Motosport

Mjesec dana prije početka sezone, glavnina timova i vozača je temeljito isprobala nove verzije motocikala.

Rezultate prvih ovosezonskih zajedničkih testiranja ne treba shvaćati previše ozbiljno, ali su ipak indikator trenutne pripremljenosti vozača i motocikala. U kontekstu toga ne treba čuditi da je najbrži bio aktualni prvak Rea, dok je njegov timski kolega Sykes bio treći, pri čemu oba vozača Kawasakiju nisu ni posegnula za gumama za kvalifikacije.

Ugodno iznenađenje je drugo najbrže vrijeme Lorenza Savadorija na Apriliji, to više što je njegov timski kolega, i dojučerašnji MotoGP vozač, Eugene Laverty bio na začelju kolone. Obećavajuće izgleda i četvero najbrže vrijeme povratnika Melandrija, koji se očito brzo naviknuo na Ducati, te je bio mrvicu brži od momčadskog kolege Daviesa.

Isto tako, Hayden je u svom prvom kontaktu s novim i tek djelomično pripremljenim Hondinim motociklom pokazao da novi Fireblade ima potencijala, a isto je potvrdio i Stefan Bradl, koji ulazi u svoju prvu SBK sezonu.

Najbrža vremena po krugu:
1. Jonathan Rea (Kawasaki Racing Team): 1.39.809
2. Lorenzo Savadori (Milwaukee Aprilia Team): 1.39.920
3. Tom Sykes (Kawasaki Racing Team): 1.40.219
4. Marco Melandri (Aruba It.Racing- Ducati): 1.40.313
5. Chaz Davies (Aruba It.Racing- Ducati): 1.40.324
6. Nicky Hayden (Honda World Superbike Team): 1.40.548
7. Alex Lowes (Pata Yamaha Official Team): 1.40.600
8. Xavi Forés (Barni Racing): 1.40.738
9. Stefan Bradl (Honda World Superbike Team):1.40.854
10. Michael van der Mark (Pata Yamaha Team): 1.41.450
11. Randy Krummenacher (Puccetti Kawasaki):1.41.566
12. Markus Reiterberger (Althea BMW Racing):1.41.578
13. Jordi Torres (Althea BMW Racing): 1.41.619
14. Eugene Laverty (Milwaukee Aprilia Team): 1.41.886

30 vozača na 6 marki motocikala. Supersport prvenstvo djeluje vitalno, a zapravo je na klimavim nogama.

Kad su u pitanju one viđenije kombinacije čovjeka i stroja, u Supersport prvenstvu gotovo ništa neće biti kao lani. No, jedna je kombinacija ipak ostala ista. I to ona dobitna. Kenan Sofuoglu i Kawasaki ostaju braniti naslov. Pritom je Randy Krumamenacher unutar iste momčadi Kawasaki Pucetti Racing odlučio napredovati u Superbike prvenstvo, pa će tako Sofuoglov novi timski kolega postati britanska nada Kyle Smith.

Prošlogodišnji viceprvak Cluzel je raskrstio s tvorničkom momčadi MV Aguste, te će iduće godine voziti Hondu, a u suprotnom smjeru putuje Jacobsen. Kao viceprvak u pretposljednjoj sezoni, Jacobsen bi mogao biti ozbiljna prijetnja za upravljačem MV Aguste, pri čemu je Talijanima i utoliko zanimljiviji što je Amerikanac, a tržište SAD-a im je izuzetno važno da se izvuku iz krize. Da u tvorničkoj momčadi MV Aguste ipak nešto ne štima potvrđuje i to što su u početku planirali nastupati samo s Jacobsenom, da bi mu se u zadnji tren na popisu pridružio i rookie Zaccone, no on će voziti samo europske utrke.

Dobrodošlo osvježenje već dugo vremena iscrpljenom Supersport prvenstvu predstavlja povratak Yamahe. Federico Caricasulo i Lucas Mahias će voziti za tvorničku momčad, no na dvije jednako pripremljene Yamahe R6 bi trebali juriti i Sheridan Morais i Niki Tuuli, koji je bio senzacionalno otkriće završetka prošle sezone.

Od ostalih važnijih imena spomenimo da petoplasirani u ukupnom poretku Kyle Smith ostaje na Hondi, dok će velika većina dosad nespomenutih samo popunjavati brojeve i plaćati da voze. Ukupno je prijavljeno 30 vozača, no šestorica od njih će voziti samo europski dio prvenstva, a među njima su i jedina dvojica koji će nastupati sa Suzukijem. Isto tako, ne treba očekivati čuda ni od momčadi Profile Racing, koja će koristiti Triumphove motocikle.

Sve u svemu, popis vozača i motocikala je relativno dugačak i raznovrstan, no tako je samo na papiru. Supersport prvenstvu nedostaje dubine, ali i zdrave perspektive. Povratak Yamahe će vjerojatno malo popraviti krvnu sliku, no dok se oni vraćaju drugi se proizvođači polako povlače. Ne samo iz Supersport prvenstva, nego i iz tog segmenta tržišta.

S novim modelom YZF-R6 i četvoricom vozača, Yamaha želi ponovo imati prvaka u Supersport klasi.

Prethodni model R6 nije bio redoviti učesnik Supersport prvenstva, ali se svejedno okrunio s tri titule Supersport prvaka. Prvo je Cal Crutchlow odnio naslov 2009. godine, onda je Chaz Davies postao prvak dvije godine kasnije, da bi se 2013. pojavio Sam Lowes i s već isluženim natjecateljskim motociklom osvojio krunu.

Dakle, R6 je uspješan neparnim godina, a 2017. je upravo takva, čemu treba pribrojati i to da će po prvi put nakon dosta godina imati i svoj tvornički tim. Osim toga, tvorničku podršku će uživati i finska momčad Kallio, pa će tako boje Yamahe braniti četvorica vozača koji možda nisu zvijezde, ali imaju potencijal.

Za tvorničku momčad GRT Yamaha će nastupati Francuz Lucas Mahias, koji je 2016. postao svjetski Endurance prvak u kategoriji vozača, dok će mu timski kolega biti Talijan Federico Caricasulo, koji je 2015. bio treći u prvenstvu Superstock 600, da bi nakon toga
u svojoj prvoj Supersport sezoni s Hondom završio na devetom mjestu u ukupnom poretku.

Ipak, možda se najviše očekuje od finske momčadi Kallio Yamaha za koju vozi i Niki Tuuli, koji je kao „wildcard“ nastupio u završnici prošle Supersport sezone s privatnom Yamahom R6 te u tri utrke u koje je nastupio iznenađujuće osvojio tri druga mjesta, pritom dobro namučivši svjetskog prvaka Sofuoglua na Kawasakiju. Tuulijev timski kolega biti će južnoafrički vozač Sheridan Morais, koji iza sebe već ima Superbike i Supersport iskustvo, a u 2017. bi paralelno trebao voziti i Endurance prvenstvo za upravljačem Yamahe R1.

Kad je u pitanju natjecateljski R6, on bi u skladu s pravilima, koja dozvoljavaju tek minimalne izmjene, trebao biti sasvim sličan serijskom modelu. Glavna razlika je u natjecateljskim oplatama, Brembo kočnicama, Öhlins umetcima za prednju vilicu i Akrapovič ispušnom sustavu od titana. Osim toga, pravila dopuštaju i strogo ograničene promjene na stražnjem amortizeru, elektronici, glavi cilindara i mjenjaču.

Pritom Sofuoglo i Kawasaki sasvim sigurno ostaju najveći favoriti, no Yamaha bi mogla dobro promiješati karte, a uz to i nemalo osvježiti i protresti Supersport prvenstvo pred kojim je neizvjesna budućnost. Naime, lako je moguće da je ovo zadnja godina za Kawasaki, koji izgleda ne priprema nasljednika za model ZX-6R, a čini se da i u daljnjim planovima Honda više nema mjesta za CBR 600 RR. Istovremeno, MV Agusta je u financijskim problemima te najavljuje postupno odmicanje od proizvodnje modela manje zapremine, pa tako ne čude sve glasnija šaputanja kako bi se Supersport klasa u bliskoj mogućnosti mogla ukinuti.

Dodatne fotografije Yamahe YZF-R6 u natjecateljskom izdanju pogledajte u donjoj galeriji.

Onaj tko pobijedi u prvoj utrci, u drugoj će startati deveti, a četvrti će kao prvi. Zbunjeni?

Otkad je preuzela i Superbike prvenstvo, Dorna se ne libi eksperimentiranja kako bi mu povećala gledanost. No, podaci pokazuju suprotno. Problem je u tome što su MotoGP i Superbike kao spojene posude. Dok jednome raste popularnost, drugome pada. A MotoGP je, dobrim dijelom baš zahvaljujući i Dorni, trenutno iznimno gledan. Što znači da Superbike baš i nije.

U pokušaju da i Superbike prvenstvo učini zanimljivijim, Dorna iz godine u godinu mijenja pravila igre. Prvo su bitno ograničili moguće dorade u odnosu na serijske motocikle, ne bi li tako smanjili troškove, ali i razliku između tvorničkih i privatnih momčadi. No, baš je protekla sezona pokazala da i dalje dominiraju oni koji ulažu najviše, dakle Kawasaki i Ducati. Štoviše, ponekad su tvornički Superbike motocikli brži od satelitskih MotoGP motocikala.

Za 2016. su donijeli odluku da se više ne voze dvije utrke nedjeljom, nego da se prva utrka prebaci u subotu. Time se željelo izbjeći preklapanja televizijskih termina s Formulom 1 i nagnati gledatelje da dođu na stazu već i u subotu, no svejedno se nisu preokrenuli negativni trendovi gledanosti i posjećenosti.

U novom pokušaju da se malo začine stvari, donesena je možda i najkontroverznija odluka dosad, prema kojoj će se startna rešetka za drugu utrku formirati prema rezultatima iz druge utrke, ali djelomično obrnutim redoslijedom. Dakle, pobjednik prve utrke će u drugu utrku krenuti kao deveti, ali to ne znači da će deveti krenuti kao prvi, nego će on imati šestu startnu poziciju. Prva startna pozicija je rezervirana za onog tko je prvu utrku završio kao četvrti. Zašto bi bilo samo komplicirano kad može biti još kompliciranije?

Uglavnom, to bi izgledalo nekako ovako (lijevo je plasman u prvoj utrci, a desno je startna pozicija u drugoj utrci):

1. mjesto – 9. startna pozicija
2. mjesto – 8. startna pozicija
3. mjesto – 7. startna pozicija
4. mjesto – 1. startna pozicija
5. mjesto – 2. startna pozicija
6. mjesto – 3. startna pozicija
7. mjesto – 4. startna pozicija
8. mjesto – 5. startna pozicija
9. mjesto – 6. startna pozicija

Preostala mjesta na startnoj rešetki bi se popunjavala sukladno plasmanu na kvalifikacijama.

Da, to bi moglo rezultirati većim brojem pretjecanja, nešto neizvjesnijim utrkama, možda i čak i povremenom pobjedom nekoga tko nije iz prve linije favorita. No, odakle početi u kritiziranju ovog neobično zakompliciranog rješenja?

Možda od toga da nije pošteno kažnjavati one koji su najbolji? Da to nije u sportskom duhu. Jasno, nije Superbike prvo prvenstvo u kojem su korištena slična rješenja. Ali dosad je to obično bilo u granama motosporta u kojima inače nema dovoljno pretjecanja. U Superbike prvenstvu ih ima. Nekad više, nekad manje, nekad u borbi za prvo mjesto, a nekad za treće ili peto, ali pretjecanja ima.

Ovakvo umjetno stvaranje neizvjesnosti bi moglo dodatno umanjiti čaroliju. Osim toga, ako bi se time druga utrka i mogla učiniti zanimljivijom, u onoj prvoj utrci se otvara prostor za kalkulacije, ponajprije na ime toga što četvertoplasirani u iduću utrku kreće kao prvi, a trećeplasirani kao tek sedmi.

Naime, razlika između trećeg i četvrtog mjesta na kraju prve utrke je samo tri boda. Dakle, nije teško zamisliti da vozač X, koji drži četvrtu poziciju, umjesto da riskira napad na vozača Y, odluči jednostavno zadržati četvrto mjesto i tako si osigurati prvu startnu poziciju. Ili da čak vozač Y, koji drži treću poziciju, u nekom slučaju namjerno uspori kako bi završio kao četvrti i tako u drugu utrku krenuo kao prvi umjesto kao tek sedmi.

Od ostalih manje spornih odluka, spomenimo i onu da se Supersport utrke više neće prekidati u slučaju kiše, nego će vozači moći uči u boks i zamijeniti gume. Da bi te izmjene bile dovoljne brze, dozvoljene su modifikacija na osovinama, nosaču prednjeg blatobrana i ostalim povezanim dijelovima. No, to je samo kozmetička promjena za Supersport prvenstvo koje je također u evidentnoj krizi. U Dorni i za taj problem pripremaju jedno kontraverzno rješenje, no o tome nekom drugom prilikom.

Umjesto Malezije, koja je odustala od Superbikea, vraća se Portugal, no još ima rupa u kalendaru.

Iako u Dorni ne skrivaju da im je cilj što više MotoGP i Superbike utrka iseliti iz Europe u neke egzotične krajeve, a posebno u Jugoistočnu Aziju, čini se da im taj plan baš nešto i ne uspijeva. Istina, u Superbike prvenstvu se nekako uspjela ukorijeniti utrka u Tajlandu, no vodstvo staze u Sepangu je već ranije objavilo da im se organiziranje te utrke ni izbliza ne isplati tako da je okupljanje u Maleziji za iduću godinu izbačeno iz kalendara.

Na mjesto Sepanga se nakon jedne godine pauze vraća portugalska staza Portimao, a da Dorni nije lako popuniti Superbike sezonu pokazuje i to što još nije objavljen domaćin pretposljednje utrke sezone. Ove godine je tu uskočio Jerez, a za iduću sezonu se spominje mogući povratak na stazu Brno, iako bi sredina listopada u Češkoj mogla donijeti vremenske neprilike.

Kao što je to već postao običaj, sezona započinje već krajem veljače u Australiji, a završava početkom studenog u Kataru, s time da će se ovaj put na stazi Losail utrke voziti u petak i subotu. U tih je osam mjeseci razvučeno samo 13 okupljanja, što znači da ponovo imamo rupe sredinom sezone. Ipak za razliku od prošle sezone, kada su ljetni praznici trajali dva mjeseca, ovaj put pauza između utrka u Laguna Seci i Lausitzringa broji 5 tjedana, no nakon toga ponovo slijedi mirovanje od mjesec dana do okupljanja u Portugalu.

Novost za ovu sezonu je da će se na europskim utrkama voziti i prvenstvo klase Supersport 300, u kojem će mladi natjecatelji nastupati na motociklima tipa Honda CBR 500RR, Kawasaki Ninja 300, KTM RC 390 i Yamaha YZF-R3.

Jonathan Rea je sa Superbike motociklom na zajedničkim testiranjima u Jerezu bio brži od MotoGP vozača.

Istina, aktualni svjetski prvak je u tom trenutku na svom Kawasakiju imao Pirellijevu stražnju gumu za kvalifikacije, a bilo je i prehladno da Michelinove MotoGP gume dosegnu optimum. Isto tako, svojim kratkim ravninama staza u Jerezu ne daje priliku MotoGP motociklima da ispolje svu svoju brutalnu snagu, a treba priznati i to da na tim testiranjima nije bilo nikog iz Movistar Yamahe, Repsol Honde ili tvorničke momčadi Ducatija.

Međutim, sve dosad nabrojano ne čini ništa manje impresivnim najbrže vrijeme koje je na zajedničkim MotoGP i Superbike testiranjima Jonathan Rea ostvario na svom Kawasakiju Ninja ZX-10RR. Jer njegovih je 1:38.721 za 15 tisućinki sekunde brže od vremena s kojim je Rossi ove godine bio najbrži na MotoGP kvalifikacijama, odnosno za 14 tisućinki sekunde brže od službenog rekorda staze kojeg je 2015. postavio Lorenzo. Doduše, Lorenzo se te godine spustio i ispod 1:38, ali to smo mogli i prešutjeti.

Treba spomenuti i to da je s normalnim gumama Rea jurio 1:39.5 što je pola sekunde brže od najbržeg Rossijevog kruga u ovogodišnjoj MotoGP utrci. No, nije samo Rea bio brz. Iza vozača Kawasakija i Bautiste na MotoGP Ducatiju, treći najbrži je bio Davies na Superbike Ducatiju, pa slijedi Baz na prošlogodišnjem MotoGP Ducatiju, pa Sykes na Kawasakiju, pa Barbera na ovogodišnjem Desmosediciju, pa Aleix Esparagaro na MotoGP Apriliji, a onda i povratnik Melandri s Ducatijem, kao četvrti Superbike vozač među osmoricom najbržih.

Treba li na temelju svega toga donositi senzacionalne zaključke? Ne, MotoGP motocikli su u konačnici sigurno brži. Ali ovo je još samo jedna potvrda da su im bitno manje skupocjeni tvornički Superbike motocikli iznenađujuće blizu. A pritom treba uzeti u obzir da su u Jerezu Superbike vozači testirali modele za 2017., koji moraju biti još sličniji serijskim motociklima nego što je to dosad bio slučaj.

P.S.

Ovo je još samo jedna potvrda da neki MotoGP vozači možda i ne bi trebali biti MotoGP vozači, dok bi Rea to svakako trebao biti. Ali neće. 

Iako je Davies s Ducatijem pobijedio na posljednjih 6 utrka, naslov je obranio Rea s Kawasakijem.

Bila je to stvar formalnosti. Da bi postao prvi Superbike vozač koji je obranio naslov još od Fogartyja i 1999. godine, Rea je praktično trebao samo završiti subotnju utrku u Kataru. Ali on je učinio više od toga. Prošao je ciljem drugi i tako riješio sve dileme. Ostalo mu je još samo da kao novi / stari prvak idućeg dana pomogne timskom kolegi Sykesu da postane viceprvak.

Naime, u subotnjoj utrci je slavio Davies s Ducatijem i tako se približio na samo 7 bodova Sykesu koji je završio 4. I u nedjelju je Davies je krenuo odlučno, a planove mu nije pokvario ni plamteći Kawasaki domaćeg vozača Al Sulaiti, koji je prekinuo utrku. Nakon čišćenja staze se vozio sprint od samo 10 krugova u kojem je Davies ponovo bio najbolji.

Bila je to njegova 6. pobjeda za redom, ujedno i 7. pobjeda u posljednjih 8 utrka, no ni to mu nije bilo dovoljno da ponovo postane barem viceprvak. Naime, Rea je prvo pobijedio Sykesa u izravnom dvoboju, pa sustigao Daviesa i ostavio Sykesa 4 sekunde iza sebe, da bi u zadnjem krugu usporio i propustio svog timskog kolegu naprijed. Tako je Kawasaki uz prvaka dobio i viceprvaka pri čemu je Sykes završio sa samo 2 boda prednosti u odnosu na Daviesa.

Od ostalih stvari vrijedi spomenuti da je pretprošlogodišnji prvak Guintoli u subotnjoj utrci završio kao treći i tako donio prvi podij Yamahi otkad se taj proizvođač vratio u prvenstvo. U nedjelju je završio kao 4. i tako vrlo dobro zaokružio svoj možda posljednji vikend u tom prvenstvu budući je trenutno relativno izgledno da bi mogao završiti u britanskom Superbike prvenstvu. Tamo je već ove godine završio Haslam, koji je u Kataru nastupio s pozivnicom i nakon 11. mjesta u subotu završio kao 5. u nedjelju.

Sofuoglu je u Supersport utrku ušao kao novi prvak, ali to ne znači da mu je ponestalo motiva. Nakon što je malo zapeo u grupi, vozač Kawasakija je u posljednjih nekoliko krugova sustigao Smitha na Hondi i započeo uzbudljivi dvoboj. Smith je na kraju ipak uspio pobijediti sa samo 6 tisućinki sekunde prednosti, dok je dvije sekunde kasnije kao treći ciljem prošao Cluzel na MV Agusti i tako u posljednji tren oteo utješnu titulu viceprvaka Krummenacheru, koji je utrku završio kao 5., iza Jacobsena. Ipak, bila je to dobra prva sezona za Krummenachera, koji iduće godine seli u Superbike.

Rezultate posljednjih Superbike utrka ove sezone pogledajte u donjoj galeriji.

KONAČNI POREDAK:

SUPERBIKE
1. J. Rea – Kawasaki – 498 bodova
2. T. Sykes – Kawasaki – 447
3. C. Davies – Ducati – 445
4. M. VD Mark - Honda – 267
5. N. Hayden – Honda - 248

SUPERSPORT
1. K. Sofuoglu – Kawasaki – 216
2. J. Cluzel – MV Agusta – 142
3. R. Krummenacher – Kawasaki – 140
4. P. Jacobsen – Honda – 135
5. K. Smith – Honda - 125

Vozač Ducatija ostvario dvostruku pobjedu u Superbikeu, Rea umalo osigurao naslov, a Sofuoglu je Supersport prvak.

Davies je u Jerezu došao do četvrte dvostruke pobjede ove sezone. Vozač Ducatija je nepobjediv kada ga krene, a čini se da ga je doista krenulo, pa je tako na posljednjih 6 utrka čak 5 puta pobijedio. Prava je šteta što je imao relativno mršavi središnji dio sezone i tako ispao iz kombinacija za osvajanje naslova.

U subotnjoj utrci u Jerezu, Daviesu su trebala četiri kruga da se probije u vodstvo, nakon čega je nametnuo tempo kojeg ostatak društva nije mogao pratiti. Sykes je do kraja utrke zaostao više od tri sekunde te je osvajanjem drugog mjesta potvrdio konstruktorski naslov za Kawasaki, dok je treće mjesto dohvatio njegov timski kolega i aktualni prvak Rea. Hayden je s Hondom prošao ciljem treptaj oka prije svojeg timskog kolege Vd Marka, šesto mjesto je osvojio Guintoli s Yamahom, sedmi je bio Camier s MV Agustom, a osmi Torres s BMW-om.

U nedjeljnoj utrci je Davies bio još uvjerljivi. Njegov Ducati se probio u vodstvo već u prvom krugu i tamo ostao do samog kraja, prepustivši vozačima Kawasakija da se ponovo razračunaju za drugo mjesto. Ovaj put je Rea bio bolji, prošavši ciljem 6 sekundi iza Daviesa, ali i 14 stotinki sekunde ispred Sykesa. Iako mu to nije bilo dovoljno da potvrdi obranu naslova, Rea uoči posljednjih utrka u Kataru ima 48 bodova prednosti u odnosu na Sykesa, što znači da bi mu i samo jedno 14. mjesto bilo dovoljno da konačno riješi stvar u svoju korist. Nicky Hayden je i nedjeljnu utrku završio kao 4., dišući za vrat vozačima Kawasakija, dok je u borbi za 5. mjesto Guintoli na Yamahi pobijedio Vd Marka na Hondi.

I dok se tako čeka da Rea u Kataru potvrdi osvajanje Superbike naslova, Sofuoglu je u klasi Supersport to učinio u Jerezu. Posao mu je donekle olakšao njegov timski kolega i jedini preostali konkurent Randy Krummenacher, koji je pao u ranoj fazi utrke, što je značilo da je Turčin trebao praktično samo završiti utrku. No, kao pravi šampion, Sofuoglu je novom pobjedom došao do svog petog Supersport naslova, trećeg za upravljačem Kawasakija.

Na putu do te pobjede ga je treći put zaredom namučio Tuuli, finski vozač koji se s Yamahom R6 u prvenstvo uključio tek u samoj završnici te je sve tri utrke završio na drugom mjestu. U dvoboju vozača Honde za najnižu stepenicu pobjedničkog postolja, Smith je bio bolji od Jacobsena.

TRENUTNI POREDAK:

Superbike
(2 utrke prije kraja)
1. J. Rea – Kawasaki – 462 boda
2. T. Sykes – Kawasaki – 414
3. C. Davies – Ducati – 395
4. M. VD Mark - Honda – 255
5. N. Hayden – Honda - 228

Supersport
(1 utrka prije kraja)
1. K. Sofuoglu – Kawasaki – 196
2. R. Krummenacher – Kawasaki – 129
3. J. Cluzel – MV Agusta – 126
4. P. Jacobsen – Honda – 122
5. K. Smith – Honda - 100