Novosti

Čak i ako su rekordne, brojke su suhoparne i ne mogu opisati veličinu Valentina Rossija. Ali svejedno mogu potvrditi da je najveći svih vremena.

Rossi je u Valenciji odvozio svoju posljednju utrku u karijeri, koja se protegnula na rekordnih 26 sezona. I dakako da to nije njegov jedini rekord. Donosimo vam njih nekoliko najvažnijih ili možda najzanimljivijih, plus pokoju triviju.

Rossi je odvozio rekordne 432 utrke, što znači da je nastupio na čak 44,3% od svih u povijesti održanih natjecateljskih vikenda, u dosadašnje 73 Grand Prix sezone. U međuvremenu je propustio samo 7 utrka zbog ozljeda. Drugi je Dovizioso 331 utrkom, odnosno 34%. U Formuli 1 je rekorder Kimi Raikkonen s 345 utrka.

Rekorder je s 89 pobjeda u kraljevskoj klasi, drugi je Giacomo Agostini sa 68. Rekorder je i sa 199 podija u kraljevskoj klasi, a drugi je Jorge Lorenzo sa 114 podija.

S titulama u kategorijama 125, 250, 500 i MotoGP, Rossi je jedini koji osvojio naslove u 4 klase. Zapravo, u 3,5 klase ako uzmemo u obzir da je MotoGP nasljednik klase 500.

Rossi je jedan od samo dvojice vozača koji su u kraljevskoj klasi osvojili titule i za upravljačem dvotaktnog (Honda) i četverotaktnog motocikla (Honda i Yamaha). Uz njega, to je uspjelo samo Giacomu Agostiniju (MV Agusta i Yamaha).

Rossi je jedan od samo dvojice vozača koji su u kraljevskoj klasi osvojili uzastopne titule za upravljačem dva različita motocikla (2003. Honda i 2004. Yamaha). Uz njega, to je uspio još samo Eddie Lawson 1998. i 1989. godine (Yamaha / Honda)

Rossi je jedini pobijedio na dvije uzastopne utrke s dva različita motocikla. 2003. godinu je zaključio pobjedom na Hondi, a 2004. otvorio slavljem na Yamahi.

Tijekom GP karijere vozio je utrke na 38 različitih staza, a na njih 29 je pobijedio, što je rekord. Drugi na tom popisu je Mick Doohan, koji je pobijedio na 24 različite staze.

Prošlo je rekordnih 16 godina i 351 dana od njegove prve pobjede u kraljevskoj klasi u Doningtonu 2000. do zadnje pobjede u Assenu 2017. Prvi do njega je Alex Barros sa 11 godina i 204 dana. Ako gledamo podije u kraljevskoj klasi, onda se radi o 20 godina i 87 dana, što je također rekord. Ako gledamo sve tri klase, onda je razmak između prvog i posljednjeg podija čak 23 godine i 355 dana.

S tadašnjih 38 godina i 129 dana, Rossi je u Assenu 2017. postao tek 7. najstariji pobjednik u kraljevskoj klasi. Ipak najstariji je pobjednik s MotoGP motociklom. Drugi na tom popisu je Troy Bayliss koji je imao 37 godina i 213 dana kada je kao zamjena nastupio na utrci i Valenciji 2006. i pobijedio Ducatijem.

Rossi je posljednji put na podiju stajao prošle godine u Jerezu, no još mu se tamo u Brnu 2008. posljednji put dogodilo da nije bio najstariji na pobjedničkom postolju. Tada je stariji od njega bio Loris Capirossi.

Tijekom karijere, Rossi je dijelio podij s čak 55 vozača. Samo s trojicom od njih nije imao to zadovoljstvo da barem jednom stoji na višoj stepenicu od njih. To su Alex Rins, Fabio Quartararao i, nećete vjerovati, Stefan Bradl. Doduše, bio je to ujedno i jedini MotoGP podij Bradla.

Natjecateljski broj 46, kojeg je učinio planetarno poznatim, naslijedio je od svog oca Graziana, koji je odnio 3 pobjede u klasi 250. Prvu od njih na Gorbniku 1979. godine, dakle samo nekoliko mjeseci nakon što se rodio Valentino.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Oko (re)dizajna će se lomiti koplja, ali nitko neće imati ništa protiv još snažnijeg i štedljivijeg agregata.

I dosad je MT-10 imao dva mala LED svjetla, ali sad su plastike oko njih svedeni na minimum, a između njih i minimalističkog prednjeg vjetrobrana ugrađena su i LED dnevna svjetla. Uglavnom, baš kao i s prošle godine obnovljenim MT-07 i potpuno novim MT-09, Yamaha očito želi šokirati. S druge strane, vjerujemo kako ipak nitko neće imati ništa protiv toga što usisnici na bokovima spremnika goriva sad još više dolaze do izražaja, a potpuno novo je i stražnje svjetlo.

Kao i dosad, aluminijski okvir i pogonski agregat s asimetričnim intervalima paljenja su izvedenica onih koji se nalaze i na sportskom R1, s time da je četverocilindrični agregat s asimetričnim intervalima paljenja revidiran. Sad se deklarira 165,9 KS pri 11.500 o/min, što je za 5,5 KS više od dosadašnjeg modela. Istovremeno, trebao bi biti i osjetno štedljiviji i tako umanjiti jedan od glavnih nedostataka dosadašnjeg modela.

Osim što doprinose boljim performansama, novi usis i (titanski) ispuh žele osigurati i još bolji zvuk, a vozač bi trebao uživati i u poboljšanoj ergonomiji, kao i pogledu na nove TFT instrumente. Obostrani quickshfter je sad dio serijske opreme, a tu je i novi tempomat, dok sva sila elektronskih pomagala uzima u obzir i nagib motocikla. Više detalja o tome što je sve novo na Yamahinom najžešćem nakedu doznajte u idućem broju Moto Pulsa, a dodatne fotografije potražite u donjoj galeriji.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Stil je sličan, ali novi XSR 900 je doista potpuno novi. Snažniji, lakši, moderniji i opremljeniji, a možda još i više klasičan.

Budući da je baziran na novoj Yamahi MT-09, XSR 900 sad broji 889 ccm i 119 KS, te tako ima 42 ccm i 4 KS više od prethodnika predstavljenog 2016. godine, a još je i veća razlika u području okretnog momenta. Jasno, tu je i novi aluminijski okvir, koji je niži u prednjem dijelu, pa je tako i niži upravljač, dok bi se istovremeno trebalo sjediti više unatrag nego dosad.

Aluminijska stražnja vilica je produžena, pa novi XSR 900 sad mjeri 1.495 mm osovinskog razmaka, što bi ga trebalo učiniti stabilnijim. Okretnosti pak bi trebalo pridonijeti to što su novi naplatci za 700 g lakši od prethodnih, a deklarirani podaci sugeriraju da je cijeli XSR 900 za 2 kg lakši nego što je bio, i sad teži samo 193 kg sa svim tekućinama. Istovremeno je opremljeniji, posebno u dijelu koji se odnosi na elektronska pomagala, pa tako ima i tempomat, te je bogatiji je za senzor nagiba, s kojim preciznije radi i kontrola proklizavanja (i zanošenja), kao i ABS, a tu je i sustav za kontrolu propinjanja na stražnji kotač.

Umjesto dosadašnjeg okruglog LCD-a, na scenu stupaju TFT instrumenti od 3,5 inča, četvrtastog oblika. Novo prednje svjetlo je u potpunosti izvedeno u LED tehnologiji, dok stražnje proviruje ispod kraja sjedala, koje svojom masivnošću uvelike određuje dizajn repa.

Ako je dosadašnji XSR 900 svoju inspiraciju tražio u 70-ima, za novi model tvrde da je izveden više u duhu 1980-ih. To im dođe kao zgodno opravdanje što ovaj retro ima aluminijski okvir, jer su to godine u kojima su debitirali i Deltabox okviri, prvo na Yamahinim GP motociklima. Kako bi naglasili tu poveznicu, potpuno novi spremnik goriva svojom bojom i grafikama namjerno podsjeća na GP motocikle koje vozio francuski GP as Christian Sarron. Ako vam se to ne sviđa, u ponudi je i crna varijanta.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Iako je od samog početka trebao biti “francuski Rossi”, tek je dolaskom u MotoGP klasu potvrdio svoj talent i postao prvim francuskim prvakom u kraljevskoj klasi.

U nastavku vam prenosimo tekst Monster Energyja o trnovitom i uzbudljivom putu Fabia Qaurtaroroa od debitanta u klasi Moto3 od kojeg se previše očekivalo, do svjetskog MotoGP prvaka.

Od 'kandidata za naslov' kada je 2015. debitirao u Moto 3 klasi, do MotoGP svjetskog prvaka za 2021., u svojoj prvoj godini s MotoGP timom Monster Energy Yamaha: Fabio Quartararo je nevjerojatan talent s inspirativnom pričom o uspjehu.

Već u prvoj godini u Monster Energy Yamaha MotoGP Teamu, Fabio Quartararo je pokazao nevjerojatnu brzinu, zrelost i herojsku upornost kako bi osigurao naslov Svjetskog MotoGP prvaka. Pozivamo vas da se osvrnete s nama na El Diablovo putovanje do vrha Grand Prix utrka.

Quartararo je bio vrlo cijenjeno ime već na početku svoje Grand Prix karijere. U Moto3 klasu ušao je 2015. sa samo 15 godina, a budući da je 2013. i 2014. bio prvak u juniorskom FIM CEV Moto3 prvenstvu, Francuza su od samog početka smatrali prijetnjom. Impresionirao je od samog početka i već je stajao na pobjedničkom postolju u svojoj drugoj utrci, na Circuit of The Americas. Ponovio je taj podvig u Assenu nakon što je osvojio „pole position“ u Jerezu i Le Mansu. Nažalost, ozljeda gležnja u kasnije u sezoni zaustavila je njegov napredak, ali je ipak završio kao deseti ukupnom poretku.

2016. godine je zauzeo trinaesto mjesto s Leopard Racing Timom u Moto3 klasi, a taj je plasman ponovio 2017. godine s momčadi Paginas Amarillas HP40 u Moto2 prvenstvu, ponovno bez postolja. Međutim, to je bilo dovoljno da se preseli u tim Speed Up Racing za svoju sljedeću sezonu.

Te je 2018. godine napravio je velike korake u Moto2 prvenstvu i šire. Uzeo je svoju prvi „pole“ u srednjoj kategorije, a onda i pobijedio u Barceloni. Nakon toga je osvojio i drugo mjesto u Assenu te na kraju zauzeo plasman među 10 najboljih u konačnom poretku. A u kolovozu 2018. je objavljeno da će se Quartararo 2019. godine pridružiti Francu Morbidelliju u novoosnovanom satelitskom timu, Petronas Yamaha SRT. Veliki izazov – ali Francuz je bio spreman za to.

Ono što je uslijedilo u 2019. godini nije bilo ništa manje od izvanrednog. El Diablo je želio pokazati onima koji su sumnjali u njega za što je stvarno sposoban. Ušutkao je sve oni koji su sumnjali u njega s nevjerojatnih sedam postolja i šest pole positiona. Također je završio sezonu kao rookie godine, pobjednik u konkurenciji vozača nezavisnih momčadi te bio peti u ukupnom poretku MotoGP prvenstva.

Ipak, nije mu uspjelo ostvariti i prvu pobjedu, pa mu to postaje ključna meta za 2020. godinu. Unatoč promjenama kalendara zbog globalne pandemije Covida-19, nije morao dugo čekati. Quartararo je dominirao u Jerezu u srpnju, te je otvorio prvenstvo dvostrukom pobjedom. U Barceloni je ostvario treću pobjedu, ali nije uspio tu formu nastaviti do kraja sezone. Ipak, u ukupno 14 MotoGP utrka, osigurao je devet startova iz prvog redu, od čega četiri s prva startne pozicije. Bilo je jasno da francusko čudo od djeteta ima brzinu, pa je nakon toga trebao samo raditi na konstantnosti kako bi došao do svoje prve titule.

U 2021. godini Quartararo je ispunio svoja dva sna u jednoj sezoni: slijedeći stope svog idola Valentina Rossija, pridružio se tvorničkom MotoGP Monster Energy Yamaha timu i postao svjetski MotoGP prvak. I izgledalo je kao da je to napravio od šale.

Posljednje riječi idu prvaku: "Još uvijek ne mogu vjerovati! Ne mogu ni govoriti... Osjećaj je nevjerojatan. Možda ću kasnije moći više pričati. Upravo sada, živim svoj san! Dobar je osjećaj imati i obitelj sa sobom.

"Naravno da ovo nije bio način na koji sam želio da Peccov vikend završi, ali sretan sam što je dobro. Sada smo svjetski prvaci. Nemam riječi i nemam više tekućine u tijelu da plačem. Osjećaj je tako dobar, ali ne mogu ni opisati što sada osjećam. Biti na postolju s velikim dijelom svoje obitelji i obitelji iz MotoGP-a - nemam riječi.

"MotoGP prvenstvo postoji već dugi niz godina i biti prvi Francuz koji je došao do titule je nevjerojatno. Također sam sretan zbog Yamahe. Od 2015. godine nisu osvojili naslov, a danas smo ga opet osvojili. To je nevjerojatan osjećaj!"

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Nakon subotnjih kvalifikacija, izgledalo je da Quartararo neće već u Misanu osvojiti naslov. Štoviše, pet krugova prije kraja je izgledalo da bi se situacija mogla i malo zakomplicirati za njega. A onda…

Ove godine je Quartararo 14 puta startao iz prvog i jednom iz drugog reda. A sad je, u utrci u kojoj je mogao potvrditi osvajanje naslova prvaka, startao s tek 15. pozicije. Da stvar bude kompliciranija za njega, Bagnaia je, kao jedini preostali konkurent za naslov, četvrti puta zaredom kretao s prve pozicije. I ne samo to, nego su po prvi put u povijest vozači Ducatija okupirali cijeli prvi startni red, pa ja Bagnaia mogao računati s time da će mu leđa čuvati timski kolega Miller i dobar prijatelj Marini.

I doista, Jack Miller se nakon starta pozicionirao iza Bagnaie i štitio ga od nasrtljivog Marca Marqueza. Međutim, obojica tvorničkih vozača Ducatija su izabrali najtvrđu smjesu prednje gume, a umjesto da poraste, temperatura asfalta je pala. I tako je u četvrtom krugu, u uvijek kritičnom zavoju broj 15, prvom lijevom nakon dugo vremena, pustila nedovoljno zagrijana prednja guma Jacka Millera i on je izletio sa staze. Nakon toga se Marc Marquez zalijepio za Bagnaiu, i nije ga puštao, iako ga nije ni pokušavao napasti.

Istovremeno, Quartararo se malo pomalo probijao kroz poredak. Pomagalo mu je to što na ovogodišnjem Yamahinom motociklu ima bolji osjećaj za prednji kraj, pa može i lakše pretjecati, a uz to su i popadali neki vozači ispred njega, pa se tako u 19. krugu progurao do 5. pozicije. I činilo se da neće moći dalje od toga, jer Oliviera mu je s KTM-om bježao 8 sekundi.

Da je kojim slučajem ostalo tako, uoči pretposljednje utrke u Portimau, Quartararo bi umjesto dotadašnja 52 imao 38 bodova prednosti. Ali dakako da nije ostalo tako. U samoj završnici utrke Bagnaia pojačava tempo i pokušava pobjeći Marcu Marquezu na sigurnu udaljenost. I taman kad se činilo da je slomio Marqueza, Bagnaia pada u 15. zavoju, istom onom u kojem je na početku utrke posrnuo i njegov timski kolega Miller.

U tom trenutku je sve postalo jasno. Quartararo je mogao mirno skrenuti u boks i početi slaviti osvajanje naslova. Ali dakako da nije, nego je ostao na stazi do kraja utrke. Samo krug kasnije pao je i Oliviera, te je izgledalo da će Quartararo čak i stajati na pobjedničkom podiju uz pobjednika Marca Marqueza i njegovog timskog kolegu Pola Espargaroa. No, onda se u kadru odnekud pojavio rookie Enea Bastianini, koji je startao uz Quartararoa, sa 16. pozicije, a onda ga sustigao taman u zadnjem krugu i prošao kraj novog svjetskog prvaka u posljednjem desnom zavoju. Tako je Bastianini ponovio uspjeh od prije pet tjedana, kada je također bio treći, na prvoj od dvije utrke u istom ovom Misanu.

Svejedno, slavlje Quartararoa je moglo početi. Zapravo, bila je to dosad vjerojatno najspektakularnije proslava titule u krugu za hlađenje. Sa samo 22 godine i 182 dana na svojim plećima, Fabio Quartararo je šesti najmlađi prvak u kraljevskoj klasi, a treći najmlađi, iza Marqueza i Stonera, ako računamo samo MotoGP eru. Uz to, Quartararo je i prvi francuski prvak u kraljevskoj klasi, te je prekinuo niz za španjolskim prvacima koji traje još od 2013. godine. I to je učinio na doista uvjerljiv način, dvije utrke prije kraja sezone, s 5 pobjeda, još 5 podija i 5 „pole positiona“. Iako je i prošle godine, u svoju tek drugu MotoGP sezonu, krenuo s dvije pobjede, na kraju se slomio pod pritiskom i završio kao tek 8. u ukupnom poretku, da bi se ove godine, po prvi put kao tvornički vozač, vratio mentalno čvrst i fokusiran na osvajanje titule.

TRENUTNI POREDAK:

MotoGP
(nakon 16 od 18 utrka)

1. F. Quartararo – Yamaha – 267
2. F. Bagnaia – Ducati – 202
3. J. Mir – Suzuki – 175
4. J. Zarco – Ducati – 152
5. J. Miller – Ducati – 149

Dojma smo da osvajanje titule od strane Quartararoa zapravo nikad nije ni dovedeno u pitanje, no isto smo mislili za Remmyja Gardnera u klasi Moto2, pa se to nakon njegova pada u Teksasu to itekako promijenilo. Zapravo, na ulasku u drugu polovicu utrke u Misanu, Gardner se našao u nezavidnoj poziciji. Njegov timski kolega i jedini konkurent Raul Fernandez je nakon 14. kruga bio u vodstvu, a Gardner se mučio tek na 8. mjestu i još je k tome dobio obavijest da mora odraditi i „long lap“ kaznu.

No samo pola kruga kasnije, Raulu Fernandezu je zablokirala prednja guma na kočenja i tako je ovaj senzacionalan rookie pao, prepustivši pobjedu Samu Lowesu, koji je slavio ispred svog timskog kolege Augusta Fernandandeza, dok je Aron Canet bio treći. Gardner je ciljem prošao s popriličnih 14 sekundi zaostatka, ali je osvojio važnih 9 bodova za sedmo mjesto i tako svoju prednost u odnosu na Raula Fernandeza udvostručio na 18 bodova. Daleko je to do toga da bude siguran, jer još je 50 bodova u igri, no nakon što je nekoliko utrka gledao kako se njegova prednost samo topi, Australac sad ipak nešto lakše diše.

TRENUTNI POREDAK:

Moto2
(nakon 16 od 18 utrka)

1. R. Gardner – Kalex – 280
2. R. Fernandez – Kalex – 262
3. M. Bezzecchi – Kalex – 206
4. S. Lowes – Kalex – 165
5. A. Fernandez – Kalex - 151

U klasi Moto3 se situacija dodatno zakomplicirala. Ukupno vodeći Pedro Acosta je nakon pet lošijih utrka konačno stajao na podiju, ali tek kao treći, dok je Denis Foggia došao do sad već pete pobjede ove sezone i šestog uzastopnog podija. U posljednjih 6 utrka Foggia je svoj zaostatak reducirao s čak 97 na samo 21 bod i sad je već itekako upitno može li rookie Acosta sačuvati prednost do samog kraja i osvojiti naslov Moto3 prvaka već iz prvog pokušaja.

TRENUTNI POREDAK:

Moto3
(nakon 16 od 18 utrka)

1. P. Acosta – KTM – 234
2. D. Foggia – Honda - 213
3. S. Garcia – GasGas - 168
4. J. Masia – KTM – 155
5. R. Fenati – Husqvarna - 147

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Dosad je samo Jack Miller iz klase Moto3 izravno uletio u MotoGP. Sad će to učiniti i mlađi brat Binder, kao vozač satelitske momčadi Yamahe.

Bilo bi to ogromno iznenađenje da se o transferu mlađeg Bindera ne priča još od ljeta, odnosno od trenutka otkad je objavljeno da se Petronas kao sponzor povlači iz MotoGP-a i iz istoimenih momčadi u sve tri klase. Zbog toga je Razlan Razali za iduću godinu morao osnovati novu momčad RNF te ugasiti Moto3 i Moto2 pogon. No Darryn Binder je navodno imao čvrsti ugovor da za iduću godinu napreduje iz Moto3 u Moto2 unutar te iste momčad i čini se da se Razali nije mogao lako izvući iz tog ugovora, pa mu je ponudio mjesto na MotoGP motociklu.

Yamaha se s time složila, a prema nekim izvorima su se čak i zalagali za Bindera, kad su već ostali bez drugih opcija. No zanimljivo je da je Yamaha ugovor sa satelitskom momčadi RNF potpisala samo za iduću sezonu, uz opciju produženja za 2024. I Binder ima ugovor samo za 2022. godinu, no to je za rookie vozače uobičajeno, s time da i on ima opciju za produžetak ugovora za 2023. Već se od ranije zna da će prvi vozač te RNF momčadi biti Andrea Dovizioso, koji će imati na raspolaganju novu Yamahu M1, dok bi Darryn Binder trebao voziti „rabljeni“ motocikl.

23 godišnji Darryn Binder vozi svoju već sedmu sezonu u klasi Moto3, a dosad se može pohvaliti samo jednom pobjedom, do koje je došao prošle sezone u Barceloni. Trenutno je 6. u poretku i to mu je dosad najbolja sezona u klasi Moto3, a iako svojom ukupnom statistikom uopće ne djeluje kao netko tko je zaslužio svoje mjesto na MotoGP motociklu, ipak se teško dojmu da je njegov potencijal veći od onog što pokazuju dosadašnji rezultati. Jasno, biti će to ogroman skok za njega, s motocikla s jednim cilindrom i kakvih 60 KS na motocikl sa 4 cilindra i skoro 300 KS, ali upravo se Yamahin stroj pokazao nekako najboljim za rookie vozače.  

U svakom slučaju, uz španjolsku braću Marquez i Espargaro, iduće godine će u MotoGP-u biti i braća Binder iz Južnoafričke Republike. S time da je stariji brat Brad Binder bitno uspješniji, kao prvak klase Moto3 iz 2016. godine, viceprvak klase Moto2 iz 2019. i dvostruki pobjednik u klasi MotoGP, sve na KTM motociklima.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Nastavlja se niz po kojem prvo moraš propasti u Moto2 prvenstvu da bi postao svjetski prvak klase Supersport 600. I to već u rookie sezoni.

2018. godine Nijemac Sandro Cortese, 2019. Švicarac Randy Krummenacher, 2020. Talijan Andrea Locatelli, i sad, 2021. godine, još jedan Švicarac Dominique Aegerter. Što im je zajedničko? Svi oni su ostali bez posla u klasi u Moto2, pa onda postali svjetski prvaci u klasi Supersport 600. I svi su oni, s izuzetkom Krummenachera, to učinili već u svojoj rookie sezoni.

Da stvar bude zanimljivija, nitko od njih nije bio zvijezda u Moto2. U redu, Cortese je barem bio Moto3 prvak 2012. godine, ali Krummenacher je došao do samo jednog podija u svojih devet GP sezona, dok je Locatelli bio gotovo neprimjetan u klasi Moto2, da bi sad držao 5. mjesto u ukupnom poretku Superbikea.

Zapravo, u klasi Moto2 je najuspješniji među njima bio upravo Aegerter, koji je dva puta je i pobijedio, s time da su mu jednu od tih pobjeda oduzeli nakon tehničkog pregleda motocikla. 2013. i 2014. je čak i završio kao peti ukupnom poretku, ali nikad nije bio ni blizu borbe za naslov Moto2 prvaka. A sad mu je to u klasi Supersport 600 uspjelo iz prvog pokušaja, kao rookie-veteranu koji je nedavno ušao u 32. godinu života.

I bila je to nevjerojatna rookie sezona Aegertera, koji je u momčad Ten Kate i Supersport 600 ušao gotovo u posljednji tren. Istina, Odendaal je pobijedio na prve tri utrke, ali Aegerter je pobijedio na idućih šest i tu je već prelomio stvari u svoju korist. Pa ako mu je Gonzales i pomogao kad je prošlog vikenda na drugoj utrci u Argentini srušio Odendaala, ionako je bilo samo pitanje trenutka kad će Švicarac, sa svojih 10 pobjeda, potvrditi osvajanje naslova prvaka.

Ovako mu je to uspjelo dvije utrke prije kraja sezone, i to usprkos tome što je ove jeseni morao propustiti obje utrke u Barceloni, jer se taj vikend u Misanu borio za naslov MotoE prvaka u Misanu. Tamo je na kraju postao viceprvak, s time da je na nekoliko minuta čak bio i prvak, ali onda su mu dodijelili 38 sekundi kazne jer je u posljednjem krugu srušio Torresa. Nakon te sudačke intervencije je baš taj isti Torres obranio naslov, a mogli su odlučiti i suprotno.

Tko će iduće godine biti Supersport prvak? Pričekajmo prvo da saznamo tko će sve dobiti otkaz u klasi Moto2.

TRENUTNI POREDAK:
1. D. Aegerter – Yamaha – 381
2. S. Odendaal – Yamaha – 313
3. M. Gonzalez – Yamaha – 275
4. J. Cluzel – Yamaha – 241
5. P. Oettl – Kawasaki - 241

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Trideset najboljih iz nacionalnih kupova biti će pozvani na SuperFinale utrke, koje će se voziti u sklopu nekog od europskih Superbike vikenda.

Yamaha je prije koji mjesec predstavila R7, sportski motocikl tehnički baziran na popularnom nakedu MT-07, ali bogatiji za atraktivne oplate, upside-down vilicu, radijalna kliješta… Uglavnom, trebalo bi biti riječ o umjerenom sportašu za široke mase, pa u kontekstu toga i ne čudi da će se tijekom 2022. održavati R7 kupovi diljem Europe.

Nacionalne (ili regionalne) kupove bi trebali organizirati lokalni zastupnici Yamahe, a 30 vozača koji će najviše impresionirati na europskoj razini biti će pozvani na SuperFinale, tijekom neke od posljednjih europskih Superbike utrka iduće sezone. Pritom će se u petak voziti treninzi i kvalifikacije, a u subotu dvije utrke.

Za razliku od velike većine zvučnijih kupova koji se pokreću u posljednje vrijeme, R7 Cup nije namijenjen samo mladim nadama, nego se mogu prijaviti i stariji vozači, s ili bez natjecateljskog iskustva, što cijelu priču čini zanimljivijom i potencijalno masovnijom. Ostaje vidjeti hoće li se R7 Cup organizirati negdje i u našim krajevima, u kojima nešto takvo itekako nedostaje.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com