Vikend odredišta

Atraktivni su, lagani, dvocilindrični i plešu na rubu zakonskog maksimuma od 48 KS. I svi su novi za 2024.

Kako i priliči A2 kategoriji, krećemo od slova A, a o svakom od ovih noviteta doznajte više u idućem izdanju Moto Pulsa, s izuzetkom Aprilije 457, koja je predstavljena već u aktualnom broju.

APRILIA RS 457 – 47,6 KS i 175 kg

Za ulazak u A2 kategoriju, Aprilia je pripremila vizualno upečatljiv RS 457, a za njega i dvocilindrični agregat s 47,6 KS, što je zakonski maksimum za A2 kategoriju. No zakonski maksimum kaže i to da omjer snage i težine ne smije biti veći od 0,272 KS po kilogramu, što znači da A2 motocikl s 47,6 KS smije imati najmanje 175 kg. I Aprilia je postigla upravo tu vrijednost, što znači da RS 457 najjači i najlakši što uopće smije biti.

BENELLI TORNADO 500 – 47,6 KS i 186 kg

Tornado 500 nije baš oluja iz vedra neba, jer je nastao na bazi prije godinu dana predstavljenog nakeda TNT, ali svakako iznenađuje žestinom, prije svega vizualnom, s istaknutim LED dnevnim svjetlima. A atraktivan dizajn je potkrijepljen i kvalitetnim talijanskim komponentama, odnosno Marzocchi upside-down vilicom i Brembo radijalnim kliještima. Bez obzira na to, očekuje se da će biti među povoljnijima u ovoj klasi.

BENELLI TORNADO 400 – 47,6 KS i 172 kg (suha)

Ne nije greška, Benelli doista ima dva noviteta u kategoriji A2 sportaša. Zapravo ima i tri, ako računamo da su istovremeno predstavili i Tornado 300, koji također ima 2 cilindra, ali mu je maksimum na 35 KS. Zato je Tornado 400 s 47,6 KS izjednačen i sa zakonskim maksimumom i s Benellijem 500, od kojeg odskače i jednorukom stražnjom vilicom. Ipak, amortizacija je nešto jednostavnija, a umjesto Brembo kliješta tu su ona marke Nissin.

HONDA CBR 500 R – 47,6 KS i 191 kg

CBR 500 R možda nije potpuno nov model, ali je bitno promijenjen za 2024. Uz nove i „dvoslojne“ oplate, tu su i bolja LED svjetla, Showa prednja i potpuna nova stražnja vilica, Nissin kliješta, lakši kotači… CBR 500 R je od 2024. bogatiji i za TFT instrumente povezive s mobitelom, te kontrolu proklizavanja.

KAWASAKI NINJA 500 – 45 KS i 171 kg

Novi Ninja 500 zapravo broji 451 cc, ali i to je za 52 ccm više od prethodnika s oznakom 400. Ipak, maksimum je ostao na 45 KS, navodno u želji da se dobije više okretnog momenta, s time da je Ninja 500 s deklariranih 171 kg najlakši motocikl u ovom društvu. Mehanički se oslanja na Ninju 400, ali je sve zapakirano u još atraktivniji dizajn, s novim LED svjetlima koja podsjećaju na ona s modela ZX-6R. Varijanta SE ima upečatljivije kombinacije boja, LED pokazivače smjera i beskontaktni ključ. Više o Ninji 500, te svim ovim i brojnim drugim novitetima za 2024. pročitajte u nadolazećem broju Moto Pulsa.

Razgatlioglu nije smio isprobati BMW, ali dvodnevna testiranja u Jerezu su svejedno bila itekako zanimljiva.

Iako nisu bili svi prisutni, većina Superbike vozača je imalo samo jedan slobodan dan nakon završetka sezone, prije nego su na istoj stazi Jerez odradili prva testiranja u pripremi za 2024. A za tu 2024. ne samo da stupaju na snagu nova pravila, nego i neke od najvećih zvijezda presjedaju na druge motocikle.

Nažalost, Yamaha i Razgatlioglu se nisu mogli dogovoriti, pa će tako Toprak prvi kontakt s BMW-om imati tek u prosincu. Istovremeno, u Yamahi, dakako, nisu imala baš ništa protiv toga što je Kawasaki dozvolio da Jonathan Rea odmah isproba R1. I Rea je bio brz, odnosno treći najbrži, taman ispred svog dojučerašnjeg timskog kolega Lowesa, koji je ostao na Kawasakiju. Rea je izjavio da je R1 izuzetno lako upravljiv motocikl, s kojim možda nije najlakše doći do granice mogućeg, ali zato ulijeva povjerenje i tjera te da juriš.

Na tim testiranjima u Jerezu je prve službene krugove nakon 4 godina prisilne pauze odradio Andrea Iannone. Nakon što je pao na doping kontroli, Iannone se mogao samo rekreativno baviti motociklizmom, a kako za njega u MotoGP-u više nema mjesta, tako se nakon isteka te suspenzije skrasio na Panigaleu V4 R momčadi GoEleven i odmah završio kao 5. najbrži, pun pozitivnih dojmova. I Rinaldi je bio sretan nakon debija s momčadi Motocorsa, dok istovremeno, poslije godina provedenih na tom satelitskom Ducatiju, Axel Bassani nije baš bio brz u svojim prvim krugovima s tvorničkim Kawasakijem.

Nakon što je u nedjelju obranio titulu Superbike prvaka, Bautista je testiranja odradio u nešto ležernijem tonu, privikavajući se na balast od 7 kg, kojeg će po novim pravilima o kombiniranoj težini morati imati na svom Ducatiju. Inače, najbrži na testiranjima bio je Remy Gardner, koji se sprema za svoju drugu Superbike sezonu, dok je drugo najbolje vrijeme, s tvorničkim Panigaleom V4 R, ostvario rookie Nicolo Bulega, koji je 2023. postao Supersport prvak za upravljačem Panigalea V2.

S polovicom agregata iz Panigalea 1299, Ducatijev jednocilindrični supermoto želi biti najluđi od svoje vrste. Znamo cijenu!

Dizajnom možda i podsjeća na Hypermotard 950, ali Hypermotard 698 Mono je bitno drugačija zvjerka, jer umjesto V2 agregata ima tek jedan cilindar. Samo kakav! Pojednostavljeno, riječ je o polovici iznimno moćnog agregata iz nekadašnjeg Panigalea 1299. Od njega preuzima klip, titanske usisne i ispušne ventile s dezmodromikom, te još štošta drugo.

Provrt cilindra od čak 116 mm je u ovom slučaj uparen s hodom klipa produženim na 62,4 mm, kako bi se dobila zapremina od 659 ccm. Iz toga je izvučeno 77,5 KS, što je rekordna vrijednost za serijski jednocilindrični motocikl. Težina je samo 151 kg, bez goriva.

Na lagani čelični okvir nadovezuju se Marzocchi prednja i dvokraka stražnja vilica, kotači su lijevani, dok su kočnice Brembo, s jednim prednjim diskom. Cijela konstrukcija motocikla je podređena tome da se može što dublje nagnuti u zavoj, pa utoliko bolje što je Hypermotard Mono opremljen i najmodernijim te doista brojnim elektronskim pomagalima, koja omogućuju atraktivna zanošenja motocikla i na kočenjima i kod ubrzanja. Kako se štedjelo na svakom gramu, tako ovaj Mono ima LCD ekran od samo 3,8 inča. Cijena je 13.890 eura za osnovni model i 14.890 eura za RVE verziju, a više o svemu doznajte u idućem broju Moto Pulsa.

Novi GS je u vožnji svakako uglađeniji i snažniji, te okretniji i opremljeniji, ali je li malo izgubio na šarmu simpatičnog grubijana?

Dok mu tek prilazite, prvo uočavate da je R 1300 GS bitno kompaktniji od svog prethodnika. Da ne znate bolje, komotno bi mogao proći kao kakav 900 GS. Sličan dojam ostavlja i kod manevriranja na mjestu ili polukružnog okretanja, gdje je svakako okretniji i upravljiviji od dosadašnjeg modela R 1250 GS.

Istovremeno, položaj za visokim i širokim upravljačem odiše dojmom pravog, udobnog i velikog motocikla. Zaštita od vjetra je vrlo dobra, s time da smo vozili primjerak s većim vjetrobranom, koji je i utoliko praktičniji što je elektronski podesiv, šteta je samo što za tu radnju treba ući u izbornik.

Razvijanje snage je iznimno linearno u čitavom rasponu brojeva okretaja, pa tako novi bokser od 1.300 ccm bitno uglađenije radi na najnižim brojevima okretaja. U odnosu na prethodnika, nedostaje mu malo navale okretnog momenta koja se kod modela 1250 osjeti kod dodavanja gasa na, recimo, 3.000 o/min, ali zato sa svojih 145 KS primjetno odlučnije juri u gornjoj polovici brojeva okretaja. Novi mjenjač još uvijek ima u sebi malo grubosti, ali je na ovom modelu ipak daleko bolji, te se isplati doplatiti za obostrani quickshifter.

Zvuk novog boksera je drugačiji, a vibracija gotovo i nema, što vožnju čini još ugodnijom. Pa ako bi se ljubiteljima dosadašnjih boksera moglo učiniti da ovom potpuno novom modelu nedostaje doza sirove grubosti, moglo bi vam se svidjeti što R 1300 GS u sebi ima još i malo više sportskog duha, a istovremeno je i opremljeniji i bitno uglađeniji od prethodnika. Više konkretnih dojmova iz prve vožnje doznajte uskoro, u nadolazećem broju Moto Pulsa.