Novosti

KTM je Hondi preoteo prošlogodišnjeg pobjednika, a to je samo početak priče o onom što bi trebao biti itekako neizvjestan reli Dakar.

Rally Dakar kreće već 1. siječnja 2022., i ponovo povezuje ogromna pustinjska bespuća Saudijske Arabije. S time da će već prvog dana odraditi 614 km, ali od toga samo 19 km otpada na brzinski ispit, da bi 2. siječnja počeo ozbiljan posao. A sve će, nakon 13 etapa i jednog dana odmora, završiti 14. siječnja u Jeddahu, gdje sve i započinje. Kroz to vrijeme bi trebali odraditi ukupno 8 tisuća kilometara, od čega otprilike 4.300 km otpada na brzinske ispite s mjerenjem vremena.

Već je zbog dužine te utrke na zahtjevnom terenu, koji krije mnoge zamke, apsolutno nemoguće bilo što predviđati. A situaciju dodatnu komplicira i to što je većina tvorničkih momčadi barem djelomično promijenila svoje vozače, pri čemu se najvažniji transfer odnosi na to da je prošlogodišnji pobjednik Kevin Benavides prešao iz redova Honde na KTM. Honda je samo donekle uzvratila udarac tako što je na mjesto Argentinca dovela iskusnog Čilenca Pabla Quintanillu, iz redova KTM-u sestrinske Husqvarne.

Uz njega, Honda u svojim redovima i dalje ima Amerikanca Rickyja Brabeca, pobjednika iz 2020. i viceprvaka 2021., a ostao je i Čileanac Jose Ignacio Cornejo, koji je prošle godine odustao pred sam kraj, u trenutku kad je bio u vodstvu. Pomalo iznenađujuće, za Hondu će ponovo nastupiti i Joan Barreda, koji je nesumnjivo brz i rekorder po broju etapnih pobjeda, ali još nikad na kraju relija nije bio plasiran bolje od petog mjesta. Prošle godine je morao odustati nakon što je, ni ne trepnuvši, projurio pokraj stanice za nadolijevanje goriva i onda ostao bez benzina.

Uglavnom, iako Honda ima i Brabeca i Corneja koji se itekako mogu boriti za pobjedu, ipak se teško oteti dojmu da je KTM blagi favorit. Naime, uz to što su Hondi preoteli prošlogodišnjeg pobjednika Kevina Benavidesa, za tvorničku KTM momčad i dalje nastupaju Australac Toby Price i Austrijanac Matthias Walkner, obojica bivši pobjednici.

No snaga KTM je u brojevima, odnosno u činjenici da, zapravo, ako računamo i ostale brendove, imaju tri tvorničke momčadi. I to sve tri s jakim imenima. Tako je prekomandu u momčad GasGas dobio bivši pobjednik Sam Sunderland, koji je prošle godine bio treći, a Britancu će timski kolega biti Australac Daniel Sanders, koji je prošle godine iz prvog pokušaja završio četvrti. Istovremeno, boje Husqvarne će braniti uzbudljivi Amerikanac Skyler Hawks, koji je prošle godine prodao sve što ima, osim brdskog bicikla, kako bi nastupio na reliju Dakar, te je kao privatnik završio na visokom petom mjestu u ukupnom poretku. Dakle, u redovima KTM-a i njegovih sestrinskih momčadi su četiri od petorice najboljih na kraju prošlogodišnjeg iznimno uzbudljivog relija Dakar.

Ima li onda Yamaha uopće šanse kraj Honde, KTM-a i njegovih satelitskih brendova? Za početak, za pretpostaviti je da su riješili tehnički problem zbog kojeg je prošle godine odustalo svih 5 njihovih vozača. Osim toga, čini se da je Adrien Van Beveren sad konačno potpuno zdrav, a iako već četiri puta zaredom nije uspio završiti reli, ipak je riječ o vozaču koji je prije koju godinu bio doista nadomak pobjede, dok nije naletio na kamen skriven u pijesku. Uz Francuza, tu je i Ross Branch, profesionalni pilot iz Bocvane, koji je prošle godine bio u borbi za pobjedu sve dok nije morao odustati zbog kvara i svakako je brz. Tko zna, možda ugodno iznenadi i Amerikanac Andrew Short, iako se on tek treba nametnuti kao elitni vozač.

Uglavnom, potencijalnih pobjednika doista ne nedostaje, a tu je još i dosta njih koji bi mogli dobaciti barem do pobjedničkom postolja. Među njih svakako spada Lorenzo Santolino, koji je prošle godine završio kao šesti, unutar sat vremena zaostatka za pobjednikom, a na raspolaganju ima potpuno novi motocikl tvorničke momčadi Sherco. Hero Motosport je pred sam početak relija ostao bez Franca Caimija, koji je došao iz tvorničke momčadi Yamahe, ali se nedavno ozlijedio, tako da će se i ove godine pouzdati u Portugalca Joaquima Rodriguesa, koji ima potencijala progurati se duboko u top 10.

Ne sumnjamo da će bljesnuti i neko novo ime, a biti će zanimljivo pratiti i dosadašnjeg MotoGP vozača Danila Petruccija, kao pridruženog član momčadi KTM-a. Talijan je samo koji dan prije starta slomio kost u gležnju, ali tvrdi da ga to neće spriječiti da ostvari svoju životnu želju i nastupi na reliju Dakar.

Dakako da ni ove godine nema hrvatskog natjecatelja, dok će Slovenija ponovo moći navijati za Simona Marčiča, koji je prošle godine bio 36. ukupno, a odličan 5. u konkurenciji Original by Motul, u kojoj nastupaju vozači bez pomoći mehaničara. U toj istoj klasi će nastupiti i srpski pedesetogodišnji veteran Gabor Saghmeister, kojem je to već 14. reli Dakar.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Marc Marquez je prošle godine s MotoGP motocikla pao čak 22 puta, ali je zapravo jedan hard-enduro pad stavio pod znak upitnika nastavak njegove karijere.

Do tog pada je došlo uoči pretposljednje utrke u Portimau, koju je morao propustiti, kao i onu završnu u Valenciji te važna zimska testiranja u Jerezu. Radi se o ozljedi očnog živca, zbog čega je imao problema s dvostrukim vidom, baš kao što je to bio slučaj 2011. godine. Tada je morao ići na operaciju i nastavak njegove karijere je bio pod velikim znakom upitnika.

Slično je bilo sada, ali čini se da je situacija ipak manje kritična. Kako je bilo i planirano, Marc Marquez je uoči Božića odradio važan kontrolni pregled, nakon kojeg je odlučeno da se nastavlja s konzervativnom terapijom. To znači da, barem zasad, operacije neće biti, jer očito procjenjuju da će oko samo zacijeliti. Važno je i to da Marquez može nastaviti s fizičkim treninzima, u nadi da će, nakon nekoliko uzastopnih zima u kojima se oporavljao od operacija oba ramena i desne ruke, u iduću sezonu konačno ući fizički spreman.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Najtrofejniji živući natjecatelj se na idućem TT Isle of Manu vraća na Hondu. S CBR-om je ostvario više od polovice svojih pobjeda.

Od 20 pobjeda Honde CBR 1000 RR na Isle of Manu, 12 ih je ostvario legendarni John McGuinness, koji je ukupno slavio 23 puta. Više pobjeda od njega, njih 26, skupio je samo pokojni Joey Dunlop. Sam John McGuinness nam je u intervju za vrijeme Isle of Mana 2019. godine izjavio „…bilo bi lijepo da dostignem njegov broj TT pojeda i onda odem u penziju. Iako znam da bi me Irci ubili zbog toga“.

Ali u trenutku tog intervjua je već bilo poprilično jasno da McGuinness vrlo vjerojatno neće dostići Dunlopa. Presudila je tome teška ozljeda još tamo iz 2017. godine, nakon čega je prekinuo svoju uspješnu suradnju s Hondom, pa potpisao ugovor s Norton. Međutim, 2018. nije mogao voziti jer se još nije dovoljno oporavio, a 2019. je u obje utrke odustao zbog tehničkog kvara. 2020. i 2021. je trebao voziti Kawasaki, ali to se nije dogodilo jer je cjelokupno događanje bilo oba puta otkazano zbog pandemije.

A sad je McGuinness s Hondom Racing UK ponovo dogovorio suradnju u godini okruglih brojeva. Naime, 2022. se slavi 30. rođendan Firebladea, ali i 50. rođendan Johna McGuinnessa, koji će uz to voziti i svoju stotu TT utrku. Jasno, ako sve prođe po planu.

Prije toga će, za zagrijavanje, nastupiti i na utrci North West 200, na kojoj je i zadobio tu tešku ozljedu iz 2017. Timski kolega će mu biti Glenn Irwin, koji je sa CBR-om skupio već 10 pobjeda u Superbike prvenstvu, ali nikako da dočeka svoj debi na TT-u.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Čak i ako su rekordne, brojke su suhoparne i ne mogu opisati veličinu Valentina Rossija. Ali svejedno mogu potvrditi da je najveći svih vremena.

Rossi je u Valenciji odvozio svoju posljednju utrku u karijeri, koja se protegnula na rekordnih 26 sezona. I dakako da to nije njegov jedini rekord. Donosimo vam njih nekoliko najvažnijih ili možda najzanimljivijih, plus pokoju triviju.

Rossi je odvozio rekordne 432 utrke, što znači da je nastupio na čak 44,3% od svih u povijesti održanih natjecateljskih vikenda, u dosadašnje 73 Grand Prix sezone. U međuvremenu je propustio samo 7 utrka zbog ozljeda. Drugi je Dovizioso 331 utrkom, odnosno 34%. U Formuli 1 je rekorder Kimi Raikkonen s 345 utrka.

Rekorder je s 89 pobjeda u kraljevskoj klasi, drugi je Giacomo Agostini sa 68. Rekorder je i sa 199 podija u kraljevskoj klasi, a drugi je Jorge Lorenzo sa 114 podija.

S titulama u kategorijama 125, 250, 500 i MotoGP, Rossi je jedini koji osvojio naslove u 4 klase. Zapravo, u 3,5 klase ako uzmemo u obzir da je MotoGP nasljednik klase 500.

Rossi je jedan od samo dvojice vozača koji su u kraljevskoj klasi osvojili titule i za upravljačem dvotaktnog (Honda) i četverotaktnog motocikla (Honda i Yamaha). Uz njega, to je uspjelo samo Giacomu Agostiniju (MV Agusta i Yamaha).

Rossi je jedan od samo dvojice vozača koji su u kraljevskoj klasi osvojili uzastopne titule za upravljačem dva različita motocikla (2003. Honda i 2004. Yamaha). Uz njega, to je uspio još samo Eddie Lawson 1998. i 1989. godine (Yamaha / Honda)

Rossi je jedini pobijedio na dvije uzastopne utrke s dva različita motocikla. 2003. godinu je zaključio pobjedom na Hondi, a 2004. otvorio slavljem na Yamahi.

Tijekom GP karijere vozio je utrke na 38 različitih staza, a na njih 29 je pobijedio, što je rekord. Drugi na tom popisu je Mick Doohan, koji je pobijedio na 24 različite staze.

Prošlo je rekordnih 16 godina i 351 dana od njegove prve pobjede u kraljevskoj klasi u Doningtonu 2000. do zadnje pobjede u Assenu 2017. Prvi do njega je Alex Barros sa 11 godina i 204 dana. Ako gledamo podije u kraljevskoj klasi, onda se radi o 20 godina i 87 dana, što je također rekord. Ako gledamo sve tri klase, onda je razmak između prvog i posljednjeg podija čak 23 godine i 355 dana.

S tadašnjih 38 godina i 129 dana, Rossi je u Assenu 2017. postao tek 7. najstariji pobjednik u kraljevskoj klasi. Ipak najstariji je pobjednik s MotoGP motociklom. Drugi na tom popisu je Troy Bayliss koji je imao 37 godina i 213 dana kada je kao zamjena nastupio na utrci i Valenciji 2006. i pobijedio Ducatijem.

Rossi je posljednji put na podiju stajao prošle godine u Jerezu, no još mu se tamo u Brnu 2008. posljednji put dogodilo da nije bio najstariji na pobjedničkom postolju. Tada je stariji od njega bio Loris Capirossi.

Tijekom karijere, Rossi je dijelio podij s čak 55 vozača. Samo s trojicom od njih nije imao to zadovoljstvo da barem jednom stoji na višoj stepenicu od njih. To su Alex Rins, Fabio Quartararao i, nećete vjerovati, Stefan Bradl. Doduše, bio je to ujedno i jedini MotoGP podij Bradla.

Natjecateljski broj 46, kojeg je učinio planetarno poznatim, naslijedio je od svog oca Graziana, koji je odnio 3 pobjede u klasi 250. Prvu od njih na Gorbniku 1979. godine, dakle samo nekoliko mjeseci nakon što se rodio Valentino.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

U iznimno napetoj završnici MXGP sezone, Nizozemac je ipak bio malo bolji od Febvrea i Gajsera, te sa samo 5 bodova viška zasluženo došao do titule svjetskog prvaka.

Uoči dolaska u talijansku Mantovu, gdje su se u nedjelju i srijedu vozile dvije posljednje utrke ove MotoGP sezone, Francuz Romain Febvre je s Kawasakijem bio vodeći u ukupnom poretku. Ali imao je samo jedan bod više od Slovenca Tima Gajsera, dok je Nizozemac Jeffrey Herlings kasnio 3 boda. Dakle, sve je bilo sasvim otvoreno.

Za Tima Gajsera se situacija počela komplicirati već u prvom zavoju prvog kruga prve utrke u nedjelju. U gužvi koja je nastala, otišao je preko granica staze, i iako je mislio da se pritom vratio na stazu bez da je dobio pozicije, suci su procijenili drugačije. Tako je kroz cilj prošao kao treći, ali je kažnjen spuštanjem na osmu poziciju. A da stvar bude lošija za Gajsera, pobjedu je odnio Febvre, dok je Herlings bio drugi.

U drugi nedjeljnoj utrci su Herlings i Febvre samo zamijenili mjesta na postolju, što znači da su ih i dalje dijelila tek 3 boda. Gajser je ciljem prošao kao treći, te je tako Slovenac kasnio 15 bodova za Febvreom uoči završnih utrka u srijedu. I pritom u prvoj od te dvije utrke nije baš najbolje startao te se morao probijati kroz poredak. Došao je do Febvrea, ali nije ga mogao proći u borbi za drugo mjesto i tako se njegova mogućnost da obrani naslov prvaka svela na teorije. Istovremeno, Herlings se novom pobjedom bodovno sasvim izjednačio s Febvreom uoči posljednje utrke sezone.

I tu je Herlings ponovo savršeno odradio svoj posao. Febvre je na početku utrke čak i vodio, ali onda je Nizozemac preuzeo vodstvo, a Francuz ga je pokušao pratiti dok mu na izlasku iz jednog zavoja stražnja guma nije naglo „zagrizla“, pa je vozač Kawasakija katapultiran na leđa. Gajser se tu probio na drugo mjesto, a iako je do kraja utrke pritiskao Herlingsa, nije ga mogao proći. Febvre je na kraju završio kao treći s velikim zaostatkom i tako je za samo 5 bodova ostao bez naslova.

Dakle, u doista dramatičnoj završnici, Jeffrey Herlings došao do svog drugog naslov MXGP prvaka, a pete titule svjetskog prvaka ukupno. Spomenimo i da je u jednako neizvjesnoj borbi za četvrto mjesto u ukupnom poretku Jeremy Seeewer u posljednji tren preskočio Pradu, dok je Cairoli svoju karijeru okončao kao 6. u ukupnom poretku.

KONAČAN POREDAK:

1. J. Herlings – KTM – 708 bodova
2. R. Febvre – Kawasaki – 703
3. T. Gajser – Honda – 688
4. J. Seewer – Yamaha – 566
5. J. Prado Garcia – KTM – 562
6. A. Cairoli – KTM - 545

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Marc Marquez je za vrijeme off-road treninga nezgodno pao i zaradio lagani potres mozga.

Budući da se ni nekoliko dana kasnije ne osjeća dobro, iz predostrožnosti će propustiti pretposljednju utrku u Portimau. Zbog oporavka od ozljede ruke, već je propustio prve dvije utrke sezone, a sad bi mogao propustiti i posljednje dvije, jer se utrka u Valenciji vozi već onaj tamo idući vikend. Prema pravilima, za utrku u Portimau mu ne moraju naći zamjenu, no ne bi nas čudilo da u posljednji tren na njegovo mjesto uskoči Stefan Bradl, testni vozač Honde, koji ga je mijenjao cijelu prošlu sezonu i početkom ove.

Inače, Marc Marquez je taman ušao u sjajnu formu, pobijedivši na dvije posljednje utrke vožene u Teksasu i Misanu. Trenutno je 6. u ukupnom poretku, sa 7 bodova manje od Millera na Ducatiju i 6 bodova više od Bindera na KTM-u.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Zajedno su skupili samo 6 podija u klasi Moto2, ali mogli bi imati perspektivu, posebno Lecuona koji se već dokazao u MotoGP-u.

Još otkad je prije koji mjesec objavljeno da Bautista bježi iz Superbike momčadi Honde kako bi se vratio u Ducati, u oba „paddocka“ se glasno šaputalo o tome da će na njegovo mjesto doći MotoGP vozač Iker Lecuona, ali i da će mu se pridružiti i Moto2 vozač Xavi Vierge. Sukladno tome, samo koju minutu nakon što je poslano priopćenje u kojem se na dosadašnjim uslugama zahvaljuju Leonu Haslamu, stigla je i službena potvrda da će spomenuti španjolski dvojac doista voziti za tvorničku momčad Honde iduće sezone.

Iker Lecuona (gornja fotografija) je svoju prvu punu Moto2 sezonu odvozio 2018. godine, pa iako je tijekom te i iduće sezone skupio samo 2 podija, već je na posljednjoj utrci 2019. debitirao u MotoGP klasi. Bilo je to zagrijavanje za 2020. kad je, vozeći za Tech3 KTM, odradio rookie sezonu u MotoGP-u, a u istoj je momčadi ostao i ove sezone, te je trenutno 18. u ukupnom poretku, sa 6. mjestom kao najboljim rezultatom. 24 godišnji Xavi Vierge (donja fotografija) pak vozi svoju šestu Moto2 sezonu, a iako je dosta obećavao, kroz sve to vrijeme je skupio samo 4 podija.

Nema sumnje da s tom dvojicom vozača Honda itekako riskira, no moglo bi im se to na kraju i isplatiti. Posebno s 21 godišnjim Lecuonom, koji je nesumnjivo talentiran, te prelazak u Superbike prvenstvo vjerojatno vidi kao priliku da se dokaže i tako zasluži eventualni povratak u MotoGP. Zapravo, poprilično smo sigurni da ima baš neku takvu klauzulu u ugovoru s Hondom. 

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Oko dvocilindričnog agregata i čeličnog okvira Africe Twin, Honda je razvila crossover s izraženom touring crtom.

Iako su avanturistički motocikli itekako u modi, u Hondi će priznati da nisu svi oduševljeni njihovim imidžom, pojavom i fizičkim dimenzijama. I doista, proizvođači u ponudu ubacuju modele slične udobnosti, ali manje težine i nižeg sjedala, pa je tako u igri sve više crossovera i donedavno zaboravljenih sport-tourera, a NT 1100 je taman negdje između njih.

Iako je riječ o modelu koji dosad nije bio u ponudi Honde, mehanika je dobro poznata. Redni dvocilindraš je preuzet od Honde Africe Twin i razvija gotovo identičnih 102 KS i 104 Nm, a od istog je avanturističkog modela preuzet i čelični okvir. Ovjes je zato bitno kraćeg hoda, pa je i sjedalo za 30 mm niže od onog na modelu Africa Twin, ali je s deklariranih 238 kg NT 1100 ipak primjetno teži, s time da verzija DCT, s automatskim mjenjačem, broji 248 kg. Taj rast težine se samo dijelom može pripisati tome što NT ipak ima masivnije oplate i nešto veći rezervoar, a u seriji dolazi i s bočnim koferima.

Serijska oprema uključuje i kontrolu proklizavanja, kompletna LED svjetla, TFT instrumente, podesivi vjetrobran, tempomat, grijane ručke… Zanimljivo je da usprkos tehničkoj bliskosti, NT 1100 uopće ne sliči modelu Africa Twin, te dizajnom prednjeg kraja, zapravo, podsjeća na Hondin skuter X-ADV. Čak i previše.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com