Novosti

Možda izgleda kao Z1000 otprije 5 godina, ali ovo je Z1100, s većim agregatom i naprednijom tehnologijom.

Z1000 je nakon 2020. ispao iz ponude, a sad se taj model vraća praktično istog i (još uvijek atraktivnog) dizajna, ali s novom oznakom 1100. Četverocilindrični agregat je nabubrio s 1.043 ccm na 1.099 ccm, a baš kao i u slučaju Ninje 1100, s kojim je mehanički sasvim blizak, Z1100 raspolaže sa 136 KS pri 9.000 o/min, što je za 6 KS manje od prethodnika. Ali zato Z1100 ima bolju krivulju okretnog momenta, a i bogatiji je za senzor nagiba, pa tako i za naprednija elektronska pomagala.

Serijska oprema, između ostalog, sad uključuje kontrolu proklizavanja, „pametan“ ABS, četiri moda vožnja, tempomat, quickshifter, TFT instrumente od 5 inča… Agresivna LED prednja svjetla i dizajn su ostali isti, ali sad uz diskretniju ralicu s donje strane agregata. Malo je promijenjena i ergonomija, na ime upravljača koji je 22 mm širi, te pomaknut naprijed za 13 mm.

Uz standardni model, koji je zasad dostupan samo u kombinaciji crne i sive boje, nudi se i verzija SE, dominantno sive boje, s crnim elementima i zelenim naplatcima. Osim po tome, Z1100 SE se od standardnog modela razlikuje i po zlatno obojanoj prednjoj vilici, a bogatiji je i za Brembo kočiona kliješta te Öhlins S46 monoamortizer. Više informacija o modelima Z1100 i Z1100 SE moći ćete pročitati u idućem broju Moto Pulsa.

Uz „downforce“, ima i „ground effect“, kao i neutral ispod prve brzine, te apsolutno sulude performanse.

R verzija Panigalea V4 postoji prvenstveno da bi Ducati imao što bolji motocikl za Superbike prvenstvo, a tek onda je tu i želja da se zadovolji i oni najzahtjevnije kupce, koji su to zadovoljstvo spremni skupo platiti. S time da je najnoviji i najbrži Ducatijev projektil nastao na bazi prije godinu dana predstavljene nove generacije modela Panigale V4 i V4 S, što ujedno znači da je ovo prvi Panigale R koji nema jednoruku stražnju vilicu. Ali to mu je lako oprostiti kad vidite što sve ima.

Za početak, tu je samo za tu verziju konstruiran Desmosedici Stradale R agregat od 998 ccm, koji isporučuje 218 KS pri 15.500 o/min. Dostatno za maksimalnu brzinu od 318,4 km/h, što se povećava na čak 330,6 km/h ako se ugradi natjecateljski ispušni sustav, s kojim vrhunac raste na 235 KS, odnosno 239 KS ako se koristi posebno ulje.

Panigale V4 R ima i poseban mjenjač, kod kojeg je neutral smješten ispod prve brzine i zaključan, tako da u njega ne možete ubaciti slučajno. Iako mjenjač nije isti, to je rješenje kakvo se koristi u MotoGP prvenstvu, a na istom tragu su sad još veća aero krilca, kao i usisnici s donje bočne strane oplata. Zahvaljujući baš njima, ovaj Panigale je prvi serijski model koji stvara „ground effect“, odnosno podtlak ispod motocikla kad je on u dubokom nagibu, omogućujući tako još veće brzine prolaska kroz zavoj. Jasno, tu su i najmodernija elektronska pomagala, koja će vam itekako dobro doći na ovako sumanuto snažnom i suludo brzom motociklu.

Ovo više nije koncept, nego serijski elektro motocikl koji do kraja 2025. kreće u proizvodnju, kao alternativa benzincima klase 700.

W dolazi od razvojnog slogana „Be the Wind“, N dolazi od naked, a 7 je oznaka za klasu benzinaca kojoj bi ovaj električni motocikl trebao biti alternativa. S time da se za tekućinom hlađeni elektromotor deklarira nominalnih 24,5 KS (18 kW), što je naizgled daleko od te klase 700, ali navodno je u igri i vršnih 67 KS, kao i čak 100 Nm okretnog momenta. Vozačima iz A1 kategorije će se nuditi i model prigušen na 15 KS (11 kW).

Li-ion baterije su integrirane u motocikl, što znači da ih ne možete odnijeti na punjenje, ali zato su kompatibilne s CCS2 brzim punjačima za automobile, pa bi za punjenje s 20 do 80% kapaciteta trebalo dostajati samo pola sata. Preko kućnog punjača 6kVA bi se te iste baterije za manje od tri sata mogle napuniti od 0 do 100%, a prema mjerenjima Honde, to bi trebalo biti dovoljno za 130 km vožnje.

WN7 teži 217 kg, što i nije puno za električni motocikl, a može se pohvaliti jednorukom stražnjom vilicom, remenskim završnim prijenosom, TFT instrumentima od 5 inča, LED svjetlima… Više tehničkih podataka biti će objavljeno početkom studenog, tijekom EICMA sajma u Milanu.

Ubrzo po predstavljanju, isprobali smo Suzukijeve retro novitete. Oba se krasno voze, a TT nas je oduševio i dizajnom.

Nastali na sad već dobro poznatoj platformi, retro modeli GSX-8T i GSX-8TT su tehnički potpuno identični nakedu GSX-8S. Glavna razlika odnosi na to što imaju Li-ion bateriju, pa nisu praktično ništa teži od spomenutog nakeda, bez obzira na stilske dodatke, koji uključuju i potpuno novi te veći spremnik goriva.

Utoliko manje iznenađuje što se voze jednako kao spomenuti naked, a to znači da su doista zabavni, posebno na zavojitoj cesti gdje ih odlikuje iznimna okretnost, kao i oštrina. Redni dvocilindraš razvija nepromijenjenih 83 KS, koje odlično pristaju ovakvim retro modelima. Zapravo, T i TT djeluju kao da su snažniji od toga, te doista žustro ubrzavaju i sportski jure, a od pomoći je i dobar mjenjač u kombinaciji s vrlo dobrim i obostranim quickshifterom. I kočnice su na visini zadatka.

Položaj vozača je dobro odmjeren, a sjedala su nešto udobnija nego na nakedu, s time da se i u ovom slučaju na osloncima za noge osjete sitne i brze vibracije na visokim brojevima okretaja. Oba modela je lako voziti i u smirenom ritmu, te ih općenito karakterizira iznimna upravljivost.

Suzuki GSX-8T košta 10.690 eura, dok je TT točno 600 eura skuplji, ali je zato – s prednjom maskicom, spojlerom s donje strane agregata i pogođenim kombinacijama boja – gotovo neodoljivo privlačan, čak i ako je dizajn stražnjeg kraja ostao isti kao i na sportskom nakedu. To znači da je rep motocikla previše jednostavan i baš nimalo retro. Više informacija i dojmova iz vožnje moći ćete pročitati u 202. broju Moto Pulsa.

Na već dokazanoj dvocilindričnoj platformi, Suzuki je predstavio novi retro model, i to u osnovnoj te još atraktivnijoj TT verziji.

Suzuki nastavlja sa širenjem GSX-8 palete na zanimljiv način. Na bazi dobro poznate kombinacije čeličnog okvira i dvocilindričnog agregata od 776 ccm, s deklariranih 83 KS pri 8.500 o/min, kreirali su retro modele GSX-8T i GSX-8TT. Oni dijele novi spremnik goriva, zapremine 16,5 litara, te glavninu retro dizajna, inspiriranog Suzuki motociklima iz 70-ih godina prošlog stoljeća.

Oba modela imaju okruglo LED prednje svjetlo i retrovizore na krajevima upravljača, ali verzija TT i ide korak dalje, te je opremljena krasno oblikovanom maskicom, s kojom ovaj novitet podsjeća na GS 1000 otprije 45 godina. Osim toga, TT verzija ima i „ralicu“ ispod pogonskog agregata, te malo drugačije izvedeno sjedalo, a tu su i dvije atraktivnije kombinacije boja. TT je i za 2 kg teži, ali svejedno broji samo 203 kg, sa svim tekućinama.

Između GSX-8T i GSX-TT modela nema razlike kad je u pitanju ovjes, s KYB upside-down vilicom, monoamortizerom istog proizvođača te aluminijskom stražnjom vilicom. Kočnice isporučuje Nissin, pri čemu su naprijed radijalna kočiona kliješta i dva diska promjera 310 mm. Da je ovdje riječ o potpuno modernim motociklima potvrđuje i to što u seriji dolaze TFT instrumenti, 3 mape razvijanja snage, kontrola proklizavanja, USB utor…

Cijene još nisu poznate, ali kao orijentacija nam može poslužiti osnovni naked model GSX-8S, koji se prodaje po cijeni od 9.990 eura. Ovakav T model bi ipak trebao biti nešto skuplji, a to još više vrijedi za verziju TT. Više informacija o tim novitetima moći ćete doznati u nadolazećem novom broju Moto Pulsa, a uskoro ćemo imati i zadovoljstvo testirati ih.