Motosport

85 SX je značajno promijenjen, a svi motokros modeli za 2018. imaju drugačije podešen ovjes, narančasti okvir i nove grafike.

KTM je otvorio tradicionalnu „sezonu lova“ na nove, dorađene ili samo ušminkane motokros motocikle. Ovaj put austrijski proizvođač nije priredio neke senzacionalne novosti, tako da je glavna zvijezda 85 SX, koji je fino dorađen za modelsku godinu 2018.

Dakle, 85 SX je dobio lakši čelični okvir i nosač stražnjeg kraja, a za 0,69 kg je olakšan i pogonski agregat, koji bi uz to trebao linearnije razvijati snagu u čitavom rasponu vrtnje. Opremljen je i Formula kočnicama, WP AER 43 vilicom i posebno prilagođenim WP Xplor amortizerom.

Kad su u pitanju „seniorski“ modeli, 125 SX i 150 SX imaju drugačije programiranu elektroniku, dok je glava agregata spojena s okvirom preko novih aluminijskih nosača. Osim toga, svi dvotaktni i četverotaktni modeli sada imaju nanovo podešenu WP AER 48 prednju vilicu, narančasti umjesto crnog okvira i nove grafike, pri čemu se četverotaktni modeli 250 SX-F, 350 SX-F i 450 SX-F (gornja fotografija), kao i dosad, mogu pohvaliti elektrostarterom, kontrolom proklizavanja i mogućnošću biranja načina razvijanje snage.

U donjoj galeriji možete pogledati kako nove grafike i narančasti okviri redom pristaju modelima 125 SX,  250 SX-F i 85 SX za 2018.

Po pitanju rezultata još nisu poletjeli, ali su ipak dobili krila. Zasad samo aerodinamička i prilično diskretna.

Moramo priznati da se tome još nismo nadali. Mislili smo da imaju previše drugih problema da bi se već sada počeli baviti takvim finesama, ali KTM je već u Teksasu, na trećoj utrci sezone, predstavio RC16 sa spojlerima na obrazima.

Riječ je „izraslinama“ koje se sa svake strane središnje smještenog usisnika protežu prema šakama vozača. U odnosu na sva ostala dosad viđena rješenja, ovi nabori na KTM-u se nekako najmanje vizualno ističu, no istovremeno i djeluju poprilično oštri i kao takvi potencijalno opasni. Svejedno su dobili odobrenje, a Bradley Smith je odmah pohvalio njihovu učinkovitost, tvrdeći da motocikl čine, mirnijim, stabilnijim i sigurnijim. To je onaj isti Bradley Smith koji je prije godinu dana bio jedan od najvećih kritičara tadašnjih aerodinamičnih krilaca, tvrdeći da su preopasna i da stvaraju problematične turbulencije. No, vremena, krilca i ljudi se mijenjaju, pa tako i Smith, koji zna biti britak, a uz to je i odličan tehnički analitičar.

Time je zatvoren krug, odnosno KTM je posljednji koji je prikazao alternativu prošlogodišnjim i u međuvremenu zabranjenim stršećim krilcima na nosu. No, jedan dio MotoGP proizvođača još nije homologirao takve alternativne oplate s integriranim spojlerima, a većina ih s njima još nije nastupila na utrkama. Dakle, možda nas još uvijek čekaju iznenađenja, koja bi mogli vidjeti već na predstojećoj utrci u Jerezu. Riječ je o stazi na kojoj bi takva aerodinamička pomoć dobro došla, a tamo je Ducati nedavno testirao i svoju malo ublaženu „hammerhead“ varijantu, s rupama u „nosu“.

Inače, Smith je najavio da bi KTM u Jerezu mogao priječi na novu specifikaciju agregata. Čini nam se prebrzo da već sada izbace i „big-bang“ varijantu svog V4 stroja, no priča sa spojlerima na nosu pokazuje da se u Austriji radi punom parom. Uostalom, dosad su osvojili samo 3 boda.

Nakon pobjede na reliju Dakar, Sam Sunderland je slavio i na prva dva relija svjetskog prvenstva.

Sve do početka ove godine, Britanac Sam Sunderland je vrijedio za vozača koji je prebrz za svoje dobro. Znao je on pobijediti i koju etapu, ali bi obično rally Dakar završio s bolnom grimasom i prije nego su se stvari zahuktale. A onda je na ovogodišnjem reliju Dakar prvi put došao dalje od 4. etape te odmah odnio i ukupnu pobjedu. To mu je očito podiglo samopouzdanje, pa je tako pobijedio i na prva dva pustinjska relija koja se boduju za svjetsko prvenstvo.

Održani u razmaku od dva tjedna, Abu Dhabi Desert Challenge i Qatar Rally su, između ostalih, udomili sedmoricu tvorničkih vozača. Sunderland, Walkner i Meo su branili boje KTM-a, Goncalves i rekonvalescent Benavides su jurili s Hondama, dok su Quintanilla i Renet nastupili za Husqvarnu. Od važnih igrača nedostajao je Price, prošlogodišnji pobjednika relija Dakar koji se još oporavlja od ozljede zadobivene na ovogodišnjem izdanju tog natjecanja, te Barreda, koji je načelno prvi vozač Honde, ali su mu ovo proljeće zadali neke druge izvannastavne aktivnosti, a izostali su i prvotimci Yamahe

Uoči posljednje etape relija Abu Dhabi, Goncalves je bio na prvom, a Sunderland tek na četvrtom mjestu, no dijelilo ih je jedva nešto više od minute. Bila je to cijelo vrijeme taktička igra u koju je Goncalves krenuo na lijevu nogu i onda se u posljednjoj etapi našao u nebranom grožđu jer su svi progonitelji krenuli iza njega i sljedeći tragove lako ga sustigli. Do kraja dana se Sunderland popeo na vrh ukupnog poretka, a Goncalves potonuo na 4. mjesto s više od 11 minuta zaostatka. Između njih su se ugurali Quintanilla s Husqvarnom i Walkner s KTM-om.

U Kataru je bila stvar utoliko drugačija što je Sunderland već nakon prve prave etape stvorio 10 minuta prednosti, koju je onda samo držao na laganoj vatri. Goncalves se trudio, ali nije mogao uhvatiti pravi ritam i na kraju je završio u sendviču između Sunderlanda i Walknera. S dvije pobjede Walkner je ostvario i veliko vodstvo u ukupnom poretku koje će vjerojatno zadržati i nakon idućeg okupljanja u Čileu, zakazanog tek za kolovoz. U to doba već započinju i neposredne pripreme za idući reli Dakar, tako da bi u završnici prvenstva mogli vidjeti i ostale momčadi i tvorničke vozače.

Qatar Rally:
1. S. Sunderland – KTM – 15h:50min.18sek
2. P. Goncalves – Honda - +7.42
3. M. Walkner – KTM - +13.11
4. P. Quintanilla – Husqvarna - +15.02
5. K. Benavides – Honda - + 17:48

Trenutni poredak (nakon 2 od 5 utrka):
1. S. Sunderland – KTM – 62 boda
2. P. Goncalves – Honda – 39
3. P. Quantinilla – Husqvarna – 39
4. M. Walkner – KTM – 38
5. P.A. Renet – Husqvarna - 28

Dosad su nastupali samo u Moto3 klasi, od ove sezone je KTM prisutan u sve tri kategorije.

Podsjetimo, u posljednje vrijeme se KTM natjecao samo u Moto3 klasi, i to iznimno uspješno, a u 2017. sa svojim motociklima ulaze i u MotoGP i Moto2 prvenstvo, te će tako odjednom postati jedini proizvođač koji je zastupljen u sve tri kategorije.

Najzanimljiviji u cijeloj priči je MotoGP motocikl RC16, o kojem smo detaljnije pisali još tamo u 155. broju Moto Pulsa, pa ćemo tako ovdje spomenuti da je ga pokreće V4 agregat, te jedini u toj klasi ima čelični okvir, kao i WP ovjes. Tvornički vozači su žestoki Pol Espargaro i studiozni Bradley Smith, koji su na nedavnim testiranjima u Maleziji bili unutar 2 sekunde za najbržima, dok su u Phillip Islandu zaostajali otprilike 1,5 sekunde.

To nije senzacionalan rezultat, ali predstavlja solidnu bazu koja pruža dosta prostora za danji napredak, to više što KTM može i tijekom sezone razvijati pogonski agregat, što je povlastica koju u MotoGP prvenstvu uživa još samo Aprilia. Riječima Espargaroa, „bik“ je trenutno malo divlji, ali pruža dobar osjećaj. Inače, iz KTM-a su već odavno obećali da će tehnički nešto jednostavniji (i manje neprocjenljivo skup) RC16 ponuditi i „običnim“ smrtnicima za uživanje u slobodnom vremenu.

S nešto manje pompe, KTM ulazi i u Moto2 kategoriju. Tu će, u skladu s pravilima, koristiti posebno pripremljene agregate Honde CBR 600 RR, ali je okvir, kao i ovjes, razvila kućna tvrtka WP. Portugalac Miguel Oliviera je na nedavnim testiranjima pokazao da je KTM-ov Moto2 motocikl već sada iznimno brz, a uz njega će stažirati i Brad Binder, aktualni Moto3 prvak.

Najmanje novosti je, dakako, u Moto3 kategoriji, gdje će KTM pokušati obraniti naslov prvaka, kojeg im je donio gore spomenuti Brad Binder. Njega će zamijeniti perspektivni Talijan Niccolo Antonelli, a u momčadi ostaje Nizozemac Bo Bendsneyder, pobjednik Red Bull Rookies Cupa iz 2015.

Tvornički RC 250 GP je i dosad bio u Red Bull bojama, a logo istog sponzora i slične grafike ćemo gledati i na KTM-ovim motociklima u Moto2 i MotoGP klasi. Ako ne vjerujete, bacite oko na donju galeriju.

Novi vozač Yamahe ne prestaje dominirati testiranjima, samo Marquez može pratiti njegov ritam. Rossijev zaostatak je skoro sekundu.

Bio je najbrži u Valenciji nakon posljednje utrke prošle sezone, bio je najbrži na prvim ovogodišnjim testiranjima u Maleziji, a sada je bio najbrži i na testiranjima u australskom Phillip Islandu. Iako su sve to samo testiranja, koja ne donose bodove, niti nužno pokazuju pravo stanje stvari, Maverick Vinales je nepobjediv otkad je sjeo na Yamahu M1 i po svemu što je dosad pokazao ima itekakvo pravo sanjati o tome da se uključi u borbu za naslov prvaka.

Pritom Vinales nije brz samo u jednom krugu, nego uspijeva držati i visoki ritam. Rossi se za to vrijeme nije baš dobro proveo u vjetrovitom Phillip Islandu. Već drugog dana trodnevnih testiranja je priznao da su krenuli u krivom smjeru i na kraju je završio kao tek 12. najbrži, sa skoro sekundom zaostatka za timskim kolegom.

Marc Marquez je i ovaj put bio najbliži Vinalesu, s ne baš malim zaostatkom od 3 desetinke sekunde, ali s dobrim ritmom i u dobrom raspoloženju. Iako se žali da nova big-bang koncepcija agregata nije dobro usklađena sa starom elektronikom, sve upućuje na to da je ovogodišnja Honda predstavlja daleko bolju osnovu za razvoj, što potvrđuje i treće najbrže vrijeme Danija Pedrose, peto Cala Crutchlowa i deveto Jacka Millera.

Najugodnije iznenađenje predstavlja rookie Jonas Folger, koji je s Tech 3 Yamahom bio četvrti najbrži, odnosno samo 9 tisućinki sporiji od Pedrose i 6 stotinki sekunde brži od Crutchlowa, koji je prošle sezone odnio pobjedu na toj stazi. Veliki napredak u odnosu na Maleziju ostvario je Alex Rins, još jedan novajlija koji je sa Suzukijem dogurao do 6. mjesta. Njegov timski kolega Iannone nije imao najbolji osjećaj za motocikl, pa se više posvetio samom testiranju komponenti i guma, nego ganjanju najboljeg vremena, tako da je, nakon što je u Maleziji bio drugi, u Australiji završio kao tek 13. najbrži, ali još uvijek s manje od sekunde zaostatka za samim vrhom.

Suzuki je u Phillip Islandu razotkrio i nove oplate s integriranim unutarnjim krilcima (pogledajte u donju galeriju), a svoje donekle slično rješenje tog problema je prezentirala i Aprilia. Pritom je Aleix Espargaro bio 10. najbrži, što je ohrabrujući rezultat, no u momčadi Aprilije sigurno nisu sretni time što se rookie Sam Lowes i dalje mučio, završivši na samom dnu poretka.

I Jorge Lorenzo je cijelo vrijeme tvrdio da se muči, završivši na kraju kao 8. najbrži, s manje od desetinke sekunde zaostatka za Dovizosom. No, dok je Dovizioso bio više posvećen samom testiranju novih komponenti, Lorenzo se mogao većim dijelom prepustiti čistom privikavanju na Ducati, pri čemu dodatni razlog za blagu zabrinutost vjerojatno nalazi u tome što je njegov zaostatak od 8 desetinki dvostruko veći od deficita iz Malezije. Zanimljivo je da se pritom, kao jedan od glasnijih protivnika prošlogodišnjih krilaca, sada žalio da mu nedostaju na kraju ciljne ravnine, kada prednji kraj nije dovoljno čvrst, no dio tog problema bi trebao biti riješen do početka sezone, kada bi i Ducati trebao debitirati sa „šupljim“ oplatama.

KTM-ov dvojac, Pol Espargaro i Bradley Smith, je svoj zaostatak sveo unutar sekunde i pol, što djeluje kao veliki napredak u odnosu na dvije sekunde zaostatka iz Malezije, no u Phillip Islandu krug traje za otprilike četvrtinu kraće tako da je realni zaostatak ostao na istoj razini.

Dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji, ispod tablice s najboljim vremenima testiranja.

Vinales najbrži, a iza njega Iannone sa Suzukijem i Marquez s Hondom. Stoner brži od Lorenza.

Trodnevnim testiranjem u Maleziji započele su neposredne pripreme za novu MotoGP sezonu. Planove je malo pokvarila kombinacija uobičajenih pljuskova, za to podneblje neuobičajeno niskih (a još uvijek visokih) temperatura, te novog asfalta koji se sporo suši, ali svejedno je bilo dosta akcije i iznenađenja. Bilo je tu i zanimljivih tehničkih inovacija, koje opet zaslužuju posebnu temu, tako da ćemo se ovdje koncentrirati na ostvarena vremena.

Zanimljivo je bilo već prvi dan testiranja, kada je najbrže vrijeme postavio Ducatijev testni vozač Casey Stoner. Australac se nije pojavio drugog dana testiranja, ali jest trećeg, te je, na kraju svega, imao sedmo najbolje vrijeme, dokazujući još jednom da se prerano povukao iz svijeta utrka. Za to vrijeme je Dovizioso bio četvrti najbrži, dok je novo pridošli Jorge Lorenzo završio kao deseti.

Iako se to na prvu može činiti kao da se nije najbolje snašao za upravljačem Ducatija, Lorenzo je ipak imao zaostatak od samo 4 desetinke sekunde za najbržim, odnosno bio je dvije desetinke sekunde sporiji od Doviziosa. A sve to nakon što je prvog dana shvatio kako ipak mora u bitnome promijeniti svoj stil vožnje, u smislu da ne može završni dio kočenja odraditi kad je motocikl već u nagibu, već da mora kočiti kasno, snažno i u komadu, a tek nakon toga započeti sa oštrim skretanjem.

S druge strane, Maverick Vinales se očito ne treba privikavati na Yamahu. Nakon što je bio najbrži već u prvom kontaktu s tim motociklom, na završnim prošlogodišnjim testiranjima u Valenciji, Vinales je istu stvar ponovio i na stazi Sepang odvozivši krug u vremenu 1:59.368, što je za 2 desetinke sekunde bolje od najboljeg kruga Valentina Rossija, koji je završio kao 5. najbrži.

Ugodno iznenađenje predstavlja drugo najbrže vrijeme Iannonea. Talijan je u konačnici bio samo 8 stotinki sekunde sporiji od Vinalesa, kojeg je zamijenio u momčadi Suzukija, s time da je svoje najbrže vrijeme postavio već drugog dana testiranja. Tvornički vozači Honde su primijenili malo drugačiju taktiku, posvetivši prva dva dana klasičnom testiranju i osluškivanju novog big-bang agregata, da bi tek trećeg dana pojurili punom snagom, pri čemu je Marquez bio treći, a Pedrosa peti najbrži.

Aleix Espargaro je s Aprilijom završio kao 13. najbrži, no tu se, baš kao i u slučaju Lorenza, puno ljepša slika kaže kad se pogleda ostvareno vrijeme. Tri četvrtine sekunde zaostatka za najbržim Vinalesom se doista ne čini kao loš rezultat, posebno kad uzmemo u obzir da je riječ o dugačkoj stazi, na kojoj krug traje dvije minute. Nešto je drugačija situacija s vozačima KTM-a, koji zaostaju skoro dvije sekunde, no to je i razumljivo budući je austrijski motocikl još uvijek u embrionalnoj fazi razvoja. Pritom je zanimljivo da Pol Espargaro i Bradley Smith imaju u tisućinku isto vrijeme, no Espargaro je svoje najbrže vrijeme ostvario prvog, a Smith trećeg dana. To je u skladu s njihovim bitno različitim karakterom, u smislu da Espargaro vozi na sve ili ništa, dok Smith vožnji pristupa analitično i metodično.

Alvaro Bautista je svakako jedno od ugodnijih iznenađenja. Donedavni vozač Aprilije je s prošlogodišnjim Ducatijem ostvario sedmo najbolje vrijeme i tako bio najbrži od privatnika. Od četvorice rookie vozača najbrži je bio Johann Zarco, koji je s Tech 3 Yamahom bio samo 4 desetinke sporiji od Vinalesa, a odmah iza njega je završio i Rins sa Suzukijem.

Sredinom veljače testiranja se nastavljaju na australskoj stazi u Phillip Islandu, a u međuvremenu hrpu akcijskih fotografija iz Sepanga možete pogledati u donjoj galeriji.

Rezultati testiranja u Maleziji:

Sam Sunderland je prvi put završio Dakar Rally i odnio pobjedu za 16. uzastopno slavlje KTM-a.

Na posljednje dvije etape Sunderland je trebao imati teški peh da ostane bez pobjede, a uz to se trebalo dogoditi čudo da KTM ne dođe do 16. uzastopnog slavlja. Nije se dogodilo ni jedno ni drugo.

Etapa #11
San Juan – Rio Cuarto (Argentina)
Ukupno: 754 km
Brzinski ispit: 288 km

Prvi sedamdesetak kilometara pretposljednjeg brzinskog ispita odrađeno je po polu pustinjskom terenu, s dosta pijeska i skokova, ali bez dina. Nakon toga je uslijedila dugačka poveznica, pa drugi dio etape koji se uglavnom odrađivao po prašnjavom makadamu.

Vozači Honde su ponovo vozili na sve ili ništa, pa su tako Barreda i Goncalves bili najbrži, no pritom ipak nisu u bitnome smanjili zaostatak za vodećim Sunderlandom koji je vozio na sigurno, ali ipak bio 5. najbrži. Pitanje pobjednika je ionako već bilo praktično riješeno, zato se pozornost preusmjerila na borbu za treće mjesto, gdje je Van Beveran s tvorničkom Yamahom pokušavao sustići Farres Guella, a uz malo sreće možda i dohvatiti Walknera, koji je s tvorničkim KTM-om držao drugo mjesto u ukupnom poretku.

Specijalist za vožnju po pijesku, Van Beveren je na brzinski ispit krenuo s posebnim gumama prilagođenim za te uvjete, da bi na poveznici između dva dijela brzinca zamijenio kotače s timskim kolegom Rodriguesom, koji je krenuo s normalnim gumama. Strategija se isplatila tako da je Van Beveren trećim najbržim vremenom na brzincu prestigao Farres Guela u ukupnom poretku za 12 sekundi.

Rezultati 11. etape:
1. J. Barreda – Honda – 3h:16min.57sek
2. P. Goncalves – Honda - +1.50
3. A. Van Beveren – Yamaha – + 5.28
4. G. Farres Guell – KTM - +7.54
5. S. Sunderland – KTM - +9.15

Etapa #11
Rio Cuarto – Buenos Aires (Argentina)
Ukupno: 786 km
Brzinski ispit: 64 km

Iako je na posljednjoj etapi pred natjecateljima bilo skoro 800 km, na brzinskom ispitu u trajanju od samo 64 km, odnosno nešto više od pola sata, nije bilo mjesta za preokret po pitanju pobjednika. Utrka za treće mjesto je ipak i dalje bila sasvim otvorena, uz tu razliku da je Van Beveren preko noći kažnjen s jednom minutom zbog prebrze vožnje na poveznici. To znači da je umjesto 12 sekundi prednosti imao 48 sekundi zaostatka za Farres Guelom.

Vozač Yamahe je vozio žestoko i došao do etapne pobjede, no na njegovu nesreću tijekom tih 64 km je imao u sekundu isto vrijeme kao i Farres Guell. Tako je Španjolac zadržao treće mjesto u ukupnom poretku, što je značilo da je KTM-u pripala trostruka pobjeda. I to nakon što se, tjedan dana ranije, činilo da je KTM na koljenima nakon odustajanja Pricea. No, bilo je to prije udjeljivanja jednosatne kazne vozačima Honde.

Austrijanac Matthias Walkner je bio četvrti najbrži i tako potvrdio drugo mjesto u ukupnom poretku, baš kao što je i Sam Sunderland, Britanac, s boravištem u Dubaiu, sa šestim najbržim vremenom potvrdio ukupnu pobjedu. Obojica tvorničkih vozača KTM-a su tek iz trećeg pokušaja uspjeli završiti Dakar Rally, no pritom su završili na samom vrhu.

Barreda je na završnoj etapi bio treći najbrži, no u ukupnom poretku je ostao na petom mjestu, ispred timskog kolege Goncalvesa. Kad bi se obrisalo onih sat vremena kazne, taj bi Hondin dvojac odnio dvostruku pobjedu, no ta im spoznaja vjerojatno i ne dođe kao neka utjeha, nego prije kao dodatno trljanje soli na ranu. Pritom iz momčadi Honde i dalje tvrde da su točili gorivo na krivom mjestu zbog dvosmislenih uputa organizatora, no u tom svom negodovanju ne djeluju nešto previše glasni.

Sedmo mjesto je zadržao Renet s Husqvarnom, a njegov rezultat je utoliko bolji što je zaostao manje od sata za pobjednikom. Pohvale zaslužuje i argentinski debitant Franco Caimi koji je s Hondom završio kao 8., a nitko nije očekivao da će se sa Speedbrain Hero motociklom među prvu desetoricu probiti i portugalski rookie Joaquim Rodriguesa. Njegov zemljak i prezimenjak Helder Rodrigues, veteran za upravljačem tvorničke Yamahe, je između te dvojice novajlija završio na devetom mjestu. Treba spomenuti da je prva dama relija, Laia Sanz, s tvorničkim KTM-om dogurala do 16. mjesta.

Rezultati 12. etape:
1. A. Van Beveren – Yamaha - 30min.29sek
2. G. Farres Guell – KTM - +0.0
3. J. Barreda – Honda – +0.18
4. M. Walkner – KTM - +0.33
5. P. Goncalves – Honda - +1.25

KONAČNI POREDAK:

1. S. Sunderland – KTM - 32h:06min.22sek
2. M. Walkner – KTM - +32.00
3. G. Farres Guell – KTM - +35.40
4. A. Van Beveren – Yamaha - +36.28
5. J. Barreda – Honda - + 43.08
6. P. Goncalves – Honda - + 52.29
7. P. Renet – Husqvarna - +57.35
8. F. Caimi – Honda - +1:42.18
9. H. Rodrigues – Yamaha - + 2:03.06
10. J. Rodrigues – Hero Speedbrain - +2:19.37

Sva četiri vozača Honde među petoricom najbržih, no Sunderland je s KTM-om, zapravo, povećao vodstvo.

Nakon što je zbog obilnih kiša u Boliviji u petak brzinski ispit skraćen sa 447 na 219 km, subotnji brzinac je u potpunosti otkazan. Potom je uslijedio nedjeljni dan odmora, a iza toga sasvim modificirana 7. etapa s brzinskim ispitom skraćenim na samo 161 km. To znači da se u posljednja četiri dana skupilo jedva nekih 380 natjecateljskih kilometara, a već je najavljeno da će se zbog nabujale rijeke malo skratiti i osmi brzinski ispit, što sve bitno smanjuje manevarski prostor vozačima Honde da nadoknade jedan sat kazne, zarađen zbog toga što su tijekom četvrte etape točilo gorivo na krivom mjestu. Osim njih, iz istog je razloga kažnjen i slovački vozač Svitko, koji je prošle godine reli završio na drugom mjestu.

Etapa #7
La Paz – Uyuni (Bolivija) – modificirana etapa
Ukupno: 801 km
Brzinski ispit: 161 km

U osnovi, vozači Honde u drugom tjednu ovog relija moraju voziti na sve i ništa, a tako su očito i krenuli, pa su na 7. brzinskom ispitu odnijeli etapnu pobjedu i imali sva četiri tvornička vozača među petoricom najbržhi. Problem je bio samo u tome što je treći najbrži bio trenutno vodeći Sam Sunderland na KTM-u, što znači da je Goncalves, kao najbolje plasirani vozač Honde, uspio otkinuti samo 3 minute od više od sat vremena zaostatka. Još je gore prošao Barreda, načelno prvi vozač Honde, koje je tijekom tih 161 km svoj ionako preveliki zaostatak za Sunderlandom povećao za dodatne dvije minute.

Uglavnom, bila je to prva etapna pobjeda u karijeri za Hondina američka vozača Brabeca, koji je ujedno i šesti različiti pobjednik na isto toliko dosad održanih etapa. Kad je u pitanju sam vrh poretka, Quantinilla je s Husqvarnom bio tek osmi najbrži i tako izgubio skoro 6 minuta u odnosu na Sunderlanda, dok je ukupno trećeplasirani Van Beveren bio još koju sekundu sporiji, čemu je kumovao i pad tijekom kojeg je lakše oštetio svoju Yamahu. Pao je i dosad iznenađujuće brz De Soultrait s privatnom Yamahom, no i on se čini se izvukao bez posljedica, tako da mu je dobar plasman pokvarila samo kazna od 6 minuta.

Inače, da se organizator držao planirane rute i taj bio sedmi brzinski ispit vjerojatno bio otkazan. No, nedjeljni dan odmora je iskorišten da se osmisli potpuno novi brzinski ispit, koji je dobrim dijelom išao i rutom prethodno otkazanog šestog brzinca. To znači da su velik dio od tih 161 km natjecatelji odradili na otvorenom pješčanom terenu, bez nekih velikih dina, ali u pravom pustinjskom ugođaju, drugačijem tek po tome što se vozilo na više od 4.000 metara nadmorske visine. Ujedno, bio je to i prvi dio maratonske etape, što znači da natjecatelji na kraju dana nisu mogli računati na pomoć svojih mehaničara.

Rezultati 7. etape:

1. R. Brabec – Honda – 2h:02min.05sek
2. P. Goncalves – Honda- +1.44
3. S. Sunderland – KTM – + 4.43
4. J. Barreda – Honda - +6.51
5. M. Metge – Honda - +8.21

Trenutni poredak nakon 7. etape:

1. S. Sunderland – KTM - 17h:28min.53sek
2. P. Quintanilla – Husqvarna - +17.45
3. A. Van Beveren – Yamaha - +22.16
4. G. Farres Guell – KTM - +28.36
5. M. Walkner – KTM - +34.17
6. X. de Soultrait – Yamaha - + 44.33
7. P. Renet – Husqvarna - +1:02.37
8. P. Goncalves – Honda - + 1:05.22
9. J. Barreda – Honda - + 1:14.47
10. D. M. Duplessis – KTM - + 1:16.36