Motosport

Posljednja utrka sezone, na novoj stazi u Indoneziji, nije donijela preokret. Rea je bio nepobjediv, ali Razgatlioglu je potvrdio osvajanje svog prvog naslova prvaka.

Prvi put je to, pomalo senzacionalno, uspjelo Benu Spiesu 2009. godine. Sad je Toprak Razgatlioglu postao tek drugi vozač u povijesti koji je s Yamahom osvojio naslov. I ne samo to, Toprak je najzaslužniji i što je Yamaha osvojila i konstruktorski naslov, tijesno ispred Ducatija, a rookie timski kolega Andrea Locatelli je vrijedno pomagao u tome da Pata Yamaha osvoji i momčadsku titulu.

Tako je prekinut rekordni niz od 6 uzastopnih naslova prvaka Jonathana Reae. U iznimno zanimljivoj sezoni, Rea se nije predavao do samog kraja. Uoči dolaska na potpuno novu i zavojitu indonezijsku stazu Mandalika, vozač Kawasakija je imao 30 bodova zaostatka i realno male šanse za osvajanje sedme titule, koje su dodatno splasnule kad je monsun poplavio stazu uoči subotnje utrke. Iako je ta utrka prebačena na nedjelju, ona je ipak došla na mjesto sprint utrke, koja je otkazana, što znači da je Rea imao jednu priliku manje da preokrene situaciju u svoju koristi.

S druge strane, iako si je samo kakvim padom mogao zakomplicirati situaciju, Razgatlioglu nije taktizirao. Na prvoj nedjeljnoj utrci se borio za vodstvo sve do 8 krugova prije kraja, kada se majstorski spasio od pada, ali je pritom potonuo na treću poziciju. Rea je u tom trenutku bio drugi, ali je ubrzo potom prošao Reddinga i, da je tako ostalo, pitanje prvaka ne bi još bilo riješeno. No Turčin je dodao gas, prestigao Reddinga te se u zadnjem krugu još i sasvim približio Rei, koji je tako odnio samo Pirovu pobjedu. Naime, Topraku je i drugo mjesto bilo taman u bod dovoljno da odmah počne slaviti naslov svjetskog Superbike prvaka.

Druga nedjeljna utrka je zbog jakog pljuska nekoliko puta odgađana, pa onda ipak, kad se kiša malo smirila, odvožena u skraćenom formatu od 12 krugova. U zanimljivom međusobnom obračunu, Rea je s Kawasakijem ipak pobijedio Reddinga u njegovoj posljednjoj utrci na Ducatiju, dok je Vd Mark s BMW-om bio bolji od novog prvaka Razgatlioglua u borbi za treće mjesto. Tom Sykes, svjetski prvak iz 2013. godine, je tu svoju posljednju utrku svjetskog Superbike prvenstva završio kao peti.

I tako je, nakon 37 utrka odvoženih tijekom 13 natjecateljskih vikenda, Razgatlioglu skupio 13 bodova više od Reae, s time da su obojica ostvarili po 13 pobjeda. Scott Redding im je jedini uspijevao parirati, skupivši 7 pobjeda i više od 500 bodova, dok su svi ostali bili daleko iza. Ipak, tu treba izdvojiti Locatellija, koji je kao rookie, u posljednji tren preskočio Rinaldija i završio prvenstvo kao četvrti u ukupnom poretku, čak i ako nijednom nije pobijedio ili bio drugi.

Jasno, Rea je već najavio da iduće sezone želi vratiti svoju krunu, ali i Razatglioglu se prijeti da će ići na pobjedu u baš svakoj utrci. A nakon toga možda konačno završi u MotoGP prvenstvu, u kojem su ga mnogi vidjeli već iduće sezone. Doduše, i Rea je stalno bio u kombinacijama za prelazak u MotoGP, pa je svejedno odolio svim pozivima.

KONAČAN POREDAK

1. T. Razgatlioglu – Yamaha – 564
2. J. Rea – Kawasaki – 551
3. S. Redding – Ducati – 501
4. A. Locatelli – Yamaha – 291
5. M. R. Rinaldi – Ducati – 282
6. M. VD Mark – BMW – 262
7. G. Gerloff – Yamaha – 228
8. A. Lowes – Kawasaki – 213
9. A. Bassani – Ducati – 210
10. A. Bautista – Honda – 195

Najžešći su oni nakedi nastali pukim skidanjem oklopa s sportskog motocikla. A Streetfighter V2 je upravo takav. Znamo i cijenu.

Panigale V2 je nastao po istom uzorku kao i nešto stariji i snažniji Panigale V4, s time da je ovaj Ducatijev novitet, dakako, za svoju osnovu uzeo Panigale V2. Razlika je u tome što Streetfighter V2 ima uspravan i široki upravljač, udobnije sjedalo, manje ekstremno postavljene oslonce za noge i ovjes koji je više prilagođen vožnji cestom, ali se može lako podesiti za jurnjavu stazom.

SuperquadroV2 pogonski agregat istiskuje gotovo nepromijenjenih 153 KS pri 10.750 o/min, no ubrzanja bi trebala biti još brutalnija nego na Panigaleu, ne samo na ime izloženosti vjetru, nego i zato jer je skraćen završni prijenos. U kontekstu toga je dobro da je stražnja vilica ipak produžena za 16 mm, iako je Streetfighter V2 opremljen elektronskom kontrolom propinjanja na stražnji kotač, kao i svim ostalim najnaprednijim elektronskim pomagalima, koja uzimaju u obzir nagib motocikla.

Težina sa svim tekućina iznosi okruglih 200 kg, a Streetfighter V2 je već sad moguće naručiti po cijeni od 139.990 kn, s time da prvi primjerci stižu u Hrvatsku do kraja prosinca. Kompletan test ovog eksplozivnog noviteta moći čete pročitati u idućem broju Moto Pulsa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Pikes Peak verzija je 4 kg lakša, ima 17 colni prednji kotač i jednoruku vilicu, Race mod, radarski sustav te još mnogo toga drugog što će se svidjeti ljubiteljima Multistrade.

Prije godinu dana Ducati je predstavio potpunu novu Multistradu V4, s aluminijskim umjesto čeličnim okvirom, prednji kotačem od 19 umjesto 17 cola, klasičnom umjesto jednorukom vilicom, oprugama ventila umjesto dezmodromikom… Sad su predstavili i verziju Pikes Peak, koja ne samo da bi trebala biti još žešća, nego je i više po mjeri tradicionalnih zaljubljenika u Ducati i Multistradu.

I ne, čelični okvir ili dezmodromika nisu igri, ali s Pikes Peak verzijom se Ducati Multistrada ipak vraća na 17 colni prednji naplatak i jednoruku stražnju vilicu. Malo je modificiran i aluminijski monocoque, a kovani prednji Marchesini naplatak nije samo manji, nego u kombinaciji sa širim stražnjem naplatkom donosi 2,7 kg uštede na težini. Cijeli motocikl je za 4 kg lakši nego Multistrada V4 S, te je opremljen Öhlins poluaktivnim ovjesom i Race modom rada elektronskih pomagala. A sve zaokružuje agresivnija ergonomija, s nižim upravljačem i višim osloncima za noge.

V4 Granturismo agregat ima nepromijenjenih 170 KS, i više nego dostatnih za iznimno žestoku jurnjavu. Uz sve to, Pikes Peak verzija, baš kao i Multistrada V4 S, ima i radarski sustav, zahvaljujući kojem se ovaj Ducati može pohvaliti i aktivnim tempomatom i sustavom upozoravanja na vozila u mrtvom kutu. Iako bi vas malo toga moglo uopće stići, pa da završi u mrtvom kutu.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Slavni trkač Paul Smart preminuo je 27. listopada, u 78. godini života, nakon što se motociklom sudario s automobilom.

Britanac Paul Smart vozio je utrke u raznoraznim klasama i prvenstvima, uključujući i TT Isle of Man i američko prvenstvo, a početkom 70-ih je skupio i sedam podija u svjetskom GP prvenstvu. Ipak, njegovo se ime upisalo u povijest kad je 1972. godine pobijedio na utrci Imola 200, za upravljačem tvornički modificiranog Ducatija GT 750. Bila je to prijelomna pobjeda za Ducati, koji je tada tek krenuo s razvojem V2 motocikala i povratkom utrkivanju.

Iako je bio dio tvorničke ekipe, Paul Smart nije bio jedan od favorita te utrke, na kojoj su nastupala i takva imena kao što su Phil Read, Walter Villa i njegovo visočanstvo Giacomo Agostini na MV Agusti s kojom je tad dominirao GP prvenstvom. No, Smart je već u četvrtom krugu prošao kraj Agostinija te se nakon toga borio za pobjedu s timskim kolegom Brunom Spaggiariem. U posljednjem krugu Spaggiari je ostao bez goriva, a Smart upisao pobjedu, koja ga na Ducatijevom panteonu smješta odmah negdje do Mike Hailwooda. To su potvrdili i time što su 2006. godine izbacili ekskluzivni retro model Paul Smart 1000 LE.

Natjecateljsku karijeru je završio 1978. godine, a iako je kasnije postao i profesionalni skiper, Paul Smart je ostao tijesno vezan uz motocikle, i poslovno i obiteljski. Konačno, njegova supruga Maggie je sestra Barryja Sheena, dok je sin Scott također nastupao u svjetskom prvenstvu, i to u klasi 500, te pobjeđivao u britanskom Superbikeu, a trenutno je tehnički direktor svjetskog Superbike prvenstva.

Tribute Pro nije novi model, nego nova verzija Scramblera, nastala u čast 50. obljetnice Ducatijevog V2 agregata.

Prošlo je točno pola stoljeća otkad je predstavljen 750 GT, prvi Ducati pokretan V2 (odnosno L2) agregatom, pa je tome u čast predstavljena Tribute Pro verzija Scramblera 1100. Tribute Pro je mehanički identičan modelu Dark Pro, ali je zato poseban po „Giallo Ocra“ boji kakva je krasila i 750 Sport iz 1972, a na tako obojanom spremniku goriva se nalazi i Ducati logo iz 70-ih, kojeg je tada oblikovao Giugiaro, poznati dizajner automobila.

Uz to, Tribute Pro ima crno obojane žbičane naplatke i smeđe sjedalo, te standardnih 86 KS pri 7.500 o/min, raspoređenih na 211 kg. Cijena je 118.990 kn, što znači da je po tom pitanju Tribute Pro smješten između verzija Dark Pro i Sport Pro.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Od 2023. godine Ducati će biti ekskluzivni dobavljač električnih motocikala za MotoE prvenstvo.

Bilo za očekivati da će Energica još neko vrijeme svojim elektro motociklima pokrivati MotoE kup, čije se utrke održavaju unutar probranih MotoGP vikenda. Uostalom, Energica je tu od samog početka, odnosno od 2019. godine, te su po tom pitanju svojevrsni pioniri. No, u Dorni su im se ipak odlučili zahvaliti na suradnji po kratkom postupku. Kako i ne bi, kad se za dobavljača motocikala javio Ducati, koji će već i samim svojim imenom dati tom prvenstvu na prijeko potrebnoj medijskoj težini.

S time da će Energica biti dobavljač MotoE motocikala još iduće sezone. Nakon toga će, od 2023. pa barem do kraja 2026. godine, Ducati biti ekskluzivni dobavljač motocikala za tu klasu, što može biti iznenađenje jer trenutno nema električni model u svojoj ponudi, a nema ni nekog u neposrednoj najavi.

Umjesto toga, dalo bi se naslutiti da će Ducati pripremiti natjecateljske MotoE prototipove, te onda iskustva stečena na utrkama koristiti za razvoj nekih budućih serijskih modela. S time da je Claudio Domenicali, kao prvi čovjek Ducatija, najavio da u tu klasu žele unijeti lakoću. Naime, upravo je težina od čak 260 kg bila i glavna zamjerka Energica Ego motociklima.

Kao član VW grupe, koja već ima dosta iskustva s električnim vozilima, Ducati bi trebao imati na raspolaganju najnoviju tehnologiju, s time da se Domenicali nada kako će u skorije vrijeme doći i do napretka po pitanju baterija. One su trenutno usko grlo, te previše povećavaju težinu, a istovremeno ipak bitno ograničavaju broj krugova u MotoE utrkama.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Ducati je predstavio prvi retro supermoto koji je poprilično retro, čak i ako nije baš sasvim supermoto.

Nakon što su za 2021. obnovili i suzili ponudu Scramblera, za 2022. je ponovo proširuju i to atraktivnim modelom Urban Retro. Čovjek bi logično pomislio da je riječ o supermoto verziji retro endura Desert Sled, ali ta ideja pada u vodu čim doznate da Kayaba ovjes ne osigurava hod kotača od 200 mm, nego samo 150 mm.

Da skratimo, Urban Motard je dvojajčani blizanac café racera Nightshift od kojeg se ponajprije razlikuje po podignutom blatobranu, a onda i višem upravljaču. Tu je još i nešto drugačije i malo više postavljeno sjedalo, kao i prednji kotač promjera 17, a ne 18 cola. U paketu s manjim prednjim kotačem dolazi i mrvicu kraći osovinski razmak, dok je mokra težina od 196 kg identična onoj na Nightshiftu. Maksimum od 73 KS dijele sva četiri (i pol) Scramblera pokretana zrakom hlađenim V2 agregatom od 803 ccm.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

S dvije pobjede u dva uzastopna vikenda, Bagnaia je otkinuo 22 boda od prednosti koju je imao Quartararo. No to je, zapravo, taman malo premalo.

Joan Mir će i sam priznati da od njegove obrane naslova neće biti ništa. Nade su i dosad visjele o tankoj niti, koja je gotovo pukla nakon utrke u Misanu. Prošao je ciljem peti, u sendviču između Marca Marqueza i Jacka Millera te nekih 6 sekundi iz trećeg Bastianinia, koji je tako u svojoj rookie sezoni, kao treći vlasnik dvije godine starog Ducatiju došao do prvog podija. S time da je u tom zadnjem krugu Mir prešao preko granica staze, pa je kažnjen pomicanjem na šestu poziciju, iza Australca koji se mučio s vibracijama stražnje gume. Tako se minus Mira rastegnuo na 67 bodova. Istina, još je 100 bodova u igri, ali nemoguće je uopće zamisliti da bi vozač Suzukija mogao pobijediti na barem tri od preostale 4 utrke nakon što na dosadašnjih 14 nije slavio nijednom.

I tako Bagnaia ostaje jedini konkurent Fabiu Quartararou. Razmak između njih dvojice se u posljednje dvije utrke smanjio sa 70 na 48 bodova. Još uvijek je to dosta, ali neki će reći da je bitan trend. A Bagnia je definitivno u uzlaznoj putanji. Nakon što je u Aragonu u posljednja tri kruga odolio sedmerostrukom napadu osmerostrukog svjetskog prvaka Marca Marqueza, i tako došao do svoje prve MotoGP pobjede, Bagnaia je samo tjedan dana kasnije slavio i u Misanu. Ovaj put nije bilo izravnog obračuna na stazi, ali tvornički vozač Ducatija je stoički izdržao pritisak nadolazećeg Quartararoa, koji je straga imao medium umjesto soft stražnje gume, pa mu je za kraj utrke ostalo više resursa. Na kraju ih je dijelilo manje od 4 desetinke sekunde. Hoće li ih na kraju sezone dijeliti i samo nekoliko bodova? Teško.

Realno, da Bagnaia ima ovih 48 bodova zaostatka, a da nije pobijedio na dvije posljednje utrke, vjerojatno bi mislili da je pitanje prvaka riješeno. Ovako nam perspektivu malo kvari taj subjektivan osjećaj da je Bagnaia trenutno nedodirljiv. No, sve i da u nastavku sezone nakon svake dvije utrke otkine ta 22 boda prednosti, još uvijek bi na kraju bio kratak 4 boda.

Isto tako, ako si samo malo proširimo horizont i gledamo zadnje tri utrke, onda je prednost Quartararoa čak i malo porasla jer je u tom periodu on osvojio 53, a Bagnaia 52 boda. A slično je i ako gledamo zadnjih pet utrka, odvoženih nakon ljetne pauze. Quartararo je tu skupio 78, a Bagnaia 77 bodova.

Uglavnom, Bagnaia je u situaciji kad mu realno neće biti dovoljno da samo završava pred Quartararoom nego mora nastaviti pobjeđivati i nadati se da će Francuz koji put i pogriješiti pod pritiskom. A i to mu vjerojatno ne bi bilo dovoljno. Jer čak i ako uzmemo najoptimističniji scenarij za Bagnaiu, onaj po kojem bi on pobijedio na sve 4 preostale utrke, što je apsolutno nerealno, a Quartararo bi jednom pogriješio i ostao bez bodova, Francuzu bi za potvrdu naslova bila dovoljna dva druga i jedno treće mjesto, ili pak pobjeda, jedno treće i jedno četvrto mjesto. A realno, trebat će mu i manje od toga.

Trenutni poredak MotoGP:

1. F. Quartararo – Yamaha – 234 boda
2. F. Bagnaia – Ducati – 186
3. J. Mir – Suzuki – 167
4. J. Zarco – Ducati – 141
5. J. Miller – Ducati - 140

Otprilike jednako sporo se topi prednost vodećih i u ostale dvije klase. Najneizvjesnije je u kategoriji Moto2 gdje se prednost Remmyja Gardnera, u odnosu na rookie timskog kolegu Raula Fernandeza, spustila na 34 boda. Za razliku od Quartararoa, Gardner nema pravo na pogrešku, jer bi mu se onda s eventualnom pobjedom Fernandez sasvim približio. A baš kao i Bagnaia, i Fernandez je pobijedio na posljednje dvije utrke, i to sa svježe operiranom desnom šakom, no Gardner je oba puta bio drugi, tako da je izgubio samo 10 bodova. Ako pak gledamo zadnjih pet utrka nakon ljetne stanke, Gardner je osvojio 87, a Fernandez 84 boda.

Trenutni poredak Moto2:
1. R. Gardner – Kalex – 271
2. R. Fernandez – Kalex – 237
3. M. Bezzecchi – Kalex – 190
4. S. Lowes – Kalex – 140
5. A. Canet – Boscoscuro - 119

U klasi Moto3 je uvijek najmanje zahvalno bilo što predviđati. Rookie Pedro Acosta (KTM) ima obećavajućih 42 boda zalihe, no na toj ga distanci sad prate čak dvojica vozača. Denis Foggia (Honda) je pobijedio na posljednje dvije utrke te se bodovno izjednačio sa Sergiom Garciom (GasGas). Nema sumnje da je Foggia u naletu, dok su Acosta i Garcia malo pali u formi nakon ljetnih praznika. Tako je u posljednjih 5 utrka Acosta osvojio 52, Garcia 58, a Foggia 82 boda. Dakle, Talijan sustiže Acostu kao brzi vlak, ali ima i tu nezgodnu naviku da ili završava na podiju ili ostaje bez bodova. Tako je u dosadašnjem dijelu sezone već šest puta upisao nulu, dok se to Acosti dogodilo samo jednom. Osim toga, iako je rookie, Acosta je među tom trojicom nekako psihički najstabilniji.

Trenutni poredak Moto3:
1. P. Acosta – KTM – 210
2. D. Foggia – Honda – 168
3. S. Garcia – GasGas – 168
4. R. Fenati – Husqvarna – 134
5. J. Masia – KTM - 122

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com