Motosport

Između dva Talijana je zaiskrilo i prije nego je Bagnaia pao u pokušaju da zadrži „Beštiju“ u klinču.

Za početak, treba napomenuti da Bastianini, iako je iz Riminija, nikad nije bio dio Rossijeva klana, odnosno njegove VR46 Akademije. On će reći da to nikad nije ni želio biti, za razliku od Bagnaie koji je trenutno najjači Rossijev „igrač“ u MotoGP-u. I prvi vozač tvorničke momčadi Ducatija, ali trenutno ne i najbolji vozač Ducatija. To je ipak Bastianini, koji je u Le Mansu došao i do treće pobjede ove sezone, te tako i dodatno istaknuo kandidaturu da u tvorničkoj momčadi baš on naslijedi Millera, a ne Martin, kako je to bilo originalno planirano.

S time da je Bagnaia u subotu izjavio kako bi on najradije da u tvorničkoj momčadi ostane Miller, s kojim je timski kolega od 2019. (još od Pramac Ducatija), dodavši kako je ipak svjestan da je Bastianini svojim vožnjama zaslužio da dođe na mjesto Australca. Bastianini pak je odgovorio da se to Bagnaia samo boji da će izgubiti status prvog vozača ako on dođe u momčad.

Nastavak je uslijedio u nedjelju. Po atipično lijepom vremenu za stazu Le Mans, i pred čak 110 tisuća i 3 gledatelja, Bagnaia je krenuo s prve startne pozicije, pa slijedio Millera, kojeg je prošao u četvrtom krugu. Bastianini je krenuo kao peti, odmah se probio na četvrto mjesto, a onda u trećem krugu preuzeo i treće mjesto, kad je Rins produžio van staze u suludo brzom prvom zavoju i onda s vanjske strane uletio u šikanu gdje je pao i prozujao kraj uha Milleru.

Bastianini je na Gresini Ducatiju dugo slijedio Australca na tvorničkom Ducatiju, pa ga prošao u 14. krugu, zalijepivši se odmah za vodećeg Bagniau. Nakon što ga je dobro proučio, krenuo je u napad na početku 21. kruga i glatko ga prošao na kočenju za nezgodnu šikanu. Međutim, Bagnaia je odmah uzvratio istom mjerom, i u zavoju broj 6. preuzeo vodstvo, da bi već u 8. zavoju, bojeći se novog napada Bastianinija, prekasno kočio i otišao široko. Bastianini je tu ponovo poveo, a Bagnaia ga je slijedio još samo do 13. zavoja, u kojem je pao. Bastianini će kasnije izjaviti da je Bagnaia pao zato jer ga je učinio nervoznim, na što je Bagnaia odgovorio „Može si on misliti što hoće“, objasnivši da nije pao zato jer je pokušao odmah uhvatiti „Beštiju“, nego zato što je u taj nesretni zavoj 13, zapravo, ušao malo presporo.

Bilo kako bilo, Bastianini je s prošlogodišnjim Ducatijem u bojama satelitske momčadi Gresini došao do treće pobjede u 7 ovogodišnjih utrka i na samo 8 bodova zaostatka za ukupno vodećim Quartararoom. Istovremeno, Jorge Martin je opet pao i tako već peti puta ove sezone ostao bez bodova te sad djeluje sasvim izvjesno da je, umjesto njega, Bastianini glavni kandidat da iduće godine zamijeni Millera u tvorničkoj momčadi. Gdje će ga dočekati Bagnaia, koji je u ovom trenutku 7. u ukupnom poretku i tek 4. vozač Ducatija, jer su ispred njega i Miller i Zarco.

Inače, Miller je bez većih problema zadržao drugo mjesto ispred Aleix Espargaroa koji se mučio s pregrijavanjem prednje gume, pa se vozač Aprilije u završnici utrke koncentrirao na to da iza sebe zadrži Quartararoa. Jasno, Francuz je želio pobijediti pred domaćom publikom, ali tome nije bio ni blizu i tako mu se Aleix Espargaro približio na samo 4 boda zaostatka. Utoliko više čudi što stariji brat Espargaro još nije produžio ugovor s Aprilijom, iako tvrdi da su mu financijski prohtjevi i više nego razumni. Spomenimo još samo da je bolesni Marc Marquez završio utrku kao 6. i pritom čak nazadovao s 9. na tek 10. mjesto u ukupnom poretku.

TRENUTNI POREDAK
(nakon 7 utrka)
1. F. Quartararo – Yamaha – 102 bodova
2. A. Espargaro – Aprilia – 96
3. E. Bastianini – Ducati – 94
4. A. Rins – Suzuki – 69
5. J. Miller – Ducati - 62
6. J. Zarco – Ducati – 62
7. F. Bagnaia – Ducati – 56
8. B. Binder – KTM – 56
9. J. Mir – Suzuki – 56
10. M. Marquez – Honda – 54

Šokantna vijest stigla je iznebuha, za vrijeme testiranja u Jerezu. Dakle, Suzuki već drugi put napušta MotoGP prvenstvo, s time da su male šanse da će se nakon ovoga više vratiti.

Još u nedjelju je Livio Suppo pričao o tome kako žele zadržati i Mira i Rinsa za iduću sezonu, a u ponedjeljak su, za vrijeme jednodnevnih testiranja u Jerezu, članovi momčadi obaviješteni da Suzuki na kraju ove sezone napušta MotoGP prvenstvo. Kako nije bilo ni najmanjih naznaka da će se nešto takvo dogoditi, možemo slobodno pretpostaviti da je riječ o impulzivnoj odluci vrhuške iz Japana, koja o tome vjerojatno nije ni raspravljala s ljudima koji vode momčad. Uostalom, tako je bilo i 2008. kad je prvi čovjek Kawasakija jednostavno donio direktorsku odluku da se povlače iz MotoGP-a.

Suzuki se, zbog posljedica tadašnje financijske krize, povukao na kraju 2011., no tad su objavili da je to samo pauza, te da će se kroz koju godinu vratiti. 2015. godine su to svoje obećanje ispunili, pripremivši potpuno novi motocikl s rednim četverocilindričnim agregatom, umjesto s V4 strojem. I uspjesi nisu izostajali, a 2020. je Joan Mir osvojio i titulu MotoGP prvaka.

Iako dok ovo pišemo službeno priopćenje o povlačenju Suzukija nije službeno objavljeno, gotovo je sigurno da ovaj put u njemu neće biti plana o novom povratku. Cijelu situaciju otežava činjenica da su prije samo godinu dana s Dornom produžili ugovor o nastupanju do kraja 2026., a kršenje takvog ugovora za sobom povlači i ozbiljne financijske penale.

Srećom, situacija u MotoGP prvenstvu je puno bolja nego što je to bio slučaj na kraju 2011. godine, kad se Suzuki prvi put povukao. Ne bude li nekih novih takvih iznenađenja, u prvenstvu će ostati pet jakih marki, a to je i više nego dovoljno. Isto tako, nema sumnje da će u MotoGP-u ostati i Mir i Rins. Zapravo, za njima će nastati prava jagma i povlačenje Suzukija bi zapravo moglo prodrmati transfer listu, koja trenutno djeluje smrznuta. S time da je Mir već i dosad pregovarao s Repsol Hondom, pa će tamo vjerojatno i produžiti.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Čudesno se spasio od pada, pa majstorski prošao Millera u zadnjem krugu. Ali nije to bila borba za pobjedu, čak ni za podij.

Da je suditi samo po gornjoj fotografiji iz Jereza, rekli bi da je Marc Marquez opet onaj stari. Ali on toj (još uvijek) nije. Za početak, Marc Marquez na toj fotografiji nije u borbi za pobjedu, nego za treće mjesto. Uz to, sam će Marquez reći da iz takve situacije vjerojatno ne bi uspio izvući bez pada da mu se dogodila u desnom zavoju. Što jasno sugerira da njegova desna ruka, koju je slomio 2020. godine upravo u Jerezu, još nije na razini zadatka. A na razini zadatka nije ni potpuno nova Honda, na kojoj je težište prebačeno nešto više straga, pa se Marquez muči s osjećajem za prednji kraj, o kojem on toliko ovisi.

Uzmite u obzir da su u tom trenutku vodeći Bagnaia i Quartararo već nekih 10 sekundi ispred njega, dok se Marquez grčevito bori da zadrži iza sebe Aleixa Espargaroa, svjestan da je vozač Aprilije brži i da ga više neće moći uhvatiti ako ga prođe. I nije ga uhvatio. Jer Marquez se možda čudesno spasio iz te situacije, ali se nije uspio i obraniti, i u iduća tri kruga mu je Espargaro pobjegao za dvije sekunde, te je osvajanjem trećeg mjesta skočio na drugo mjesto u ukupnom poretku, u kojem je Marc Marquez trenutno tek deveti. A kod smo već kod toga, s jednom pobjedom i dva uzastopna treća mjesta, Aleix Espargaro drži Apriliju na trećoj poziciji konstruktorskog poretka, dok je Honda šesta, odnosno uvjerljivo posljednja, s jednim jedinim podijem, kojeg im je na otvaranju sezone podario Aleixov brat Pol Espargaro. Dakle, više ništa nije kao prije.

Ali to ne znači da se Marc Marquez neće vratiti u sam vrh. Iako ozbiljno načet ozljedama ruke i glave, on još uvijek ima svojom bogomdani talent. Osim po tom čudesnom spasenju, vidjelo se to i u njegovim dvobojima s Millerom, kojeg je prvo lijepo prošao kroz brzi zavoj broj 5, a onda, u zadnjem krugu, i na ulasku u brzi zavoj broj 8, na širokom izlasku iz kojeg je ostavio debeli trag spaljene stražnje gume.

Da, to je opet bio onaj stari Marc Marquez! Ali ponavljamo, bila je to borba za četvrto mjesto, ne za pobjedu, i bilo je to u lijevom zavoju, a ne u desnom, kakav mu manje odgovara. S time da se na velikoj većini staza vozi desni krug, pa tako i u Le Mansu, gdje će se nakon jednog slobodnog vikenda voziti već sedma ovogodišnja utrka, s kojom ćemo zaključiti prvu trećinu sezone.

U ovom trenutku, Marc Marquez je osvojio 44, a kaska 45 bodova za ukupno vodećim Quartararoom, koji je cijelu utrku u Jerezu u stopu pratio Bagnaiu, bez da ga je ijednom napao, prošavši ciljem tri desetinke sekunde iza njega. Bila je to prva pobjeda Bagnaie ove sezone, s kojom se on barem napola vratio u borbu za naslov prvaka. Pobjeda bi iz istog razloga hitno trebala i Marquezu, pri čemu bi ipak moglo biti prekasno ako do nje stigne tek u Sachsenringu, stazi na kojoj je dosad bio apsolutno nepobjediv.

TRENUTNI POREDAK
(nakon 6 utrka)

1. F. Quartararo – Yamaha – 89 bodova
2. A. Espargaro – Aprilia – 82
3. E. Bastianini – Ducati – 69
4. A. Rins – Suzuki – 69
5. F. Bagnaia – Ducati – 56
6. J. Mir – Suzuki – 56
7. J. Zarco – Ducati – 51
8. B. Binder – KTM – 48
9. M. Marquez – Honda – 44
10. M. Oliviera – KTM – 43

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Sedmog travnja 2002. je u Suzuki odvožena prva MotoGP utrka. Pobijedio je, dakako, Valentino Rossi, a ostalo je uzbudljiva povijest i isto takva budućnost.

Na postolju su još bili Akira Ryo sa Suzukijem i Carlos Checa s Yamahom, a od tog 7. travnja 2002. pa do današnjeg dana odvoženo je točno 350 MotoGP utrka. Dosad su se titulom MotoGP pobjednika mogla pohvaliti 33 vozača, s time da najviše pobjeda ima Valentino Rossi (76), a slijede ga Marc Marquez (59), Jorge Lorenzo (47), Casey Stoner (38) i Dani Pedrosa (31).

Istovremeno se samo 7 vozača okitilo titulom svjetskog MotoGP prvaka, s time da su Rossi i Marquez izjednačeni sa 6 naslova. Lorenzo ima tri titule, Stoner dvije, a po jednu MotoGP titulu imaju Hayden, Quartararo i Mir. S time da je ovaj potonji samo jednom i pobijedio. Uz njega, po samo jednu pobjedu u MotoGP-u imaju i umirovljeni Ukawa, Elias, Bayliss, Vermeulen, Spies i Iannone, a od aktivnih vozača još i Bastianini, Martin i Aleix Espargaro, koji je baš prethodnog vikenda došao do te prve pobjede i to iz jubilarnog 200. pokušaja.

Pobjeđivali su vozači iz 10 zemalja, pri čemu uvjerljivo vodi Španjolska, sa 161 pobjedom, Italija ih je skupila 119, a Australija 43. Honda je najuspješnija marka sa 156 pobjeda, a slijede Yamaha sa 122 i Ducati s 59 pobjeda, dok su Suzuki i KTM izjednačeni sa po 6 pobjeda, a od prošlog vikenda MotoGP pobjedu ima i Aprilija.

Od sedam velikih proizvođača koji su dosad nastupali u MotoGP-u, samo Kawasaki nije nijednom pobijedio, a potpuno svoj KR-Proton motocikl, s vlastitim snagama razvijenim V5 agregatom, imao je i Kenny Roberts Sr., koji je kasnije surađivao s Hondom, a sasvim nakratko i s KTM-om. Osim toga, kratko su u MotoGP-u živjeli i WCM, Moriwaki te Ilmor motocikli.

Neslužbenu titulu najboljeg MotoGP motocikla svih vremena nosi prvi Hondin stroj RC211V s V5 agregatom. Titulu najluđeg MotoGP motocikla svih vremena vjerojatno nikad nitko neće preoteti prvom Aprilijinom MotoGP stroju. Taj trocilindrični RS3 Cube (donja fotografija) je bio prepun tehnologije preuzete iz Formule 1, te kao takav možda i najnapredniji iz te prve generacije, ali istovremeno i potpuno neukrotiv. I zato nikad neće otići u zaborav.

Sretan 20. rođendan MotoGP, poživio nam barem još toliko.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Nakon probne vožnje na CBR-u 600 RR, Marquez je poletio za Teksas. Vraća li se prerano ili baš navrijeme?

Poslije strašnog pada u Indoneziji i novih problema s dvostrukim vidom, Marc Marquez je propustio utrku u Argentini, kao što se i očekivalo. No isto tako se očekivalo da se neće već idućeg vikenda pojaviti u Teksasu. A onda se u utorak, uz priloženu fotografiju, pohvalio da je bez problema trenirao na Hondi CBR 600 RR, da bi u srijedu stigla i službena potvrda da leti za SAD. Zašto se odlučio vratiti tako brzo? Pa vjerojatno bi se ionako vratio čim bi to mogao, no staza COTA u Teksasu je njegovo omiljeno lovište. Tu nije pobijedio samo jednom, odnosno 2019. godine, kad je uvjerljivo vodio, pa pao zbog toga jer je Hondin motocikl imao problema pri kočenju s motorom.

Osim toga, na dosadašnje tri utrke nijedan vozač nije skupio više od jednog podija, što znači da su se bodovi rasipali. S tih 11 bodova osvojenih u Kataru, Marquez zaostaje 34 boda za trenutno vodećim Aleixom Espargaroom, no vozača Aprilije vjerojatno ne doživljava kao konkurenta u borbi za titulu prvaka. Ono što Marquez vidi, nadamo se ne dvostruko, je da ima 24 boda manje od Quartararoa, 22 boda manje od Mira i samo jedan jedini bod manje od Bagnaie. A još je 450 bodova u igri. Dakle, ako se vrati sada, pa čak i ako ne pobijedi, Marc Marquez je itekako u igri. Druga je stvar što se čini da ponovo forsira svoj povratak, kao što je to bilo i na početku 2020., što je onda platio propuštanjem cijele sezone. Nadamo se da to ovaj put neće biti slučaj, iako je očito da riskira daljnje komplikacije, a možda i nastavak karijere.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Aleix Espargaro je iz trećeg pokušaja prošao Martina na Ducatiju te tako Apriliji i sebi podario prvu MotoGP pobjedu, u svojoj točno 200. utrci u kraljevskoj klasi. I još je k tome preuzeo vodstvo u ukupnom poretku!

 Aleix Espargaro je sjajan vozač i vjerojatno je već odavno zaslužio da pobijedi, samo što za to nije imao pravu priliku. Odnosno, pravi motocikl. Možda je i prije toga mogao nešto više učiniti kad se 2015., nakon godina utrkivanja s nekonkurentnim CRT motociklima, našao u tvorničkoj momčadi Suzukija. Međutim, Suzuki se te godine tek vraćao u MotoGP, a one iduće Espargraro nije imao nikakav osjećaj za motocikl. Zapravo, ta 2016. je jedina sezona u kojoj je neki timski kolega skupio više bodova od njega. Bio je to Maverick Vinales, ali Aleix mu to nije zamjerio. Zapravo, on je uvelike popločao put da Vinales dođe u Apriliju i tako ponovo postanu timski kolege, samo (za)sad u obrnutim ulogama.

Aleix Espargaro je u Apriliju stigao 2017. i nije to bio lak put. Ali prošle sezone se mogao jasno vidjeti pomak. RS-GP jer postao konkurentan i Espargaro je u Silverstoneu donio prvi podij Apriliji u MotoGP eri. Na otvaranju ove sezone u Kataru je završio četvrti, s najmanjim zaostatkom Aprilije za pobjednikom; samo 2,2 sekunde.

A onda je, nakon kišne Madalike, na red stigla Argentina. Utrka u kojoj je Aleix Espargaro trebao postati osmi vozač koji je odradio 200 utrka u kraljevskoj klasi, ali i prvi koji bi dosegnuo tu okruglu brojku, a da nije baš nijednom pobijedio. Štoviše, do te nedjelje je bio jedini MotoGP vozač na ovogodišnjoj startnoj rešetki koji nije pobijedio baš ni u jednoj GP klasi. I to nakon 17,5 godina pokušavanja.

A i njegov se dobar prijatelj i doživotni dužnik Jorge Martin svojski trudio da tako ne bude. Espargarou je malo „zakašljao“ motocikl u prvim metrima i Martin je s Pramac Ducatijem preuzeo vodstvo. U kojem je onda uživao punih 20 krugova, problem je bio samo u tome što ih je utrka brojala 25. Uglavnom, Aleix Espargaro ga je pratio kao sjena i činilo se da je brži, ali nema puno težih poslova u MotoGP-u od toga da prođeš dobro raspoloženog vozača Ducatija.

Dva puta je s Aprilijom uspio iskoristiti zavjetrinu na kilometar dugačkom „backstraightu“, ali oba puta je malo prekasno kočio i otišao preduboko. Treći put je uspio uhvatiti pravu putanju i zatvoriti Martinu prolaz. Iako se još neko vrijeme bitno mlađi Španjolac trudio pritiskati, Espargaro je preostale krugove odvozio bez greške i nije mu pružio priliku. Emotivno slavlje jednog od najvećih emotivaca u MotoGP-u moglo je početi. I nitko mu nije zamjerio što smo neobično dugo čekali njegovu izjavu:

„Jako sam ponosan na ovo važno ostvarenje. Prošli smo dug put do ovoga, ali napokon smo stigli! Bio je ovo fantastičan vikend, ali utrka nije bila jednostavna. Na treningu sam bio jako brz, kao i na zagrijavanju, ali u utrci sam se mučio s nedostatkom gripa. Nisam se obeshrabrio, pokušao sam promijeniti elektroničke postavke nekoliko puta kako bi prevladao taj problem i na kraju sam uspio. Bio sam brži od Martina za nekoliko desetinki, ali ga nije bilo lako preteći, dijelom i zbog toga što je to za mene bila nova situacija. Nikad se nisam borio za pobjedu u MotoGP-u. Bilo je zaista uzbudljivo, pogotovo zadnji krug. Jako sam sretan zbog Aprilije, zbog sebe i moje obitelji. Zaslužili smo ovo. Još jednom bih htio zahvaliti cijelom timu koji mukotrpno radi u Noaleu i Piaggio Grupi na podrški. Sad vodimo u prvenstvu i pokušat ćemo iskoristiti ovaj pozitivni trenutak, nastaviti se zabavljati i držati noge čvrsto na zemlji."

Ah da, treći je bio Rins, a četvrti Mir, obojica unutar dvije sekunde za pobjednikom, u najboljoj utrci ove sezone za Suzuki. S time da bi, da je ovo doista bio film, uz Aleixa na podiju stajao i njegov brat Pol, idući na listi onih koji najviše zaslužuju prvu MotoGP pobjedu. No mlađi brat Espargaro je završio u pijesku s Repsol Hondom, u pokušaju da prati Rinsa u borbi za treće mjesto. Nakon loših kvalifikacija, Bagnaia je završio kao peti, što su mu prvi konkretni bodovi ove sezone, dok je aktualni prvak Quartararo opet bio samo osrednje dobar po suhom asfaltu, te je prošao ciljem kao osmi. Još nitko ove sezone nije stajao na pobjedničkom postolju dva puta, a takvo rasipanje bodova na velik broj vozača rezultiralo je time da je Aleix Espargaro preuzeo vodstvo u ukupnom poretku. Što je još jedan „prvi put“ za Apriliju u MotoGP eri.

TRENUTNI POREDAK
(nakon 3 od 21 utrke)

1. A. Espargaro – Aprilia – 45 bodova
2. B. Binder – KTM – 38
3. E. Bastianini – Ducati – 36
4. A. Rins – Suzuki – 36
5. F. Quartararo – Yamaha – 35
6. J. Mir – Suzuki – 33
7. M. Oliviera – KTM – 28
8. J. Zarco – Ducati – 24
9. J. Matin – Ducati – 20
10. P. Espargaro – Honda - 20

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Nakon strašnog pada na nedjeljnom warm-upu, Marquezu se vratio problem s dvostrukim vidom, zbog kojeg je propustio kraj prošle sezone.

Možda će zvučati malo neumjesno s obzirom na njegove probleme s vidom, ali nesretni Marc Marquez nikako da ugleda svjetlo na kraju tunela. Nakon što je zbog loma ruke i ozljede živca u ramenu propustio praktično cijelu 2020. i početak prošle sezone, Marc je bio na bolovanju i na posljednje dvije utrke 2021. zbog problema s dvostrukim vidom, nakon pada i udarca glavom na hard-enduro treningu. Time mu se vratila paraliza živca u oku, što je ozljeda koju je imao prije desetak godina, na kraju svoje prve Moto2 sezone. Ovaj put nije trebala operacija, ali Marquez se polako oporavljao skoro cijele zime, pa iako se uspio solidno pripremiti za start ove sezone, u zraku je visjelo pitanje hoće li mu se vratiti ta ozljeda nakon nekog novog pada i udarca glavom.

Nažalost, odgovor na to pitanje smo dobili smo već drugog natjecateljskog vikenda. Za vrijeme nedjeljnog warm-up treninga na novoj stazi Mandalika, Marc Marquez je ima strašan pad (video tog pada možete pogledati OVDJE, na web stranicama Sport Klub televizije). Iako se uspio sam podići na noge, bio je vidno ošamućen, a liječnički pregled je ukazao na potres mozga, zbog čega Španjolac nije vozio utrku.

Na povratnom letu iz Indonezije, Marc Marquez je ima probleme s dvostrukim vidom, nakon čega je prvo odradio pregled u Barceloni, a onda i u Madridu, koji su potvrdili da se vratila paraliza očnog živca. Iz priopćenja bi se dalo zaključiti kako je ozljeda ovaj put blaža, ali pred Marquezom je period mirovanja i djeluje poprilično izvjesno da će propustiti utrku u Argentini, a odmah potom i okupljanje na svojoj omiljenoj stazi u Teksasu. Za pretpostaviti je da će ga do daljnjega mijenjati Stefan Bradl, testni vozač Honde, a za nadati se da Marcu Marquezu zbog ponavljanje te ozlijede neće biti ugrožen nastavak karijere, te da će se vratiti utrkivanju što je prije moguće. Bez njega jednostavno nije isto.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Četvorica rookie vozača su u Kataru vodili najžešću borbu koju nismo vidjeli. I to za jedan jedini bod.

Dok je prošlogodišnji rookie Enea Bastianini u Kataru odnio svoju prvu MotoGP pobjedu, na začelju kolone, daleko od fokusa režisera prijenosa, vodila se uzbudljiva borba ovogodišnjih rookie vozača. Remy Gardner (#87), Darryn Binder (#40), Fabio DiGiannantonio (#49) i Raul Fernandez (#25) su se u svojoj prvoj MotoGP utrci bespoštedno borili za svoje prve bodove, odnosno za baš onaj jedan jedini bod koji se dodjeljuje za 15. mjesto.

Taj jedan bod je ponio kući aktualni Moto2 prvak Remy Gardner, ali Australac na kraju utrke nije bio sretan. Odnosno, bio je ljut na Darryna Bindera, što je oplemenio izjavom „Ovo nisu Moto3 motocikli, pa ne mora voziti kao majmun!“ Da je Binder vozio preopasno mišljenja je i Remyjev otac Wayne Gardner, prvak klase 500 iz 1987.

Darryn Binder pak je izjavio da nije vozio ništa drugačije nego inače. I baš bi tu mogao biti problem. Naime, za vrijeme svoje dugačke Moto3 karijere, mlađi brat Binder je s razlogom stekao reputaciju poprilično divljeg vozača, koji u izravnim borbama ide ne sve ili ništa, te pritom prečesto sruši i sebe i protivnika. A iako se prošle sezone bio taman malo primirio, baš je na pretposljednjoj utrci neoprezno srušio Foggiu i tako Talijana izbacio iz borbe za naslov. To je samo pojačalo kritike na račun Bindera, koji je ionako bio pod paljbom otkad se doznalo da izravno iz klase Moto3 uskače u MotoGP, bez obzira na to što je u svojih šest Moto3 sezona skupio samo jednu jedinu pobjedu, te nikad nije završio bolje od 7. mjesta u ukupnom poretku.

U kontekstu toga, kao i činjenice da je bio uvjerljivo posljednji tijekom zimskih testiranja, mlađi brat MotoGP pobjednika Brada Bindera je, zapravo, odvozio iznenađujuće dobru utrku. Tako se u 4. krugu Darryn probio ispred Vinalesa, a u petom krugu je već bio i ispred timskog kolege Doviziosa. Kasnije je ipak malo popustio, ali se nije dao Gardneru, te su se njih dvojica, zajedno s DiGiannantoniom i Fernandezom, bespoštedno borili do posljednjeg metra.

Na kraju je Gardner s Tech3 KTM-om bio taj koji je prošao ciljem kao 15., ali samo 12 tisućinki sekundi ispred Bindera na RNF Yamahi, dok je u borbi za taj prvi bod Fabio DiGiannantonio kasnio dvije desetinke, a Raul Fernandez, na drugom Tech3 KTM-u, jedva nešto više od sekunde. Pritom bi moglo djelovati zabrinjavajuće što su u prosjeku bili skoro dvije sekunde po krugu sporiji od pobjednika, ali vjerojatno bi zaostatak bio bitno manji da se nisu toliko međusobno koškali tijekom cijele utrke.

No zapravo je najbolji dojam ostavio onaj rookie kojeg još nismo spomenuli. Marco Bezzecchi (#12) je s Ducatijem GP21 iz Rossijeve Mooney VR46 momčadi bio u borbi za 13. mjesto s Nakagamijem i Zarcoom, sve dok u 7. krugu nije platio danak iskustvo. Naime, u prvom sektoru se vozio preblizu Nakagamiju, pa mu se nije stigla ohladiti prednja kočnica, zbog čega je morao jače pritisnuti stražnju kočnicu i pritom je pao.

Uglavnom, ako je suditi po prvoj utrci, ovogodišnja borba za najboljeg rookie vozača mogla bi bit jednako neizvjesna kao i borba za naslov svjetskog prvaka. Ali dok su ovako zanimljive borbe za pobjedu, teško da ćemo u prijenosu vidjeti nešto više tog rookie majmuniranja. Barem tako dugo dok dovoljno ne ubrzaju da i oni upadnu u prvi plan.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com