Novosti

Sportske tisućice ulaze u 2025. snažnije nego ikad, a uz to još lakše i naprednije te sa sve većim aero krilcima.

Superbike modeli iz klase 1000 su na vrhuncu popularnosti bile prije nekih 2 desetljeća, no i dalje su stvar prestiža za pojedine proizvođače, a uz to su i taman dovoljno tražena roba da se nastavi nesmiljeni razvoj. Skupili smo pet superbike noviteta za 2025. i poredali ih po abecednom redu.

Aprilia RSV4 (Factory) -220 KS / 204 kg

S obzirom da V4 agregat ima 1.099 ccm, Aprilia malo „vara“ na zapremini, ali to ne mijenja na stvari da je za 2025. maksimum skočio sa 217 na 220 KS, što RSV4 čini najsnažnijim sportskim motociklom na tržištu. Novi dizajn uključuje i krilca na nosu, a dorađene su ionako impresivne kočnice, kao i APRC elektronska pomagala, koja pokušavaju predvidjeti što će se dogoditi.

Bimota KB998 Rimini – 200 KS / 195 kg (bez goriva)

Kawasaki je, kao polovični vlasnik Bimote, odlučio egzotičnu talijansku marku vratiti u Superbike prvenstvo. Da bi to bilo moguće, morali su osmisliti serijski model koji četverocilindrični agregat iz Ninje ZX-10RR udomljuje u novom čelično-aluminijskom okviru. Prva testiranja pokazuju da je KB998 Rimini iznenađujuće brz.

BMW M 1000 RR – 218 KS / 194 kg

Razgatlioglu je iskoristio M 1000 RR da dođe do druge titule svjetskog prvaka, a za obranu naslova bi mogao imati još bolju osnovu jer je BMW za 2025. doradio serijski model. Potencijali su skočili s 212 na 218 KS, što je dovoljno za maksimum od 314 km/h. Dorađen je i okvir kao i aero paket, a uznapredovala su i elektronska pomagala. Ako vam se 218 KS čini previše, BMW nudi i obnovljeni S 1000 RR sa „samo“ 210 KS.

Ducati Panigale V4 S – 216 KS / 187 kg (bez goriva)

Dizajn je novi i 4% aerodinamičniji, okvir je lakši i fleksibilniji, a umjesto jednoruke tu je sad dvostrana (i lakša) stražnja vilica. Ukupno se uštedjelo 2 kg, ali se zato nije štedjelo na cijeni. Pa ako vam 36.990 eura, koliko se traži za S verziju, iz nekog razloga djeluje previše, moglo bi vas zanimati da se za 30.990 eura nudi osnovni Panigale V4, koji je 4 kg teži i nema poluaktivni ovjes.

QJ Motor 921 RR – 163 KS / 223 kg

U odnosu na europsku konkurenciju je preslab i pretežak, ali QJ Motor SRK 921 RR zaslužuje pažnju jer je riječ o dosad najsnažnijem kineskom sportskom motociklu. Prije koju godinu su surađivali s MV Agustom, od koje su preuzeli taj četverocilindrični agregat od 921 ccm, a isti bi stroj trebao pokretati i već predstavljeni SRK 1000 RR, baziran na konstrukciji MV Aguste F4 RC iz 2015. godine. Navodno se za 2026. s tim modelom čak planiraju uključiti u Superbike prvenstvo.

Na bazi standardnog retro modela R 12 NineT predstavili su café racer dizajniran u stilu kultnog BMW-a R 90 S.

R 90 S je 1973. postao prvi BMW-ov serijski motocikl koji je prebacio 200 km/h, a o kakvom je sportašu bila riječ potvrđuje i to što je pobijedio na Isle of Manu i Daytoni, te osvojio prvo AMA Superbike prvenstvo. Uz to, originalni R 90 S (donja fotografija) je bio i nemjerljivo atraktivniji od ičeg što je BMW dotad proizveo, pa ne čudi da su mu sad već drugi put odali počast.

Prvi put je to bilo 2013. godine kad su predstavili Concept Ninety, kao najavu za serijske retro modele R nineT. Sad su kao podlogu uzeli aktualni model R 12 nineT i tvrde da taj novi model nazvan R 12 S u sebi ima još i više R 90 S duha nego što je to imao Concept Ninety. Jasno, na tom putu nisu mogli drugačije nego R 12 S obojati u prepoznatljivu narančasto-srebrnu kombinaciju i staviti poluoklop u istom tonu, a koji se zakreće zajedno s upravljačem.

Uz sve to, R 12 S je u seriji opremljen i brojnim elementima koji se za standardni R 12 moraju nadoplatiti. Među tim detaljima se posebno ističu Option 719 žbičani kotači te u crno obojana prednja vilica i upravljač, a tu je i poklopac sjedala suvozača koji podsjeća na rep tog povijesnog modela R 90 S.

Uglavnom, popis serijske opreme je doista bogat, a iako se tehnički podaci ne spominju, spremni smo pretpostaviti da bokser agregat od 1.170 ccm razvija 109 KS, baš kao i kod modela R 12 nineT. S time da je R 12 S vjerojatno za koji kilogram teži od njegovih 220 kg.

Dorađeni dvocilindrični F modeli bi sad trebali imati još više sportskog duha, a XR i dodatnu dozu udobnosti.

I nakon zadovoljavanja Euro5+normi, dvocilindraš od 895 ccm i dalje broji 105 KS pri 8.500 o/min, dok su istovremeno sami motocikli 3 kg lakši. Tome pridonosi i za 800 g lakši akumulator, ali značajnije od toga je smanjenje težine naplataka za 1,8 kg, što bi trebalo dodatno potencirati okretnost kroz smanjenje rotirajućih masa. Ukupno, R sad teži 208 kg, a XR 216 kg. Upside-down vilica od 43 mm je čvršća s time da je sada u potpunosti podesiva, uključujući i predopterećenje.

Oba modela ulaze u 2025. bogatiji i za naprednu kontrolu proklizavanja, „pametni“ ABS i kontrolu kočenja motorom, a XR sad ima adaptivno prednje svjetlo, kao i grijane ručke te USB-C utor. Uz to, F 900 XR u seriji ima i štitnike za šake, kao i poboljšanu zaštitu od vjetra. Istovremeno, F 900 R ima promijenjenu ergonomiju, za izraženije sportski položaj vozača, s više osjećaja za prednji kraj.

Kod oba modela je moguće doplatiti za 25 mm više sjedalo, a kod XR-a i za 30 mm viši vjetrobran. Između ostalog, nudi se i Akrapovič ispušni sustav, koji je 1,8 kg lakši.

Pobjednički superbike M 1000 RR postaje još žešći, a dorađen je i bratski model S 1000 RR.

Toprak Razgatlioglu ne bi trebao brinuti. BMW je za iduću godinu predstavio još bolju bazu za njegov natjecateljski stroj. Tako top model M 1000 RR za 2025. dobiva nova aero krilca, promijenjene oplate i dorađeni agregat za kojeg se sad deklarira 218 umjesto 212 KS, uz zadržani maksimum od 314 km/h. Tu je i „kraća“ komanda gasa, dorađena je fleksibilnost okvira, a u seriji dolazi sustav za kontrolu „driftanja“ kod dodavanja gasa i kočenja.

Bratski model S 1000 RR ostaje na impresivnih 210 KS pri 13.750 o/min, ali je i on dobio novu komandu gasa, krilca i oplate. Bogatiji je i za poklopce prednjeg kotača s usnicima za hlađenje kočionih kliješta, a u seriji sad dolaze i Pro modovi vožnje.

Bilo je dovoljno i drugo mjesto u subotnjoj utrci u Jerezu da Toprak po drugi puta postane svjetski Superbike prvak.

Nicolo Bulega je dao sve od sebe. Talijanski rookie je s tvorničkim Ducatijem držao Razgatlioglua budnim sve do zadnjeg natjecateljskog vikenda u Jerezu, kojeg je započeo pobjedom u subotnjoj utrci. Ali to više nije bilo dovoljno. Toprak Razgatlioglu je prošao ciljem drugi i potvrdio osvajanje Superbike titule već u svojoj prvoj sezoni s BMW-om M 1000 RR.

Bila je to sjajna godina za Razgatlioglua, sa čak 17 pobjeda, uključujući tu i rekordan niz od 13 uzastopnih slavlja, a moglo je toga biti i više da se nije ozlijedio u Magny Courseu i tako propustio nekoliko utrka. Inače, Toprak je bio Superbike prvak i 2021. godine, tada s Yamahom.

Subota u Jerezu je donijela i potvrdu titule u klasi Supersport za Adriana Huertasa. Vozaču Panigalea V2 za to je dostajalo i treće mjesto u utrci. Kako se za njega nije našlo mjesta u Superbike klasi, Huertas će iduće godine nastupati u Moto2 prvenstvu.

U nedjelju navečer, Razgatlioglu je došao do sretne 13 pobjede u nizu, što je novi rekord SBK prvenstva.

Posljednji put je pobijeđen još u rano proljeće, u Superpole utrci u Assenu. Nakon toga je odmah pobijedio u glavnoj nedjeljnoj utrci, pa redom ostvarivao „hat-trick“ pobjede i u Misanu, i u Doningtonu i u Mostu. Tako je, kad je stigao u Portimao, iza sebe imao deset uzastopnih pobjeda, samo jednu manje od rekorda kojeg su dotad držali Rea i Bautista.

Iako to nije bila šetnja kroz park, taj rekord je izjednačio u subotu, prošavši ciljem 8 desetinki sekunde ispred upravo Bautiste. A onda je u nedjelju, sa svojim BMW-om M 1000 RR, u Superpole utrci postavo novi rekord, prošavši ciljem skoro 3 sekunde ispred Petruccija.

Rekordni niz ja nastavio, te ga produžio na 13 pobjeda u nizu, i u vjetrovito nedjeljno predvečerje u Portugalu. Tvornički vozači Ducatija su bili evidentno brži kroz važan posljednji zavoj, no Bautista je pao u pokušaju pretjecanja, dok Bulega ipak nije mogao ništa Turčinu, iako je na kraju prošao ciljem s manje od 4 stotinke zaostatka. Može li Razgatlioglu s BMW-om taj rekordan niz početkom rujna nastaviti i na francuskoj stazi Magny-Cours? Sasvim lako moguće. Tamo dolazi s velikih 92 boda prednosti, s time da je do kraja sezone preostalo još 5 radnih vikenda, odnosno 15 utrka.

TRENUTNI POREDAK
(nakon utrke u Portimau)
1. T. Razgatlioglu – BMW – 365
2. N. Bulega – Ducati - 273
3. A. Bautista – Ducati - 223
4. A. Lowes – Kawasaki – 213
5. A. Locatelli – Yamaha – 155
6. D. Petrucci – Ducati – 147
7. A. Iannone – Ducati – 129
8. R. Gardner – Yamaha – 122
9. M. VD Mark – BMW – 121
10. J. Rea – Yamaha – 86

Baziran na modelu R 1300 GS, novi veliki Adventure donosi više svega, pa tako i serijske opreme te moderne tehnologije.

U odnosu na prethodni Adventure, ovaj upravo predstavljeni je potpuno nov, a u odnosu na standardni R 1300 GS predstavlja luksuznu nadogradnju. I u ovom slučaju, novi bokser agregat od 1.300 ccm ima 145 KS, dok težina sa svim tekućinama iznosi 269 kg, što je 1 kg više od dosadašnjeg Adventurea. Primjetnih 32 kg je teži od „običnog“ GS-a, ali jedan dio te razlike otpada i na to što ima spremnik goriva od 30 l, umjesto 19 l.

Kao što je i očekivano, R 1300 GS Adventure je prvi model u ponudi BMW-a koji se može dodatno opremiti i automatskim mjenjačem (ASA), s time da će ta opcija biti dostupna i za R 1300 GS modelske godine 2025.

Kad pak je serijska oprema u pitanju, nje ne nedostaje, pa je u odnosu na dosadašnji Adventure novi model u startu bogatiji za poluaktivni ovjes, grijane ručke, beskontaktni ključ, senzore pritiska u gumama, kontrolu kočenja motorom, integralni ABS Pro, dodatna svjetla i tempomat koji po potrebi aktivira kočnice na nizbrdici, s time da se može doplatiti za poluaktivan tempomat.

Dva cilindra, svaki od 1.000 ccm, u konceptu koji najavljuje potpuno novi retro model u ponudi BMW-a.

Kad BMW predstavi neki koncept na prestižnom Villa d'Este okupljanju, to možete slobodno shvatiti kao najavu skorašnjeg modela, pa tako shvaćamo i ovaj poprilično kolosalan retro koncept. Zrakom hlađeni "Big Boxer" preuzima od masivnog cruisera R18, ali je on za R20 Concept prigodno "probušen" s 1.802 na čak 2.000 ccm, iz kojih će vjerojatno izvući više od 100 KS i čitavu planinu okretnog momenta.

Čelični okvir je nov, baš kao i Paralever stražnja vilica, u koju je inkorporiran oku vidljivi kardanski završni prijenos. Osovinski razmak je konkretnih 1.550 mm, što je ipak bitno kompaktnije od "raskoraka" na R 18, a na oba kraja su kotači do 17 cola, pri čemu je prednji naplatak žbičani, a stražnji skoro puni, s gumom 200/55.

Na ovako otvoren usis i ispuh možete zaboraviti, baš kao i na baš tako kratak stražnji kraj, ali ionako će taj široki bokser agregat i posebno oblikovani spremnik goriva određivati pojavu budućeg serijskog modela, predstavljanje kojeg vjerojatno nećemo trebati dugo čekati.