Novosti

MotoGP konstruktori su postupno razotkrivali integrirane spojlere u nosu. Dva najradikalnija rješenja su ostavljena za kraj.

Utrka u aerodinamičnim pomagalima koja bi trebala kompenzirati efekt zabranjenih krilaca postaje sve bizarnija. No, možda su oni koji su pisali pravila to trebali i očekivati. Nakon što su prošle godine osjetili blagodati koje donese spojleri na nosu, posebno na izlascima iz oštrih zavoja kada smanjuju negativni efekt podizanja na stražnji kotač, proizvođači se toga neće samo tako odreći. Samo će posegnuti za radikalnijim rješenjima od uobičajenih krilaca, pri čemu je glavna razlika u tome što bi ova nova rješenja trebala biti sigurnija.

Svoje viđenje te problematike je prvo predstavila Yamaha s, pokazat će se kasnije, iznimno diskretnim rješenjem s dvostrukim oplatama. U Phillip Islandu je Aprilia pokazala znatno radikalniji pristup, a Suzuki možda i najelegantnije „ugradbene“ spojlere. Na testiranjima u Kataru su svoje karte konačno pokazali Ducati i Honda i tako možda otvorili novo poglavlje u aerodinamičnom ratovanju koje se neće svakako svidjeti. Upravo suprotno.

Dovizioso je drugog dana testiranja u Kataru izvezao iz garaže nešto dosad nezamislivo u svijetu motocikala. Klasična prednja maska više gotovo i ne postoji. Ostao je samo uobičajeni središnji usisnik zraka i iznad toga vjetrobran, lijevo i desno od toga su dvije ogromne i spljoštene rupe, unutar kojih se nalazi spojleri, koji stvaraju „downforce“ odnosno potisak prema dolje. Dovizioso je pritom prokomentirao da je taj efekt skoro jednako izražen kao i s prošlogodišnji trostrukim krilcima, što i ne treba čuditi kad uzmemo u obzir ogromne dimenzije.

Možda je time otkrivena i tajna misteriozne kutije u repu koja je debitirala na testiranjima u Maleziji. Naime, budući prednja kupola praktično više ne postoji, moguće je da ispred upravljača više nema ni mjesta za elektroniku, koja bi onda, po toj teoriji, mogla biti preseljena u kutiju u repu. U svakom slučaju, upitno je hoćemo li tu kutiju i takve oplate vidjeti i na prvoj utrci u Kataru, gdje su testiranja pokazala da je Desmosedici brz i s klasičnim oklopima, ili ćemo ih viđati samo povremeno, na „stop & go“ stazama kao što su Jerez, Spielberg ili Motegi.

I dok je Ducatijeva receptura, blago rečeno, neobična, ali barem djeluje inovativno, Hondino rješenje ostavlja dojam improvizacije. Moglo bi se reći da tu imamo prošlogodišnja krilca koja su samo obavijena s dva nezgrapna karbonska ispupčenja. U konačnoj verziji bi trebala biti u grafikama motocikla i kao takva manje bosti oči, no još uvijek je riječ o kljovama koje oštro strše prema naprijed sa svake strane nosa. Od svega dosad viđenog, takve kljove djeluju kao potencijalno najopasnije rješenje u slučaju kontakta s drugim vozačem, što je gorka ironija s obzirom na to da je baš Honda najviše inzistirala na zabranjivanju prošlogodišnjih krilaca i to baš u ime sigurnosti.

U svom prvom izlasku s tako opremljenim motociklom, Marquez je pao zbog toga jer je aerodinamični potisak dodatno „zakucao“ prednju vilicu na kočenju. Ako ništa drugo, to je barem dokaz da oklopljena krilca doista djeluju, no upitno je mogu li takva Hondina ispupčenja uopće dobiti zeleno svjetlo i hoće li ih uopće koristiti. Nakon toga je Marquez testirao još jedan set donekle neobičnih bočnih oplata, kao i drugačiju prednju kupolu, no čini se da je tu bilo u fokusu postizanje što većeg tlaka u zračnoj kutiji, kao i aerodinamičnije linije, sve kako bi se povećala maksimalna brzina.

Tek koji dan uoči početka nove sezone, Superbike vozači su odradili završna testiranja. Kawasaki i Ducati su i dalje klasa za sebe.

U utorak su zaključili predsezonu s testiranjima da bi već u subotu (25.2.) na istoj stazi u Phillip Islandu vozili prvu Superbike utrku nove sezone. Kao i na prošlomjesečnim testiranjima u Jerezu, najbrži je bio aktualni prvak Rea s Kawasakijem, no opasno mu se približio povratnik Melandri, kojem Ducati Panigale R očito odlično leži.

Pritom se teško oduprijeti toj zamci i ne usporediti vrijeme koje je postavio Rea s vremenima koja su samo nekoliko dana ranije na istoj stazi postavili najbrži MotoGP vozači. A taj izazov je i utoliko veći što je Rea prije nekoliko mjeseci bio brži od nekolicine MotoGP vozača s kojima je testirao rame uz rame u Jerezu. U kontekstu toga bi moglo biti razočarenje što je Rea u Phillip Islandu bio 2 sekunde sporiji od Vinalesa, no ta razlika bi vjerojatno bila osjetno manja da je vozač Kawasakija imao više i ljepšeg vremena.

Naime, dok su MotoGP vozači imali lijepo vrijeme i tri puna dana za jurnjavu Phillip Islandom, Superbike vozači su morali dijeliti termine sa Supersport klasom, pa su tako u dva dana imali na raspolaganju ukupno 8 radnih sati, pri čemu je prvi dan stvari dodatno pokvarila kiša. Tako je Rea skupio ukupno 97 krugova, što je broj koji su neki MotoGP vozači odradili tijekom samo jednog dana.

No, pustimo MotoGP na stranu i vratimo se Superbike testiranjima. Dakle, Rea je s gumama za utrku bio otprilike pola sekunde sporiji nego na prošlogodišnjim kvalifikacijama, a u svemu tome još uvijek donekle iznenađuje da je Melandri s Ducatijem bio samo 3 stotinke sporiji. Njegov timski kolega Davies je zaostao dodatne 3 desetinke sekunde, dok je Sykes s Kawasakijem bio za pola sekunde sporiji nego Rea, no i to mu je bilo dovoljno da bude 4. najbrži, ispred Foresa na privatnom Barni Ducatiju.

Dakle, dva Kawasakija i tri Ducatija među prvom petoricom, no slijedili su Camier (MV Agusta), Savadori (Aprilia), Lowes (Yamaha) i Torres (BMW), tako da u konačnici ipak imamo šest marki motocikala među devet najbržih. Ono što malo brine je da već osmi Lowes zaostaje više od sekunde od za najbržim, a nakon solidnih testiranja u Jerezu razočaravajuće djeluje tek 14. vrijeme Haydena i 19. vrijeme Bradla, što pokazuje da je novi motocikl Honde još uvijek daleko od optimalne forme.

U klasi Supersport je najbrži bio P.J Jacobsen na tvorničkoj MV Agusti, dok je drugo najbrže vrijeme ostvario veteran Rolfo na privatnoj MV Agusti, no nakon toga je pao i iščašio rame. Ipak, glavna vijest je da se aktualni prvak Kenan Sofuoglu nakon odrađenih testiranja vraća u Tursku kako bi se podvrgnuo novoj operaciji, nezadovoljan time kako mu je sanirana ozljeda zadobivena za vrijeme zimskih treninga. To znači da će vozač Kawasakija u najmanju ruku propustiti prve dvije utrke sezone.

Chaz Davies jako dobro stoji na kladionicama, a Ducati je jači i za Marca Melandrija.

Panigale R je bio značajno dorađen za vrijeme prošlogodišnje preduge duge ljetne stanke u Superbike prvenstvu, poslije čega je Davies nanizao sedam pobjeda na završnih osam utrka. Izgubio je samo drugu utrku u Lausitzringu, a i nju bi možda dobio da se nije vozila po mokrom asfaltu, koji je „držao“ kao da je poledica.

Imajući u vidu taj fascinantni niz, kao i činjenicu da su Ducatijev inženjeri vrijedno radili i preko zime, Chaz Davies u novu sezonu ulazi kao jedan od najvećih favorita. Zapravo, na toj listi gotovo da dijeli prvo mjesto s aktualnim prvakom i još donedavnom sasvim nedodirljivim Reom.

No, Ducati u novu sezonu ulazi i jači za Marca Melandrija. Talijanski veteran je u Superbike prvenstvu zadnji put pobjeđivao još tamo 2014., nakon čega ga je Aprilia prisilila na povratak u MotoGP, gdje je totalno izgubio samopouzdanje i dobio otkaz na polovici sezone. Tijekom 2016. je bio bez posla, no nedavna testiranja su pokazala da Melandri još uvijek može biti itekako brz, a čini se da mu ne nedostaje ni želje. Konačno, Ducati mu je pružio posljednju priliku da osvoji naslov, koji je vjerojatno već odavno zaslužio, ali je imao taj nevjerojatni peh da bi se proizvođači za koje je vozio odlučili povući iz Superbike baš u trenutku kad se činilo da je Melandri u životnoj formi.

Dodatne fotografije Ducatijeva vozačkog dvojca i Panigalea R pogledajte u donjoj galeriji.

Ducati u repu ima misterioznu kutiju (za alat?), Yamaha skriva aerodinamična krilca ispod oplata, a i Aprilia sprema radikalna aerodinamična rješenja.

Razvoj MotoGP motocikala nikada ne prestaje, no sve su tajne obično skrivene ispod karbonskih oplata. Ipak, na nedavno održanim testiranjima u Maleziji evolucija je bila vidljiva i golim okom, a posebno je bila intrigantna kutija s donje strane repa Ducatijeva motocikla, zbog čega je prigušivač ispušnog sustava pomaknut malo u desno.

Budući je Stoner dva puta ostao u kvaru možda bi mogli biti toliko zlobni da je prozovemo kutijom za alat, no kolokvijalni naziv je „kutija za salatu“, kako je tu nezgrapnu tvorbu prozvao Ducatijev drugi testni vozač Pirro. O čemu je konkretno riječ nema ni slova, prozborili su samo da je to rješenje u ranoj fazi razvoja, što znači da ga možda neće koristiti od samom početka sezone, a možda neće ni uopće.

Jasno, kad se ne zna o čemu je riječ otvara se prostor za špekulacije. Najekstremnija teorija polazi od toga da Ducati planira koristiti ispušne plinove kao dodatni mlazni pogon, što je teoretski moguće, no po onom što se vidi apsolutno ništa ne ukazuje da je o tome riječ. Bitno vjerojatnijom nam se čini mogućnost da je u tu kutiju preseljena elektronika, kako bi se na njezino uobičajeno mjesto preselile neke teže komponente i tako postigao bolji raspored težine. Dakako, može se raditi i o nečem sasvim trećem, četvrtom ili petom, uključujući tu i dodatne elektroničke komponente koje služe samo za prikupljanje detaljnijih telemetrijskih podataka za vrijeme testiranja.

Osim toga, na privatnim testiranjima nekoliko dana uoči ovih službenih, Ducati je isprobao i rješenje s punim prednjim naplatkom i gotovo punim stražnjim naplatkom. To svakako smanjuje otpor zraka, ali i povećava i osjetljivost na bočni vjetar, tako da nešto slično vjerojatno nećemo ponovo vidjeti na nadolazećim testiranju u vjetrovitom Phillip Islandu.

Isto tako, u Phillip Islandu vjerojatno još nećemo vidjeti ni nove Ducatijeve oplate, s kojima bi se trebao djelomično kompenzirati gubitak nastao zabranom aerodinamičnih krilaca na nosu, no zato je Yamaha već u Maleziji ponudila svoje rješenje tog problema. Kao što se i očekivalo, bočne oplate imaju dvije stjenke unutar kojih se nalaze kanalići, koji su svinuti prema gore. Tako usisani zrak naglo skreće te stvara pritisak s donje strane kanalića, čime se onda pritišće prednji kraj motocikla i tako otežava propinjanje na stražnji kotač. Rossi je prokomentirao da to ne donosi nikakvu korist, ali isto je svojedobno tvrdio i za aerodinamična krilca pa ih je svejedno koristio.

Aprilia je u tome dijelu pokazala malo drugačiji pristup, s plosnatijom izvedbom prednje kupole, koja bi tim svojim oblikom trebala preuzeti i ulogu svojevrsnog spojlera. No, iz Aprilije poručuju da intenzivno rade u zračnom tunelu i da će se na testiranjima u Phillip Islandu pojaviti s potpuno novim i „čudnim“ oplatama. S njima bi, navodno, mogli imati i do 60% potiska kojeg su dosad generirala krilca na nosu, što bi neočekivano dobar rezultat za početak razvoja u tom smjeru.

Vinales najbrži, a iza njega Iannone sa Suzukijem i Marquez s Hondom. Stoner brži od Lorenza.

Trodnevnim testiranjem u Maleziji započele su neposredne pripreme za novu MotoGP sezonu. Planove je malo pokvarila kombinacija uobičajenih pljuskova, za to podneblje neuobičajeno niskih (a još uvijek visokih) temperatura, te novog asfalta koji se sporo suši, ali svejedno je bilo dosta akcije i iznenađenja. Bilo je tu i zanimljivih tehničkih inovacija, koje opet zaslužuju posebnu temu, tako da ćemo se ovdje koncentrirati na ostvarena vremena.

Zanimljivo je bilo već prvi dan testiranja, kada je najbrže vrijeme postavio Ducatijev testni vozač Casey Stoner. Australac se nije pojavio drugog dana testiranja, ali jest trećeg, te je, na kraju svega, imao sedmo najbolje vrijeme, dokazujući još jednom da se prerano povukao iz svijeta utrka. Za to vrijeme je Dovizioso bio četvrti najbrži, dok je novo pridošli Jorge Lorenzo završio kao deseti.

Iako se to na prvu može činiti kao da se nije najbolje snašao za upravljačem Ducatija, Lorenzo je ipak imao zaostatak od samo 4 desetinke sekunde za najbržim, odnosno bio je dvije desetinke sekunde sporiji od Doviziosa. A sve to nakon što je prvog dana shvatio kako ipak mora u bitnome promijeniti svoj stil vožnje, u smislu da ne može završni dio kočenja odraditi kad je motocikl već u nagibu, već da mora kočiti kasno, snažno i u komadu, a tek nakon toga započeti sa oštrim skretanjem.

S druge strane, Maverick Vinales se očito ne treba privikavati na Yamahu. Nakon što je bio najbrži već u prvom kontaktu s tim motociklom, na završnim prošlogodišnjim testiranjima u Valenciji, Vinales je istu stvar ponovio i na stazi Sepang odvozivši krug u vremenu 1:59.368, što je za 2 desetinke sekunde bolje od najboljeg kruga Valentina Rossija, koji je završio kao 5. najbrži.

Ugodno iznenađenje predstavlja drugo najbrže vrijeme Iannonea. Talijan je u konačnici bio samo 8 stotinki sekunde sporiji od Vinalesa, kojeg je zamijenio u momčadi Suzukija, s time da je svoje najbrže vrijeme postavio već drugog dana testiranja. Tvornički vozači Honde su primijenili malo drugačiju taktiku, posvetivši prva dva dana klasičnom testiranju i osluškivanju novog big-bang agregata, da bi tek trećeg dana pojurili punom snagom, pri čemu je Marquez bio treći, a Pedrosa peti najbrži.

Aleix Espargaro je s Aprilijom završio kao 13. najbrži, no tu se, baš kao i u slučaju Lorenza, puno ljepša slika kaže kad se pogleda ostvareno vrijeme. Tri četvrtine sekunde zaostatka za najbržim Vinalesom se doista ne čini kao loš rezultat, posebno kad uzmemo u obzir da je riječ o dugačkoj stazi, na kojoj krug traje dvije minute. Nešto je drugačija situacija s vozačima KTM-a, koji zaostaju skoro dvije sekunde, no to je i razumljivo budući je austrijski motocikl još uvijek u embrionalnoj fazi razvoja. Pritom je zanimljivo da Pol Espargaro i Bradley Smith imaju u tisućinku isto vrijeme, no Espargaro je svoje najbrže vrijeme ostvario prvog, a Smith trećeg dana. To je u skladu s njihovim bitno različitim karakterom, u smislu da Espargaro vozi na sve ili ništa, dok Smith vožnji pristupa analitično i metodično.

Alvaro Bautista je svakako jedno od ugodnijih iznenađenja. Donedavni vozač Aprilije je s prošlogodišnjim Ducatijem ostvario sedmo najbolje vrijeme i tako bio najbrži od privatnika. Od četvorice rookie vozača najbrži je bio Johann Zarco, koji je s Tech 3 Yamahom bio samo 4 desetinke sporiji od Vinalesa, a odmah iza njega je završio i Rins sa Suzukijem.

Sredinom veljače testiranja se nastavljaju na australskoj stazi u Phillip Islandu, a u međuvremenu hrpu akcijskih fotografija iz Sepanga možete pogledati u donjoj galeriji.

Rezultati testiranja u Maleziji:

Mjesec dana prije početka sezone, glavnina timova i vozača je temeljito isprobala nove verzije motocikala.

Rezultate prvih ovosezonskih zajedničkih testiranja ne treba shvaćati previše ozbiljno, ali su ipak indikator trenutne pripremljenosti vozača i motocikala. U kontekstu toga ne treba čuditi da je najbrži bio aktualni prvak Rea, dok je njegov timski kolega Sykes bio treći, pri čemu oba vozača Kawasakiju nisu ni posegnula za gumama za kvalifikacije.

Ugodno iznenađenje je drugo najbrže vrijeme Lorenza Savadorija na Apriliji, to više što je njegov timski kolega, i dojučerašnji MotoGP vozač, Eugene Laverty bio na začelju kolone. Obećavajuće izgleda i četvero najbrže vrijeme povratnika Melandrija, koji se očito brzo naviknuo na Ducati, te je bio mrvicu brži od momčadskog kolege Daviesa.

Isto tako, Hayden je u svom prvom kontaktu s novim i tek djelomično pripremljenim Hondinim motociklom pokazao da novi Fireblade ima potencijala, a isto je potvrdio i Stefan Bradl, koji ulazi u svoju prvu SBK sezonu.

Najbrža vremena po krugu:
1. Jonathan Rea (Kawasaki Racing Team): 1.39.809
2. Lorenzo Savadori (Milwaukee Aprilia Team): 1.39.920
3. Tom Sykes (Kawasaki Racing Team): 1.40.219
4. Marco Melandri (Aruba It.Racing- Ducati): 1.40.313
5. Chaz Davies (Aruba It.Racing- Ducati): 1.40.324
6. Nicky Hayden (Honda World Superbike Team): 1.40.548
7. Alex Lowes (Pata Yamaha Official Team): 1.40.600
8. Xavi Forés (Barni Racing): 1.40.738
9. Stefan Bradl (Honda World Superbike Team):1.40.854
10. Michael van der Mark (Pata Yamaha Team): 1.41.450
11. Randy Krummenacher (Puccetti Kawasaki):1.41.566
12. Markus Reiterberger (Althea BMW Racing):1.41.578
13. Jordi Torres (Althea BMW Racing): 1.41.619
14. Eugene Laverty (Milwaukee Aprilia Team): 1.41.886

Jorge Lorenzo je debitirao u bojama Ducatija. Na raspolaganju bi mu trebao biti još brutalniji Desmosedici.

Iako je ugovor s Yamahom od njega tražio zavjet šutnje samo do prvog dana ove godine, Jorge Lorenzo je uspio izdržati još tih dvadesetak dana i iskoristiti službeno predstavljanje momčadi kako bi početi hvaliti Ducati. Tako je izjavio da mu je na post sezonskom testiranju u Valenciji trebalo nekoliko krugova da se privikne na Desmosedici, i da je taj motocikl u praktično svemu drugačiji od Yamahe M1, s kojom je proveo praktično cijelo desetljeće, ali da su prvi dojmovi itekako pozitivni.

Tvrdi da ga je najviše impresioniralo silovito ubrzanje u 5. i 6. stupnju prijenosa, a čini se da ga u tom dijelu čekaju i dodatna iznenađenja budući je istom prilikom Claudio Domenicali, prvi čovjek Ducatija, izjavio da su pronašli neko radikalno rješenje te razvijaju potpuno novi V4 agregat, koji bi trebao biti još snažniji od dosadašnjeg. A i dosad je bio snažniji od konkurencije.

Isto tako, vođa momčadi i tehnički guru Gigi Dall'Igna je svojim izjava sve samo ne i službeno potvrdio kako eksperimentiraju i s potpuno novim te bitno drugačijim oplatama, koje bi trebale nadoknaditi barem dio aerodinamičnog potiska izgubljenog zabranom krilaca na nosu. Zbog čuvanja tajne, te oplate vjerojatno nećemo vidjeti do prve utrke u Kataru.

Inače, pridošlog Lorenza je u momčadi Ducatija dočekao Andrea Dovizioso, koji je prošle godine u Maleziji došao do svoje druge MotoGP pobjede te vjeruje kako bi mu predstojeća sezona mogla biti najbolja u karijeri. Lako moguće, posebno ako Desmosedici doista bude toliko drugačiji i bolji kao što su to najavili.

Dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.

Ducatijev cruiser i još k tome Diesel? Srećom, nije to pitanje tehnike, nego post-apokalipstičnog stila.

Već smo se navikli da Ducati u svojoj ponudi ima i model Diavel. Ionako se vozi više kao naked, nego kao pravi custom. No, vjerojatno bi ipak bilo previše da ga predstave i u dizel varijanti. Srećom, dizel nije (nužno) isto što i Diesel. Diavel Diesel.

U ovom slučaju, Diesel je modna marka koja već dugi niz godina surađuje s Ducatijem, pa će tako uskoro predstaviti i zajedničku kolekciju traperica, kožnih jakni i majica. No, o tome vam sigurno ne bi pisali da paralelno s time u travnju na tržište neće stići i posebna serija od vražjih 666 komada Diavela.

Priča je slična kao i sa Monsterom Diesel otprije 4 godine. Dakle, Diavel Diesel je samo ušminkan Diavel. Ovaj put su kreativni direktor Diesela i Ducatijev dizajnerski centar bili inspirirani, citiramo, „hiperkinetičkom dinamikom post-apokalipstičnog, retro-futurističkog svijeta“. Teške riječi!

Dakle, po čemu se Diavel Diesel razlikuje od običnog Diavela? Oplate spremnika goriva su izrađene od nehrđajućeg čelika i na njima se jasno vide varovi i zakovice, a i isto će se biti neskriveno i na prednjoj maskici i poklopcu sjedala suvozača. Dakle, u post-apokaliptičnom svijetu će biti varioca, ali ne i spretnih limara i lakirera? Orebljeno sjedalo od prave kože bi trebao biti onaj retro element, ostaje nam još samo spoznati što je u toj cijelo priči futurističko. Možda je to još uvijek i sama pojava Diavela, koji uz to u vožnji svakako djeluje i hiperkinetički.

Od ostalih stvari koje ćete naći samo na tih 666 posebnih primjeraka možemo spomenuti u crveno obojana Brembo kliješta i LCD ploču s instrumentima u istom tonu. Crveni je i Diesel logo na bočnom usisniku, kao i pet karika pogonskog lanca. Prigušivači ispušnog sustava su crni i presvučeni keramičkim premazom te imaju posebne poklopce izrađene od jednog komada metala.

U seriji dolazi i cerada za motocikl, kao i stalak za stražnji kotač, a tu je i još mnoštvo drugih detalja. No, ako vas i ovo dosad navedeno nije motiviralo da upišete svoje ime na listu čekanja, onda vas neće ni te sitnice. Zapravo, kad sve to zbrojimo i oduzmemo, možda bi nam Diavel Ducati Diesel ipak bio intrigantniji da je stvarno dizel.

Dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.