FIM otvara pregovore s novim dobavljačima Moto2 agregata. No, eventualna promjena stupa na snagu tek od 2019., a i nakon toga će sve ostati isto.

Po prvi put od kad je uvedeno Moto2 prvenstvo, prvak te klase nije prešao u MotoGP. Dakle, Tito Rabat je prvi Moto2 prvak koji je ostao braniti naslov, a nije napredovao ni viceprvak Mika Kallio, koji je imao neke ponude za kraljevsku klasu, ali one nisu bile ni financijski ni tehnički dovoljno izazovne. A to nisu bile zbog toga što se pokazalo da dobri rezultati u Moto2 kategoriji nisu nikakva garancija uspjeha u MotoGP klasi.

Recimo, Elias je nakon osvajanja titule propao pri povratku u MotoGP i postao osrednji Superbike vozač (trenutno nezaposlen), dok je Bradlu karijera već neko vrijeme u silaznoj putanji. Slično bi se moglo dogoditi Polu Espargarou, prvaku iz 2013., koji je vrlo dobro odradio svoju „rookie" MotoGP sezonu, no ove godine još nije odradio očekivani korak naprijed. Jasno, tu je i Marc Marquez kao sasvim suprotan primjer, no on bi danas bio dvostruki MotoGP prvak čak i da se umjesto na Moto2 motociklu te dvije sezone vozio na vešmašini.

Uglavnom, opći je dojam kako mogućnosti današnjih Moto2 motocikala nisu na dovoljno visokoj razini da bi osigurali kvalitetno odvajanje žita od kukolja ili kvalitetno pripremili one najbolje vozače na sljedeću stepenicu. Razlog tome su previše uniformna pravila i totalna stagnacija u razvoju. Od početka su zadane Dunlop gume i blago modificirani Hondini agregati preuzeti iz serijskog modela CBR 600 RR, što znači da je glavni teret eventualnog napretka prebačen na leđa konstruktora okvira. A tu je opet riječ o malim i općoj javnosti slabo poznatim tvrtkama, koje su igrale na sigurno umjesto na inovaciju.

Koliko je takav pristup pogrešan vidljivo je iz popisa mašinerije za ovu sezonu. Naime, nakon što se Suter odlučio posvetiti razvoju Moto3 motocikla za Mahindru, gotovo svi vozači koriste Kalex okvire. Tu je još samo po tri Tech 3 i Speed Up motocikla te dva prošlogodišnja Sutera, što nas dovodi do zaključka da ni po imenima ni po tehničkoj raznovrsnosti Moto2 formula ne zaslužuje biti dio svjetskog prvenstva. Istina, utrke još uvijek znaju biti uzbudljive, no to je uvijek tako kad umjesto otvorenog prvenstva imate monomarka kup.

Zbog toga nas je razveselila vijest da FIM, koji je prošle sezone produžio ugovor s Hondom do kraja 2018., ulazi u razgovore s potencijalnim dobavljačima Moto2 agregata od 2019. godine nadalje. No, oduševljenje je brzo splasnulo kad smo vidjeli da se i dalje traži ekskluzivni dobavljač, što znači da će se nastaviti koristiti uniformirani agregati jednog proizvođača, samo što to možda neće biti Honda. FIM (čitaj Dorna) sve to pravda željom da Moto2 formula ostane dostupna brojnim momčadi, no sve to samo znači da će se i dalje voditi kvantitetom, a ne kvalitetom.

A dok je tako, Moto2 klasa će ostati slijepo crijevo, koje već sada pokazuje sasvim jasne znakove upale. Uostalom, od vozača koji su ove sezone ušli u MotoGP prvenstvo, samo je Maverick Vinales došao iz „srednje klase", a i on je već nakon samo pola sezone shvatio da je apsolvirao Moto2 motocikl. Tu je i Jack Miller koji je, kao jedna od najvećih nada, odlučio tu srednju stepenicu sasvim preskočiti te je iz Moto3 konkurencije doskočio izravno u MotoGP, dok su ostale tri pridošlice migrirale iz Superbike prvenstva. Ako se taj trend nastavi, u Dorni se ni ne trebaju zamarati s natječajem za 2019., umjesto toga Moto2 klasu mogu jednostavno i ukinuti. Bez slijepog crijeva se može živjeti.