnessom, na drugom mjestu svih vremena. Ključ bi mogao biti u tome što je, nakon dosta lutanja proteklih sezona, u klasama Superbike i Superstock 1000 ove godine prešao na Hondu Fireblade, koja mu očito odgovara.

Ipak, Hickman je s BMW-om (gornja fotografija) uspio prekinuti Dunlopov niz, slaveći u utrci klase Superstock 1000, što mu je bila jubilarna 10. pobjeda u razmjerno kratkoj TT karijeri. Dunlop je tu završio kao drugi, ali je već istog dana došao do nove pobjede u klasi Supertwin, u kojoj nastupa s egzotičnim talijanskim Patonom S1R, pokretanim agregatom iz Kawasakija Z650. Idućeg dana, u srijedu, pobijedio je i u drugoj Supersport utrci, postavivši i novi rekord kruga u toj klasi, s prosječnom brzinom od 130,4 mph (209,9 km/h). I Hickman je otišao preko 130 mph u prosjeku, ali to je i ovaj put bilo dovoljno samo za 2. mjesto.

Inače, Michael Dunlop je već na kvalifikacijama klase Superbike išao brže nego itko ikad na toj improviziranoj cestovnoj stazi, sa zastrašujućim prosjekom od 135,531 mph (218,1 km/h). Ali i dalje se kao službeni rekord vodi Hickmanov krug s prosječnom brzinom od 135,452 (217,9 km/h), kojeg je odvozio za vrijeme sjajne Senior TT utrke 2018. godine.

Bilo kako bilo, Dunlop do kraja ovog tjedna ima još tri prilike da obori rekord kruga, ali i rekord po broju pobjeda. Zapravo, s 25 pobjeda na kontu, svojeg strica bi po tom broju mogao sustići i prestići već ovog petka, kad se trebaju voziti utrke u klasama Superstock i Supertwin. No cijela priča bi bila još spektakularnija da osvajanje rekodne 27. pobjede ostavi za subotu, kad je na rasporedu ona završna i najvažnija Senior TT utrka, koja se vozi na Superbike motociklima.

Ima li što opasnije od utrkivanja na TT Isle of Manu? Možda samo Dakar Rally, ali nije to nešto što brine Jamesa Hilliera. Muči ga samo da bi mu moglo nedostajati sna.

Traju otprilike jednako dugo, odnosno cirka dva tjedna, i otprilike jednako su smrtonosni. Zapravo, TT Isle of Man je ipak opasniji, što potvrđuje i ovogodišnje izdanje, koje je na kraju koštalo života čak 6 natjecatelja. Ne ponovilo se. No, Dakar je možda i podmukliji, jer svoje smrtonosne zamke skriva u pijesku, te je jednako opasan za one najbolje koji maksimalno jure, kao i za one koji nemaju iskustva. James Hillier će spadati u ovu drugu skupinu.

Zato mu ne nedostaje iskustva na TT Isle of Manu. Dugi niz godina je bio možda i glavna uzdanica Kawasakija, da bi za 2022. prešao na Yamahu. Prvi put je nastupio 2008. godine, a iako je pobijedio samo jednom, i to u Lightweight kategoriji, skupio je popriličan broj podija u Supersport, Superstock i Superbike kategorijama, a uz to je i čovjek sa sedmim najbržim krugom u povijesti TT-a, vozeći prosječnom brzinom od 132,414 mph, odnosno 213 km/h. Naglašavamo da je tu riječ o prosječnoj brzini. Na tim običnim cestama Isla of Mana maksimum ide debelo preko 300 km/h.

Dakle, hrabrosti mu sigurno ne nedostaje, i to će mu dobro doći na reliju Dakar, za kojeg je, kao pripremu, odvozio Andalucia Rally i Abu Dhabi Desert Challenge. Ovo potonje mu je bio i jedini kontakt s pješčanom podlogom. Možemo li svejedno očekivati neki senzacionalan rezultat, kao što je to bio slučaj s MotoGP vozačem Petruccijem, koji je ove godine odnio jednu etapnu pobjedu? Zasigurno ne, između ostalog i zbog toga što će Hillier nastupati u Original by Motul kategoriji, namijenjenoj vozačima bez podrške, koji moraju samo održavati i popravljati svoj motocikl, a sve što im treba imaju strpati u jedan metalni sanduk.

Originalna ideja bila je da Hillier ima svoj tim, ali nije mogao zatvoriti financijsku konstrukciju, tako da se na kraju odlučio za pristupačniji „sam svoj majstor“ pristup, koji je ujedno i bliži originalnom duhu ovog relija. Inače, to 45. izdanje relija Dakar se četvrti puta vozi na teritoriju Saudijske Arabije, te započinje s prologom posljednjeg dana 2022. godine, a završava 15. siječnja 2023., uz predviđenu rutu od 8.549 km, od čega bi 4.706 km trebalo otpasti na brzinske ispite.

Na današnji dan, 2.7.2000. godine, na kišnoj utrci u Estoniji, smrtno je stradao legendarni Joey Dunlop. pobjednik na 26 utrka TT Isle of Mana

PIŠE: DAMIR ŽERIĆ „EL PASSO“

Negdje oko podneva, prije točno 22 godine, na stazi Pirita-Kose-Kloostrimetsa u predgrađu Tallina prolomio se strašan pljusak. Kiša je natopila improviziranu stazu koja je prolazila kroz šumu, te poplavila zavoj koji je čekao vodećeg u utrci klase 125. Malenoj Hondi pobjegao je zadnji kraj, brza reakcija i ispravak putanje vodili su u novo proklizavanje i izlijetanje sa staze. U tom trenu izgubili smo jednog od najvećih motociklista u povijesti sporta, velikog Joeyja Dunlopa.

Svilenkasti osjećaj za motocikl, ljubav prema moto utrkama, inženjerske i mehaničarske sposobnosti omogućile su mu osvajanje pet uzastopnih F1 titula (tadašnje prvenstvo za motocikle 600-1000 ccm) te legendarnih 26 Isle of Man TT trofeja kroz 31 godinu utrkivanja. Još dan danas nevjerojatno zvuči činjenica da je u svojoj zadnjoj godini na Isle of Manu, uz tri pobjede s napunjenih 48 godina, postavio osobni rekord s prosječnom brzinom od 123,87mph (199,35 km/h) u zadnjem krugu na voljenoj stazi.

Zanimljivo je da je Joey pobjeđivao praktički na bilo kakvom motociklu; od dvotaktnih 125, 250 ali i 750ccm, do četverotaktnih V4 750 i V2 1000. Pobjeđivao je na mnogim stazama u Irskoj poput Ulster GP-a, Northwesta 200, ali slavio je i na finskoj Imatri, portugalskom Villarealu, Hockenheimu u Njemačkoj te Assenu u Nizozemskoj.

Nadimak "King of the roads" i dalje je sinonim za utrke na Isle of Manu, a dio staze na 26 milji TT kruga nosi naziv Joey's. Na dijelu zvanom Bungalow stoji kip Joeya na Hondi te nadgleda taj dio staze i to je vjerojatno najposjećenije mjesto na kojem brojni motociklisti žele sliku i uspomenu na velikog čovjeka.

Još jedan nadimak se ukorijenio u Irskoj ali i dalje; "Yer Maun" ili "The Man". Jednostavno čovjek, jer koliko god su ga zbog postignuća na motociklu uzdizali, Joey se nije promijenio i uvijek bio isti kao kada je počeo voziti. Skroman i povučen, ali i čovjek od akcije kada najviše treba, što je pokazao i van utrkivanja, kad je na svoju inicijativu skupljao i vozio humanitarnu pomoć iz svog rodnog Ballymoneyja u Sjevernoj Irskoj skroz do Rumunjske, Albanije te Bosne i Hercegovine.

Vještine vožnje i promicanja motociklizma pribavile su mu titulu MBE, a njegove humanitarne akcije Engleska kraljica nagradila je titulom OBE. I nakon 22 godine zvukovi njegovih Hondi kao da odzvanjaju Isle of Manom te vrlo lako pomislite da će žuta Arai kaciga iskočiti iz zavoja i odjuriti u daljinu, u biti u legendu..."King of the roads", Joey Dunlop MBE, OBE, 1952-2000.

Ovogodišnje izdanje će se pamtiti po dominaciji Hickmana, ali i po čak 5 izgubljenih ljudskih života.

Zbog pandemije, TT utrke na Isle of Manu nisu se održale od 2019. godine i možda su zbog toga neki bili previše motivirani i/ili nedovoljno utrenirani za taj strašan krug običnim i brzim cestama oko otoka. A možda je to samo logična koliko i tragična posljedica činjenice da su utrke na Isle of Manu nevjerojatno opasne, posebno sad kad motocikli pružaju nevjerojatne performanse.

Maksimalne brzine su debelo preko 300 km/h, a na Superbike kvalifikacijama je čak 19 vozača imalo prosjek veći od 200 km/h. Prosjek! S time da je Hickman imao prosječnu brzinu od čak 214 km/h!

Bilo kako bilo, ove godine su čak petorica muškaraca svoju strast za utrkivanjem na Isle of Manu platila životom. 29 godišnji Mark Purslow je smrtno stradao na kvalifikacijama. U prvoj utrci prikoličara stradala je francuska posada, pri čemu je prvo objavljeno da je poginuo balanser Olivier Lavorel, da bi nekoliko dana kasnije stigla obavijest kako je došlo do zamjene identiteta i da je zapravo poginuo vozač Cesar Chanel, dok je Lavorel u kritičnom stanju.

U međuvremenu je od posljedica nesreće u prvoj Supersport utrci preminuo i 52 godišnji Davy Morgan, kojem je to bio 80. start. A onda je u drugoj utrci prokoličara došlo do najveće tragedije. Smrtno su stradali Roger i Bradley Stockton, otac i sin. Bradley je imao samo 21 godinu i to mu je bio prvi nastup na TT Isle of Manu, s time da su koji dan ranije, na prvoj utrci prikoličara, završili kao 8.

No ovogodišnji TT Isle of Man će se pamtiti i po sjajnim vožnjama Petera Hickmana. Vozač BMW-a je pobijedio na obje Superbike utrke i to sa solidnom prednošću u odnosu na oba puta drugoplasiranog Deana Harrisona s Kawasakijem ZX-10 RR. Uz to, Hickman je pobijedio i u Superstock i Lightweight utrkama, te bio 2. i 3. u dvije sjajne Supersport utrke. U njima je slavio Michael Dunlop s Yamahom R6 i time došao do 21. pobjede.

Tako je Michael Dunlop postao treći vozač kojem je uspjelo prebaciti 20 pobjeda, a već su neko vrijeme ispred njega još samo John McGuinness i pokojni stric Joey Dunlop. Usput budi rečeno, 50-godišnji John McGuinness se vratio na Hondu te je itekako jurio, osvojivši peto mjesto u prvoj Superbike utrci. U obje utrke prikoličara su očekivano slavila braća Ben i Tom Birchall, koji tako već imaju 12 pobjeda, od toga 9 u nizu. Njihova prosječna brzina je iznad 190 km/h.

Najtrofejniji živući natjecatelj se na idućem TT Isle of Manu vraća na Hondu. S CBR-om je ostvario više od polovice svojih pobjeda.

Od 20 pobjeda Honde CBR 1000 RR na Isle of Manu, 12 ih je ostvario legendarni John McGuinness, koji je ukupno slavio 23 puta. Više pobjeda od njega, njih 26, skupio je samo pokojni Joey Dunlop. Sam John McGuinness nam je u intervju za vrijeme Isle of Mana 2019. godine izjavio „…bilo bi lijepo da dostignem njegov broj TT pojeda i onda odem u penziju. Iako znam da bi me Irci ubili zbog toga“.

Ali u trenutku tog intervjua je već bilo poprilično jasno da McGuinness vrlo vjerojatno neće dostići Dunlopa. Presudila je tome teška ozljeda još tamo iz 2017. godine, nakon čega je prekinuo svoju uspješnu suradnju s Hondom, pa potpisao ugovor s Norton. Međutim, 2018. nije mogao voziti jer se još nije dovoljno oporavio, a 2019. je u obje utrke odustao zbog tehničkog kvara. 2020. i 2021. je trebao voziti Kawasaki, ali to se nije dogodilo jer je cjelokupno događanje bilo oba puta otkazano zbog pandemije.

A sad je McGuinness s Hondom Racing UK ponovo dogovorio suradnju u godini okruglih brojeva. Naime, 2022. se slavi 30. rođendan Firebladea, ali i 50. rođendan Johna McGuinnessa, koji će uz to voziti i svoju stotu TT utrku. Jasno, ako sve prođe po planu.

Prije toga će, za zagrijavanje, nastupiti i na utrci North West 200, na kojoj je i zadobio tu tešku ozljedu iz 2017. Timski kolega će mu biti Glenn Irwin, koji je sa CBR-om skupio već 10 pobjeda u Superbike prvenstvu, ali nikako da dočeka svoj debi na TT-u.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

TT se neće održati ni drugu godinu zaredom. Razlog je jasan, iako čudi što su već sad odlučili prelomiti stvari preko koljena.

Nemalo čudi odluka Vlade Isle of Mana, otoka kojem TT utrke donose lijep dio prihoda, da se već sad zbog pandemije koronavirusa otkazuju TT utrke koje su se trebale voziti tek za 7 mjeseci. Ali isto tako smo im se čudom čudili u ožujku ove godine, kad su otkazali TT Isle of Man koji se trebao voziti u lipnju 2020. godine, pa se pokazalo da su bili u pravu.

Jasno, to automatski ne znači da su u pravu i ovaj put. Zapravo, nadamo se da su donijeli krivu odluku, odnosno da će vrijeme pokazati kako je do lipnja 2021. pandemija postala samo najvažnija sporedna stvar na svijetu. Osim toga, kotač motosporta se, nakon što je zablokirao u proljeće, ponovo snažno zavrtio proteklih nekoliko mjeseci i sad nastoji tu inerciju prenijeti na iduću sezonu. Ona bi mnogočemu trebala biti kao i prije korona ere, ali ne i na Isle of Manu.

Prvi ljudi tog otoka su i dalje oprezni po pitanju daljnjeg razvoja situacije te, iako priznaju napredak u razvoju cjepiva, svoju odluku o otkazivanju TT utrka za 2021. godinu, temelje na želji da sve koji su uključeni u TT utrke - od vozača, preko ljudi iz organizacije, do gledatelja - pravovremeno obavijeste o otkazivanju, i tako odmah riješe sve dileme, kako se ovi ne bi dali u nepotreban trošak. Teško da će bilo kome od spomenutih, a ponajprije vozačima, ta brižnost organizatora doći kao utjeha.

Bilo kako bilo, već se zna da bi se onaj idući TT Isle of Man imao održati od 28. svibnja do 11. lipnja 2022. godine. Jasno, ako i njega, u najboljoj vjeri, ne otkažu. Ali nije još baš sve izgubljeno za 2021. godinu. Naime, ako se situacija nakon zime popravi, onda bi u proljeće mogli donijeti odluku da se Classic TT i Manx Grand Prix održe u za njih standardnom terminu od 21. kolovoza do 3. rujna. No, odluka o tome je još uvijek u zraku. Baš kao i koronavirus.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com