Novosti

Nakon Suzukija, Honde i Aprilije, španjolski vozač će okusiti i Ducati. Zauzeo je pretposljednje slobodno sjedalo.

Aprilia je za iduću godinu odlučila angažirati Sama Lowesa i Aleixa Espargaroa, što je značilo da su njihovi aktualni vozači Alvaro Bautista i Stefan Bradl morali tražiti nove angažmane. I dok će Bradl iduće godine voziti Hondu u Superbike prvenstvu, Bautista je uspio još malo produžiti svoju MotoGP staž.

U onome što bi lako mogla biti i zadnja stepenica njegove MotoGP karijere, Bautista se zapravo vraća na početak, odnosno u momčad Aspar s kojom je 2006. godine postao svjetski prvak u klasi 125, a onda, dvije godine kasnije, i viceprvak u klasi 250. U MotoGP prvenstvo je unaprijeđen 2010. godine s tvorničkim Suzukijem, da bi 2012, prešao na Gresini Hondu i odradio svoju najbolju sezonu, s dva stajanja na najnižoj stepenici podija te petim mjestom u ukupnom poretku.

Prošle godine je unutar iste momčadi postao tvornički vozač Aprilije, no Talijani očito nisu bili zadovoljni prikazanim. S druge strane, u Ducatiju ga očito još uvijek smatraju dovoljno perspektivnim kadrom, pa će tako unutar momčadi Aspar voziti ovogodišnji Desmosedici, za razliku od timskog kolege koji će imati generaciju stariji stroj.

Pritom još ostaje pitanje tko će uopće biti taj njegov timski kolega, što je ujedno i posljednja nepoznanica u cjelokupnoj MotoGP kadrovskoj križaljci za iduću sezonu. Biti će to vrlo vjerojatno jedan od aktualnih MotoGP vozača, pri čemu veće šanse za ostanak ima Yonny Hernandez bez obzira na to što je u dosadašnjem dijelu ove sezone osvojio samo 3 boda.

Eugene Laverty je skupio 50 bodova više i na diobi je 10. mjesta ukupnom poretku, no već je najavio da neće ostati u momčadi ako mu ponude dvije godine stari Ducati. Umjesto toga će se radije vratiti u Superbike, gdje bi ga trebao čekati tvornički pripremljen motocikl. Pritom je javna tajna da je riječ o potencijalnom angažmanu s Aprilijom, koja se također, nakon godine pauze, planira vratiti u to prvenstvo.

Nakon godinu dana bez posla, Melandri je za 2017. potpisao ugovor s Ducatijevom tvorničkom momčadi. Giugliano je dobio otkaz.

Prošlo je otprilike godinu dana otkad je Marco Melandri prekinuo suradnju s Aprilijinom MotoGP momčadi. Podsjetimo, Aprilia je prošle sezone praktično natjerala Melandrija da se iz Superbike momčadi preseli u MotoGP tim, pouzdajući se u njegovo izdašno iskustvo u tom prvenstvu. No, bila je to čista katastrofa, tako da je usred MotoGP sezone njegovo mjesto zauzeo Stefan Bradl.

Otad je Melandri bio bez posla, a s obzirom da ima 34. godine, nije se činilo izglednim kako će ga više uopće naći, to više što je i sam tvrdio da će se vratiti utrkama isključivo ako nađe angažman u nekoj od vrhunskih momčadi. No, čekanje mu se očito isplatilo, tako da je za 2017. godinu već potpisao ugovor za tvorničku Superbike momčad Aruba.it Racing Ducati.

Tamo će ga dočekati Chaz Davies, koji vozi svoju treću sezonu za Ducati i broji 9 pobjeda s brutalnim Panigaleom R, a upravo je produžio ugovor i za iduće dvije sezone. Dakako, to znači da iz momčadi ispada Davide Giugliano koji je u svoje 3 sezone s tvorničkom momčadi skupio dosta padova i ozljeda, nekoliko odličnih utrka i nula pobjeda. Navodno si za iduću godinu traži mjesto u Moto2 prvenstvu.

Iako je Melandri u svojih 102 Superbike utrke osvojio 19 pobjeda i 49 podija, te bio nadomak osvajanju naslova s Yamahom, a brz i s BMW-om i Aprilijom, teško je predvidjeti kako će se snaći za upravljačem Ducatija. No, nema sumnje da je s njim Superbike prvenstvo zanimljivije nego bez njega.

Panigale nikad nije bio ljepši, ni „pametniji“. Naprednija elektronika i posebne boje u samo 500 komada.

U povodu 90. rođendana slavne talijanske marke, na tradicionalnom World Ducati Week događanju u Misanu predstavljeno je još jedno posebno izdanje Panigalea, koje će biti proizvedeno u samo 500 (skupocjenih) primjeraka. 1299 Panigale S Anniversario ima natjecateljsku crveno-bijelo-crnu kombinaciju boja uparenu sa zlatno obojanim naplatcima, ali i još više dijelova izrađenih od lakših materijala, što je u kombinaciji s ugradnjom litij-ionskog akumulatora donijelo uštedu u težini od 2,5 kg.

No, najvažnija tehnička novost je premijera nove generacije elektronskih pomagala. Nazvana DTC EVO, nova kontrola proklizavanja bi trebala biti preciznija i manje agresivna u svom radu, a ako se odabere 1. razina rada, onda se vozaču daje gotovo potpuna sloboda prolaska zavoje s izrazitim proklizavanjem stražnje gume, sve dakako pod nadzorom umjetne inteligencije koja pazi da se stvari ne otmu kontroli.

Više detalja o ovom Anniversario modelu potražite u idućem broju Moto Pulsa, a u međuvremenu zavirite u donju galeriju i dopustite da slike govore više od riječi.

Rea se u obje utrke igrao mačke i miša s timskim kolegom Sykesom. I u obje pobijedio.

Subotnja Superbike utrka u Misanu započela je kaosom na samom početku kada je pao Savadori s Aprilijom te pritom izbacio iz putanje nekolicinu vozača, uključujući i Daviesa, Toressa i Camiera, koji će se nakon toga do kraja utrke dosta uspješno probijati kroz poredak.

Sve to se događalo iza leđa Kawasakijevog dvojca, koji se lako izdvojio u vodstvu. Pritom je Rea polovicom utrke usporio tempo nadajući se da će Sykes preuzeti inicijativu, no ovaj je odbio tu mogućnost i zadržao se u hladovini drugog mjesta, čuvajući snagu za samo završnicu. U posljednja dva kruga je odlučio napasti, no lukavi Rea mu nije ostavljao prostora tako da je Sykes na kraju ipak prošao ciljem kao drugi, sa samo 9 stotinki zaostatka.

Najnižu stepenicu pobjedničkog podija dohvatio je Vd Mark na Hondi, koji je prvi krug završio kao 5., pa se onda u već drugom krugu, bez pretjecanja, probio na treće mjesto, nakon što je ispred njega prvo pao Giugliano na Ducatiju, a onda u zadnjem zavoju izletio Hayden na drugoj Hondi. Davies je svoj proboj s Ducatijem okončao na 4. mjestu, daleko ispred Torresa i Reiterberga na Althea BMW-ima, a Canepa je s Yamahom, kao zamjena za ozlijeđenog Guintolija, završio na vrlo dobrom 7. mjestu, ispred Camiera na MV Agusti.

Nedjeljna utrka je iznjedrila isti vodeći dvojac, ali i nešto drugačiju strategiju. Naime, ovaj put je Sykes odlučio preuzeti vodstvo u nadi da bi mogao pobjeći svom timskom kolegi. No, vidno brži Rea se susprezao od pretjecanja sve do 4 kruga prije kraja kada je izuzetno elegantnim manevrom preuzeo vodstvo i do kraja utrke stvorio dovoljnu prednost da ciljnu ravninu slavljenički odradi na stražnjem kotaču, a svejedno pobijedio s 3 sekunde prednosti.

Na radost ne baš mnogobrojne talijanske publike, treće mjesto je dohvatio Giugliano s tvorničkim Ducatijem, a četvrti je bio Fores s Barni Ducatijem. Ozlijeđeni Lowes je s Yamahom velik dio utrke proveo predvodeći borbu za peto mjesto, da bi u zadnjim krugovima ipak ostao bez snage i završio kao osmi, iza petog Savadorija (Aprilia), Haydena (Honda) i Torresa (BMW). Inače, Vd Mark je još jednom gledao kako ispred njega u ranoj fazi utrke na isti način pada vozač Ducatija, no ovaj put je to bio Davies, čiji motocikl Nizozemac uz to nije mogao izbjeći tako da je došlo do dvostrukog pada. Vd Mark je ipak upio nastaviti utrku te se do kraja probiti do 10. mjesta.

U Supersport utrci je prvih nekoliko krugova vodio domaći vozač Caricasulo, da bi u 7. krugu vodstvo preuzeo Jacobsen, također na Hondi, koji je bio nadomak pobjede sve do pretposljednjeg kruga, kada ga je pretekao Sofuoglu s Kawasakijem, a onda mu u zadnjem krugu drugo mjesto oteo i Caricasulo. Gino Rea je s MV Agustom završio 4., dok je Krummenacher osvajanjem 5. mjesta podebljao bodovni zaostatak za timskim kolegom Sofuogluom. Istovremeno, Cluzel je utrku prerano završio „kroviranjem“ svoje MV Agusta te je tako izgubio realne šanse da se uključi u borbu za naslov.

Rezultate utrka možete pogledati u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK

Superbike (nakon 16 utrka)
1. J. Rea – Kawasaki – 343 boda
2. T. Sykes – Kawasaki – 277
3. C. Davies – Ducati – 244
4. D. Giugliano – Ducati – 165
5. M. vd Mark – Honda – 163

Supersport (nakon 8 utrka)
1. K. Sofuoglu – Kawasaki – 146 bodova
2. R. Krummenacher – Kawasaki – 106
3. P. J. Jacobsen – Honda – 92
4. G. Rea – MV Agusta - 78
5. J. Cluzel – MV Agusta – 75

S novim dvostrukim slavljem, Sykes broji 8 uzastopnih pobjeda u Doningtonu i sada je drugi u poretku.

Subotnju utrku u Doningtonu su uvelike režirale pogreške vozača u vodećoj grupi koju su činili prvotimci Kawasakija i Ducatija. Poveo je Davies na Ducatiju, a prvi pogriješio Sykes na Kawasakiju, koji je tako potonuo na četvrto mjesto. Zatim je pogriješio Davies, koji je odsklizao sa staze, pa je vodstvo preuzeo njegov timski kolega Giugliano, kojeg su uporno proganjala dvojica vozača Kawasakija. Davies je još jednom pao, i ovaj put odustao, dok je Rea pogriješio i izgubio pet sekundi za vodećim dvojcem.

Na kraju je Sykes uspio slomiti otpor Giugliana i odnijeti pobjedu, a Rea je završio kao treći, nakon što je obišao vrlo dobrog Savadoria na Apriliji. U samoj završnici su Savadorija sustigli i Hayden na Hondi i Camier na MV Agustu, pri čemu je Camier u napetom troboju za četvrto mjesto tijesno pobijedio Haydena i tako potvrdio kako su u posljednje vrijeme i on i MV Agusta u sve boljoj formi.

I u nedjeljnoj utrci je slavio Sykes, što mu je bila osma uzastopna pobjeda u Doningtonu, k tome i u potpunosti zaslužena budući je u svakom od 23 kruga ciljem prošao kao prvi. Ipak, Rea mu veći dio utrke nije dao mira, uspio se nakratko i probiti i ispred njega, da bi na kraju završio s 2 sekunde zaostatka. Dodatnih 2 sekunde je zaostao i trećeplasirani Davies, za kojeg je to bio i pretjerano uzbudljiv vikend budući je uz dvostruki pad na subotnjoj utrci ubilježio i iskakanje sa zapaljenog Ducatija na treningu u petak. Samo dvije sekunde iza trećeplasiranog Daviesa utrku je završio Savadori na Apriliji, dok je Camier opet prošao ciljem ispred nosa Haydenu, no ovaj put u borbi za 5. mjesto.

Jasno, Rea je ostao na vrhu ukupnog poretka, čak je i povećao bodovnu prednost u odnosu na dosad drugoplasiranog Daviesa, no zato mu se malo približio Sykes, koji je dvostrukom pobjedu preuzeo i drugu poziciju u ukupnom poretku.

U Supersport utrci je najbolje krenuo P.J. Jacobsen s Hondom, no ubrzo je ispred sebe ugledao zeleni Kawasaki u rukama Sofuoglua, koji je nakon toga preuzeo stvari u svoje ruke i novom pobjedom povećao vodstvo u ukupnom poretku. Njegov timski kolega i prvi izazivač Krummenacher je završio treći, iza Jacobsena, dok je u britanskom dvoboju za 4. mjesto Gino Rea s MV Agustom prošao ciljem 3 desetinke sekunde prije Luke Stapleforda s Triumphom.

Rezultate sve tri utrke i fotografiju elegantnog pada Daviesa možete pogledati u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK

Superbike (nakon 14 utrka)
1. J. Rea – Kawasaki – 293 boda
2. T. Sykes – Kawasaki – 237
3. C. Davies – Ducati – 231
4. D. Giugliano – Ducati – 147
5. M. vd Mark – Honda – 141

Supersport (nakon 7 utrka)
1. K. Sofuoglu – Kawasaki – 121 bod
2. R. Krummenacher – Kawasaki – 95
3. P. J. Jacobsen – Honda - 76
4. J. Cluzel – MV Agusta – 75
5. K. Smith – Honda - 68

Iannone je s Ducatijem ponovo oborio brzinski rekord MotoGP-a, dok je pobjednik Lorenzo bio drugi najsporiji.

Iannone se već navikao na to da svakim posjetom stazi Mugello još malo pomakne brzinski rekord MotoGP-a, pa je tako bilo i ovaj put. U utrci mu je izmjereno čak 354,9 km/h, pri čemu se taj maksimum mjeri pri kraju iznimno dugačke ravnice, ali ipak prije točke kočenja, tako da je konačna brzina vjerojatno bila i nešto veća od toga.

Upućene neće iznenaditi da su Ducatijevi motocikli zauzeli prvih šest pozicija na ovoj listi, pri čemu su i Dovizioso, Pirro i Laverty prebacili 350 km/h. Sedmi najbrži bio je Vinales sa Suzukijem, a iza njega su se smjestili vozači Tech 3 Yamahe.

Rossi je s tvorničkom Yamahom bio tek 14. najbrži, dok je od pobjednika Lorenza po pitanju maksimalne brzine sporiji bio samo Bradl s Aprilijom. Istovremeno je drugoplasirani Marquez bio tek nešto bolji, odnosno 12. najbrži na kraju ravnice, što sve potvrđuje da maksimalna brzina ipak nije presudna. Ili riječima legendarnog Doohana „maksimalnu brzinu postigneš samo jednom u svakom krugu, dok ti je dobro ubrzanje važno na izlasku iz svakog zavoja“. Doduše, Marquezova Honda je problematična i po pitanju ubrzanja iz zavoja, što pokazuje da u MotoGP-u čovjek još uvijek čini razliku. Zapravo, ne čovjek, nego vanzemaljac.

Šteta je što je Rossi morao odustati, no utrka u Mugellu je svejedno ponudila fantastičan rasplet.

Sve je bilo spremno za ludnicu u Mugellu. Rossi je u subotu osvojio prvi „pole-position“ u Mugellu još tamo od 2008. godine, a tada je i zadnji put pobijedio na toj talijanskoj stazi. Jasno, sve je to daleko povijest, no baš zato se većina od stotinjak tisuća ljudi uz stazu nadala kako bi se povijest mogla ponoviti.

Iako je već do prvog zavoja vodstvo preuzeo Lorenzo, koji je startao iz drugog reda, Rossi ga se držao poput sjene, pokušavajući se probiti u vodstvo na svakom kočenju na kraju iznimno dugačke ravnice. Jednom mu je to i uspjelo, ali samo nakratko, jer je pritom morao proširiti putanju. Nakon toga je Lorenzo počeo voziti još defanzivnije, zatvarajući svaki mogući prolaz, no činilo se da je samo pitanje trenutka kada će nasrtljivi Rossi preuzeti vodstvo.

A onda je Rossi naglo usporio, da bi koji trenutak kasnije iz auspuha njegove M1 eruptirao bijeli dim predaje. Pogonski agregat je izdahnuo... Očito je brza staza u Mugellu zadavala probleme Yamahinom agregatu, jer se slična stvar dogodila i Lorenzu. No, Španjolac je bio te sreće da ga je tehnika izdala na jutarnjem zagrijavanju, tako da je za utrku dobio novi agregat.

Odustajanje Rossija svakako predstavlja antiklimaks, no daleko od toga da je utrka bila riješena. Za Lorenza se odmah potom zalijepio Marquez, koji je skrivao svoje karte sve do same završnice, da bi sve eruptiralo u posljednjem krugu. Nakon što je došlo i do laganog kontakta između dvojice Španjolaca, Marquez je uspio preuzeti vodstvo i činilo se da je sve riješeno. No, Lorenzo se odlučio za iznenadni pokušaj pretjecanja u brzoj zadnjoj šikani, pri čemu je ipak otišao malo preširoko na izlazu.

Marquez je tako ponovo projurio pored njega i agresivno mu se prepriječio na ulasku u zadnji zavoj. Prvi je i izišao na startnu ravninu, no dok Honda ima problema s ubrzavanjem iz takvih sporih zavoja, Lorenzo je uspio prenijeti nešto više brzine na ravnicu, nakon čega je jednostavno prepustio Yamahinom moćnom agregatu da odradi svoje. Netom prije ciljne crte Lorenzo je prestigao Marqueza i tako nakon nevjerojatno napete završnice uspio pobijediti s prednošću od samo 19 tisućinki sekunde. Ili ako ćemo zaokružiti, Marquez je izgubio za manje od s 2 stotinke sekunde što je minimalni zaostatak i u skijanju, gdje cijela utrka traje kraće nego samo jedan krug u Mugellu. A vozilo se 23 kruga, odnosno 120,6 kilometara.

Nakon odustajanja Rossija, treće mjesto je preuzeo Dovizioso na Ducatiju, koji je startao kao tek 13., no ubrzano ga je sustizao timski kolega Iannone, koji je krenuo iz prvog reda, ali je zbog problema sa spojkom odmah na startu potonuo u poretku. Uglavnom, iako ga je brzo sustigao, a onda i prestigao, Iannone se nikako nije mogao otarasiti Doviziosa, a tu je njihovu borbu dobro iskoristio Pedrosa, koji im se polako primicao.

Kad je Dovizioso pogriješio i otišao preširoko, za najnižu stepenicu pobjeda su se nastavili boriti Iannone i Pedrosa, te su pritom nekoliko puta izmijenili pozicije. I taj je dvoboj trajao do posljednjeg metra, a na kraju je ipak kao treći ciljem prošao Iannone s Ducatijem, pruživši tako utješnu nagradu talijanskim navijačima. Dovizioso je na kraju završio peti, dok se Vinales, koji je imao katastrofalan start s druge pozicije, sa Suzukijem postupno probio do konačnog 6. mjesta, s manje od 9 sekundi zaostatka za pobjednikom.

Moto2 utrka je bila prekinuta u relativno ranoj fazi nakon što je Vierge pao, a njegov Tech 3 motocikl probušio sigurnosnu zračnu ogradu. Zbog toga je odvožena skraćena utrka od samo 10 krugova, u kojoj se izdvojila vodeća skupina od 6 vozača. Ipak, među njima su o pitanju pobjednika odlučivali samo aktualni prvak Zarco i domaći junak Baldassarri, pri čemu je ciljem ipak prvi prošao Zarco, sa samo 3 stotinke sekunde prednost. Odmah iza njih je Lowes nadmudrio Luthija u borbi za treće mjesto, dok je dosad ukupno vodeći Rins osvojio sedmo mjesto nakon što je morao startati s kraja poretka. Time se zgusnula situacija u ukupnom poretku, pa tako prvu četvoricu vozača razdvaja samo 17 bodova.

Dugačka ciljna ravnina pruža obilje prilika za hvatanje zavjetrine u klasu Moto3 i stvaranje ogromne vodeće grupe, tako da je Maria Herrera, iako je zaostala manje od 5 sekundi za pobjednikom, bila tek 21. Jasno, najnapetije je bilo na vrhu kolone, gdje su odustajanje Fenatija zbog kvara i Navarra zbog pada trebala olakšati posao Binderu. No, vozač KTM-a se tek u posljednjem krugu odučio na pobjednički manevar, pri čemu je do treće uzastopne pobjede došao s manje od 4 stotinke prednosti u odnosu na talijanskog novajliju Di Giannantonioa na Hondi, kojem su tih 20 bodova ujedno i prvi bodovi u karijeri. Treće mjesto prigrabio je još jedan talijanski talent Bagnaia s Mahindrom, dok su 4. i 5. mjesto osvojili Antonelli i Quartararo s manje od 8 stotinki sekunde za pobjednikom.

Rezultate svih utrka pogledajte u donjoj galeriji:

TRENUTNI POREDAK (nakon 6 utrka):

MotoGP
1. J. Lorenzo – Yamaha – 115 bodova
2. M. Marquez – Honda – 105
3. V. Rossi – Yamaha – 78
4. D. Pedrosa – Honda – 66
5. M. Vinales – Suzuki - 59

Moto2
1. S. Lowes – Kalex – 98 bodova
2. A. Rins – Kalex – 96
3. T. Luthi – Kalex – 82
4. J. Zarco – Kalex – 81
5. D. Aegerter – Kalex - 52

Moto3
1. B. Binder – KTM – 127 bodova
2. J. Navarro – Honda - 78
3. R. Fenati – KTM – 67
4. N. Bulega – KTM – 55
5. F. Bagnaia – Mahindra – 54

Ova MotoGP sezona je tek započela, a već su poslagane najvažnije kockice za iduće dvije. Ništa neočekivano.

Nikad se nisu tako dramatične kadrovske promjene odigrale tako rano u sezoni, a opet se čini kao da ta trakavica s transferima nikad nije trajala tako dugo. No, s otezanjima je gotovo, najvažniji dijelovi slagalice su poklopili točno u skladu s očekivanjima, druga je stvar što su se i ta očekivanja donekle mijenjala kako bi koji vozač stavljao svoj potpise na ugovor za sljedeće dvije sezone.

Dakle, i prije se glasno šuškalo o tome, no nakon što je Lorenzo potpisao za Ducati, činilo se jedino logičnim da ga u Yamahi naslijedi Vinales, bez obzira što se ovaj naizgled teška srca odvajao od Suzukija, dijelom i zbog klauzule „prvokupa“ u ugovoru. Sada je i službeno potvrđeno, Maverick Vinales - koji je ime doista dobio po glavnom liku iz filma Top Gun – će završiti ovu sezonu sa Suzukijem, a nakon toga će (barem) dvije godine biti tvornički vozač Yamahe.

Iako iza sebe ima tek 21 proljeće, Vinales je u svojoj već 6 sezoni. 2011. je bio rookie godine u klasi 125, 2013. prvak u Moto3 konkurenciji, nakon čega je 2014. rookie godine u klasi Moto2, da bi već iduće godine isti uspjeh ostvario i u klasi MotoGP sa Suzukijem. Na prošloj utrci u Le Mansu je sa Suzukijem došao do svojeg prvog podija, što je sve samo potvrdilo tezu kako se radi o vjerojatno najtalentiranijem vozaču nove generacije.

Praktično istovremeno je objavljeno kako će njegove cipele u momčadi Suzukija pokušati popuniti Andrea Iannone, koji je samo dan ranije (zapravo, i davno prije toga) i službeno ostao bez mjesta na tvorničkom Ducatiju za iduću sezonu. Iako je sklon suicidalnim manevrima, Iannone je po pitanju sirove brzine vjerojatno najbliži četvorici „vanzemaljaca“ tako da u tom smislu predstavlja „kalkulirani rizik“ za Suzuki. Ostaje za vidjeti tko će mu biti suvozač, odnosno hoće li ostati Aleix Espargaro ili će doći Alex Rins iz Moto2 klase. Situaciju dodatno komplicira i to što Moto2 prvak Zarco, navodno, već ima potpisanu neku vrstu ugovora sa Suzukijem, ali čini se da se to ne odnosi na tvorničku momčad.