Do 2025. bi trebali biti predstavljeni električni motocikli pokretani baterijama iduće generacije, ali ne odustaje se ni od benzina.
Trenutno možda nemaju nijedan takav model u ponudi, no 2030. žele prodati čak 3,5 milijuna električnih vozila na dva kotača, što je ambiciozan plan, čak i ako će to predstavljati samo 15 % ukupne prodaje. Većina toga će otpadati na gradske skutere, no Honda bi do 2025. trebala predstaviti i jedan maksi skuter te dva električna motocikla, plus jedan off-road model za djecu. A cijelu priču čini zanimljivijom želja Honde da ti motocikli, umjesto uobičajenih Li-ion baterija, imaju „solid state“ baterije.
Riječ je o potpuno krutim baterijama, bez elektrolita, koje već duže vrijeme važe za baterije iduće generacije, no ne uspijevaju zaživjeti. Budući da imaju formu tankih pločica, od takvih baterija bi u teoriji mogle biti napravljene oplate motocikla, i još štošta drugo, čime se ne bi uštedjelo samo na prostoru, nego i na težini. Istovremeno, u Hondi ne odustaju od nastavka razvoja klasičnih agregata s unutrašnjim izgaranjem, kakve volimo u našim motociklima. Tu planiraju postupni prelazak s benzina na karbonski neutralnija goriva, koja su mješavina benzina i etanola, ili su 100% etanol, a jednog dana će se kao gorivo za „benzince“ vjerojatno koristiti i vodik.
Još stignete poslati životopis u KTM, odnosno GasGas, ali možda ne bi bilo loše da se zovete Augusto Fernandez.
U proteklih nekoliko dana je i službeno potvrđeno da Marini i Bezzecchi ostaju u Rossijevoj momčadi VR46, kao što se i očekivalo sa stopostotnom sigurnošću, a sad je konačno objavljeno da Takaaki Nakagami ostaje na LCR Hondi za 2023. Oko Japanca je neko vrijeme postojala dilema jer je ove sezone još i malo lošiji nego prethodne te trenutno drži tek 16. mjesto u ukupnom poretku, a uz to je u klasi Moto2 sasvim stasao Ai Ogura. Dakle, postojala je realna opcija da Honda zamijeni jednog Japanca drugim, ali s obzirom da na RC213-V iduće sezone dolaze Mir i Rins, koji imaju iskustva samo sa Suzukijem, onda Nakagami dobro dođe Hondi kao netko tko može biti od pomoći u prijeko potrebnom razvoju motocikla, što je uloga koju sve više preuzima. A onda bi na konačno posložen Hondin motocikl za 2024. mogao uskočiti spomenuti Ogura.
Ispada tako da je ostalo još samo jedno jedino upražnjeno mjesto na MotoGP rešetki za iduću sezonu, i to u momčadi Tech 3, koja i dalje surađuje s KTM-om, ali će iduće godine biti u GasGas bojama. Već ranije je objavljeno da u tu momčad dolazi Pol Espargaro, nakon dvije sezone mučenja s Repsol Hondom, a kako iz iste momčadi na satelitsku Apriliju odlazi Raul Fernandez, bilo je za očekivati da kao drugi vozač ostaje Australac Remy Gardner. Međutim, tu je ljubav pukla s austrijske strane, čemu je sigurno pripomoglo i to što je Gardnerov menadžer sredinom sezone popljuvao vodstvo KTM-a.
Svejedno, čudno je što se u KTM-u tako olako, i nakon samo jedne sezone, odriču aktualnog Moto2 prvaka, a onda je još čudnije što će ga najvjerojatnije zamijeniti s Augustom Fernandezom (nije u rodbinskim vezama s ranije spomenutim Raulom). Istina, Augusto Fernandez se s Agurom ravnopravno bori za naslov Moto2 prvaka, ali njih dvojica nisu ni izbliza tako dominantni kao što su Gardner i Raul Fernandez bili prošle sezone. Zašto bi onda Augusto Fernandez bio bolji odabir od Gardnera za MotoGP? Hm, u KTM vjerojatno ipak znaju malo više o tome od nas, s time da ostavljamo sasvim malu mogućnost da u MotoGP klasu na kraju prebace Pedra Acostu. U planu je da on odradi barem dvije sezone u klasi Moto2, no kako se poslaguju stvari u dvije KTM-ove momčadi, ako ne uđe sad, Acosta bi mogao propustiti priliku da u skorije vrijeme s KTM-om napreduje u MotoGP. Osim ako nakon samo jedne sezone ne otpuste i Augusta Fernandeza.
Monster Energy Yamaha Fabio Quartararo (2024.) Franco Morbideli (2023.)
Ducati Lenovo Francesco Bagnaia (2024.) Enea Bastianini (2024)
Aprilia Racing Aleix Espargaro (2024.) Maverick Vinales (2024.)
Repsol Honda Marc Marquez (2024.) Joan Mir (2024.)
Red Bull KTM Brad Binder (2024.) Jack Miller (2024.)
Tech 3 GasGas Pol Espargaro (2023.) ????? (vjerojatno Augusto Fernandez)
Pramac Ducati Johann Zarco (2023.) Jorge Martin (2023.)
Gresini Racing (Ducati) Alex Marquez (2023.) Fabio Di Giannantonio (2023.)
Mooney VR46 Racing (Ducati) Luca Marini (2023.) Marco Bezzecchi (2023.)
RNF Aprilia Miguel Oliviera (2024.) Raul Fernandez (2024.)
LCR Honda Alex Rins (2024.) Takaaki Nakagami (2023.)
Potvrđeno je da će novi Hornet biti dvocilindrična 750-ica, ali s više snage nego što smo očekivali.
Hornet 600 se originalno pojavio 1998. godine i bio jedan od začetnika potpuno nove klase, pa iako iduće dvije generacije tog modela nisu ostavile tako duboki trag, ime Hornet svejedno dobro rezonira u ušima ljubitelja sportskih nakeda srednje zapremine. Prošle jeseni je Honda najavila da će ponovo proizvesti model pod tim imenom, a ljetos su objavili i prve malo konkretnije crteže. U to vrijeme su se iskristalizirale špekulacije kako novi Hornet, nažalost, neće imati četiri, nego samo 2 cilindra, no ako smo pomislili da će performansama konkurirati Yamahi MT-07, sad znamo da će novi Hornet u sebi imati dovoljno „otrova“ da zapravo priprijeti Apriliji Tuono 660.
Naime, sad je, uz prve službene fotografije tog novog Hondinog dvocilindričnog agregata, objavljeno da će iz 755 ccm istiskivati 92 KS pri 9.500 o/min te 75 Nm pri 7.250 o/min. To je 18 KS više od aktualnog MT-07 i samo 3 KS manje od onog čime raspolaže Tuono 660, s time da Hornet ima veći okretni moment od oba modela. Kako je to uobičajeno, uzbudljivijem i milozvučnijem razvijanju snage će pripomoći i to što dvocilindraš ima asimetrične intervale paljenja, s hvatištima koljenastog vratila pod 270˚. S obzirom na istaknute performanse, ne bi nas čudilo da nakon nakeda bude predstavljen i sportski model, s time da sve upućuje na to kako će isti redni dvocilindraš pokretati i novi avanturistički Transalp.
Službeno je popunjeno i posljednje mjesto u tvorničkim MotoGP momčadima. I nema tu iznenađenja.
Otkad je proljetos objavljeno da se Suzuki na kraju godine povlači iz MotoGP-a, očekuje se ta službena potvrda da će Joan Mir, svjetski Moto3 prvak iz 2017. i MotoGP prvak iz 2020. priječi u redove Repsol Honde. I sad je, kad smo već pomislili da se nešto zakompliciralo, ta potvrda konačno stigla, u formi najšturijeg od šturih priopćenja. I ne znamo gdje je uopće bilo zapelo, jer Miru je to realno bila jedina opcija i već je neko vrijeme tvrdio da će iduće godine voziti Repsol Hondu ili neće voziti ništa. Isto tako, posrnuloj Repsol Hondi je Mir bio najzanimljivija opcija za 2023., kao zamjena za 31-godišnjeg Pola Espargaroa. Njemu su prvenstveno presudili loši rezultati, bez obzira na to što je Puig nedavno izjavio kako je stvar, zapravo, u tome da traže bitno mlađeg vozača, koji bi za upravljačem Honde mogao ostati dugo vremena.
S 25 godina na svojim plećima i dvije titule svjetskog prvaka, Joan Mir je i dovoljno mlad i dovoljno talentiran da, prije ili kasnije, možda i postane nasljednik Marca Marqueza, koji se dobro oporavlja od posljednje operacije, ali je isto tako jasno dao naslutiti da nakon 2024. neće ostati na Hondi ako mu u međuvremenu ne osiguraju konkurentan motocikl. I Joan Mir je potpisao ugovor do kraja 2024., pa ostaje dovoljno vremena za vidjeti hoće li se uspješno prilagoditi motociklu Honde ili će i on na njemu polomiti kosti kao što je to učinio Jorge Lorenzo, a sad i Pol Espargaro. S time da je i Joan Mir na prethodnoj utrci u Austriji polomio gležanj nakon što je bio nevjerojatno daleko katapultiran sa Suzukija. Tako će on propustiti utrku u Misanu, a isto vrijedi i za rekonvalescenta Marca Marqueza, za kojeg se ipak špekulira da bi idući utorak možda čak i mogao odraditi nekoliko krugova na službenim testiranjima na istoj stazi. Čisto da isproba rani Hondin prototip za 2023.
Vrijedi podsjetiti da je Mirov timski kolega Alex Rins završio u momčadi LCR, što znači da će na Hondinim motociklima biti dva aktualna vozača Suzukija, koji traži bitno drugačiji stil vožnje. Utoliko su veće šanse da na drugoj LCR Hondi još jednu godinu ostane Takaki Nakagami, kao nekakva konstantna, pa da ga tek 2024. godine, kad se malo poslože stvari na Hondinom motocikli, zamijeni Ai Ogura koji trenutno vodi u Moto2 konkurenciji. Inače, Pol Espargaro iz Repsol Honde ide u Tech 3 GasGas, a Alex Marquez s LCR Honde presjeda na Gresini Ducati.
Zadovoljan oporavkom, Marc Marquez se želi vratiti utrkivanju još ove sezone i traži promjene u Repsol Hondi.
Mislili smo da je nakon treće operacije ruke možda upitan čak i nastavak karijere, pa utoliko više veseli što je, u intervjuu za motogp.com, Marc Marquez izjavio da mu je želja vratiti se utrkivanju već do kraja ove sezone. Svakako bi želio voziti završnu utrku u Valenciji, a prije toga možda i onu pretposljednju, u Maleziji. No puno prije toga mora dobro proći važan kontrolni pregled krajem kolovoza, kako bi mogao pojačati intenzitet treniranja. S time da tvrdi kako je za vožnju motociklom najbolje trenirati upravo na motociklu.
No nećemo trebati čekati Marca Marqueza do kraja sezone, jer će se pojaviti na predstojećoj utrci u Austriji zbog „nekih važnih sastanaka o budućnosti“. Uz to je izjavio i „Prošli put (2020. godine) sam se previše odvojio (od momčadi) i sad želim biti u sve uključen, kako bi imao svježe informacije kad sjednem na motocikl“.
Zanimljivo je da Marc Marquez za 2023. ne traži samo promjene na motociklu, nego i u momčadi. I tu vjerojatno ne misli na svog timskog kolegu, jer je ionako 99,9% sigurno kako će za desetak dana u Austriji biti objavljeno da se Pol Espargaro vraća na KTM-ov motocikl i u momčad Tech3. A onda ostaje za doznati hoće li u Repsol Hondu doista doći Joan Mir, koji ni nema alternativu.
Inače, iako je zadnju utrku ove sezone odvozio još u Mugellu, a i dotad se mučio s ozljedom, Marc Marquez je i dalje najbolje plasirani vozač Honde u ukupnom poretku. Još uvijek ima 15 bodova više od Nakagamija, koji je tek 16. ukupno, a odmah iza njega su u ukupnom poretku Pol Espargaro i Alex Marquez. S time da je Alex Marquez već potpisao za Gresini Ducati dok je sve izglednije da će Nakagami svoje mjesto vjerojatno prepustiti zemljaku Oguri, koji se bori za titulu u Moto2 kategoriji.
Kad je pak u pitanju borba za MotoGP naslov, Marquez misli da Quartararo treba pomoć od Yamahe. „On vozi strašno brzo, ali teško se boriti s drugima kad nemaš brzine na ravnici.“
Na današnji dan, 2.7.2000. godine, na kišnoj utrci u Estoniji, smrtno je stradao legendarni Joey Dunlop. pobjednik na 26 utrka TT Isle of Mana
PIŠE: DAMIR ŽERIĆ „EL PASSO“
Negdje oko podneva, prije točno 22 godine, na stazi Pirita-Kose-Kloostrimetsa u predgrađu Tallina prolomio se strašan pljusak. Kiša je natopila improviziranu stazu koja je prolazila kroz šumu, te poplavila zavoj koji je čekao vodećeg u utrci klase 125. Malenoj Hondi pobjegao je zadnji kraj, brza reakcija i ispravak putanje vodili su u novo proklizavanje i izlijetanje sa staze. U tom trenu izgubili smo jednog od najvećih motociklista u povijesti sporta, velikog Joeyja Dunlopa.
Svilenkasti osjećaj za motocikl, ljubav prema moto utrkama, inženjerske i mehaničarske sposobnosti omogućile su mu osvajanje pet uzastopnih F1 titula (tadašnje prvenstvo za motocikle 600-1000 ccm) te legendarnih 26 Isle of Man TT trofeja kroz 31 godinu utrkivanja. Još dan danas nevjerojatno zvuči činjenica da je u svojoj zadnjoj godini na Isle of Manu, uz tri pobjede s napunjenih 48 godina, postavio osobni rekord s prosječnom brzinom od 123,87mph (199,35 km/h) u zadnjem krugu na voljenoj stazi.
Zanimljivo je da je Joey pobjeđivao praktički na bilo kakvom motociklu; od dvotaktnih 125, 250 ali i 750ccm, do četverotaktnih V4 750 i V2 1000. Pobjeđivao je na mnogim stazama u Irskoj poput Ulster GP-a, Northwesta 200, ali slavio je i na finskoj Imatri, portugalskom Villarealu, Hockenheimu u Njemačkoj te Assenu u Nizozemskoj.
Nadimak "King of the roads" i dalje je sinonim za utrke na Isle of Manu, a dio staze na 26 milji TT kruga nosi naziv Joey's. Na dijelu zvanom Bungalow stoji kip Joeya na Hondi te nadgleda taj dio staze i to je vjerojatno najposjećenije mjesto na kojem brojni motociklisti žele sliku i uspomenu na velikog čovjeka.
Još jedan nadimak se ukorijenio u Irskoj ali i dalje; "Yer Maun" ili "The Man". Jednostavno čovjek, jer koliko god su ga zbog postignuća na motociklu uzdizali, Joey se nije promijenio i uvijek bio isti kao kada je počeo voziti. Skroman i povučen, ali i čovjek od akcije kada najviše treba, što je pokazao i van utrkivanja, kad je na svoju inicijativu skupljao i vozio humanitarnu pomoć iz svog rodnog Ballymoneyja u Sjevernoj Irskoj skroz do Rumunjske, Albanije te Bosne i Hercegovine.
Vještine vožnje i promicanja motociklizma pribavile su mu titulu MBE, a njegove humanitarne akcije Engleska kraljica nagradila je titulom OBE. I nakon 22 godine zvukovi njegovih Hondi kao da odzvanjaju Isle of Manom te vrlo lako pomislite da će žuta Arai kaciga iskočiti iz zavoja i odjuriti u daljinu, u biti u legendu..."King of the roads", Joey Dunlop MBE, OBE, 1952-2000.
Marc Marquez je otkrio što se događalo prije nego je usred sezone otišao na četvrtu operaciju ruke.
Voljeli ga ili ne, činjenica je da bez Marca Marqueza nije isto. S time da ove sezone, nije baš bilo isto ni s njim. Jer nije to bio onaj stari i bolji Marquez, kakvog se sjećamo prije te nesretne utrke u Jerezu 2020. U prvih 7 utrka ove sezone, koje je odvozio, najbolji rezultat mu je bilo četvrto mjesto iz Jereza, u utrci u kojoj se čudesno spasio od pada i tu, barem nakratko podsjetio na samog sebe, kao možda i najboljeg vozača svih vremena.
Za vrijeme vikenda u Mugellu iznenadio je zainteresiranu javnost objavom da odmah potom ide na operaciju u SAD, a sad je u podužem blogu objasnio što se događalo prije toga.
„Ideja da bih možda trebao ići na još jednu operaciju postojala je od rujna prošle godine. Povremeno smo provjeravali moju ruku, kako bismo vidjeli razvoj prijeloma nakon treće operacije. Kad je došla predsezona, želio sam sebe uvjeriti da to mogu, pod svojim motom "moć je u umu". Ali kad je sezona počela, shvatio sam da su moja ograničenja jako velika. Ideja je bila da odradim cijelu sezonu, znajući svoja ograničenja i skrivajući nelagodu kako bi izbjegao stalna pitanja. Pravu situaciju su znali samo moji najbliži.“
„Odlučujući trenutak došao je oko VN Francuske, kada je sve bilo pripremljeno za 3D CT skeniranje. Donijeli smo odluku o novoj operaciji. Operacija u Sjedinjenim Državama me jako iznenadila zbog toga što se planiranje jako razlikuje od onog u Španjolskoj“. Postoperativno razdoblje je proteklo vrlo brzo, odmah sam otpušten, dobio dozvolu za let i mogao sam se vratiti kući. Priprema je, pak, bila vrlo temeljito isplanirana i sve je odrađeno unaprijed.“
Najzanimljiviji dio njegova obraćanja odnosi se na to da bi se s onako (ne)zaliječenom rukom nastavio utrkivati još samo kratko.
„Trenutno osjećam nadu. Zbog načina na koji sam vozio i natjecao se, nisam vidio sebe kao da ću još dugo biti na motociklu - možda još godinu ili dvije (dok ne odradi ugovor, op. a,). Nakon intervencije u Rochesteru postoji nada da ću se moći nastaviti s natjecanjem bez bolova i zabavljati se na motociklu.“
Oporavak teče sporo, ali po planu, a Marquez je otkrio da se po tom pitanju već savjetovao s Crivilleom, Doohanom i Puigom. Ovaj potonji je ujedno i šef Repsol Honde, a nedavno je izjavio kako bi svakako bilo dobro da Marc Marquez još ove godine isproba motocikl za sljedeću, kako bi inženjerima dao dodatne smjernice za razvoj. Ali takvo što bi bilo jako teško i svakako rizično, s obzirom da bi oporavak trebao trajati 4 do 6 mjeseci.
Čudesno se spasio od pada, pa majstorski prošao Millera u zadnjem krugu. Ali nije to bila borba za pobjedu, čak ni za podij.
Da je suditi samo po gornjoj fotografiji iz Jereza, rekli bi da je Marc Marquez opet onaj stari. Ali on toj (još uvijek) nije. Za početak, Marc Marquez na toj fotografiji nije u borbi za pobjedu, nego za treće mjesto. Uz to, sam će Marquez reći da iz takve situacije vjerojatno ne bi uspio izvući bez pada da mu se dogodila u desnom zavoju. Što jasno sugerira da njegova desna ruka, koju je slomio 2020. godine upravo u Jerezu, još nije na razini zadatka. A na razini zadatka nije ni potpuno nova Honda, na kojoj je težište prebačeno nešto više straga, pa se Marquez muči s osjećajem za prednji kraj, o kojem on toliko ovisi.
Uzmite u obzir da su u tom trenutku vodeći Bagnaia i Quartararo već nekih 10 sekundi ispred njega, dok se Marquez grčevito bori da zadrži iza sebe Aleixa Espargaroa, svjestan da je vozač Aprilije brži i da ga više neće moći uhvatiti ako ga prođe. I nije ga uhvatio. Jer Marquez se možda čudesno spasio iz te situacije, ali se nije uspio i obraniti, i u iduća tri kruga mu je Espargaro pobjegao za dvije sekunde, te je osvajanjem trećeg mjesta skočio na drugo mjesto u ukupnom poretku, u kojem je Marc Marquez trenutno tek deveti. A kod smo već kod toga, s jednom pobjedom i dva uzastopna treća mjesta, Aleix Espargaro drži Apriliju na trećoj poziciji konstruktorskog poretka, dok je Honda šesta, odnosno uvjerljivo posljednja, s jednim jedinim podijem, kojeg im je na otvaranju sezone podario Aleixov brat Pol Espargaro. Dakle, više ništa nije kao prije.
Ali to ne znači da se Marc Marquez neće vratiti u sam vrh. Iako ozbiljno načet ozljedama ruke i glave, on još uvijek ima svojom bogomdani talent. Osim po tom čudesnom spasenju, vidjelo se to i u njegovim dvobojima s Millerom, kojeg je prvo lijepo prošao kroz brzi zavoj broj 5, a onda, u zadnjem krugu, i na ulasku u brzi zavoj broj 8, na širokom izlasku iz kojeg je ostavio debeli trag spaljene stražnje gume.
Da, to je opet bio onaj stari Marc Marquez! Ali ponavljamo, bila je to borba za četvrto mjesto, ne za pobjedu, i bilo je to u lijevom zavoju, a ne u desnom, kakav mu manje odgovara. S time da se na velikoj većini staza vozi desni krug, pa tako i u Le Mansu, gdje će se nakon jednog slobodnog vikenda voziti već sedma ovogodišnja utrka, s kojom ćemo zaključiti prvu trećinu sezone.
U ovom trenutku, Marc Marquez je osvojio 44, a kaska 45 bodova za ukupno vodećim Quartararoom, koji je cijelu utrku u Jerezu u stopu pratio Bagnaiu, bez da ga je ijednom napao, prošavši ciljem tri desetinke sekunde iza njega. Bila je to prva pobjeda Bagnaie ove sezone, s kojom se on barem napola vratio u borbu za naslov prvaka. Pobjeda bi iz istog razloga hitno trebala i Marquezu, pri čemu bi ipak moglo biti prekasno ako do nje stigne tek u Sachsenringu, stazi na kojoj je dosad bio apsolutno nepobjediv.
TRENUTNI POREDAK (nakon 6 utrka)
1. F. Quartararo – Yamaha – 89 bodova 2. A. Espargaro – Aprilia – 82 3. E. Bastianini – Ducati – 69 4. A. Rins – Suzuki – 69 5. F. Bagnaia – Ducati – 56 6. J. Mir – Suzuki – 56 7. J. Zarco – Ducati – 51 8. B. Binder – KTM – 48 9. M. Marquez – Honda – 44 10. M. Oliviera – KTM – 43
